10. listopada, organizira se proslava 70-te obljetnice emisije “Pomorska večer” Hrvatskoga radija.
Svečanost će se održati u Zadru, na brodu Sveti Šime II na Branimlrovoj obali pokraj mosta, s početkom u 19 sati, piše Zadarski.hr.
S broda ćemo izravno emitirati slavljeničko izdanje naše emisije. Zaplovite s nama u osmo desetljeće Pomorske večeri, emisije Hrvatskoga radija posvećene pomorskom gospodarstvu, moru i herojima plavih putova – poručili su organizatori proslave.
U svojim ranim godinama New York je bio luka kojom su se gusari slobodno kretali.
Guverner Benjamin Fletcher jačao je svoj položaj i kupovao lojalnost gradskih činovnika potplaćujući ih robom i blagom koje je dobivao od gusara, a prosperirao je i grad jer su oni veliki dio plijena ostavljali u krčmama i bordelima, piše Otvoreno more.
Fletcher je bio prijatelj s nekoliko slavnih gusara toga doba. Thomas Tew za newyorškog je guvernera pljačkao brodove u okolici, pa je dobio i nadimak Rhode Island Pirate.
Drugoga gusara, Williama Kidda, Fletcher je zadužio da napada isključivo francuske brodove, dok je Adam Baldridge imao zadaću pljačkati brodove oko Madagaskara.
Fletchera je engleski kralj uklonio 1698., ali se suradnja gusara i grada održala još tridesetak godina.
MALI LOŠINJ – Rijetko kada je odlazak neke jahte iz luke Malog Lošinja izazvao toliko zanimanje kao kada je odtegljena jahta ‘Stina’, koja je godinama bila privezana uz obalu Priko.
38-metarska jahta njemačkog vlasnika, koja vije zastavu Maršalskih Otoka, a luka upisa joj je Bikini, bila je predmet pravnih komplikacija i godinama je naočigled građana i gostiju Lošinja pokazivala znakove neodržavanja, piše portal Otoci.net.
Kasno proljetos, na brod je upućen iskusni rumunjski kapetan Laurentiu Taralunga i počele su pripreme za odlazak “Stine” iz Malog Lošinja.
Sve je nekoliko puta bilo odgađano, najviše zbog administrativnih razloga, da bi prošlog tjedna nadležni dali “zeleno svjetlo”, Denis Šegarić iz Lučke uprave odvezao je brod, a jahta na pogon remorkera “Markoč” krenula prema brodogradilištu u Trogiru, za što je bilo potrebno nešto više od dvadeset sati.
Lučki redari, iznajmljivači plovila iz neposrednog susjedstva “Stine” i drugi prolaznici ispratili su jahtu na dug put, a duhovito su reagirale radnice obližnjeg ureda Turističke zajednice, mahavši prema brodu maramicama, s jasnom aluzijom na scenski prikaz pozdrava pomorcu koji Turistička zajednica priređuje na Čikatu.
MURTER – Manifestacija “Dani latinskog idra“, održava se svake godine u Murteru tijekom rujna, a ove godine održat će se 2. listopada.
Svoje korijene vuče iz 1998. godine. Najatraktivniji dio događanja je međunarodna jedriličarska regata „Latinsko idro” u kojoj prisustvuje približno stotinu brodova, piše Morski.hr.
U petak 30. rujna s početkom u 19.30h velika je gastro večer. Ugostitelji spremaju feštu delicija “Po murterski – ka nekad”, koja je humanitarnog karaktera
– Pridružite se i uživajte u vrhunskim lokalnim i gastronomskim specijalitetima koje će pripremiti murterski chefovi, uz kulise razvijenih latinskih idara, kao nekad. Moći ćete kušati jela od hobotnice, sipe, školjki, kozica, slanih srdela, janjeći gulaš, pašticadu te razna druga jela – poručuju.
U nedjelju 2. listopada, start regate je u 15h te ju možete pratiti sa Stare rive. Nakon završetka regate i proglašenja najboljih posada, u 20:30h, održat će se koncert Tomislava Bralića i klape Intrade.
– Priključite se 25. regati „Latinsko idro“ kao sudionik ili kao publika i doživite dio povijesti Murtera. Obećavamo vam provod za pamćenje! – poručuju organizatori.
Morska prostranstva Dalmacije sa svojim lukama nekad su vrvjela brodovima.
Nažalost, ta “prenapučenost” Jadrana nosila je i opasnosti i brodske havarije, pa i ljudske žrtve. Od 1950. do 1984. godine samo u šibenskom akvatoriju dogodilo se 38 pomorskih nesreća s nasukanim i potonulim brodovima, ali i sa stradalim pomorcima, piše Šibenski.
U ćakulama se znalo taj dio srednjeg Jadrana nazivati i malim “Bermudskim trokutom”, aludirajući na onaj karipski. Prema dostupnim podacima, prva veća poratna brodska havarija na šibenskom prostoru dogodila se 1950. godine, kad se na pličini Veliki Brak nasukao brod “Point San Pablo”, nosivosti 3280 tona.
Ipak, ukupno gledano, najrizičnija je bila havarija talijanskog broda “Brigitta Montanari” koja se dogodila u studenom 1984. godine i odnijela pet ljudskih života. U noći 16. studenoga 1984., u vodama oko Žirja, u blizini otočića Mrtovnjaka i Tetovišnjaka, pri promjeni kursa, došlo je do prevrtanja i potonuća tankera s teretom od 1600 tona viniklorid monomera, kemikalije namijenjene kaštelanskom “Jugovinilu”.
Jezerski ribari Šinka i Grgo Carev koji su se našli blizu mjesta nesreće u svojoj su pasari, riskirajući živote, spasili su od sigurne smrti devetoricu talijanskih pomoraca s njihovim zapovjednikom Francescom Rievechijem koji su plutali promrzli u moru.
Trojica članova posade su se utopila. Tijelo jednog od njih, kuhara Giusta Santa, pronađeno je čak kod otoka Vrgade. Dvojica su zauvijek nestala. Kasnije ćemo od kapetana “Brigitte” u Lučkoj kapetaniji Šibenik gdje je saslušan, čuti kako ne zna zašto se brod prevrnuo, jer da je bila “gotovo bonaca”.
Grgo i Šinka dobili su priznanje za iznimnu hrabrost i humanost, legendarnu “Plavu vrpcu Vjesnika”. Brod s opasnim teretom, uz najveće napore “Brodospasovih” stručnjaka izvađen je godinu dana kasnije, a ukapljeni teret pretočen u cisterne, a da iz njegovih spremnika nije iscurila ni kap. A moglo je doći i do velike ekološke katastrofe da su brodski spremnici plina popustili.
Pri radovima oko “Brigitte” na morskome dnu, za vrijeme spuštanja ronilačkog zvona do potonulog broda, puklo je čelično uže s utezima što ga je držalo na određenoj dubini. Zvono je naglo izronilo na površinu i zbog trenutne dekompresije, smrtno su stradala dva ronioca tadašnje jugomornarice.
Podrtina “Brigitte” je napokon izvađena i dovučena u jednu uvalu na Murteru. Završila je u rezalištu u Monfalconeu pokraj Trsta.
Valja još spomenuti i slučaj parobroda “Bakar”, poznatog kao prvog koji je u Drugom svjetskom ratu podigao hrvatsku, pa jugoslavensku zastavu, a u Italiju je s Visa prevozio partizanske ranjenike i ljude u zbjegu.
Nazvan je brodom-herojem, pa su ga htjeli pretvoriti u muzej. Netko je u luci Peleš kod Primoštena, gdje je bio usidren, otvorio ventile, pa se brod napunio morem i prevrnuo u plićini. Tako je većim dijelom nestao i “Bakar”. Sačuvan je samo njegov zapovjedni most i pramaci koji se već četrdesetak godina nalaze u dvorištu Hrvatskog pomorskog muzeja na splitskim Gripama.
Donosimo treći nastavak priča iz knjige “Nenadjedrive priče o pomorskom nazivlju”, autora Dr. sc. Željka Stepanića.
Najranije razdoblje stvaranja naših pomorskih naziva bilo je najdulje, ali i poprilično siromašno. Tako je od “stoljeća sedmog“ pa sve do kraja 15. stoljeća zabilježeno vrlo malo slavenskih naziva. Nešto više nađe ih se u literarnim djelima i općim rječnicima od 16. do 18. stoljeća, ali sve je to još uvijek bilo vrlo skromno.
Vrijedno je spomenuti nekoliko izraza u pjesmama Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, s početka 16. stoljeća, kao: argutla, grop i nav, ali i jidro, konop, mornar i sidro. Petar Hektorović je u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1555. godine zapisao, uz više ribarskih i ponešto pomorskih izraza: jidro, arbor, veslo, timun, sidro, lantina, argutla… Za brod rabi izraz plav, a njom se brodi, vozi i jidri, piše portal Regate.com.hr.
Analiza Petra Skoka pokazuje da su u ono vrijeme „mletačke primljenice za nautičko nazivlje“ bile još vrlo rijetke (usp. Skok 1933).
Ni onodobni rječnici ne obiluju pomorskim nazivljem. U prvom tiskanom hrvatskome rječniku Šibenčanina Fausta Vrančića iz 1595. godine nalazimo tek tridesetak natuknica neposredno vezanih uz brod, npr. brod, broda-razbienye, broditise, dno-od-plavi, gidro i gidriti, ladya i ladycza… što je vrlo skromno s obzirom na pomorski značaj njegova zavičaja. Ali zato je zapisao nešto više natuknica vezanih uz more.
Vidimo da su hrvatski pisci u 16. stoljeću zabilježili vrlo mali broj pomorskih naziva. Nešto bolje bilo je u 17. stoljeću, ali naše pomorske leksikografije, za razliku od onih u svjetskih pomorskih sila, još nema na vidiku.
Zato ćemo, uz onaj Fausta Vrančića, zaviriti i u nekoliko općih rječnika iz tog vremena i pogledati što se tamo našlo od pomorskih naziva. Većina autora tih općih rječnika nije živjelo na moru, već u unutrašnjosti Hrvatske. Uz to, više od polovice tih rječnika, na nesreću, godinama je ostala u rukopisu.
Dva su naša leksikografa iz 17. stoljeća, s obzirom da nisu bili s mora, prilično dobro poznavala osnovne pomorske nazive. Prvi je Juraj Habdelić koji je u svom kajkavskome Dikcionaru iz 1670. godine zapisao nešto pomorskih naziva. Evo nekoliko njih: broda ali ladje razbienye, broditi se, galia na tri veszla, ladja kapitanszka, a zgodni su i opisi glavnih dijelova broda poput: ladje dno, ladje pervi kray, ladje zadnyi kray, ladje klyun…
Otprilike u isto vrijeme s Habdelićevim rječnikom nastajao je i trodijalektalni Gazophylacium Ivana Belostenca. Uz ladju i plav tu je i brod koji je opisao kao „nakoje sze chez vodu prehagja“. Zapisao je Belostenec nešto više pomorskih naziva od Habdelića, ali to je još uvijek vrlo, vrlo malo.
Na prijelazu 17. u 18. stoljeće zabilježena su prvi puta dva manja popisa pomorskih naziva u Hrvata uopće. Napravio ih je Pavao Ritter Vitezović koji je iz korpusa svog ogromnog općeg rukopisnog rječnika od kojih 23.000 natuknica izvukao nekoliko priloga, a za nas su ovdje interesantna dva: vjetrulja na početku i popis brodova na kraju rječnika.
Vitezović je na početku rječnika nacrtao vjetrulju, Ventorum nomina (slika 2), a oko nje gusto ispisao latinske i hrvatske nazive za vjetrove, prevedene s grčkog jezika, i to čak iz 32 smjera. Vitezović je tako zapisao tridesetak hrvatskih naziva za vjetrove prije puna tri stoljeća.
Na kraju rječnika izdvojio je popis s vrstama brodova pod naslovom Navium nomenclatura.
Rječnik je, nažalost, ostao u rukopisu puna dva stoljeća. Otisnut je tek 2010. godine, pa nije mogao u vrijeme nastanka odigrati značajniju ulogu. Inače, izrazi vezani za more čine gotovo 10% svih riječi u rječniku – što nije malo, ali samo manji broj odnosi se na pomorstvo, ali oni danas nisu od neke velike koristi. Iscrpni izvadak nazivlja vezanog uz more objavio je Blaž Jurišić 1956. godine – obuhvatio je oko 2.250 izraza (usp. Jurišić 1956).
Nakon Vitezovića slijedilo je zatišje koje je potrajalo punih stoljeće i pol. U tom razdoblju nije zabilježeno ništa značajno vezano za našu pomorsku terminologiju. Doduše, u općim su se rječnicima i nadalje pojavljivali pomorski izrazi, ali ne zamjetno više od broja koji su zabilježili ranije spomenuti rječnici.
Činjenica da stoljećima, sve do druge polovine 19. stoljeća nema vidnijih pomaka u pokušajima usustavljivanja pomorskoga nazivlja, a to je neposredna posljedica neimanja pomorske sile kroz povijest. Naime, pomorska sila, ako je htjela biti uspješna i učinkovita, morala je usustaviti pomorske nazive.
Taj dugotrajni proces svjetske su pomorske sile prolazile kroz nekoliko stoljeća. Mi taj proces, kao pomorski narod koji nismo nikada bili i pomorska sila, na žalost, nismo prošli. Zato danas i imamo tako velik problem s nazivljem.
Upravo u tome – što nismo bili pomorska sila – leži najvažniji odgovor zašto nismo stvorili vlastito nazivlje jer bez ratne mornarice nije bilo potrebe stvarati i usustavljivati novo nazivlje. A kako Hrvati stoljećima nisu imali vlastitu ratnu mornaricu tako nisu imali ni prave prilike stvarati svoje pomorsko nazivlje.
To su pokušali učiniti, prvi put u svojoj povijesti, tek u drugoj polovini 19. stoljeća i to u okviru tuđe – austrougarske mornarice. Premalo je toga bilo da bi se proširilo cijelim hrvatskim Jadranom u neravnopravnoj borbi s tada neprikosnovenim i službenim talijanskim jezikom u trgovačkoj, a njemačkim u ratnoj mornarici.
Na kraju ovog doista dugog, ali pomorskim nazivima siromašnog razdoblja valja spomenuti francuskog leksikografa Augustina Jala koji je „hrvatsku pomorsku leksikografiju obogatio više negoli ijedan hrvatski leksikograf prije njega“ (Rožman 2005: 47).
Jalov Glosar tiskan je u Parizu 1950. godine, sadrži preko 25.300 ulaznih natuknica na 52 jezika i dijalekata i više pisama: latinica, ruska ćirilica, grčko, arapsko… čudo od rječnika. Iz tog rječnika Miroslav Rožman,4 izvukao je nešto manje od 400 hrvatskih natuknica, npr.: argutla, bok, brod, broditi, burina, glavopomorac, jedro, jedarce, konop, kormilo, lagja, noriti (=roniti, nap. p.), pomorstvo, primorac, sidro…
Ni tih četiristotinjak zapisanih pomorskih izraza nisu gotovo ništa pripomogli u usustavljivanju našeg pomorskog nazivlja jer „treba naglasiti da građa koju je Jal objavio danas više nema bilokakvu izravnu uporabnu vrijednost. To je, dakako, slučaj sa svim starim strukovnim rječnicima“ (Rožman 2005: 48).
_______________________________________________________________________________________________________________
4 Miroslav Rožman splitski je sociolog kulture koji je vrlo temeljito obradio hrvatske natuknice u Jalovu rječniku.
iz knjige “Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju”
Dr. sc. Željko Stepanić
mail: stepaniczeljko@gmail.com
mob: +385 99 660 0709
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije pomorac.hr
S ovom Mrdujom nikad ne znaš… Sjećam se jednom, ima i dvadesetak godina tome, da sam radi manjka vjetra zakasnio na pir. Ne moj, ali… Eto, Mrduja je takva, treba joj se posvetiti, tu subotu, kad je start, zaboravit’ sve drugo i reć’ svima, a i sebi, kad dođem – dođem. I guštat, bilo vitra malo, previše ili baš taman.
– Mrduja je jedinstvena po tome što je najstarija regata na Mediteranu i najveća regata na hrvatskoj strani Jadrana, regata koja predstavlja splet pučke turističke svečanosti i sportskog spektakla. Ali, ona je i društveni događaj u kojem su sačuvani najdragocjeniji detalji tradicije ovog podneblja – rekao nam je Damir Skelin, direktor regate i član Uprave JK Labud koji organizira ovu regatu, piše Otvoreno more.
Očekujete li da će tako biti i ove godine, u kojoj su fazi pripreme za ovogodišnju Mrdujsku regatu?
– Biti dio Mrdujske regate, u bilo kojem obliku, znači biti blizak Splitu, Dalmaciji, Jadranu, Mediteranu, znači pokazivati i uvijek nanovo sudjelovanjem potvrđivati svoju senzibiliziranost za strasti ljudi koji ovdje žive, za njihove svetinje i temelje tradicije.
Mrduja ove godine starta u subotu 1. listopada u 11 sati.
– Online prijave su u tijeku, a od srijede je otvoren regatni ured za prijave u živo u prostorijama JK Labud, regatni ured u četvrtak i petak radi cijeli dan do 19 sati.
Koliko prijava očekujete s obzirom na ekonomsku krizu koja ne posustaje i negativno utječe na sve pore života pa i na sportska događanja?
– Posljednje desetljeće broj prijava je varirao i održavao se na razini oko 150-160 jedrilica, a prošle smo godine na 90. jubilarnoj imali skoro 200 jedrilica. Vremenske prilike u vikendu Mrduje, ali i ekonomska kriza koja je tu pred vratima, uvijek nas mogu zakočiti, kiša će se valjda ispadati do subote, pa ćemo imati za Mrduju idealne uvjete – nada se direktor Skelin…
Predivni projekt RokOtok Domagoja Jakopovića, poznatijeg kao Ribafish, raznježio je i ujedinio cijelu Hrvatsku.
Domagoj Jakopović poznati je kolumnist, novinar i gastro bloger, a po zanimanju je diplomirani profesor geografije. Nakon četiri godine zamjena po školama počeo je raditi kao copywriter, a kasnije i kao kolumnist, novinar i urednik u Kliku, Playboyu, Cosmopolitanu, a u jednom trenutku i na portalu Jutarnjeg lista Dobra hrana. Paralelno je počeo pisati i blog (ribafish.com). Igrom slučaja se, kaže, našao u gastronomiji, pa tako već petnaest godina živi od pisanja o hrani i pićima (sommelier je za pivo i vino). Naš Ribafish često je i član žirija na raznim manifestacijama te povremeno vodi TV show Tri, dva, jedan – kuhaj! na RTL-u.
Svestrani Domagoj živi sa svojom boljom polovicom, našom poznatom gastro blogericom Kasandrom, osnivačicom bloga Vilicom kroz Hrvatsku. Njih dvoje, zajedno sa svojim psićem, putuju, snimaju i pišu po cijeloj Hrvatskoj i regiji. “Svi troje puno jedemo, pa nas zovu Tri praščića”, kaže nam Ribafish u šali.
Domagoj je za Pomorac.hr ispričao kako je zaživjela ideja projekta RokOtok.
Šira javnost budno je pratila projekt RokOtok od samog njegovog početka. Možete li nam reći malo više o samoj ideji? Kako i kada je sve krenulo?
Sve je počelo onog trenutka dok sam plivao na bazenu Utrina i razmišljao što ću dalje sa životom. U tom trenutku, mjesecima nakon tragedije u kojoj sam ostao bez sina, nisam znao što bih sa sobom. Kao kroz nekakav polusan, zamislio sam da plivam od otoka do otoka i djeci pričam lijepe i pametne stvari, igram se s njima i zajedno učimo kako da život bude ljepši i kvalitetniji. Bio je travanj 2019., u svibnju smo imali Udrugu, u srpnju smo krenuli plivati i ispuniti obećanje mom Roku – da ćemo posjetiti sve hrvatske naseljene otoke.
Koji Vam je bio početni cilj projekta? Jeste li na početku imali neku predodžbu kako će projekt izgledati?
Iskreno, nisam. Bilo me strah dionica, mora, vjetra, svojih mogućnosti. Mislio sam da ću okupiti sve skupa stotinjak klinaca, ali eto, otišlo je u drugom smjeru… Cilj je bio napraviti nešto što još nikome nije pošlo za rukama i nogama u povijesti – spojiti plivanjem 50 naših otoka.
Koliko je točno trajao projekt? Koliko ste otoka obišli?
Obišli smo 52 otoka, ali dva su proglašena nenastanjenim prema novom popisu stanovništva. Projekt je trajao tri puta po četiri tjedna plivanja u četiri godine jer smo 2020.- u proveli u lockdownu i nismo imali dozvole…
Kako ste se pripremali za plivanje? Jeste li održavali posebne treninge prije nego što ste započeli projekt?
Plivam od svoje 25. godine i stvarno volim plivati, koliko god mi to slobodno vrijeme dopušta. I naravno, koliko mi zdravlje dopušta. Imam velike probleme s ramenom pa ponekad radim velike pauze između treninga. Prije svake sezone RokOtoka sam imao toliko posla oko organizacije i papirologije da na kraju gotovo da i nisam stigao trenirati. Nadao sam se da će netko iz vrha države prepoznati koliko je projekt interesantan, kvalitetan i bitan za otočane, djecu i roditelje, ali sam se gadno prevario.
Koji Vam je otok ostao u najljepšem sjećanju? Koji događaj biste mogli izdvojiti?
Kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže, apsolutno besmisleno. 50 otoka, 50 nevjerojatnih priča, upravo pišem o tome, možda jednoga dana sve spojim u knjigu, držite fige!
Od koga ste imali najveću podršku?
Od “malih ljudi”. Znate ono, svi žele imati bogate ljude za prijatelje, hvaliti se, slikati na svadbama i to. E, pa nama su pomogli oni ljudi koji nikada nisu težili da budu slavni i viđeni. Pošteni i hrabri ljudi, koji su dali sve od sebe da projekt zaživi i preživi. Naravno, bez pomoći vas, ljudi iz medija, ne bi bilo ni sponzora u tolikom obimu da smo od druge godine projekta mirno plovili i brojali kilometre i otoke bez prevelikog stresa. Hvala Udrugarima, otočanima, ljudima iz institucija, koji su vrhunski znali odraditi svoj dio posla, plivačima, posadi, svima koji su shvatili što je RokOtok.
Koliko je ljudi, odnosno volontera, sudjelovalo u projektu?
Stvarno ne bih znao točan broj. U Udruzi je u početku bilo desetak ljudi, ostalo nas je četvoro. Pomagalo je njih dvadesetak. Kroz posadu se izmijenilo dvadesetak doktora, doktorica, spasitelja, ronioca, skipera, plivača – preko 200 ljudi…
Je li Vas iznenadio broj ljudi koji su Vas podržali, kao i velika podrška koju ste imali na društvenim mrežama?
Apsolutno. Kako sam i naveo, mislio sam da će sve to biti skromnije, ali eto, medijima i mrežama se očito svidjela ideja.
Je li Vam ikada došlo da odustanete? Što Vas je najviše držalo i davalo Vam snagu da dovršite projekt?
Puno puta. Teško je plivati sam na otvorenome moru, sati i sati nelagode i straha, fizički i psihički te to lako slomi. Ali, imao sam cilj. Održati dato obećanje Roku da ćemo posjetiti sve otoke. Kada vam se dogodi takav užas u životu, više niste uračunljivi, tako da je ta povezanost s Mališom dovela i do spajanja otoka udaljenih i više od 18.000 metara.
Je li vam tijekom projekta, kako je sve napredovalo, pala na pamet neka sasvim nova ideja, koju ste naknadno uključili u svoj plan i cilj?
Svako predavanje na otocima je bilo drugačije, upgradeano, modificirano, prilagođeno. Negdje sam bio toliko umoran i iscrpljen, da je bilo lošije, negdje je bilo milijun ljudi, negdje su bili divlji pa je i predavanje bilo lošije, tako da je od prvog predavanja na Koločepu do posljednjeg na Krku, tu stvarno nadošlo svega i svačega. Mislim da sam i ja sad puno bolji čovjek i da su sve te ideje koje su dolazile usput nekome uljepšale dan, ljetovanje, a možda čak i usmjerile život.
Jeste li unutar projekta imali još neki plan ili ideju koju niste uspjeli ostvariti?
Pričati s djecom i roditeljima koliko je bitno da komuniciraju, putuju i stvaraju zajedno. I da si međusobno govore sve dobre i loše stvari i skupa prebrode sve što se događa. Voditi klince u avanturu i istraživanje, hodati satima i raspravljati o svemu, čuvati prirodu i brinuti o našem Planetu… Sve smo to pokrenuli.
Jeste li zadovoljni projektom, sad kada je sve završeno?
Nije završeno. Završen je morski plivački dio, sad krećemo u nove avanture, ali ćemo ih objaviti tek na presici krajem rujna. Projekt je nadmašio sva očekivanja i donio mi par godina mirnijeg sna i nade da sam još ipak potreban na ovome svijetu jer su veseli klinci i sretni roditelji, ono što je najbitnije nakon ove četiri godine.
Imate li neki novi projekt na umu koji namjeravate ostvariti uskoro?
Dođite na presicu pa ćete čuti ????
Katarina Mitrović
Azara Crew Agency, agencija za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca sa sjedištem u Šibeniku, obilježava deset godina rada u pomorstvu!
Posljednjih deset godina, Azara je dio globalne pomorske, brodograđevne i offshore industrije. Naš poslovni put započeo je nekoliko godina ranije, pokretanjem portala Pomorac.hr, koji ove godine slavi 15 godina postojanja. Pomorac.hr je prvi neovisni portal orijentiran isključivo na pomorce u ovom dijelu Europe, a ubrzo je postao i najčitaniji portal za pomorce u regiji.
Od svog osnutka 2012. godine, prioritet naše agencije je pružanje usluge najviše kvalitete te briga o zaposlenicima i klijentima. Azara je specijalizirana za offshore, trgovačku, naftnu, plinsku te industriju obnovljivih izvora energije, a uspješno surađujemo s brojnim klijentima diljem svijeta, uključujući Norvešku, Belgiju, Nizozemsku, Singapur, UAE, i mnoge druge.
Prateći najnovije trendove u pomorstvu, mnogi naši klijenti prepoznali su važnost brige o okolišu te su odlučili usmjeriti pažnju prema industriji obnovljivih izvora energije. Posljednjih 5 godina Azara surađuje s nekima od vodećih klijenata u ovoj industriji.
Azara je certificirana od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH, a također je članica Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA). Iako zapošljavamo i međunarodnu posadu, glavni cilj Azare je podržati hrvatske pomorce, prvenstveno časnike, i omogućiti im rad na međunarodnom tržištu. Hrvatski pomorci su zbog svojih kvaliteta i znanja priznati i cijenjeni diljem svijeta, a svojim radom nastojimo podržati razvoj pomorstva u Hrvatskoj.
Azara se pridržava najviših standarda u svim aspektima brige o zdravlju, sigurnosti, očuvanju okoliša, kvalitete i upravljanja energijom. Primjenjujemo najviše etičke standarde pomorske industrije i poslujemo transparentno, odgovorno i s povjerenjem.
Ono na što smo najviše ponosni je naš tim u uredu. Naši zaposlenici samo su središte našeg uspjeha, a njihova predanost osiguravanju kvalitete usluge najviše razine našim pomorcima i klijentima je ono što mi u Azari najviše cijenimo.
Veselimo se onome što donosi budućnost. Nastavit ćemo rasti i razvijati se, ostajući vjerni našoj viziji i temeljnim vrijednostima.
Sretan 10. rođendan, Azara!
Tankerska plovidba d.d. Zadar oglašava otvorene pozicije!
Tankerska plovidba d.d. Zadar poziva zainteresirane pomorce da apliciraju za radna mjesta na svim pozicijama na tankerima za prijevoz sirove nafte, kemikalija i naftnih prerađevina, brodovima za prijevoz rasutih tereta i na brzim katamaranima za prijevoz putnika
Aplicirati se možete direktno na web stranici Tankerske plovidbe d.d. Zadar ili klikom na sljedeći link: https://www.tankerska.hr/hr/jobapplication
Neke od pogodnosti koje Tankerska plovidba d.d. Zadar osigurava svojim pomorcima su konkurentne plaće na svim pozicijama, puna refundacija troškova obveznih doprinosa ne-časničkim članovima posade, ali i bonusi za pripremu brodskih skladišta za posadu koja sudjeluje u radu.
Tu su i posebni bonusi za prolaz rizičnim područjima za svu posadu, ali i bonus za rezultat kompanije za svu posadu na dugoj plovidbi koja odradi više od 18 mjeseci na kompaniji.
Tankerska plovidba pomorcima nudi dnevni iznos za prehranu koji je među najvećima u usporedbi s konkurencijom, a brodovi imaju 24/7 internet dostupan posadi. Uz to, brodovi s mogućnošću prijema i povoljnog geografskog područja imaju i MAX TV paket!
Za sve dodatne informacije možete se izravno obratiti na adresu elektroničke pošte personnel@tankerska.hr ili pozivom na telefonske brojeve:
“Mi u Tankerskoj plovidbi vjerujemo da je posada naša najveća vrijednost.”
