Na Premanturi je prije nekoliko dana promovirana monografija “Svjetionički libar mali” pulskog autora Vedrana Trgovčića, kao prvi cjeloviti kronološki prikaz moderne farologije na istočnoj obali Jadrana.
Iako je knjiga izašla prije godinu dana, zanimanje za tematiku lanterni i lanternista, ne prestaje, pa je i ovaj put publici bilo zanimljivo slušati priče o neverama i bonacama na osamljenim hridima, a najavljeno je i novo izdanje – monografija radnog naziva “Porer i premanturski lanternisti”, piše Otvoreno more.
“Libar mali! nastao je kao rezultat 20 godina istraživanja svjetionika te više od 15 godina duge plovidbe po državnim arhivima Hrvatske, Italije i Austrije. Knjiga se temelji na stotinama tisuća dokumenata, mapa i fotografija, većinom njih nikada prije viđenih, kao i na više od 1.200 intervjua s bivšim svjetioničarima i njihovim potomcima.
Knjiga na 374 stranice donosi više od 600 fotografija i ilustracija i 200- tinjak kartica teksta. Objavljena je na hrvatskom i engleskom jeziku, a uskoro se očekuje i prijevod na talijanski.
Foto: Marko Kovač
U njoj je opisano svih 83 svjetionika koliko ih je postojalo na istočnoj obali Jadrana, a obiđeno je i svih 65 koji i danas stoje.
Na nedavnoj promociji, čule su se mnoge priče iz života svjetioničara.
Gostovao je svjetioničarev sin Milorad Budija, a pričalo se o djetinjstvu na Poreru i orkanskim valovima 1966. godine kada je more potopilo lanternu u takvoj mjeri da se posada skrila u gornju etažu i tako tri dana održavala svjetlo.
Josip Mudronja, Ante Žeravica i Ivan Budija popeli su se uslijed jakog nevremena na kulu od 35 metara kako bi sačuvali uređaje. Naredna tri dana vrtjeli su ferale, na kraju i ručno jer su znali da će se bez njihova svjetla mnogi mornari izgubiti u dubinama mora. Za taj podvig godinu kasnije dobili su Plavu vrpcu Vjesnika.
“Ovakva količina nalaza kvalitetnih radova kamene plastike – ljudskih glava, dijelova stupova, baza, postamenata tih glava te arhitekture – u Istri i šire nije nađena zadnjih 50 i više godina. Danas prezentirane dvojna glava herma od domaćeg vapnenca te glava Apolona, jedni su od najboljih prikaza kamene plastike koje imamo u Istri zadnjih desetljeća, kazao je danas ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo
Prilikom gradnje obalnog zida u lučici Valbandon, arheološki nadzor u trajanju od rujna do prosinca utvrdio je iznimno vrijedne arheološke nalaze iz antičkog doba koji su, po količini i brojnosti, iznimni za Istru i ostatak Jadrana.
Na lokaciji je pronađena i mramorna glava Apolona, no riječ je i o nalazištu antičkih hermi i postamenata koje je po svojoj brojnosti jedinstveno za Istru, a i za prostor hrvatske obale Jadrana. Predmeti su pronađeni u blizini mjesta na kojem su već početkom 20. stoljeća bili poznati ostaci maritimne vile iz rimskog doba. Herme, kamene glave na izduženom postolju, bile su česta dekoracija vrtova antičkih vila, i važan su izvor podataka o arhitekturi vila, te o njihovom uređenju.
Nalazište kakvo Istra ne pamti više od pola stoljeća
Tijekom građevinskog iskopa trase obalnog zida, nadzor su vršili arheolozi i restauratori Arheološkog muzeja Istre.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
– Detaljno je pregledan zemljani segment vađen strojnim iskopom te je sav materijal ispiran morskom vodom, dok su arheološki slojevi dodatno pregledani i pomoću detektora metala. Prije gradnje zida, pregledana je cijela uvala od strane podvodnih arheologa i članova klubova Ronilačkog saveza Istarske županije, pojasnila je istraživačica i doktorica znanosti Ida Koncani Uhač.
– Lučka uprava Pula je, u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, Istarskom županijom i Općinom Fažana, krenula u projekt uređenje lučice Valbandon. Izuzetno mi je drago da smo pritom našli ovo bogato nalazište, iako smo obalni zid morali skratiti za četrdesetak metara te smo zato umjesto 80 dobili 60 novih vezova. Radove nismo zaustavljali ni u jednom trenutku, kazao je na današnjoj konferenciji za novinare ravnatelj Lučke uprave Pula, Dalibor Brnos.
Ukupna vrijednost projekta iznosi šest i pol milijuna kuna. Iznos od četiri milijuna kuna stigao je od Ministarstva, dok je ostatak uložila upravo Lučka uprava Pula.
Fascinantni prikazi kamene plastike
– Bitno je da je prilikom radova sačuvana arheologija, pa tako imamo nalaze kakve u Istri nismo dugo imali. Ovakva količina nalaza kvalitetnih radova kamene plastike – ljudskih glava, dijelova stupova, baza, postamenata tih glava te arhitekture – u Istri i šire nije nađena zadnjih 50 i više godina. Danas prezentirane dvojna glava herma od domaćeg vapnenca te glava Apolona, jedni su od najboljih prikaza kamene plastike koje imamo u Istri zadnjih desetljeća, naglasio je danas Komšo.
Novinarima je, naime, prezentiran tek dio nalaza. Ostatak je smješten u muzejskom laboratoriju, a nad njim se vrši proces desalinizacije.
– Znali smo naravno da se u blizini nalazi još jedno značajno arheološko nalazište, odnosno luksuzna rimska maritimna vila istraživana početkom 20. stoljeća. Ona datira u kraj 1. stoljeća prije Krista, a njeno se napuštanje smješta u razdoblje početka 5. stoljeća. Sastojala se od dvije cjeline. Na južnoj su istražena dva peristilna dvorišta te dvije cisterne s dijelom vodovoda. Značajnija nam je ipak sjeverna cjelina koja sadrži dvije polukružne prostorije. One su bile okrenute prema moru, a vjerojatno su bile povezane natkrivenom šetnicom. Pronašli smo i elemente arhitekture od kojih su najznačajniji ulomci stupova, baza i kasnoantičkih kapitela, podsjetila je Aleksandra Mahić Sinovčić, voditeljica arheološkog istraživanja.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
Spomenuta je vila bila bogata mozaicima, od kojih je dio podignut i pohranjen u čuvaonicama Arheološkog muzeja Istre, dok je drugi dio ostao na izvornoj lokaciji.
U čast Jupitera, Viktorije, Zeusa i Cerere
Nadalje, pronađeni su i doprozornici, grede koje su spajale stupovlja te pragovi. Zatim krovni crjepovi i mramorne podne oplate nekadašnje šetnice. Pronađena je i grupa dekorativne kamene plastike koja je činila tek dio uređenja vrtova bogate vile.
– Radi se o hermama – skulpturama koje se sastoje od baze i glave. Mi smo pronašli tri baze i tri glave, a od toga dvije dvojne herme kakve su vrlo rijetke za naše područje. One korijene vuku još iz Grčke, a bile su podizane u čast boga Herma, mahom uz prometnice i na križanjima. Razvijale su se tijekom antike, dok u Rimsko doba više nisu trebale biti povezane s božanstvima već su mogle prikazivati i značajne osobe.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
Ova baza prikazuje snop munja i lice s krilima, a budući da su munje atribut Jupitera – vrlo je vjerojatno da je riječ o krilatoj Viktoriji koju vezujemo uz njega. Dvojna herma pak prikazuje bradatog muškarca kakvim se upravo prikazivao Jupiter, tako da pretpostavljamo da je ovo baš herma Jupitera.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
S druge strane vidimo klas žita i mak, a koji se pripisuju Cereri, božici plodnosti i prirode. Stoga, smatramo da dio hermi prikazuje i Zeusa te njegovu sestru Cereru, pojasnila je okupljenima Dunja Martić Šafran, zamjenica voditeljice istraživanja.
Najznačajniji nalaz – glava kipa Apolona
Treća je herma jednostrana, prikazuje mušku glavu i prilično je oštećena. Sve tri baze, pojasnili su stručnjaci, na sebi imaju muško spolovilo te, zajedno s glavama, čine jednu skulpturu.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
– Najzanimljiviji nalaz lokaliteta je glava kipa koji je vjerojatno imao čitavo tijelo. Od prokoneškog je mramora, a pripisali smo je Apolonu. Vidimo da je to mlađi muškarac, nježnih crta lica i ima kratku kosu s uvojcima. Apolon Belvederski, kao najznačajniji Apolon u povijesti umjetnosti, imao je baš ovakvu karakterističnu frizuru. Dakle, kosu svezanu u čvor na prednjem dijelu glave, kazala je također Martić Šafran.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
Prilikom istraživanja ovdje je pronađena i jedna sačuvana potopljena struktura dugačka 50 metara i nešto šira od četiri metra, a za koju se pak pretpostavlja kako je povezivala građevine južne i sjeverne strane obale.
Vjerojatno se ovdje mogu naći i lučki uređaji jer su luksuzne maritimne vile obično imale priručne luke, za svoje potrebe. Zasigurno ih ima ispod dubokih sedimenata mulja. Našli smo ipak nalaze drvenih pilona. Ne smijemo zato isključiti mogućnost da je jugoistočni dio uvale mogao služiti kao ribnjak ili solana. Takve drvene pilone imamo, recimo, na Bijeci u Medulinu gdje su služili kao utemeljenje za čvrste strukture koje su činile temelje za ribogojilišta ili solane. Osim toga, jedna karta Valbandona iz 17. stoljeća za ovo mjesto donosi toponim Saline što upućuje na to da je u Srednjem vijeku ova uvala bila solana koja je gospodarsku djelatnost vukla još od Rimskog doba – Ida Koncani Uhač
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
Pronađen je i velik broj pokretnih nalaza u ulomcima, velike količine krovnih opeka, građevinska keramika, ulomci stolnog posuđa i brojni drugi sitni nalazi. Kraj vanjskog dijela mosta nađena je i grupa novovjekovne keramike koja ukazuje na kontinuitet korištenja zaljeva.
Dio nalaza bit će izložen u lučici
U budućnosti će dio nalazi biti adekvatno izložen i prezentiran u Arheološkom muzeju Istre, a dio upravo na ovoj lokaciji.
– Planovi postoje, iako je o njima zasad prerano govoriti. No, svakako to želimo učiniti, najavila je direktorica Turističke zajednice Općine Fažana, Melita Peroković.
Najavljen nastavak istraživanja lokacije
– S obzirom na količinu i kvalitetu arheoloških nalazišta pronađenih prilikom strojnog iskopa, razmišljamo da u skorijoj budućnosti, a u sklopu programa „Istarsko podmorje“ provedemo probno sondiranje na području uvale jer se nadamo da ćemo pronaći dijelove koji će biti kompatibilni s ovim kamenim elementima, najavila je na koncu istraživačica i doktorica znanosti Ida Koncani Uhač.
FOTO: Manuel Angelini / Istra24
Nakon što se dovrši izgradnja novog zida i šetnice u luci Valbandon, novim će se vezovima moći koristiti isključivo stanovnici Općine Fažana, njih svega šezdesetak. Ravnatelj Lučke uprave Pula, Dalibor Brnos, potvrdio nam je danas kako će radovi biti okončani tek sredinom veljače, iako je to prvobitno bilo najavljeno za kraj prosinca.
Riječki izvođač Sun Adria d.o.o. zatražio je, naime, produljenje tog roka, a nakon što je obalni zid, zbog ovih fascinantnih nalaza morao biti smanjen za 40 metara.
Na portalu Otoci.net, u suradnji s Klubom pomoraca Lošinj, ove godine mini-biografijama predstavljamo 26 istaknutih kapetana iz bogate lošinjske pomorske povijesti, prema izboru dr. Julijana Sokolića.
Eugenio Matcovich (Eugen Matković) (1884.–1946.)
Rođen u Nerezinama, 27. siječnja 1884. kao Eugenio Matcovich, a kasnije će promijeniti ime i prezime u Eugen Matković, dok je živio u Splitu.
Praktičnim školovanjem postigao kvalifikaciju pomorskog kapetana duge plovidbe. Godine 1910. nabavio je jedan jedrenjak velike obalne plovidbe, godine 1920. motorni jedrenjak “Istok” nosivosti 160 tona, a 1926. parobrod “Lina Matković” od 1.200 tona nosivosti. Do 1938. godine imao je šest brodova s ukupno 20.425 tona nosivosti. Bio je tada najveći privatni brodar Jugoslavije. Godine 1937. kupio je brod “Nikolina Matković” od 5.625 tona nosivosti, koji je ujedno bio i prvi motorni brod jugoslavenske trgovačke mornarice. U drugom svjetskom ratu izgubio je na strani saveznika svih šest brodova.
Umro je u Londonu 24. siječnja 1946. godine i ondje pokopan.
Ovaj serijal napisa – koje portal Otoci.net objavljuje dvaput mjesečno – ujedno je i poziv drugim istraživačima pomorske povijesti, da svojim saznanjima obogate biografije istaknutih kapetana.
Dok je većina nas napeto iščekivala nogometne utakmice hrvatske reprezentacije s rivalima, Splićanin Danijel Krstulović Opara junački je veslao s otoka na otok. Sjećamo se i sami kakvo je (ne)vrijeme bilo proteklih tjedana: gnjilo, kišno, južno.
Nakon prethodnih otoka došao je do Korčule, pa Lastova, potom se zbog jakog juga usmjerio ka Veloj Luci odakle je zaveslao put Hvara gdje je čekao da padne tramontana. Nakon nje, konačno se dočepao Visa. Ostaje mu Brač i Šolta, nakon čega će kajakom put uvale Firule, 100 metara ispod svoje obiteljske kuće na zaslužen odmor, piše Otvoreno more.
Putešestvija je to koja traje već šezdesetak dana tijekom kojih je Dane prošao najmanje 4765 kilometara odlučivši prijeći u komadu čitavu Hrvatsku planinarsku obilaznicu (HPO), odnosno svih njenih 158 vrhova koji uključuju i 16 otoka. Sve to na vlastiti pogon – biciklom, trčanjem, planinarenjem i kajakom. HPO je naša najveća obilaznica koju još nitko nije prošao odjednom.
Foto: Privatna arhiva
Krenuo je 18. listopada, te iz dana u dan, prevaljivao planinarske staze, puteve, ceste, i evo, u posljednje vrijeme morske puteve, iznimno zahtjevne u ovo doba godine.
Da je lako, ne bi njega dopalo, šale se njegovi prijatelji poznavajući neumoran duh ovog pustolova, inače planinara HDP Mosor, planinarskog trkača, speleologa, kajakaša i upornog istraživača prirode u čijem okružju voli sebi postavljati visoke izazove.
Svaka dionica imala je svoju zahtjevnost koju je uspješno svladao, a veslanje po nepredvidivom moru prava ja avantura.
– Veslati preko otvorenog mora, do otoka Visa, primjerice je zaista izazov i ljeti, a kamoli zimi. Do sada mi je najzahtjevnije bilo veslanje s otoka Raba na Krk po jakom jugu. Kako ne bi zapeo na otoku čekajući povoljnije uvjete odlučio sam veslati i probati pobjeći prije nego me zahvati, ali uhvatilo me u kanalu – priča Dane koji je i tad stisnuo zube i odradio zadanu dionicu do kraja boreći se s fizičkom, ali i psihičkom iscrpljenošću.
U ovakvoj avanturi tjelesna sprema je veoma važna, a on, utakmica u nogama ima itekako, no ključna je psihička izdržljivost, pa se tako Dane koncentrira samo na sljedeći cilj odnosno slijedeći vrh koji je pred njih.
– Ako počneš puno lutati mislima u budućnost sve skupa ti može postati previše, i psihički možeš klonuti pred tolikim izazovom. Kod svakog planiranja treba imati neki zacrtan krajnji cilj. Ali kada dođeš do njega, nema nikakvog ushićenja, kao da nestane ona želja koja te je gurala, a zamijeni je praznina. Poenta je zapravo u cijelom putu, u promišljanju, planiranju, kretanju, doživljaju, ulaganju truda i znoju koji si pustio da bi ostvario svoj san. Taj proces, taj čitav put je ono što te iznova motivira na ovakve avanture – rekao nam je Dane čiji je moto korak po korak, zaveslaj po zaveslaj, baš kako to i radi u Projektu TU – avanturi kojom želi ukazati kakve sve ljepote Hrvatska ima, koje su nam TU, nadohvat ruke.
Američka obalna straža je nedavno, s 1. prosincem 2022., objavila službeno Izvješće o provedenoj istrazi nasukavanja Ever Forwarda (O.N. 9850551), u blizini Craighill Channel-a, 13. ožujka 2022. godine, a mediji su objavili kako je peljar suspendiran.
Što se te večeri, dogodilo?
Brod je oko 18:12, nakon kašnjenja zbog problema sa privezivačima, isplovio sa terminala u Baltimoru. Peljar je vodio brod, oslanjajući se isključivo na svoj PPU (Portable Pilot Unit) i pri tome je potpuno zanemario vizualno motrenje. Zbog problema koji je imao pri odvezu, bio je uzrujan, dugo je razgovarao mobitelom (serija od pet poziva, sa preko 60 min razgovora), poslao je dvije poruke i počeo skicirati mail o problemu s privezivačima (u 20:16). U 20:14 mijenja ekran na svom PPU, s namjerom da skenira podatke sa prethodnog putovanja, i to u 20:15 šalje jednom kolegi. Ali aktiviranjem promjene ekrana u 20:14, zaustavlja se praćenje stvarnog kretanja. Ono što je uslijedilo upućuje na zaključak da peljar nije bio svjestan prekida praćenja promjene položaja, piše Morski.hr.
Foto: Morski.hr / Izvadak sa papirnate karte na kojoj je označen položaj broda u 20:16 i nakon nasukavanja
Kad je počeo na svom mobitelu pisati mail (u 20:16) brod je bio niti dva kabela od WP, u 20:17 već je prošao WP, nastavljajući u istom kursu (v. sl.1). U 20:19 brod se nasukao.
Foto: Snimka zaslona PPU u 20:14, neposredno prije prekida praćenja kretanja broda / Morski.hr
Zapovjednik nije bio na mostu. U 19:30 je otišao večerati i nije se vraćao. Treći časnik je na ECDIS-u (Electronic Chart Display and Information System) pratio kretanje broda po ekranu i čim je prošao WP, on nekoliko puta glasno javlja kurs (161) i brzinu (12,5 čv), kako bi time upozorio peljara na potrebu promjene kursa. Peljar potvrđuje, ali ništa ne poduzima i dalje gleda u telefon. Tek kada je treći rekao da se slika na PPU ne slaže sa onom na ECDISU, peljar odlaže telefon i dolazi pogledati ECDIS. Tek tada je shvatio što se događa. U 20:18 od kormilara traži kormilo desno 15, a 20 sekundi kasnije i sve desno, no uzalud, bilo je prekasno.
Alarmi na ECDIS-u su bili utišani, što je česta praksa, jer istovremeno oglašavanje više alarma može doprinijeti stvaranju nepotrebne i neželjene konfuzije na mostu. No, časnik straže je pozorno pratio tranzitiranje kanalom, pa alarmi, da su i bili aktivni, ništa nebi promijenili.
Zvuči nevjerojatno, no nasukanje se nebi dogodilo da je peljar samo podigao pogled kada ga je treći upozoravao da je brod i dalje u istom kursu. Jer, da je podigao pogled shvatio bi da su WP već prošli i da su sljedeće svjetleće plutače, između kojih treba proći, obje desno od pramca. Dakle, odluka o potrebi skretanja u desno, bila bi donesena u djeliću sekunde, no problem je što peljar nije ni pogledao kroz prozor, pored kojega je svo vrijeme bio. Zaista, nevjerojatno!
Kad sam u travnju ove godine pisao o ovom udesu, napisao sam: „Ono što smo mogli pročitati da je izgleda „produžio propustivši promijeniti kurs“ može se odbaciti, jer takve navigacijske greške se ne događaju danas, kada se na displeju elektronske karte kontinuirano može pratiti kretanje broda, a k tome i peljar je još bio na mostu.“ Tada sam pretpostavio da bi dinamička nestabilnost kursa mogla biti uzrok skretanja, jer takvi se udesi zadnjih dekada u uskim kanalima i događaju. Ali da bi neki peljar mogao potpuno zanemariti svoju osnovnu dužnost – peljariti, odnosno praktično voditi brod, nisam mogao ni pomisliti.
I zaista da je peljar praktično vodio brod, a časnik po ECDIS-u to vođenje nadzirao, nasukanje se nebi moglo dogoditi. Naime, za udes je presudno bilo to što je izostalo praktično vođenje, odnosno peljarenje kao način vođenja broda. Praktično vođenje se zasniva na dobrom poznavanju akvatorija, tako da navigacijsko određivanje pozicije nije potrebno, a brod se usmjerava prema orijentirima na obali. Nakon zapovjedi – tako ravno!, kormilar glasno očita kurs, tako da zapovjednik (časnik na straži), a i peljar sam sebe, može provjeriti je li brod dobro usmjeren. Peljarenje i praktično vođenje broda su istoznačnice. Zato se npr. u britanskom pravu peljar definira kao osoba koja peljari brod, ali nije član posade, jer brod peljari i član posade kada ga vodi praktičnim načinom. Ili npr. Španjolci za peljarenje koriste i izraz practicaje, a za peljara practico.
Peljarenje se održalo do naših dana baš zbog potrebe da se u navigacijski složenim uvjetima (plovidba lukama, kanalima, tjesnacima) koristi dvostruki sustav vođenja broda – navigacijski (od strane broda) i praktični (od strane ukrcanog peljara).
Za peljara, koji je na odlasku iz Baltimora, vodio Ever Forward ne može se reći da ga je peljario, jer je svo vrijeme navigacijski vodio brod. Moglo bi se reći kao da brod nije ni ukrcao peljara, već nepotrebnog „navigatora“. Kažem nepotrebnog jer se isključivo oslanjao na PPU, a na koji svi podatci dolaze preko brodske priključnice. Umjesto da PPU samo iznimno koristi, da bi u nekim okolnostima otklonio neku moguću sumnju, peljar se isključivo oslonio na PPU, potpuno zanemarivši vizualno motrenje, odnosno svoju dužnost praktičnog vođenja broda, jer peljarenje baš to podrazumijeva.
Zato bi se u formalno-pravnom smislu moglo reći da kontejnerski brod Ever Forward na odlasku iz Baltimora, nije dobio zatraženu uslugu peljarenja.
Porezna uprava Srbije poslala je pomorcima i brodarima iz Srbije rješenja o naplati poreza i doprinosa na prihode iz 2017. godine, čija osnovica dostiže i 12 tisuća eura
Potvrdio je to za N1 Srbija predsjednik Granskog sindikata pomoraca i lađara Srbije (GSPLS) Branislav Vajda. On je upozorio da pomorci ne spadaju u freelancere, ali da je, po svemu sudeći, Porezna uprava iskoristila istu metodu kada je riječ o utvrđivanju visine prihoda. To, međutim, ne znači da će pomorci moći automatski iskoristiti „freelance modele“ naplate poreza na prihod.
Čekaju ih rješenja i za iduće godine
Mladen Carević iz Udruženja pomoraca Republike Srbije ističe da su pomorcima posljednjih dana počela stizati porezna rješenja od tisuću pa do desetak tisuća eura. Ističe da se radi samo o dugu za 2017. godinu, a onda ih očekuje 2018., pa i sljedeće godine. Također, napominje i da nitko od njih nikad nije dobio nikakvu opomenu ili obavijest od Porezne uprave, piše Danas.rs.
“Kako smo čuli, svi koji su u 2017. imali priljev na devizni račun veći od 1.000 eura dobili su rješenje. Trpaju nas u isti koš s freelancerima, ali pomorci nisu freelanceri. Veći dio godine nismo u zemlji, radimo u inozemstvu i sve što zaradimo unosimo u ovu zemlju. Sada država od nas traži 20 do 25 posto prihoda za poreze i doprinose. Osim toga, većina nas nema ni mirovinu ni staž, a nemaju ni zdravstveno osiguranje”, rekao je Carević.
U njegovom slučaju, Porezna uprava izdala je rješenje 14. prosinca, a poštar ga je uručio 21. prosinca.
“Imamo rok od 15 dana za žalbu, a ja već kasnim šest dana. Preostaje nam još samo ta žalba, ali ona ne odgađa ovrhu. Dobili smo mogućnost plaćanja u 120 mjesečnih rata, a ako prvu ratu ne platimo na vrijeme, zaračunavaju se kamate. Ako to platimo, onda to znači da prihvaćamo sve obveze i onda pišemo žalbe za ništa”, objašnjava nezavidnu situaciju u kojoj su se našli.
Dodaje da među onima koji su dobili rješenja ima i onih koji su prestali ploviti, kao i da Udruga sada pokušava kontaktirati i ljude koji su na morima i rijekama diljem svijeta.
“Mi ne izbjegavamo svoje obaveze, ali želimo i da država preuzme svoje obaveze prema nama. Prije svega, želimo da regulira status pomoraca, da se regulira polaganje certifikata koje sada možemo dobiti samo u inozemstvu”, napominje on.
Ministarstvu predlagali hrvatski model
Prekooceanski brodovi, tankeri, brodovi za prijevoz plina, kruzeri, trajekti i drugi su radna mjesta za tisuće ljudi iz Srbije. Prema tvrdnjama Udruženja pomoraca Srbije, u Srbiji ima oko 2.000 časnika, još oko 3.000 brodskog osoblja, a zajedno s kuharima, lučkim radnicima i ostalim radnicima ima ih čak i do 10.000.
Kako Carević navodi, sada svi pokušavaju od svojih kompanija dobiti neke potvrde da su im plaćeni porezi na prihode, ali je problem što je većina brodarskih kompanija registrirana po poreznim oazama gdje je porez minimalan ili se uopće ne plaća.
Ovaj problem bio je aktualan i prošle godine i tada je, kako piše kapetan Aleksandar Radić za stranicu Unije pomoraca i brodara Srbije, predložen Ministarstvu financija hrvatski model reguliranja njihovog statusa, ali nikada nisu dobili odgovor.
U zemljama poput Hrvatske, visina poreza na dohodak se obračunava u odnosu na položaj na brodu ili u odnosu na visinu dohotka, kao na primjer u Nizozemskoj. U tim zemljama postoji hrvatskim pomorcima dobro znano pravilo od 183 dana, čime su pomorci oslobođeni plaćanja doprinosa. U nekim siromašnim zemljama i pomorskim silama, poput Filipina i Indonezije, porez se uopće ne plaća jer pomorci u zemlju unose “živu” devizu.
Pomorci nisu freelanceri!
Porezna uprava je, prema riječima Branislav Vajde, i na osnovu primjera rješenja koje je ustupio portalu Biznis.rs, razrezala porez i doprinose na osnovu podataka poslovnih banaka o priljevu novca iz inozemstva fizičkim osobama, dok je kao osnovu za oporezivanje navela prihode po osnovu autorskih i srodnih prava i izvršenog rada – kao i Freelancerima, piše N1 Srbija.
Na tom mjestu za pomorce sličnost s freelancerima prestaje.
Vajda kaže da su rješenja poslana, a da Porezna uprava nije razmatrala njihov zahtjev da se prethodno utvrdi jesu li pomorci i brodari koji su dobili rješenja uopće stanovnici Srbije prema važećim propisima, o čemu ovisi i jesu li obveznici poreza na prihod. Stanovnikom se, prema važećem zakonu, smatra svatko tko u Srbiji provede više od 183 dana tijekom godine.
“Međutim, u tom propisu nalazi se još jedan kriterij – stanovnikom se smatra i onaj tko ima prebivalište ili centar poslovnih i ekonomskih interesa u Srbiji, iako veći dio godine provodi u inozemstvu. Što to znači – da nam roditelji žive u Srbiji, pa je to naš ‘ekonomski interes’? Zatražili smo tumačenje pitanja stanovništva, platili taksu i nismo dobili odgovor”, tvrdi Vajda, koji je i sam dobio rješenje o naplati poreza na prihod iz 2017. godine.
U konkretnom rješenju u koje je Biznis.rs imao uvid, obvezniku je na bruto prihod od 3,74 milijuna dinara (nešto manje od 32 tisuće eura) obračunat neoporezivi iznos od 384.000 dinara (oko 3.300 eura) i normirani troškovi od 1,8 milijuna dinara (oko 15.300 eura), pa je tako utvrđena porezna osnovica od 1,48 milijuna dinara (oko 12.600 eura). Na osnovu toga, Porezna uprava traži naplatu 297.622 dinara (2.500 eura) u ime poreza na prihod od ugovorene naknade na osnovu autorskih i srodnih prava i ugovorene naknade za izvršeni rad, kao i još oko 372.000 dinara (3.200 eura) za mirovinsko i 153.000 dinara (1.300 eura) za doprinos za zdravstvo.
Nekima koji su radili na brodovima širom svijeta, međutim, odgovaralo bi da dobiju status freelancera barem kada je riječ o naplati poreza i doprinosa, jer njihov radnopravni status također nije reguliran srpskim zakonima – ali iskustvo jedne čitateljice govori da pomorci neće moći automatski platiti svoje obaveze prema freelancerskom modelu.
“Jučer sam zvala lokalnu poreznu upravu za informaciju kako prijaviti prihode s broda, dostaviti izvještaje i konačno završiti s tim. Međutim, rečeno mi je kako se ne mogu samostalno prijaviti. Ukoliko sama podnesem poreznu prijavu, dobit ću rješenje kao da sam bila redovno zaposlena, s kamatama za sve prethodne godine. Napominjem, ovo je informacija iz moje lokalne Porezne uprave”, navela je u pismu redakciji portala.
Zbog dramatičnog porasta slučajeva napuštanja posade u posljednjih nekoliko godina, Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i sestrinska UN-ova Međunarodna organizacija rada (ILO) usvojile su novi niz smjernica kako bi osigurale da države zastave ispunjavaju svoje obveze.
IMO i ILO istaknuli su da je zabilježen dramatičan porast u slučajevima napuštanja posade, unatoč postojećim zakonima, prvenstveno Konvencije o radu pomoraca (MLC), čija je svrha zaštititi dobrobit i osigurati repatrijaciju svih pomoraca bez obzira na okolnosti. Prema postojećim pravilima, države zastave moraju provjeriti financijski status operatera, a ako operater ne ispuni svoje obveze, država zastave trebala bi osigurati repatrijaciju, piše The Maritime Executive.
Unatoč ovim pravilima, ILO izvještava da je do sredine prosinca ove godine zabilježeno čak 114 slučajeva napuštanja posade. To je ogroman porast u odnosu na razdoblje od 2011. do 2016. godine, kada se na godišnjoj razini bilježilo manje od 20 slučajeva. Od 2016. do 2019. taj se broj udvostručio, da bi se ponovno više nego udvostručio tijekom pandemije, odnosno u 2020. i 2021. godini, kažu iz ILO.
Nevladina organizacija RightShip 1. lipnja ove godine objavila je poražavajuće podatke. Naime, u posljednjih 20 godina diljem svijeta ukupno je napušteno 8.820 pomoraca na ukupno 628 plovila. Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) u ovim slučajevima intervenira, a isticanjem pojedinačnih slučajeva nastoje skrenuti pozornost na porast ove strašne prakse.
Nove smjernice dogovorene na prvom sastanku nove Tripartitne radne skupine stavljaju veću odgovornost na države te nude jasne upute o tome što države trebaju poduzeti ako brodovlasnik ne ispuni svoje obveze, uključujući organiziranje i plaćanje repatrijacije posade. Također, došlo je do izmjena u kojim okolnostima će se pomorci smatrati napuštenima ukoliko im nisu isplaćene plaće ili nisu poštovana prava, poput prava na pristup medicinskoj skrbi. Države, brodovlasnici i razne organizacije pomoraca pozvane su da usuglase odgovornosti, obveze i uloge koje će različiti dionici imati u standardnom postupku.
Države zastave pozvane su da barem jednom godišnje provjere financijski status brodara, a države luke potiču se da provode takve provjere tijekom Port State inspekcija. Države u kojima djeluju agencije za zapošljavanje pomoraca također bi trebale redovito provjeravati imaju li agencije sistem kojim će se zaštititi pomorci koje zapošljavaju.
Osim što je predviđeno da države članice razviju nove standarde procedure, na sastanku se također raspravljalo o važnosti zajedničke IMO & ILO baze podataka.
Nove smjernice nastavljaju se na međunarodne ILO standarde, osobito na Konvenciju o radu pomoraca, kao i na raniju zajedničku rezoluciju ILO-a i IMO-a usvojenu 2001. godine. O rezultatima sastanka izvijestit će se Upravno tijelo IMO-a i Pravni odbor IMO-a tijekom 2023. godine.
Osim mrklog mraka, problem je pravila činjenica da je bilo dosta tzv. mrtvog mora, s valovima visine preko 4 metra, koji su u jednom trenutku zanijeli gumenjak i gotovo ga povukli pod krmu kontejnerskog broda
Posada kontejnerskog broda MSC Nuria, kojime zapovijeda kapetan iz Crne Gore, spasio je u noći s 19. na 20. prosinca, zapadno od obale Maroka, šest osoba koje su danima plutale Atlantskim oceanom u onesposobljenom gumenjaku. Kako piše portal Vijesti.me, gotovo svi časnici također dolaze iz Crne Gore.
Panamax kontejneraš talijansko-švicarske kompanije Mediterranean Shipping Company plovio je na redovnoj liniji iz španjolske luke Las Palmas na Kanarskim otocima prema Gibraltaru, odnosno k luci Livorno u Italiji. Kontejneraš je dobio obavijest od posade jedne male jedrilice koja je bila na putu prema Kanarima da su na poziciji oko 40 milja zapadno od marokanske obale uočili gumenjak s više osoba kojima treba pomoć.
Pokrenuta je akcija traganja i spašavanja na moru koji su koordinirali MRCC centri Madrid, Rabat i Las Palmas, a brodovi koji su se zatekli u blizini pozicije koju je javila jahta krenuli su u potragu za gumenjakom i ugroženim ljudima na njemu.
Akciju je otežavala činjenica da je u međuvremenu pala noć, a osobe u gumenjaku nisu imale nikakvo svjetlo kojim bi mogle signalizirati svoje prisustvo brodovima koji su tragali u blizini. Ipak, sretnim spletom okolnosti i velikim trudom posade koja je u mrkloj noći promatrala horizont, na ugroženo maleno plovilo naišao je 275 metara dug panamax kontejneraš MSC Nuria.
Brod nosivosti od 63.400 tona zatim se zaustavio u neposrednoj blizini gumenjaka, a posada MSC Nurie, koju su činili pomorci iz Crne Gore, Italije i pacifičke otočne države Samoa, pokazala je izuzetnu vještinu i hrabrost u spašavanju ugroženih ljudi.
Budući da je pet muškaraca i jedna mlađa žena koji su se nalazili u gumenjaku bili potpuno iznemoglo ili previše ozlijeđeno da bi se sami mogli popeti uz boškainu (peljarske ljestve), koju je posada MSC Nurie spustila skoro do razine mora, prvi časnik palube kontejneraša iz Kotora spustio se u gumenjak kako bi pomogao iscrpljenim osobama.
Uz asistenciju mornara, Kotoranin je iz gumenjaka izvukao pet osoba, a za prebacivanje šestog i najslabijeg među brodolomcima dodatnu pomoć pružio mu je treći časnik MSC Nurie.
U svemu tome, osim mrklog mraka, problem je pravila činjenica da je bilo dosta tzv. mrtvog mora, s valovima visine preko 4 metra, koji su u jednom trenutku zanijeli gumenjak i gotovo ga podvukli pod samu krmu MSC Nurie.
Iako su u tom trenutku bili ugroženi životi preostalih brodolomaca i dvojice pomoraca koji su se spustili u malo plovilo, na sreću sve se dobro završilo. Svi su se na kraju domogli sigurnosti na palubi velikog kontejnerskog broda.
Izmorenim i izranjavljenim ljudima koji su na gumenjaku koji je ostao bez pogona plutali morem već 20 dana, posada MSC Nurie ukazala je svu moguću pomoć i njegu. Nažalost, usprkos tome, jedan od spašenih brodolomaca ipak je nešto kasnije preminuo od iznemoglosti i zadobivenih ozljeda.
Nesretni ljudi su zadnja četiri dana ostali potpuno bez hrane i vode te su bespomoćno plutali Atlantikom u malom gumenjaku nošeni strujama i vjetrovima, što je na kraju za jednog od brodolomaca bilo kobno.
Četvoricu preživjelih muškaraca i jednu ženu posada MSC Nurie je 20. prosinca predala marokanskim vlastima na sidrištu pred lukom Safi, nakon čega je kontejneraš nastavio put prema Livornu.
Splićanin Marino Zeljković (29) na more se otisnuo prije deset godina, odmah po završetku srednje pomorske škole. Htio je, kaže, odmah saznati je li pomorstvo za njega. No, po povratku s prvog broda neočekivano je otkrio još jednu ljubav – fotografiju.
Bila je to ljubav na prvi “klik”, kaže nam Marino. Brod mu je vječna inspiracija, a svaki svoj slobodan trenutak provodi iza objektiva, hvatajući prizore od kojih zastaje dah. Radio je i kao profesionalni fotograf, ali kod nas se od toga, nažalost, ne može živjeti.
U međuvremenu, ovaj svestrani pomorac šest je godina plovio na bulk carrierima, a posljednjih godinu i nešto na Ro-Paxu. Trenutno plovi kao časnik palube na jednom takvom brodu spaja engleski Dover s Calaisom, gradom na sjevernoj obali Francuske.
Foto: Marino Zeljković
“Plovim zahvaljujući svojoj majci, koja mi je, nakon što sam završio osnovnu školu, objasnila princip po kojem pomorci rade i to mi se svidjelo – ideja da plovim svijetom i zarađujem dobre novce.
Moj posao je kao da svaki dan trebam pretrčati autoput pet puta u 12 sati, s jedne strane na drugu. Engleski kanal je nekad miran i dosadan, a nekad jako izazovan, stoga je poznavanje COLREG pravila jako bitno. Pored posla na mostu, tu je posao ukrcaja i iskrcaja te maintenance, priprema mosta za uplovljavanje/isplovljavanje i komunikacija sa lukom.
Foto: Marino Zeljković
Koliko dugo se bavite fotografijom?
Fotoaparat sam prvi put uzeo u ruke 2012. godine, kad sam se vratio doma sa prvog broda. To je bila ljubav na prvi “klik”. Prvih par godina nisam znao što radim, to je bilo više – “klik”, pa što ispadne.
Fotografija je nešto što sam jako zavolio i htio sam biti uspješan u tome. Želio sam postati profesionalni fotograf koji može živjeti od svojih radova, ali nažalost to nije bilo moguće. Unatoč tome, fotografija je bila i ostala moja prva ljubav.
Foto: Marino Zeljković
Strast prema fotografiji dovela me do toga da sam radio kao službeni fotograf na koncertima Đorđa Balaševića, Doris Dragović te Iron Maidena.
Marino ima i svoj Instagram profil, a možete ga pronaći >>ovdje<<.
Što je na prvom mjestu: ljubav prema fotografiji ili prema moru?
Definitivno ljubav prema fotografiji. Taj trenutak, koji se uhvati tada i nikad više, ono je što je posebno u tome. Iskreno, ne znam ni kako da opišem taj osjećaj. Ponekad me opere adrenalin prilikom fotografiranja, a ponekad budem ljut na sebe kad ne ponesem dobar objektiv, a zalazak sunca bude predivan.
Foto: Marino Zeljković
Kako usklađujete svoja dva poziva?
Naučio sam na vlastitoj koži da nikad nigdje ne smijem ići bez fotoaparata, tako da mi je uvijek u kabini ruksak sa opremom. Pomoračka karijera mi daje i više nego dovoljno slobode da se posvetim svojoj prvoj ljubavi. Ali, nažalost, u momentima kada radim, kada je gvardija, to je nešto što je jače od te ljubavi. Tada samo mogu žaliti što se taj trenutak dogodio baš tada, a istovremeno mogu uživati u momentu bez fotoaparata.
Inspiracije mi nikad ne nedostaje. Brod mi samo pomaže u toj inspiraciji jer me dovede do lokacija za koje nisam znao ni da postoje, onih koje sam posjetio tada i vjerojatno neću nikad više. Isto tako, brod kao brod i posada dođu mi kao inspiracija.
Foto: Marino Zeljković
Mnogo puta sam se popeo na sam vrh dizalice da bih fotografirao brod u zalasku sunca.
Foto: Marino Zeljković
S obzirom na današnju tehnologiju, svaki pomorac ima u svom mobitelu barem deset fotografija, sa svakog ugovora, bio to zalazak sunca, druženje posade ili selfie s mosta. Sve te fotografije koje se naprave, bilo mobitelom ili fotoaparatom, momenti su i uspomene na neke trenutke, bilo dobre ili loše.
Na svakome brodu, osim što sam se trudio i zalagao, imao sam poseban odnos sa časnicima i kapetanima. Oni su bili ti koji su mi omogućavali da ljubav, strast i kreativnost koju gajim prema fotografiji mogu izraziti u potpunosti. Tako sam jednom molio kapetana u dva sata ujutro da me pusti na palubu, kako bih fotografirao brod sa aurorom borealis. Nije puno trebalo da pristane, ali mi je postavio dva uvjeta. Prvi je bio da se dobro obučem, a drugi da mu dam barem jednu fotografiju jer oni sa mobitelima to ne mogu tako dobro fotografirati kao ja sa aparatom.
Foto: Marino Zeljković
Jeste li ikada razmišljali o tome da napravite izložbu fotografija snimljenih tijekom plovidbe?
Da, jesam i sve sam bio isplanirao. Nažalost, tada se dogodila korona pa mi je sve propalo. No, vjerujem da će svi moji radovi jednog dana biti izloženi. Razmišljam da iduće godine ponovno pokušam napraviti izložbu. Nadam se da će ovog puta biti uspješno.
U ranim jutarnjim satima u subotu, 17. prosinca, na Terminal za LNG u Omišlju pristao je jubilarni 50. brod za prijevoz LNG-a
Riječ je o brodu Kmarin Diamond koji je doplovio iz Sjedinjenih Američkih Država. Nakon sigurnosnih provjera i testiranja u skladu s propisanim procedurama, počeo je postupak prekrcaja LNG-a s tankera na brod LNG Croatia, izvijestili su na službenim stranicama operatera terminala LNG Hrvatska. Nakon prekrcaja ukapljenog prirodnog plina, Kmarin Diamond napustio je područje Terminala na Krku u ranim večernjim satima u ponedjeljak, 19. prosinca.
“Jubilarni 50. pretovar u gotovo dvije godine komercijalnog rada Terminala za LNG pokazatelj je njegove iskoristivosti, kao i visokih uvjeta sigurnosti prilikom obavljanja svih operacija unutar lučkog operativnog područja. Od početka komercijalnog rada, Terminal je prihvatio više od 6,6 milijuna prostornih metara ukapljenog prirodnog plina, čime nastavlja potvrđivati svoju važnost na energetskoj karti Europe”, kazali su iz tvrtke LNG Hrvatska, koja upravlja LNG terminalom u Omišlju.
