Krajem tridesetih godina ovoga stoljeća Jadranom plove automatizirane jedrilice. Zanimanje skiper nestaje na Mediteranu… Sve se to zbiva nakon konstantnog rasta potražnje za skiperima od početka stoljeća. Vrhunac je ostvaren tijekom 2025. godine, kada je na hrvatskom dijelu Jadranskog mora izdano više od 1600 licencija za skipere; piše Otvoreno more.
Poslije prvog vala osobne transportne automatizacije, koji je prvenstveno bio usmjeren na razvoj automatski upravljanih cestovnih vozila i letjelica (dronova), dolazi drugi val automatizacije koji je zahvatio pomorski promet krajem dvadesetih godina 21. stoljeća…
Automatizacija jedrilica dostigla je visoki stupanj pouzdanosti, te su do 2035. godine sve komercijalne turističke jedrilice u potpunosti automatizirane. Strojno upravljane jedrilice pokazuju maksimalni stupanj pouzdanosti i sigurnosti… Lučke kapetanije mediteranskih država u potpunosti su zabranile ljudsko upravljanje jedrilicama, nastojeći tako postići maksimalnu sigurnost plovidbe.
UKRCAJ SE I UŽIVAJ
U ovom kontekstu nestaje i zanimanje skiper. Bivši skiperi vremenom se okreću poslovima u lukama koji se prije svega odnose na održavanje jedrilica, menadžerske poslove i poslove turističkih operatera. Oni u lukama dočekuju goste koje ukrcavaju na charter jedrilice, provode obavezno upoznavanje gostiju sa sigurnosnim pravilima na moru, te ispraćaju brodove.
Gosti na jedrilicama, u skladu sa željenim i programiranim rutama đita, jedre na u potpunosti automatski upravljanim jedrilicama.
Jedrilice na osnovi vremenske prognoze, trenutnih vremenskih prilika i brodskoga prometa, samostalno adaptiraju planirane rute. Brodovi su opremljeni i dodatnim AI sustavima koji kroz konverzaciju upoznaju posadu s turističkim znamenitostima i osnovama jedriličarskih vještina…
Hoće li tako izgledati Jadran 2050.? Tko to zna… Je li rano o tome razmišljati? Nije. Nikad nije prerano, može biti samo kasno ako odgađamo dok nas sve ne zatekne…
Zato je bilo zanimljivo ukrcati se u vremensku kapsulu i vidjeti kako nas svojim istraživanjem provociraju na razmišljanje Ivica Mitrović iz Splita i Oleg Šuran iz Pule s Odsjeka za vizualne komunikacije Umjetničke akademije u Splitu. U radu koji su prezentirali na izložbi u Rijeci pod nazivom Posljednji mediteranski skiper nude nam jednu viziju prometa i života na Jadranu sljedećih nekoliko desetaka godina.
PROMJENE DOLAZE
Kroz spekulativnu dizajnersku metodologiju u prvom redu bave se rastućim fenomenom automatizacije. Rezultat spekulativne prakse je videorad predstavljen u formi dokumenta o zanimanju koje nestaje zbog sustavne automatizacije charter jedrilica, gdje računala zamjenjuju ljudsko upravljanje plovilima.
A evo kako jedan od autora, Ivica Mitrović, docent na spomenutom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, opisuje svoje vizije i razloge…
– Mi se bavimo spekulativnom dizajnerskom praksom koja propituje scenarije i spekulacije o životu u budućnosti. Kako ne živimo u razvijenim središtima Europe, gdje se stvari mogu promijeniti na licu mjesta, moramo se pripremati za vrijeme kad te velike promjene dođu do nas. Pripremiti se za refleksije tih novih situacija. Automatizacija je jedna od velikih globalnim promjena. Promišljali smo o tom i razgovorom sa stručnjacima došli do zaključka da je na Jadranu zanimanje skiper jedno od onih na kojima se to može jako osjetiti.
– Nismo mogli to znanstveno vremenski postaviti, ali su naše spekulacije bile da bi se to moglo dogoditi za dvadesetak godina, i da bi se tada već dobar dio jedrilica i prometa na Jadranu automatizirao. Ovo je možda i pomalo satirična, crna verzija razvoja tehnologije i upliva na život i promet u Jadranu.
– No, vrijeme automatizacije automobila, ali i jedrilica dolazi, i to prilično brzo. To su nam potvrdili stručnjaci koji rade na tome. O jedrilicama i prometu na moru se toliko ne govori kao o automatiziranim automobilima, ali i na tome se jako puno radi. To se vrijeme približava i brže no što neki misle. Zato smo se i upustili u ovakva spekulativna razmišljanja o tom kako će se to reflektirati na Jadran – objašnjava Mitrović i nastavlja:
VAŽNO JE PRIPREMITI SE
– Otišli smo na Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i saznali da je taj posao već jako odmakao i da se prilično brzo približava. Već postoje automatizirani veliki brodovi, a jako puno se radi na automatizaciji jedrilica.
– U lučkim kapetanijama po broju izdanih licencija utvrdili smo da jako raste interes za zanimanje skiper. Pokušali smo predvidjeti mogući scenariji budućnosti koji će se odnositi na jedriličarstvo i skipersko zanimanje. Pitali smo skipere kako oni vide budućnost. Hoće li ih strojevi moći zamijeniti… Neki smatraju da je to nemoguće. Neki da je moguće, čak vjerojatno, ali i oni tvrde da bi tada strojevi, odnosno automati mogli samo djelomično zamijeniti skipera, možda olakšati posao. No, ističu i da stroj neće moći u potpunosti zamijeniti skipera.
– Objašnjavaju da skiper nije samo čovjek koji će ih prevesti od točke A do točke B, već to ima jednu širu društvenu dimenziju. Njihove priče, anegdote, druženje, iskustva su onaj širi dio priče koje stroj nikad neće moći nadopuniti. On će pomagati, ali neće moći zamijeniti živoga čovjeka.
– S mnogim smo se stvarima i mi složili. No, mislimo kako je vrlo bitno da već danas razmišljamo o scenarijima. Tome služe ovi naši projekti. Tako smo ih zamislili, te ušli u istraživanja i poticanje ljudi da razmišljamo o tome kako se boriti za to naše zanimanje, i kako ga usavršavati u skladu s novim tendencijama koje će u ovom ili onom obliku sigurno doći.
– Naša je intencija danas otvarati raspravu i spriječiti crne scenarije, pripremiti skipere na prilagođavanje vremenima koja dolaze i na moguće scenarije, te kako sebe pozicionirati u tim novim vremenima. Želimo da se to propituje ranije. Ne da nas sve zatekne i da nas tehnologija oblikuje, već da mi oblikujemo tehnologiju koliko je god to moguće – ističe Mitrović.
DALMACIJA NAKON TURIZMA
Drugi njihov futuristički rad, o životu nakon turizma bavi se sličnim scenarijima, ali ovog puta o tom kako klimatske promjene mogu utjecati na život na kopnu.
– Zove se Život u našim gradovima nakon turizma. Realno možemo razmišljati da bi klimatske promjene mogle utjecati na naš turistički život i promijeniti Jadran. Stoga smo otišli u Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i informirali se o mogućim predviđanjima promjena i opasnostima. Dizanje razine mora i povećanje njegove temperature, dizanje temperature zraka mogli bi ozbiljno utjecati na turizam kakav danas poznajemo.
– U razgovoru sa stručnjacima saznali smo da bi se za stotinjak godina, ako se nešto ne promjeni, razina mora mogla drastično podići. Bazirali smo se već na 2055. kada bi moglo biti ozbiljnijih promjena, pa već tada možda neće biti turizma kakav je danas, odnosno trebat ćemo neke nove scenarije. Moguće je da Jadran više neće biti tako poželjno mjesto kakvo je danas – kaže nam Mitrović i dodaje:
– Razmišljali smo o tome kako bi se mogao promijeniti život stanovnika koji tu ostaju. Bavili smo se spekulativnim razmišljanjem u kojem bi došlo do podizanja razine mora i njegova ulaska u Peristil. Splitski gradski trg mogao bi postati lokacija za marikulturu. Razmišljali smo i o novoj organizaciji života. O zadrugarstvu koje smo izgubili u nekim ranijim vremenima, a nekad je bilo važan oblik života u Dalmaciji.
FRIGANE VLASULJE
Naravno, radi se o spekulaciji na temelju koje autori izrađuju instalaciju koja kroz spekulativni dizajnerski pristup istražuje moguće alternativne scenarije očekivanih ekstremnih klimatskih budućnosti, te pomalo i satirično provociraju razmišljanja i maštu. Istovremeno nudeći metode i alate koji pojedincima i zajednici mogu pomoći u gradnji života nakon nekih katastrofa.
U fokusu instalacije, primjerice, stvaranje je farme za uzgajanje vlasulja. One su nekad bile često na meniju mediteranskih zemalja, pa tako i kod nas. No, danas se rijetko jedu, ali su ostale kao priznata delicija, osobito u Andaluziji, na Sardiniji i Siciliji.
