Splitski brodar Jadroplov izvijestio je jučer putem Zagrebačke burze da je u japanskom brodogradilištu Sasaki Shipbuilding izvršena primopredaja novog broda za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG).
Kako se navodi u priopćenju, riječ je o drugom LPG brodu te ukupno sedmom brodu u floti Jadroplova, koja se većinom sastoji od brodova za prijevoz rasutih tereta. Novi brod, imena Vis, je 116,82 metara dužine, 19 metara širine, gaza od 6,8 metara. Može prevoziti 7.500 kubičnih metara plina te doseći brzinu od 13 čvorova. Pokreće ga pogonski dual-fuel dizel motor Hitachi-Man B&W, s mogućnosti pogona na LPG.
Podsjetimo, nakon isporuke Marka Marulića, prvog broda za prijevoz LPG-a u floti Jadroplova, splitski brodar u studenom je sklopio ugovor sa švicarskom tvrtkom Global One Energy o kupnji još jednog broda za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG).
Neovisni procjenitelj VesselsValue procijenio je vrijednost ovog novog broda na iznos od 27,6 milijuna dolara. Dogovorena kupoprodajna cijena iznosi 23,5 milijuna dolara, s uključenim svim dodatnim troškovima, navodi se na stranicama Jadroplova.
Brod je financiran sa 40 % vlastitih sredstava i 60 % kredita HBOR-a. Kredit je odobren na razdoblje od 10,5 godina, uz poček od šest mjeseci, stoji u priopćenju.
Podsjetimo, Jadroplov je 24. listopada 2022. u japanskom brodogradilištu Sasaki Shipbuilding preuzeo tanker za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG) imena Marko Marulić. Time je floti splitskog brodara od pet brodova, uglavnom za prijevoz rasutih tereta, ukupne nosivosti 242.727 dwt, pridodan još jedan brod, prvi za prijevoz ukapljenog plina.
Novi brod Vis također će nositi hrvatsku zastavu, kao i blizanac mu Marko Marulić. Jadroplov je već dogovorio i dugoročni najam ovog broda na razodoblje 2+2+1 godinu. Prema sadašnjim planovima, Vis će ploviti širom Dalekog istoka, Crvenim morem, afričkom zapadnom obalom i Perzijskim zaljevom. Prvo komercijalno putovanje ovog broda započinje danas, 17. ožujka.
Američki portal prenosi zabrinjavajuću izjavu američkog kapetana, koji tvrdi da je brodovlasnik koristio AI bot, potencijalno ChatGPT, kako bi predložio izmjene plana putovanja. Iako je kapetan odlučio ne pridržavati se izmjena, zabrinut je da možda drugi neće postupiti jednako oprezno.
Američki kapetan ispričao je za portal gCaptain situaciju koja se navodno nedavno odvila prilikom planiranja putovanja, odnosno voyage planninga – procesa u kojem se detaljno procjenjuju plovne rute, sigurnosne, logističke i ostale pretpostavke, u svrhu optimizacije učinkovitosti i ekonomičnosti uz izbjegavanje mogućih rizika.
Kapetan je ispričao kako su prilikom planiranja uočeni manji sigurnosni problemi vezani uz rutu i teret, na temelju čega je poslao email brodovlasniku sa svim detaljima. Obično u tim situacijama brodovlasnik će u dogovoru sa stručnjacima (npr. iskusnim kapetanima, časnicima stroja) proučiti situaciju te pružiti smjernice o načinima smanjenja rizika.
Kako anonimni kapetan navodi za gCaptain, odgovor je dobio iznenađujuće brzo. Prvi i posljednji odlomak emaila djelovali su kao da ih je napisao čovjek, ali savjet o umanjivanju rizika “izgledao je kao da ga je napisala umjetna inteligencija”. Poruka je uključivala savjete koji bi zahtijevali promjenu kursa tijekom putovanja.
Premda je teško dokazati da je poruku zaista napisala umjetna inteligencija, ona je svakako slična odgovorima koji su dobiveni korištenjem umjetne inteligencije.
“Kao bivši kapetan, mogu potvrditi da je savjet bio prilično banalan i mala je vjerojatnost da bi se time brod doveo u opasnost, ali smisao postojanja International Safety Management procedura je da iskusni kapetani te drugi stručnjaci na kopnu, koji mogu biti upućeni u važne informacije koje kapetan broda možda ne zna, mogu potvrditi da nema neposredne opasnosti za brod”, piše John Konrad za gCaptain.
Novinari gCaptaina pitali su ChatGPT-4 za mišljenje o toj temi, postavljajući sljedeće pitanje: „Je li u redu da se za operacije koje predstavljaju potencijalne sigurnosne rizike, kao što je voyage planning, koristi ChatGPT?“.
AI je odgovorila ovako:
“Kao AI model jezika, ChatGPT nije stvoren niti ovlašten za davanje savjeta o operacijama od ključne sigurnosne važnosti kao što je voyage planning. Iako ChatGPT može generirati tekst na temelju primljenih podataka, razumijevanje složenih situacija i sigurnosnih pitanja u stvarnom svijetu kod umjetne inteligencije je ograničeno.
Operacije koje predstavljaju sigurnosni rizik, kao što je voyage planning, zahtijevaju stručno znanje i prosudbu iskusnih stručnjaka koji mogu sveobuhvatno procijeniti rizike i nepredviđene situacije. Oslanjanje na savjete dobivene umjetnom inteligencijom za takve operacije moglo bi dovesti do potencijalno opasnih situacija i neželjenih posljedica. Ključno je da stručnjaci pažljivo procijene i provjere sve savjete ili prijedloge AI sustava prije njihove provedbe, posebno u operacijama koje predstavljaju potencijalne sigurnosne rizike.”
ChatGPT je prije nekoliko dana najavio verziju 4 sa naprednom analitičkom obradom. Zahvaljujući novom sustavu, upotreba umjetne inteligencije postat će još primamljivija u pomorskoj industriji, posebno onima koji su već preopterećeni papirologijom.
Umjetna inteligencija može potencijalno otkriti opasnosti i identificirati načine izbjegavanja rizika u planiranju putovanja koje ljudi lako mogu previdjeti. gCaptain je izvijestio o slučajevima u kojima je ChatGPT pomogao identificirati potencijalne opasnosti koje nisu uzete u obzir tijekom voyage planninga. Potpuno izbjegavanje upotrebe umjetne inteligencije moglo bi ugroziti brod i posadu, a umjetna inteligencija mogla bi stvoriti nova radna mjesta u budućnosti na način da iskusni kapetani pregledavaju i uređivaju prijedloge koje daje ChatGPT.
“Bez obzira može li se u ovom incidentu potvrditi uporaba umjetne inteligencije, ključno je da organizacije kao što su IMO, USCG i INTERTANKO rasprave o implikacijama uporabe umjetne inteligencije i daju smjernice jer samo je pitanje vremena kada će doći do veće nesreće na moru i gubitka života, bilo zbog savjetovanja s umjetnom inteligencijom ili nesavjetovanja s istom”, piše John Konrad za gCaptain.
Foto: Yangzijiang Shipbuilding group/ Offshore Energy
Najveća svjetska kompanija za kontejnerski prijevoz Mediterranean Shipping Company (MSC) ponovno obara sve rekorde s najnovijim dodacima svojoj floti.
Švicarski brodarski div svojoj je floti pridružio još jedan brod kapaciteta većeg od 24.000 TEU – MSC Irina, kojeg je izgradila kompanija Jiangsu Yangzi Xinfu Shipbuilding Co, prenosi Offshore Energy. Sa ogromnim kapacitetom od 24.346 TEU i 399,99 metara dužine i 61,3 metara širine, ovaj brod je pravi gigant.
MSC Irina isporučena je u isto vrijeme kada i MSC Tessa kapaciteta 24.116 TEU, točnije 9. ožujka, priopćila je China State Shipbuilding Corporation (CSSC). U popodnevnim satima 11. ožujka, MSC Irina je započela svoje prvo putovanje, dok je MSC Tessa već u Istočnokineskom moru, na putu za luku Ningbo.
Oba kontejnerska broda naručena su 2020. godine za MSC posredovanjem kineske Bank of Communications Financial Leasing (Bocomm Leasing), u sklopu ugovora za izgradnju četiri plovila, vrijednog 600 milijuna dolara.
Foto: Offshore Energy
Plovilo ima nekoliko inovativnih značajki za uštedu energije, uključujući mali lukovičasti pramac, propelere velikog promjera i druge uređaje za uštedu energije. Također, je opremljen air lubrication sustavom koji smanjuje otpor trupa i osovinskim generatorima koji stvaraju dodatnu snagu. Iz brodogradilišta kažu da bi ove tehnologije mogle dovesti do smanjenja potrošnje energije za 3-5%, čime bi se smanjile emisije CO2 i općenito ispunili ciljevi EEDI III.
MSC ima najveću knjigu narudžbi u pomorskoj industriji, s preko 134 kontejnerskih brodova u izgradnji. Kompanija ove godine čeka isporuku 14 megamax brodova i 22 neo-panamax broda, prema podacima Alphalinera.
Kompanija znatno ulaže u obnovu svoje flote, a jedan od razloga je strategija kompanije da posluje kao samostalni brodar nakon što se okonča njezina suradnja s Maerskom u 2M Allianceu u 2025. godini.
Veće je bolje?
Trend izgradnje brodova kapaciteta od 24.000 TEU i više imalo je velik učinak na sektor kontejnerskog pomorskog transporta. Ovakvi giganti predstavljaju golemi skok u kapacitetu plovila i omogućuju veću operativnu i troškovnu učinkovitost.
U posljednjih šest godina, kapacitet najvećih kontejnerskih brodova se povećao s 20.000 TEU (MOL Triumph 2017.) na više od 24.000 TEU. Još nije jasno jesu li brodovi dosegli vrhunac što se tiče kapaciteta.
Iako ta veća plovila mogu prevoziti više kontejnera u jednom putovanju, ona također predstavljaju znatne izazove u pogledu lučke infrastrukture, upravljanja opskrbnim lancem i utjecaja na okoliš. Uvođenje takvih velikih plovila zahtijeva da luke i terminali budu opremljeni većim i naprednijim dizalicama, prikladnim pristaništima te dubljim plovnim putevima. To je veliki izazov za mnoge luke, posebno one koje nemaju dovoljno resursa ili prostora za takva plovila.
Nadalje, prijevoz velike količine tereta na jednom brodu povećavaju rizik od poremećaja u opskrbnom lancu u slučaju kvara opreme, kašnjenja zbog vremenskih uvjeta ili drugih nepredviđenih okolnosti. Brodari zato moraju pažljivo upravljati svojim operacijama kako bi sigurno mogli isporučiti teret na vrijeme i smanjiti rizik od skupih kašnjenja ili oštećenja robe.
Drugi ključni čimbenik je pitanje maksimalnog popunjavanja kapaciteta ovih brodova, jer bi se inače brodari mogli suočiti s rizikom smanjenja profita zbog nedovoljne iskorištenosti kapaciteta. To se zaista treba uzeti u obzir, pogotovo iz razloga što trenutno svjedočimo višku kontejnerskih brodova na tržištu, zbog smanjene potražnje koja proizlazi iz globalnih geopolitičkih napetosti, inflacije i sveukupnih poteškoća na tržištu.
– Razumio sam optužnicu. Ne smatram se krivim – izjavila su sva šestorica optuženih kojima je jučer u riječkom Županijskom sudu počelo suđenje pod optužbom da su upleteni u lanac makinacija, lažiranja oko pomorskih knjižica i upisivanja neodrađenog plovidbenog staža. Polovina okrivljenih kojima je počelo suđenje su nezaposleni, a jedan je u mirovini.
Na optuženičku klupu trebala su jučer sjesti devetorica okrivljenih, ali su sa rasprave izostala trojica, pomorci za koje su njihovi odvjetnici objasnili da se nalaze na brodu. Vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojem predsjeda sutkinja Jesenka Kovačić, prihvatilo je prijedlog tužiteljice USKOK-a da se razdvoji postupak za one koji nisu došli, a da suđenje počne onima koji su došli u sudnicu. Većina odvjetnika devetorice okrivljenih protivila se razdvajanju postupka, ali je sudsko vijeće ipak donijelo takvu odluku, nakon što su dva posljednja ročišta bila odgođena zbog nedolaska pojedinih okrivljenika, piše portal Burin.hr.
Optužnica podignuta protiv 37 okrivljenika, u međuvremenu se većina nagodila s USKOK-om
Optužnica USKOK-a podignuta je protiv 37 okrivljenika, ali se u međuvremenu većina nagodila s USKOK-om oko kazni, tako da na kraju na optuženičkoj klupi sjedi manjina koja je odlučila u sudskom procesu tražiti šanse za bolji prolazak u kaznenom postupku.
Prvooptuženi u procesu je Riječanin Siniša Mišković (52), koji se tereti za primanje mita, zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i ovjeravanje neistinitog sadržaja. Ostali okrivljenici terete se za davanje mita, poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja.
Za prvookrivljenog Sinišu Miškovića USKOK navodi da je kaznena djela počinio kao odgovorna osoba u tvrtki Macon d.o.o. Rijeka, koja je dopusnicom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture stekla pravo na upise plovidbenog staža pomoraca u CIMIS (Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav Ministarstva mora), a ujedno je bio odgovorna osoba u tvrtki Alioth Shipping and Trading LTD.
Miškoviću se stavlja na teret da je od 2013. do 2017. godine, u Rijeci, Zadru, Šibeniku i Splitu, osobno ili uz pomoć jednog kompanjona pronalazio pomorce koji su, kako bi ostvarili pravo na stjecanje pojedinih zvanja pomoraca te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca, bili zainteresirani da im se za određeni novčani iznos u CIMIS i pomorske knjižice upiše i ovjeri plovidbeni staž koji nisu odradili.
U pomorske knjižice upisivao neodrađeni plovidbeni staž
USKOK tereti Miškovića da je prvo, radi prikazivanja da su pomorci odradili plovidbeni staž, u više navrata izrađivao fiktivne ugovore o radu s većim brojem pomoraca koje je ovjeravao svojim potpisom i pečatom svojeg inozemnog trgovačkog društva. Potom je na temelju tako sačinjenih ugovora u CIMIS i pomorske knjižice pomoraca upisivao neodrađeni plovidbeni staž te je pomorske knjižice ovjeravao potpisima časnika broda i pečatom broda. Po potrebi je, tvrdi USKOK, potpisima časnika broda i pečatom broda ovjeravao i stranice dnevnika prakse pojedinih pomoraca i podnosio njihove pomorske knjižice na ovjeru neodrađenog plovidbenog staža Lučkoj kapetaniji u Rijeci, na temelju čega su ti pomorci neosnovano ostvarivali pravo na stjecanje pojedinih zvanja te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o njihovoj osposobljenosti.
Postupajući na ovakav način Mišković je od okrivljenih pomoraca – ukupno njih 35 – preuzeo ukupno najmanje 7.100 eura i 6.300 kuna, tvrdi USKOK.
U ovom tjednu predviđena su tri raspravna dana, a okrivljenici bi svoju obranu trebali iznijeti pri kraju suđenja.
Podsjetimo, afera je buknula u listopadu 2017. godine, kada je privedeno svih 37 aktera slučaja, a prvookrivljeni Mišković pritvoren. Prvi rezultati istrage pokazali su da je raspolagao i s nekoliko pečata brodova, od kojih je jedan prije više godina izrezan, a drugi su promijenili naziv. Tada se ispostavilo da je među osumnjičenima, mimo dvojice glavnih aktera, najveći broj pomoraca sa srednjom stručnom spremom, ali da ima i dizaličara, elektroničara, vozača, automehaničara, strojobravara, brodostrojara, ugostitelja i skladištara, piše portal Burin.hr.
“Mediterranean – Sea of Convenience” naziv je kampanje koju danas pokreću Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) i pridruženi sindikati.
Riječ je o kampanji koja je pokrenuta na inicijativu Sindikata pomoraca Hrvatske, a čiji je cilj uklanjanje podstadardnih brodova sa Sredozemlja.
Zastava pogodnosti (Flag of Convenience – FOC) je zastava države manje stroge zakonske regulative, što brodovlasnicima omogućava registraciju brodova koji ne ispunjavaju sve uobičajene uvjete za plovidbu, a time i financijsku uštedu.
Najveći dio tih podstandardnih brodova prometuje Sredozemljem, stoga je pokrenuta ova kampanja. Tako će ITF inspektori u svim zemljama na Sredozemlju kroz sljedećih osam tjedana vršiti temeljite inspekcije na svim brodovima koji viju zastave – Cook Islands, Palau, Sierra Leone i Togo. Riječ je o zastavama koje trenutno imaju najveći broj registriranih podstandardnih brodova.
Naime, uvjeti života i rada na brodovima pod navedenim zastavama, u prosjeku starijima od 40 godina, su ispod svih standarda. Isto tako, sami brodovi dodatno predstavljaju opasnost za zdravlje i sigurnost pomoraca te posebno za okoliš i mora kojim plove, kazuju iz Sindikata pomoraca Hrvatske.
Spomenute zemlje, odnosno “zastave pogodnosti”, prihvaćaju novac brodovlasnika i omogućuju plovidbu podstandardnih brodova, od kojih mnogi ne bi uopće trebali ploviti.
U samo tri godine, na brodovima koji viju jednu od navedenih zastava pogodnosti – Cook Islands, Palau, Sierra Leone i Togo – zabilježeno je:
Više od 30 slučajeva abandonmenta s mnogim posadama koje su ostale bez plaće, hrane, vode ili načina da dođu kući;
5.500.000 USD neisplaćenih plaća, koje je ITF u ime posade morao naplatiti od brodovlasnika ovih zastava;
Više od 5.000 sigurnosnih ili ekoloških nedostataka te zadržavanja od strane vlasti.
ITF inspektorat u Hrvatskoj ima tri inspektora koji će kampanju provoditi u hrvatskim lukama, a za uspješno provođenje kampanje od ključne je važnosti suradnja s lučkim kapetanijama te Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.
Koncem ljeta davne 1958. godine u tjesnacu Puget Sound, uz sjeverozapadnu obalu američke države Washington održavalo se natjecanje s oko 400 plivarica koje su se natjecale u lovu na losose. Među 10 najboljih brodova bio je Emancipator, elegantni drveni brod od 65 stopa koji je 1918. izgradio Skansie Bros iz Gig Harbora gdje živi velika hrvatska ribarska zajednica. Inače, i braća Skansi porijeklom su iz Hrvatske.
Emancipator je u 28 uzastopnih dana, izvukao čak 25 tisuća riba. Vlasnik Emancipatora i kapetan broda Nick Barhanovich, porijeklom iz Bola na Braču, postao je vrlo poznat jer je taj ulov bio jedan od najvećih pojedinačnih ulova u povijesti Puget Sounda, prenosi Otvoreno more.
Opisano je to u knjizi “The Big Run” iz 2020. autora Raya Fadicha koji je u to vrijeme radio na Emancipatoru.
Te 1958. godine angažirao ga je kapetan Nick “Foreigner” Barhanovich. Fadich nije imao pojma što ga čeka. Moramo se brzo snaći i suočiti s danima mukotrpnog fizičkog rada, ribarskim životom i svemu što nosi život na jednoj plivarici posebice u tim tjednima kada je trebalo napuniti mreže uz opasnu konkurenciju..
U daljnjim godinama, Emancipator je nastavio vjerno služiti, a danas je u vlasništvu Brada Buskea, 36-godišnjaka koji ga je posve obnovio i udahnuo mu novi život, o čemu pišu medijiiz Seattlea. Buskeova obitelj također se bavi ribarstvom, odnosno vode firmu za preradu plodova mora.
Foto: Otvoreno more
Kao dijete, Brad Buske zarađivao je za đeparac iskrcavajući ribu s Emancipatora. Kada je odrastao, odlučio je kupiti ga iako je brod bio poprilično propao.
– Nisam mogao dopustiti da umre. Brod je obnovljen u Port Townsendu gdje su majstori brodograditelji uložili veliki napor da brod bude što originalniji, pokušavajući sačuvati njegovu povijest, ne da stvorimo puku repliku, već radni brod sa svrhom. Za mene je ovaj brod kao živo biće. Ima ulja, znoja i ribljeg ulja natopljenih na njegovo drvo – kazao je Buske koji je zadržao izvornost broda. U strojarnici je i dalje stari Caterpillar, a Buske je sam ugradio moderni IMS sustav hlađenja vode.
Brod je sada vezan na Ballardovom ribarskom terminalu. Nekoliko mjeseci godišnje, s Buskeom na čelu, Emancipator nastavlja ploviti Puget Soundom.
Ta morska putanja koja je prolazila kroz Puget Sound svake sezone na putu do rijeke Fraser u Britanskoj Kolumbiji donosila je kruh ribarima na sjeverozapadu Tihog oceana više od jednog stoljeća, a među njima je bilo mnogo hrvatskih iseljenika. Lov na losose bio je zahtjevan i često opasan posao, ali iskusan kapetan i posada mogli su postići veliki uspjeh tako što su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme i iskoristili prirodno bogatstvo, odnosno migracije lososa.
Foto: Ray Fadich/Otvoreno more
Nick Barhanović bio je jedan od njih, Rođen je 1922. godine u Bolu na Braču, a u dobi od 15 i pol godina emigrirao je u Ameriku kako bi započeo novi život sa svojom tetkom i ujakom, Maricom i Nickom Marinkovichom u Tacomi.
Kao ribar na svojoj plivarici “The Emancipator”, bio je poznat u cijeloj zajednici, kao mentor mlađim generacijama, uvijek spreman prenijeti svoje znanje i podijeliti svoje priče iz ribolova.
U korican stare matrikule – Zbirka pisane dokumentarne građe Hrvatskoga pomorskog muzeja Split“ nova je publikacija kojom Muzej donosi pregled bogate i vrijedne pomorske pisane građe.
Autorica knjige-kataloga, kustosica Branka Teklić, na jednome je mjestu obradila ovu zanimljivu i brojnu građu koja izvrsno potkrjepljuje različite segmente nacionalne i regionalne pomorske povijesti od kraja 18. do početka 21. stoljeća. Njezina se vrijednost ne ističe samo u kvantiteti i raznovrsnosti predmeta, već i u tome što čuva neke iznimno značajne i raritetne muzejske predmete pisane građe pomorske provenijencije, prenosi Morski.hr.
Ovom se knjigom katalogom nastoji ponajprije ukazati na vrijednost ove građe u koju se do sada nije imao sustavan uvid. Brodske isprave i knjige, isprave pomoraca te ostala građa koja se čuva u Zbirci, imaju povijesnu i dokumentarnu vrijednost te su odličan i nezaobilazan izvor za proučavanje povijesti hrvatskog pomorstva, pomorskog prava, putovanja kapetana i brodskih posada, njihovih osobnih sudbina te sudbina brodova, i nikako nisu nijemi svjedoci vremena.
Jednom stavljeni u kontekst društveno-političkih prilika u kojemu su nastali, iz ovih pisanih dokumenata možemo iščitati sudbinu malog čovjeka, pomorca koji je bio poput karike u lancu na brodu na kojem je služio. Njihovi brodski dnevnici, breveti, matrikule i ostale isprave koje često neopravdano smatramo suhoparnim nizom informacija, imaju dodatnu vrijednost iz kojih ne samo da se iščitava šira slika, slika države i njezina ustroja, već i osobne priče svakoga pojedinog pomorca, sudbina svakoga pojedinog broda koji zajedno čine hrvatsku pomorsku povijest i pomorsku baštinu.
Predstavljanje knjige bit će 16. ožujka (četvrtak) 2023. godine u 12:00 sati, a uz autoricu Branku Teklić, o knjizi će govoriti voditeljica Pomorskoga muzeja u Dubrovniku, viša kustosica Ana Kaznačić Skurić, iFrane Martinić, predsjednik Udruge pomorskih strojara Split.
Na Rhode Islandu nalazi se mali svjetionik nazvan po Idi Lewis, neustrašivoj svjetioničarki koja je njime upravljala više od pedeset godina. Tijekom života, ova je žena od utapanja spasila mnogo ljudi, prvi puta sa samo 12 godina.
Morski.hr je ispričao priču o Idi Lewis, rođenoj 1842. u Newportu na Rhode Islandu, najmanjoj američkoj saveznoj državi, kao drugo najstarije od četvero djece kapetana Hosea Lewisa. U svjetionik, tada naziva Lime Rock, prvi je puta stigla 1854. kada je njen otac tamo postavljen za svjetioničara.
Da bi došao do svog radnog mjesta, Hosea je svakodnevno morao veslati 200 metara što nije uvijek bilo moguće, osobito za nemirnog mora. Stoga je tri godine kasnije za njega i obitelj sagrađena dvokatnica te su svi zajedno preselili u novi dom na otoku.
Nakon manje od četiri mjeseca boravka u Lime Rocku, Idin otac doživio je moždani udar nakon kojega više nije bio sposoban izvršavati svoje obveze. Mnoge svjetioničarske zadatke preuzela je Ida s mlađom braćom i sestrama.
Također je brinula o njima i svaki dan ih čamcem prevozila na kopno u školu te iz grada na otok donosila namirnice. Postala je vrlo vješta veslačica, a do svoje 15. godine Ida je postala poznata kao najbolja plivačica u Newportu.
Pomagala je majci oko svjetionika više od 20 godina, sve do 1879. kada je konačno imenovana čuvaricom s tada izdašnom plaćom od 750 dolara godišnje. Neko je vrijeme bila najbolje plaćeni svjetioničar u zemlji. Veća plaća dodijeljena joj je kao priznanje za izvanredne usluge i spašavanje života.
Foto: Screenshot/Youtube
Prvi puta je nekoga spasila od utapanja sa samo 12 godina kada je iz mora izvukla četvoricu muškaraca pošto im se brod prevrnuo. Međutim, za nju se pročulo nakon što je tijekom zimske oluje 1869. spasila dva vojnika.
Idina majka vidjela je dvojicu muškaraca kako se drže za prevrnuti čamac. Probudila je kćer koja je iskočila iz kreveta i otrčala pripomoći bez obuvanja i odijevanja. Stigavši do vojnika, jedan od njih iznenađeno je izgovorio – To je samo djevojčica! Ida ga je zgrabila za kosu i povukla u svoj čamac. Vojnici su joj potom u znak zahvalnosti dali zlatni sat, a građani Newporta poklonili su joj novi čamac.
Uskoro se proslavila, o njoj su pisale i poznate novine. Dobila je također više značajnih priznanja i brojne poklone.
Dobitnica je i rijetke zlatne medalje za spašavanje od vlade Sjedinjenih Država te je postala prva žena koja ju je primila – za spašavanje dvojice vojnika iz Fort Adamsa koji su propali kroz led.
U njezine 54 godine na Lime Rocku priznato joj je spašavanje 18 života, iako neslužbeni podaci govore o brojci od 25 ljudi. Ida je posljednje zabilježeno spašavanje izvela kada je imala 63 godine.
Tijekom života nazivali su je ‘Najhrabrijom ženom u Americi’, a njezini su podvizi bili detaljno opisivani u tisku. Tisuće ljudi su dolazile na otok kako bi je upoznali. Dobivala je i brojne darove, pisma, čak i bračne ponude.
Ida Lewis umrla je 1911. nakon moždanog udara. Dok je njeno tijelo napuštalo svjetionik Lime Rock, njezin brat Rudolph rekao je da je to jedini način na koji je pristala rastati se od svjetionika.
Naziv svjetionika je iz Lime Rock službeno promijenjen u Ida Lewis Rock 1924. Tri godine kasnije svjetionik je automatiziran, da bi konačno 1963. godine bio deaktiviran.
Regija Toskana vezana je uz more i diči se stoljetnom pomorskom tradicijom. Ekipa riječkog Mora posjetila je romantični Viareggio, poznat po Karnevalu, ali i po kalafatima, moreplovcima i brodograditeljima.
Viareggio je slikovit toskanski gradić, smješten na obali Tirenskoga mora. Nepregledne pješčane plaže, pitoma klima i gostoljubivi domaćini čine ga pravim mamcem za turiste. No, mi smo drukčiji. U lovu smo na priču. I nalazimo je, tik uz Dugi kanal. Vinicio Murganti, 31 je godinu proveo na moru kao “kapo makine”. Ukrcao se s 15 godina, a do danas ih je naredao 96, prenosi HRT Magazin.
– More je za mene bilo život, ali i velika žrtva. Kada sam plovio, na brodu smo provodili duga razdoblja. Nije kao danas. Na brodu smo ponekad provodili 3, 4 pa i 5 mjeseci. Iskrcali bismo se i nakon dva, tri dana – opet na brod, prisjeća se Vinicio.
Tijekom plovidbe odlučio je pisati dnevnik jer more mu je mnogo dalo. U njemu je zapisano sve što je radio. Podsjetnik mu je on i na teška iskustva.
– Krenuli smo s 10 tisuća tona mramora iz Južnoafričke Republike. Na našu veliku nesreću, uhvatilo nas je strašno nevrijeme. Pokušali smo se skloniti u Gvinejski zaljev kako bismo se spasili. Srećom, uspjeli smo, ali nismo se lijepo proveli. More je bilo jako uzburkano, a brod prekrcan. Sve se pregrijavalo. Jedva sam uspio ohladiti osovinski vod, bilo je ružno, ali uspjeli smo živi i zdravi stići do Genove, dodaje.
Neraskidiva veza Viareggia i mora
Neraskidiva je veza Viareggia i mora. U Muzeju pomorstva, smještenom u nekadašnjoj ribarnici ispričana je povijest grada i njegova najvrednijeg resursa. Svaki izložak, kaže voditelj muzeja Silvio Orselli – predstavlja jedan život proveden na moru. Svaki predmet ima svoju priču i zna se točno kome je pripadao. To ovaj muzej čini jedinstvenim u svijetu.
U početku su se stanovnici ovoga područja bavili ribarstvom, no u 19. stoljeću mijenjaju kurs. Okreću se pomorstvu i gradnji jedrenjaka, priča volonter u Muzeju pomorstva Mario Pocci. Kraj je poznat po bogatim i gustim šumama borova i hrasta. Počinju se graditi jedrenjaci, sve veći i veći. U samo nekoliko godina ili desetljeća, Viareggio postaje jedan od najvažnijih brodograđevnih centara u Italiji.
Centar za istraživanje morskih sisavaca
I dalje je tako. U sklopu muzeja djeluje i CETUS. Jedan od prvih centara za istraživanje morskih sisavaca u Italiji. Nastao je prije 22 godine. U sklopu centra djeluje i utočište morskih sisavaca. Riječ je o međunarodnom projektu zaštite vrsta koje žive na ovom prostoru. Organiziraju se i vođene ture za školarce i turiste.
– PELAGOS postoji desetak godina. Pokriva područje od oko sto tisuća kilometara četvornih te djeluje na obalama Italije, Francuske i Kneževine Monako. Na ovom velikom području živi osam vrsta. Nailazimo na ulješure, kitove perajare i više vrsta dupina, objašnjava morski biolog Silvio Nuti.
Karnevalska kola s pramcem i krmom
Govoriti o Viareggiu, a ne spomenuti Karneval bilo bi neoprostivo. Ova manifestacija čija tradicija traje već 150 godina, jedna je od najvećih takve vrste na svijetu. Snažna je veza karnevala i mora, kaže Andrea Mazzi iz Zaklade Carnevale di Viareggio – jer su prvi graditelji kola, s kraja 19. i početka 20. stoljeća bili upravo brodograditelji, kalafati i brodostolari. I danas kola imaju pramac i krmu.
Uz karneval, pješčane plaže i secesijsku arhitekturu te pomorsku baštinu, Viareggio vrijedi posjetiti i zbog odlične, a jednostavne kuhinje i bogate ponude na lokalnoj ribarnici.
Malo se Dubrovčana sjeća prve PARTIZANKE kupljene nakon Drugog svjetskog rata za prijevoz hrvatskih emigranata iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda u porušenu zemlju koja im je, kako je to tada izgledalo, po svemu obećavala svijetlu budućnost.
Većina poznavatelja putničkih brodova pod ovim imenom poznaju staru PARTIZANKU (drugu) koja je godinama poslije Drugog svjetskog rata redovito plovila iz Dubrovnika kao njena najbolja prometna veza prema sjeveru zemlje, za Dubrovački dnevnik piše Ivo Batričević.
Međutim, malo se Dubrovčana sjeća prve, puno veće PARTIZANKE kupljene nakon Drugog svjetskog rata za prijevoz hrvatskih emigranata iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije i Novog Zelanda u porušenu zemlju koja im je, kako je to tada izgledalo, po svemu obećavala nadasve svijetlu budućnost. Zajedno sa PARTIZANKOM i putničko – teretni parobrod RADNIK (5928 bruto tona) je plovio istim rutama, ali je obavio i nekoliko plovidbi prema Kanadi.
PARTIZANKA je izgrađena pod imenom SHAWNEE 1927. u Newport News-u u Virginiji – USA. Bila je duga 120 metara, imala je 6209 bruto tona, a pored putnika mogla je prevesti i 600 tona tereta. Četiri parne turbine jačine 8500 KS su brodu preko dvije propele omogućavale brzinu od 20 čvorova. Dnevni je utrošak nafte bio 106 tona, a u tankovima je nosio ukupno 1356 tona nafte. Mogao je prihvatiti oko 700 putnika i to 70 u luksuznom, 380 u prvom, 50 u turističkom, te 170 u trećem razredu, a o njima se brinulo oko 200 članova posade.
Po završetku Drugog svjetskog rata brod je prodan Portugalcima sa Azora, tvrtki Iberian Star Line koja mu daje ime CITY OF LISBON. Nakon sudara sa jednim teretnim brodom u Gibraltaru 1947. odlučeno je da se u Lisabonu popravi i odmah proda. Brzo je zapeo u oko kap. Teodoru Tijanu zaduženom od jugoslavenske Vlade da negdje u inozemstvu nabavi dovoljno veliki brod za prijevoz iseljenika povratnika u domovinu. Kap. Tijan ga je uz dosta neočekivanih obrata i problema uspio za 2,2 milijuna US dolara kupiti i Vladinom odlukom proslijediti Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi (kasnije imenom Jugolinija). Novu posadu broda sačinjavalo je 195 probranih i provjerenih pomoraca, sve redom nekadašnjih pripadnika partizanskog pokreta. Za njih su se pekli bijeli kruh i kolači, hrana je bila dobra, a nije nedostajalo ni viskija. Bio je to vrhunski standard kojeg ostali naši pomorci u to vrijeme nisu mogli ni sanjati. Uz časnički kadar, o životu na brodu brigu je vodilo i 15 političkih komesara. PARTIZANKA je prevozila 750 putnika koji su na raspolaganju imali kino dvoranu, knjižnicu, čitaonicu, salone za ples, frizerski i pedikerski salon te brijačnicu. Prvo putovanje PARTIZANKA je obavila prema Australiji, a Dubrovnik je bila prva luka na povratku 18. veljače 1948., zatim Split i Rijeka. Brodom okićenim revolucionarnim parolama i slikama maršala je u grušku luku doputovalo preko 700 iseljenika. Pozdravni govor dobrodošlice je održala Anka Berus, ministrica financija NR Hrvatske, a na rivi ih je dočekala muzika i pjesma te rasplesani Konavljani i Konavoke u svojim tradicionalnim nošnjama. Tadašnji tisak je prenio da su “građani Dubrovnika i bliže okolice prekrili čitavu grušku obalu.
Ogromna masa naroda pozdravljala je braću i sestre što su došli iz tuđine da pomognu izgradnju svoje domovine. Na brodu se svim sredstvima stvarao dojam idile. Zato danas pomalo egzotičnim izgledaju aktivnosti putnika i posade na dugoj prekooceanskoj plovidbi, ali ih je ipak zanimljivo prenijeti iz kuta tadašnjih medija: ” Za vrijeme putovanja postavljeno je nekoliko normi, poboljšan je radni efekt tako da je predloženo 7 putnika za udarnike, 29 za pohvaljene, a 14 za nagrade. Održana su radna savjetovanja, 9 kružoka i 5 stručnih tečajeva. Formiran je pjevački zbor od 25 članova, a dramski zbor je dao 2 priredbe. Šahovska sekcija je priredila turnir sa 30 igrača gdje je posada pobijedila putnike. U dobrovoljnom radu iseljenici su dali 9635 radnih sati, organizirali 9 čitalačkih grupa, 3 pjevačka zbora, tamburaški zbor, dramsku skupinu, analfabetski tečaj (za one koji ne znaju čitati i pisati), pionirsku grupu, fiskulturni aktiv i 25 predavanja”.
Očito su povratnici, onako prepuni entuzijazma i vjere u svijetlu budućnost, bili djelotvorniji od posade. Drugo je pitanje što su očekivali, a što ih je potom dočekalo na kopnu. Surova je stvarnost po dolasku u Jugoslaviju nagnala mnoge povratnike da se pokušaju ponovo vratiti tamo odakle su i došli, ali ih australske i brazilske imigracijske vlasti više nisu htjele primiti natrag. A kada su počela pristizati prva pisma u kojima su povratnici opisivali što ih je u domovini dočekalo, interesa za novim putovanjima je definitivno nestalo. U kasnijim plovidbama, u pomanjkanju domaćih, prevoze se i povratnici iz drugih zemalja, tako da je na četvrtoj plovidbi u grupi od 464 putnika bilo 67 Francuza, 115 Rusa te nekoliko Čeha, Slovaka, Bugara, Mađara i Albanaca. Kako je naivnih iseljenika svakim putovanjem bilo sve manje, RADNIK I PARTIZANKA plove sve rjeđe i sa sve manje putnika.
Partizanka postala prevelik teret
Vrlo je brzo PARTIZANKA postala prevelik teret za krhka leđa u ratu opustošene i siromašne zemlje te se nesretnog broda nekako trebalo riješiti. Nikada nije razjašnjen požar od 12. kolovoza 1949. na remontu broda u splitskom škveru i do danas je u zraku ostalo visjeti pitanje tužnog kraja najvećeg, nakon naših parobroda KRALJICE MARIJE i PRINCESE OLGE. I kako je god kupnja broda u svim državnim medijima pompozno najavljena isto tako je u tišini i bez riječi ispraćena u staro željezo. Nakon što je PARTIZANKA u brodogradilištu “Vicko Krstulović” tajanstveno izgorjela, trup broda je još neko vrijeme korišten kao teglenica. Tadašnje novine nisu niti jednom riječi objavile u studenom 1954. odlazak teglenice registrirane kao MA-101 u rezalište Sv. Kajo preko puta splitskog škvera, niti su obznanile da se zapravo radi o tužnom ostatku nekada doista impresivnog putničkog broda. Velo tajne obavijeno oko požara na dobro očuvanom i tek 22 godine starom brodu nije se podiglo sve do današnjih dana. Kako je svjedoka svakim danom sve manje, a oni ni do danas nisu obznanili pravu istinu, špekulacije o kraju PARTIZANKE ostale su u domeni nagađanja oko vjerojatno najveće namjerno, zbog velike premije osiguranja, izazvane nesreće u povijesti hrvatskog pomorstva.
Zanimljivu priču je Nevenu Jerkoviću ispričao ing. Branko Bon, glavni projektant hotela ORLANDO u Srebrenom, ali i hotela JADRAN u Tučepima. Hotel JADRAN su gradili njemački ratni zarobljenici u vrijeme kada u zemlji nije bilo ni osnovnih živežnih namirnica, a ni materijala za izgradnju luksuznih hotela. Tako je i izgradnja ovoga hotela kasnila jer nije bilo cijevi za vodovodne instalacije. Nakon požara na PARTIZANKI, sa broda su demontirane sve vodovodne i kanalizacijske cijevi te su iste ugrađene u hotel JADRAN. Tako je hotel mogao biti konačno dovršen, a njemački su zarobljenici za nagradu zbog dobro obavljenog posla ranije pušteni da se vrate svojim kućama. Iza 1991. hotel je ostao dugo devastiran, a u njemu su se još uvijek mjestimično mogle naći ugrađene cijevi i dijelovi odavno otpisane PARTIZANKE. Je li se te cijevi danas nalaze u hotelu nakon zadnje obnove nije mi poznato.
Ovaj tekst je nastao mojim višegodišnjim istraživanjem kao i Nevena Jerkovića uz suradnju s našim iseljenicima iz Australije koji su na ovu temu izdali u Zagrebu knjigu. Hrvatska radio televizija je objavila dokumentarni film u dva nastavka s puno slika i filmskih uradaka, a koji pokazuju uglavnom život na brodu za vrijeme plovidbe, te kako su se povratnici osjećali u domovini nakon povratka.
SVA PUTOVANJA PARTIZANKE
Na prvo putovanje PARTIZANKA je krenula 12. prosinca 1947 iz Splita preko Malte za Australiju i Novi Zeland. Luka Gruž je bila prva luka na povratku u koju je uplovila 18. veljače 1948. godine, a slijedeće luke su bile Split i Rijeka. Na drugo putovanje sredinom ožujka 1948. plovi za Južnu Ameriku. Interes za ukrcaj na brodu i povratak u domovinu je bio iznad svih očekivanja te je u Buenos Airesu ukrcano 600 putnika, a u Montevideu još 400. Gužva pri ukrcaju je bila toliko kaotična da je i u jednoj i u drugoj luci morala intervenirati i lokalna policija. Treće i četvrto putovanje je obavljeno 1948. prema Južnoj Americi. Na peto putovanje u studenom 1948. brod je preko Malte zaplovio prema Australiji, a povratak u domovinu je bio krajem siječnja sljedeće godine. Šesto putovanje je bilo i posljednje na koje je krenula 3. ožujka 1949. iz Rijeke i Trsta za Fremantle i Sydney s povratkom u Rijeku 5. svibnja gdje je brod odmah raspremljen i upućen u Split na tobožnju rekonstrukciju. Koliko je u to vrijeme bilo zanimanje naših emigranata za povratkom u domovinu najbolje govori podatak da je u Rijeci iskrcano svega 5 putnika i 40 ovaca. Na svojih šest prekooceanskih emigrantskih putovanja PARTIZANKA je u zemlju vratila ukupno 2858 emigranata.
