Roko Matijašević iz Kožina, malenog mjesta pored Zadra, treća je generacija pomoraca u obitelji. No, nije more jedina ljubav koju je genetski naslijedio – Roko je i glazbenik, a dosad je objavio 2 ‘singla’ (kako nam otkriva, uskoro će i treći). Premda je njegova karijera tek u svojim počecima, već je imao priliku nastupati uživo – i to na pozornici golemog kruzera … da bi se, po završetku nastupa, vratio u makinu, odraditi svoju smjenu do kraja.

Evo što nam je sve otkrio Roko.

Prije svega hvala Vam na pozivu i prilici da predstavim sebe ovim putem.

Dolazim iz Zadra, točnije mjesta Kožino, u kojem živim skoro čitav svoj život. To je tipično mirno dalmatinsko mjesto. Osnovnu školu sam završio u Kožinu, potom srednju Tehničku školu strojarskog usmjerenja u Zadru. Nakon srednje škole sam se dvoumio između strojarskog fakulteta i brodostrojarstva. Ali, razmišljajući o daljnjoj budućnosti ipak sam zaključio kako ću se više ostvariti u brodostrojarstvu. Tako da sam u konačnici završio preddiplomski studij brodostrojarstva u Zadru.

Nakon završenog preddiplomskog studija brodostrojarstva, odradio sam asistenturu na tankerima, gdje sam na svojoj koži osjetio što znači taj toliko težak “kruh od sedam kora”.

U međuvremenu sam se našao s mojim prijateljem i kolegom Tonijem Pastuovićem na popularnoj “kavi”. Razgovarajući smo razmjenjivali iskustva stečena tijekom asistenture. Kako je Toni svoju asistenturu završio na putničkom brodu, imali smo totalno drugačija iskustva. Iz njegovog iskustva, shvatio sam da život pomorca na putničkom brodu ima ipak brojne prednosti u odnosu život pomorca na tankeru. Primjerice, dolazite u sigurne luke, vidite lijepe svjetske destinacije na koje putnici dolaze za vrijeme svojih godišnjih odmora, točno se zna datum ukrcaja i iskrcaja s broda (što je velika psihološka prednost), putnički brod posjeduje vlastitu bolnicu sa stručnim medicinskim osobljem, na brodu se nalazi brojna multikulturalna posada, tako da se ne osjećate usamljeno, itd.

Već samo ove nabrojane prednosti meni su bile dovoljne da svoju pomorsku karijeru nastavim na putničkom brodu te tako ipak taj težak pomorski kruh olakšam barem za “jednu koru”.

Ono što je zanimljivo i što moram istaknuti da danas Toni i ja plovimo skupa na istom brodu, to je ona lijepa strana života za koju vrijedi živjeti.

Nakon položene klase za časnika “bacio“ sam se u potragu za kruzerskim kompanijama. Tada mi se sreća osmjehnula i nakon nekoliko intervjua, dobio sam se priliku ukrcati kao treći časnik stroja na kompaniju Royal Caribbean.

Moj prvi brod bio je Vision of the Seas na kojem sam proveo 3 godine. Tamo sam upoznao nove kolege i drage ljude, koje ovim putem pozdravljam, koji su mi puno pomogli da se snađem u nečem posve novom u odnosu na tanker.

Na istom sam brodu dočekao pandemiju. To su zaista bila teška vremena za kruzersku industriju, a kako je vrijeme i pokazalo samo najjači su opstali. Kako je na ovoj kompaniji Zadrana u manjini, baš taj ugovor imao sam čast ploviti sa velikim gospodinom i kapetanom iz Zadra, Diegom Lombardićem. Veliko je zadovoljstvo biti na brodu s nekim iz tvog rodnog grada.

Nije za ništa da kažu da vrijeme “leti”, tako da ja plovim već punih 7 godina.

Danas u svojstvu drugog časnika stroj na brodu Odyssey of the Seas, a sve moje prijatelje i kolege također ovim putem pozdravljam.

Čuli smo da ste treća generacija pomoraca u svojoj obitelji. Jeste li od malena znali da ćete ploviti ili ste planirali nešto drugo?

Tako je, ja sam treća generacija pomoraca u našoj obitelji. Prvi pomorac je bio moj djed Marinko koji je bio vođa stroja na prekooceanskim brodovima za generalni teret. Tada su to bila neka sasvim druga vremena i ugovori su bili znatno drugačiji u odnosu na današnje, mnogo se više boravilo na brodu.

Ono što je zanimljivo je to da djed i baka imaju kratki dokumentarni film koji je snimio njihov unuk pod nazivom “Marijana, žena pomorca”. U tom filmu baka pripovijeda kako je njoj bilo u ulozi žene pomoraca, a djed koji pripovijeda kako je njemu bilo kao pomorcu.

Drugi pomorac u našoj obitelji bio je moj otac Boris, koji je ostvario zaista impresivnu karijeru i koji je svoj posao svim svojim bićem doživljavao kao životni poziv. Tako se može pohvaliti titulom najmlađeg unaprijeđenog kapetana u povijesti Tankerske plovidbe Zadar. Funkciju kapetana/zapovjednika je obnašao gotovo 18 godina, nakon toga je bio inspektor na novogradnjama, nautički inspektor (Marine Superintendent), Marine Manager, DPA, a naposljetku i Office Manager jedne renomirane firme koja ima u menadžmentu ima više stotina brodova. I tako je ove godine otišao u zasluženu mirovinu nakon 30 godina rada za istu firmu. Od njega sam puno toga korisnog za život naučio, a ponajviše o pomorstvu.

I konačno ja, kao treći pomorac u našoj obitelji. Iskreno, nisam od malena imao želju otići na brod pogotovo zato što mi je otac bio pomorac, pa kad je on išao i nije ga bilo, meni je to teško padalo. Ali, uvijek sam volio otići s drugim djedom na ribe i sve što je bilo vezano uz more. Za brod sam se odlučio nakon srednje škole koja je, kao što sam već spomenuo, bila strojarskog usmjerenja i to je bila misao vodilja da upišem brodostrojarstvo.

Kada se rodila ljubav prema glazbi?

Ljubav prema glazbi se rodila u ranom djetinjstvu. Uvijek sam pjevao, i ne samo to, nego sam uvijek imitirao glasove, bilo bliskih ljudi, bilo profesora u školi. Na taj način sam nasmijavao prijatelje i rodbinu. A da biste mogli imitirati nečiji glas, neophodno je da imate sluh, koji je jednako tako potreban i za glazbu. Mislim da sam talent za pjevanje naslijedio od roditelja jer su oboje odlični pjevači amateri.

Moj glazbeni put je počeo tako da su mi prijatelji govorili kako ima nešto posebno u toj mojoj boji glasa, a tada sam rekao sam sebi: „Zašto ne probati snimiti nešto“.

I tako je sve krenulo. Moja prijateljica Ana Miočević me povezala sa profesorom glazbe Tomislavom Peharom, u čijem sam studiju “Music 4 Life” snimio svoju prvu pjesmu “Dva dragulja”. Spot za tu pjesmu sniman na Dugom Otoku, na svjetioniku Veli Rat. Veli Rat je inače rodno mjesto moje mame.

Nakon snimljenog spota, poslali smo ga na nekoliko adresa diskografskim kućama. I na naše veliko iznenađenje, Croatia Records je prihvatila pjesmu i odlučila je promovirati putem CMC televizije. To je bilo u jednu ruku i čudo jer nismo očekivali da će itko prihvatiti pjesmu od pjevača amatera i anonimca. Jer, prema iskustvu ljudi iz glazbene struke, to nije prošlo ni ljudima koji su puno više godina u glazbi nego ja sam.

Koliko ste pjesama dosad objavili? Možete li nam otkriti nešto o novim pjesmama koje spremate?

Do sada sam objavio dvije pjesme, “Dva dragulja” i “Svaka skala”. U spotu pjesme “Svaka skala” glumi moja tadašnja djevojka, a sadašnja zaručnica Lucija.

Spot za obje pjesme snimio je zadarski snimatelj i redatelj Igor Goić. Sve skupa sam snimio četiri pjesme.

Pjesma koja će ubrzo biti objavljena, “Dajem ti srce”, u fazi je snimanja spota. Posebno mi je draga pjesma “Sveta rič”, za koju je tekst napisao moj kolega i prijatelj Tomislav Ćosić koji živi i radi u Americi. Ta je pjesma nastala prije svih, no pošto imam posebnu ideju za spot, nije još ugledala svjetlo dana.

Tekstove za pjesme “Dva dragulja”, “Svaka skala” i “Dajem ti srce” napisala je pjesnikinja Željka Galić, dok je glazbu i aranžman napravio Tomislav Pehar. Zanimljivo je to da sam tekst za pjesmu “Dajem ti srce” dobio na dan Valentinova. 

Čuli smo i da ste jednom pred gostima otpjevali pjesmu Mladena Grdovića, pa se vratili raditi u stroj … 🙂

Tako je. To se desilo sasvim slučajno. Naime, bio je rođendan mom kolegi Pavlu. Na tom rođendanu su, osim nas kolega strojara, električara itd., bili i ostali rukovodeći ljudi putničkog broda. Među njima i direktor kruzera (inače osoba odgovorna za sastavljanje zabavnog programa za goste). Ja sam na tom rođendanu pjevao. Kada me čuo, došao je do mene i predložio mi da pjevam pred gostima.

Na to sam mu rekao: “Vrlo rado, ali ja vam pjevam samo hrvatske pjesme jer njih mogu osjetiti i proživjeti”. On se s time složio i rekao da bi to čak bilo interesantnije gostima. Tako sam se odlučio pjevati pjesmu našeg Mladena Grdovića “Ćaćine riči”.

Ono što me iznenadilo je to da sam na prve taktove pjesme dobio veliki aplauz, jer nitko tamo nije znao hrvatski, a kamoli za Mladena Grdovića.

Ono što je također interesantno je izmjena u kratkom vremenu dviju potpuno drugačijih realnosti. Naime, nakon pozornice i svog tog blještavila, ponovno se obučeš u tutu nastaviš raditi u makini. Takvo se nešto jedino na kruzeru može doživjeti.

Kako usklađujete ljubav prema moru i ljubav prema pjesmi?

Uskladiti dvije karijere je dosta zahtjevno, no ja to radim na ovaj način: dok sam na brodu. potpuno sam posvećen poslu koji tamo obavljam, a koji zahtjeva ozbiljnost, disciplinu i rad, dok bavljenje glazbe ostavljam za vrijeme kad sam doma i kad sam opušten. 

U vrijeme pandemije proveli ste osam mjeseci na brodu. Kako vam je to palo? Jeste li se tada uspjeli posvetiti glazbi?

To je točno, za vrijeme pandemije sam na brodu “zapeo” 8 mjeseci. U tom periodu na brodu je ostala samo minimalno nužna posada koja je održavala brod do trena kad se jednom pandemija završi, da brod odmah može početi normalno funkcionirati. To sam vrijeme pametno iskoristio, puno učeći o poslu inženjera, a slobodne trenutke sam koristio za kreativnu stranu, odnosno radeći na pjesmama. Stalno sam bio u kontaktu s Tomislavom Peharom koji mi je puno pomogao savjetima i svojim velikim glazbenim iskustvom. 

Koje Vam je iskustvo s broda ostalo u posebnom sjećanju?

Posebno u sjećanju mi je ostao događaj kad smo s putničkim brodom po prvi put došli u Split i kad sam se našao s mojim roditeljima. Srce mi je bilo veliko kao “kuća”.

Kakvi su Vam planovi za budućnost? Planirate li se više posvetiti glazbenoj karijeri ili Vam je more na prvom mjestu?

Planovi za budućnost su sljedeći: skrasiti se sa sadašnjom zaručnicom, raditi na stvarima koje me ispunjavaju, a što se glazbe tiče – stvarati pjesme koje mogu emotivno prenijeti i pustiti da vrijeme pokaže svoje. Do sada mi se sve što sam želio, a ono što je najbitnije nisam forsirao, Bogu hvala, i ostvarilo.

I za kraj veliki pozdrav svim čitateljima portala Pomorac.hr, kao i mojim kolegama pomorcima diljem svijeta kojima želim puno sreće i da se uvijek sretno vrate svome domu!

Katarina Mitrović