Petnaestogodišnji Kristijan Gligora iz Mandra na otoku Pagu jedan je od najmlađih istraživača amatera. Ne samo da voli more i podmorje već je i otkrio nekoliko podvodnih arheoloških lokaliteta. Istraživanje podmorja njegova je strast i neprestano je u potrazi za novim komadićima povijesti pod morem.
– Otkad sam bio mali gledao sam svog oca uvijek, kako je išao na ribe, kako je ronio. To me jednostavno zainteresiralo. Vidio sam kako ide svaki dan roniti pa sam mislio, mogao bih i ja s njime, govori Kristijan Gligora.
U početku je to možda bila igra, otkrivanje nečeg novog, drugačijeg. No, bio je to ujedno i početak novih otkrića u podmorju otoka Paga, piše HRT.
– Ja sam otac jednog 15-godišnjaka, koji je najmlađi podvodni arheolog amater u Hrvatskoj. Pošto sam ja od rođenja sam u moru, bavim se podvodnim ribolovom, njega kao malenog sam uvijek uzimao sa sobom. On je kroz masku vidio taj prekrasni podvodni svijet, dok nije pronašao svoju prvu antičku rivu koja je priznato otkriće, rekao je Željan Gligora, otac.
– Za sada smo našli antičku rivu na obali Girenice, i antički brod sa stražnje strane Mauna. Vidjeli smo komadiće gline svuda oko jedne uvale i kako smo dolazili do punte te uvale, našao sam tri segmenta zdrobljenih amfora. Sve zalijepljene zajedno. Utvrdilo se da je to antički brod jer smo našli dijelove antičke kuhinje, od broda, naglasio je Kristijan.
Od igre, do velike ljubavi i potrage u podmorju, nije bio dug put. Krenulo je to gotovo odmah, u trenutku prvog dodira nekog davnog utihnulog vremena koje čeka na dnu mora.
– Najveća vrijednost u tome je da svako malo nešto pronađemo i kad se sve te informacije stave u nekakvu kartu, u nekakvi tok vremena, mogu nam pružiti jako puno podataka o životu, trgovini i tome što su ljudi u povijesti radili na ovome otoku, rekao je Vedran Dorušić.
Najmlađi naš arheolog amater ipak više voli roniti na dah. Ljeti, ne propušta biti u moru i pod morem. Ali, i kad krene škola, iako tada u dan kreće ranim jutrom, vremena i tada nađe, jer arheologija je ljubav koju živi.
– On svako jutro se diže u 5.20, nešto pojede na brzinu, pripremi se i ide na autobus koji ga vodi do Zadra u školu. Škola mu završava u 1 ili 2. Dolaskom doma je ručak, a zatim slijedi ili ronjenje, ili školske obaveze, govori Željan Gligora.
Pa uglavnom, opet ronjenje. To voli, u tome uživa, kad god može, pliva, roni, lovi ribu.
– To mi je jedna od ljubavi. U školi mi nije išla povijest, ali ovo me stvarno zainteresiralo za podvodnu arheologiju, nakon što sam našao taj brod i tu antičku rivu. Osjećam se sretno jer polagano spajamo segmente naše povijesti i interesira me to pošto sam tu rođen, govori Kristijan.
Brod na električni pogon američke tvrtke Vision Marine postigao je brzinu od 94,7 čvorova! Novi svjetski rekord je zabilježen na jezeru Ozark u saveznoj državi Missouri.
Tvrtka specijalizirana za proizvodnju, prodaju i iznajmljivanje električnih brodova istovremeno razvija najsnažniji električni motor E-Motion koji će se moći ugraditi na krme većine standardnih plovila, piše Otvoreno more.
Partneri u obaranju rekorda iz Hellkat Powerboats složili su katamaranski trup dužine deset metara posebno prilagođen smještaju teškog baterijskog sklopa.
Foto: Otvoreno more
Nisu poznate pojedinosti oko baterije, no otkriven je podatak kako radi na naponu od 700 volta.
Ovaj brod je poslužio u marketinške svrhe, a glavni cilj je pronalazak kupaca pente oznake E180 koja će se navodno moći ugraditi na sve standardne brodove. Prvi će biti Four Winns H2 OB Runabout grupacije Beneteau što bi mogla biti prekretnica u maloj brodogradnji.
VIS – U cijeloj gužvi savezništava i neprijateljstava za vrijeme napoleonskih ratova, Francuzi su upravljali Dalmacijom koja je formalno bila dio Talijanskog kraljevstva, ali stvarno pod francuskom vojskom (inače je ta formalna okupacija prilično dobro prošla – gradili su ceste i javne zgrade, 30 godina prije Gaja pokrenuli novine na hrvatskom jeziku i uglavnom svaki dan nešto reformirali), međutim nikako nisu uspjeli zavesti red na Visu – koji je bio pun švercera i gusara.
Usput, gusari se bitno razlikuju od pirata – gusari imaju kraljevo pismo s dopuštenjem za napad na neprijateljske brodove u doba rata, a pirati su klasični razbojnici. Velika je razlika kod zarobljavanja – pirati se vješaju za jarbol, kao gusar postajete ratni zarobljenik koji čeka kraj rata ili ako imate sreće obitelj za vas plati otkupninu, piše Goran Vojković za Morski.hr.
Uglavnom, kada su Francuzi htjeli uvesti malo reda na Visu nije im baš uspjelo, pa su poslali veću flotu, no ovaj put su Englezi shvatili da Vis kao otok na sred Jadrana strateški iznimno vrijedi i Francusko-talijanska eskadra je zaustavljena i pobijeđena od Engleske flote, pod zapovjedništvom komodora Williama Hostea. Hoste je bio pravi engleski časnik – pametan sposoban, ambiciozan i vješt. Pobijedio je bitno jaču flotu i potom se uhvatio utvrđivanja Visa kao značajne strateške točke.
Foto: Morski.hr
Na slici: William Hoste kao zapovjednik H.M.S. Amphion 1811.
Englezi su pametno znali da bez stanovništva nema ni dobre obrane i da gusarstvo i šverc uništavaju talijasko-francusku trgovinu kontinentom, pa kako je ionako bilo teško naplaćivati porez na Visu i slati ga preko dva mora u Englesku, proglasili su Vis onim što bi danas zvali tax-free zonom. Država nije naplaćivala poreze i carine!
Ova politička odluka, proglašenje otoka bescarinskom zonom dovela je do nevjerojatnog razvoja – u par godina otok koji čak i nema izvora vode (vodu su našli opet Englezi ali tek 1944.) je došao na nevjerojatnih 12.000 stanovnika, sve kuće su bile u najmu, trgovina, ugostiteljstvo – sve je cvalo. Nikada Vis nije bio tako dobro naseljen, tako bogat i tako utjecajan.
Bečkim kongresom 1815. Vis je s ostatkom Dalmacije pripao Austriji, a kada su ga pola stoljeća kasnije Talijani htjeli vratiti, dočekao ih je još jedan zeznuti igrač, Wilhelm von Tegetthoff, no to je jedna druga priča.
Eto, pa podsjetimo se ove povijesne crtice, dijela hrvatskog teritorija koji je nekada bio izravno dio Britanskog carstva, pod mudrim komodorom koji je otok proglasio zero tax (bescarinskom) zonom!
U jednoj od najvećih i najokrutnijih pomorskih bitaka srednjeg vijeka, u pomorskom boju između Venecije i Genove, zarobljen je i veliki svjetski putnik i istraživač Marko Polo. 1302, suvremenik Marka Pola, Genoveški pjesnik Luchetto (anonimo Genovese) je zabilježio tu bitku u pjesmi “Lo nobile chor de li Zenoeixi” .
Dio pjesme podijelio je na svojim stranicama i Gradski Muzej Korčula
Bitka kod Korčule ratni je sukob koji se odvijao 7. rujna 1298., između flote Mletačke Republike i Genove, u kojoj je sudjelovao i Marko Polo, piše Morski.hr.
Prema kronici bitka je započela nedjelju, 7. rujna 1298. te je trajala do pod kraj dana kada se od Mljeta pojavilo 16 genoveških galija zaostalih u Otrantskim vratima. Oni su napali tada već iscrpljeno mletačko brodovlje.
Marko Polo je sudjelovao kao zapovjednik galije sa 120 vesala u obrani venecijanske Korčule. Đenovežani ga zarobljavaju te je odveden u Genovu i bačen u tamnicu. Tada je imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom prijatelju u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi “Livre des merveilles du monde”.
U ovoj bitci poginulo je oko 7000 Mlečana te ih je oko 7400 zarobljeno. Genovski zapovjednik Lamba Doria je na Korčuli četiri dana slavio pobjedu te je u Genovu pobjedonosno doplovio 16. listopada.
U spomen na ovu bitku u Korčuli se svake godine početkom rujna rekonstruira bitka pod nazivom “Bitka Marka Pola”.
Povodom velikog jubileja 70 godina postojanja Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, sinoć je u crkvi Svetog Duha održana svečana akademija, dodjeljena nagrada „Merito Navali“, a u palači Grgurina otvorena je izložba “Hod kroz vrijeme i događanja“.
Direktor kotorskog Pomorskog muzeja Andro Radulović je podsjetio da je Muzej nastao postepenim razvojem iz prvobitne zbirke Bratovštine Bokeljske mornarice oko 1880. godine, koja je od 1900. godine otvorena za javnost, a 1938. godine preuređena i otvorena na prvom katu sadašnje muzejske palače, da bi tek nakon završetka Drugog svjetskog rata u godinama od 1949-1952. godine čitava zgrada, barokna palača plemićke obitelji Grgurina iz početka XVIII vijeka, bila kompletno restaurirana i adaptirana za potrebe Pomorskog muzeja. Katastrofalni zemljotres 15. travnja 1979. godine prekinuo je redovnu djelatnost Muzeja, jer je zgrada pretrpjela znatna oštećenja, da bi u godinama od 1982-1984. bili obavljeni sanacijski, konzervatorski i restauratorski radovi, a Muzej je poslije petogodišnjeg perioda obnove nastavio sa radom, piše Boka News.
„Pomorski muzej je postao najvažnija institucija kulture, čuvar i promotor kako pomorske tako i kulturne baštine Kotora, Boke Kotorske, Crnogorskog primorja, čitave države Crne Gore, primajući tisuće posjetitelja iz cijelog svijeta koji danas posjećuju ovaj drevni hram“ – rekao je Radulović.
Foto: Krsto Vulović i Boka News
Ministrica kulture i medija Maša Vlaović istaknula je da Pomorski muzej omogućuje da od svog osnivanja do danas sagledamo suživot i bogatsvo pomorskog nasljeđa Boke Kotorske.
„Muzej nije samo trezor predmeta već suvremeni Muzej koji svoje zbirke konceptualizira sa zahtjevima vremena u kojem živimo, vršeći socijalnu i edukativnu ulogu u društvu“ – rekla je Vlaović.
Ključni civilizacijski iskoraci napravljeni su iskoracima u području pomorstva. Proširenje geografskih i kulturoloških horizonata, privredni i ekonomski rast, geostrateška pozicioniranja, neka su od dostignuća koje su sebi mogle priuštiti samo velike pomorske sile. Veličina i kvaliteta flote dugo je kroz povijest bio ključni preduvjet za svaku vrstu društvenog napretka, govori Vlaović.
Ministrica je istaknula da je upravo pomorstvo ono što je Kotoru i Boki Kotorskoj, bez obzira na prostornu svedenost, omogućilo stjecanje statusa jedne od najzačajnijih regija istočnog Jadrana, za kojom su vjekovima velike sile pokazivale poseban interes.
“Po prirodi stvari, kulturni razvoj pratio je te procese, zbog čega je Boka Kotorska uistinu bila svijet u malom. Jedrenjacma u Boku nije stizalo samo ono što je imalo ekonomski značaj, već i mnogo toga što je bogatilo kulturu ovog prostora, čineći je otvorenijom i kozmopolitičnijom”, dodala je Vlaović.
Predsjednik općine Kotor Vladimir Jokić, kazao je da Muzej i ovaj veliki jubilej treba posmatrati u kontekstu veze mora i Grada.
„Pomorstvo je ono što je izgradilo i napravilo Kotor. Svaka palača, svaki trg, crkva katedrala, sve je to produkt pomorke aktivnosti ljudi iz Kotora. Države su mijenjale, dolazile i prolazile a to je ostala nit koja se ni jednog trenutka nije prekinula“ – rekaoje između ostalog Vladimir Jokić.
Admiral Bokeljske mornarice dr. Antun Sbutega prisutne je upoznao o neraskidivoj vezi između Bokeljske mornarice i Muzeja kroz povijest.
Kustosica Radojka Abramović svom izlaganju navela je brojne aktivnosti koje je Muzej imao tokom svojih 70 godina postojanja. Ona je navela da u fundusu Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor danas se nalazi se preko 5000 eksponata od čega je izloženo nešto više od 900.
Pomorski muzej je 2004. godine ustanovio nagradu “Merito Navali” po počasnoj zastavi koju je slavni kapetan Ivo Visin sa Prčanja dobio od austrougarskog cara Franja Josifa 1860. godine za podvig na moru, koji je oplovio svijet svojim brikom “Splendido” za sedam godina šest mjeseci i devetnaest dana, u periodu od 1852. do 1859. godine.
Nagradu “Merito Navali” dobio je dugogodišnji bibliotekar Muzeja Slavko Dabinović.
Nagradu „Merito Navali“ do sada su dobili dr. Miloš Milošević, Antun Tomić, mr. Jovan Martinović, kapetan Milan Sbutega, inžinjer Petar Palavršić i msgr. Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije.
Uručena su priznanja zaslužnim pojedincima i ustanovama. U glazbenom dijelu programa nastupila je klapa Incanto iz Kotora.
Četiri godine traju neriješeni odnosi između Ministarstva obrane i škverskog čelnika Tomislava Debeljaka oko “Omiša”, jedinog izgrađenog i predanog ophodnog broda iz ugovorene serije od pet brodova za Hrvatsku ratnu mornaricu, odnosno za Obalnu stražu.
Otkriva to u utorak donesena nepravomoćna presuda Trgovačkog suda po kojoj Ministarstvo obrane mora “Brodogradilištu specijalnih objekata”, kojemu je Debeljak direktor, platiti 1.925.675 kuna ili 255.581 euro.
Dug je nastao jer je Ministarstvo 2018. godine samo djelomično platilo primopredanu ratu za “Omiš”. Takva presuda ne znači da je Debeljak istjerao pravdu, jer pravda i pravo nisu uvijek isto. Također, u tom postupku nije se utvrđivalo tko je odgovoran za kašnjenje s gradnjom i isporukom tog prototipa obalnog ophodnog broda – brodograditelj ili naručitelj, piše Slobodna Dalmacija.
Presuda u korist “Brodogradilišta specijalnih objekata” donesena je jer je Ministarstvo, čini se, šlampavo obavilo posao prilikom preuzimanja “Omiša” 7. prosinca 2018., a Debeljak je to iskoristio temeljem Zakona o obveznim odnosima.
Prilikom primopredaje, naime, obje strane potpisale su financijski protokol u kojem je Ministarstvo propustilo izjaviti da zadržava pravo naplate 1,9 milijuna kuna ugovorne kazne zbog kašnjenja s isporukom prototipa krivnjom škvera, odnosno da zadržava pravo smanjenja cijene broda.
Umjesto toga u protokolu je navedeno da ugovorne strane imaju pravo ostvariti sva prava proistekla iz gradnje broda. Temeljem toga Brodogradilište je Ministarstvu ispostavilo račun za cjelokupnu primopredajnu ratu s dospijećem 31. prosinca 2018.
Plaćanje po tom računu Ministarstvo je potom umanjilo za oko 1,9 milijuna kuna ugovorne kazne i njegova Uprava za materijalne resurse Sektora za naoružanje i opremu je o umanjenju obveze 28. prosinca 2018. godine obavijestila škver. To je bilo 21 dan nakon primopredaje broda i potpisivanja financijskog protokola. Prema tumačenju Trgovačkog suda, to je bilo 21 dan prekasno! Stoga je sud mišljenja da je Ministarstvo u obvezu platiti kupoprodajnu cijenu broda, bez umanjenja.
Zadnju riječ o tome je li središnje tijelo državne uprave zaduženo za poslove obrane zaista napravilo grešku u koracima tešku 1,9 milijuna kuna, dat će viši sudovi.
Krije li se u škverskom potraživanju od 1,9 milijuna kuna (jedan od) razlog zbog kojih si je, a kako je prije nekoliko dana otkrio novinar Slobodne Damir Tolj, Tomislav Debeljak dao za pravo da “Brodogradilište specijalnih objekata” upiše kao vlasnika preostala četiri ugovorena broda Obalne straže. Ti brodovi ne samo da bi trebali biti vlasništvo Republike Hrvatske, otkrio je Tolj, već se u registru, umjesto kao brodovi u izgradnji, vode kao već kao izgrađeni brodovi i Debeljak im je dao imena “Umag”, “Opatija”, “Karlobag” i “Skradin”.
Je li Debeljak ima pravo na takve upise, za sada ostaje nepoznato, jer ugovori o gradnji ophodnih brodova, s izmjenama tog ugovora, klasificirani su odgovarajućim stupnjem tajnosti, do eventualne deklasifikacije.
Zbog tajnosti ugovora, oni nisu predani ni sudu za potrebe parničenja, ali iz presude se da zaključiti da te ugovore Ministarstvo nije sklopilo s posrnulim matičnim “Brodosplitom”, već s tvrtkom kćeri – “Brodogradilištem specijalnih objekata”.
Za razliku od “Brodosplita” koji se bori da ne potone u stečaj, nego da kroz predstečajni postupak nastavi svoje poslovanje, nad “Brodogradilištem specijalnih objekata” nije pokrenut ni stečajni ni predstečajni postupak, s toga nema razloga da ta tvrtka ne završi gradnju preostala četiri ophodna broda i preda ih Hrvatskoj ratnoj mornarici.
Jedan od najvećih brodova za krstarenje na svijetu, koji je po kapacitetu trebao biti najveći megakruzer svih vremena, sprema se zaploviti na svoje prvo putovanje iz njemačkog brodogradilišta. To i ne bi bilo toliko čudno da njegovo prvo i posljednje odredište nije – rezalište.
Nesuđeni Global Dream II, kruzer od 208.000 bruto tona i maksimalnog kapaciteta od čak 9.500 putnika i 2.200 članova posade, trebao je biti po kapacitetu najveći kruzer na svijetu – veći čak i od najnovijeg diva Wonder of the Seas, kapaciteta od ‘samo’ 6.988 putnika, koji je u ožujku ove godine zaplovio u floti Royal Caribbean Internationala. No, čini se da će Wonder of the Seas još neko vrijeme držati rekord.
Nedovršeni Global Dream II, drugi kruzer klase Global Class, stoji u propalom njemačkom brodogradilištu MV Werften na obali Baltika još otkako je brodogradilište početkom ove godine podnijelo zahtjev za stečaj. S obzirom da stečajni upravitelji i dalje ne mogu pronaći kupca, jedino što je preostalo je prodati kruzer, čija je izgradnja dosad koštala vrtoglavih 1,8 milijardi eura, u rezalište. Kruzer dug 343 metra trebao je imati 20 paluba i bezbroj zabavnih sadržaja za putnike, a gradio se posebno za azijsko tržište.
Stečajni upravitelji fokusirat će se na sestrinski brod Global Dream, koji je gotovo završen i spreman za porinuće u Wismaru u sjevernoj Njemačkoj. Već mjesecima bezuspješno pokušavaju naći kupca za Global Dream, dok su dijelovi sestrinskog Global Dream II, poput njegovog motora, već stavljeni na prodaju. Trup će biti prodan u rezalište.
Oba broda naručila je tvrtka Dream Cruises sa sjedištem u Aziji, koja je ranije ove godine propala zajedno sa svojom matičnom tvrtkom Genting Hong Kong zbog, kako se navodi, utjecaja pandemije na industriju krstarenja.
Brodogradilište Wismar tvrtke MV Werften prodano je mornaričkoj jedinici Thyssenkrupp AG sa sjedištem u Kielu, koja ondje planira graditi vojna plovila od 2024. godine. To znači da sestrinski kruzeri, čija je izgradnja započela 2018. i 2019., moraju napustiti brodogradilište do kraja 2023. godine.
Upravitelj stroja bulk carriera osuđen je na godinu dana zatvora zbog namjernog protuzakonitog ispuštanja gotovo 40.000 litara kaljužne otpadne vode u američkim teritorijalnim vodama kod obale Louisiane.
Osuđeni pomorac K.K. ukrcao se početkom 2021. kao upravitelj stroja na brod za rasuti teret Gannet Bulker. Brod se 13. ožujka usidrio u Southwest Passu, u američkim teritorijalnim vodama blizu New Orleansa, piše The Maritime Executive.
Sustav obrade balastnih voda (BWTS) zadavao je probleme posadi i u jednom trenutku došlo je do naplavljivanja strojarnice. Upravitelj stroja incident nije prijavio američkoj Obalnoj straži, a te su noći on i još jedan podređeni član posade namjerno ispustili oko 10.000 galona (gotovo 40.000 litara) neobrađene kaljužne otpadne vode u more. Brodski uređaji za sprječavanje onečišćenja, odnosno separator zauljenih voda, nisu korišteni, a ispuštanje nije evidentirano u knjizi ulja (Oil Record Book), piše gCaptain.
Nezakonito ponašanje Obalnoj straži prijavio je član posade putem društvenih mreža.
Upravitelj stroja je također optužen za ometanje rada pravosuđa zbog njegovih pokušaja prikrivanja nezakonitog ispuštanja onečišćene vode, a priznao je krivnju za pružanje lažnih informacija Obalnoj straži kojima je pokušao prikriti uzrok i prirodu onečišćenja, zatajivanje informacije o naplavljivanju strojarnice i ispuštanje kaljužne otpadne vode u more.
Uz to, uništio je dokaze, lažirao podatke u knjizi ulja i organizirao sastanak sa članovima posade te im naredio da daju lažne izjave Obalnoj straži i unište sve dokaze koje imaju na svojim mobitelima. Uz to, pripremio je dokument u kojem optužuje člana posade koji je upozorio Obalnu stražu za loš rad u pokušaju diskreditacije tvrdnje o zagađenju. Naveo je i da je ispuštanje obavljeno prema naredbi zapovjednika bulk carriera.
“Namjerno onečišćenje američkih voda i zataškavanje ozbiljna su kaznena djela koja se neće tolerirati. Kazneni progoni poput ovog trebali bi poslati jasnu poruku onima krše zakone i ugrožavaju naše dragocjene prirodne resurse”, navode iz američkog Ministarstva pravosuđa, a prenosi Safety4Sea.
Sud je krajem kolovoza ove godine osudio upravitelja stroja na zatvorsku kaznu od jedne godine, novčanu kaznu od 5.000 dolara i te šest mjeseci nadzora nakon puštanja na slobodu.
Premda su se gubici u pomorskom prometu i više nego prepolovili tijekom proteklog desetljeća, požari na brodovima i dalje su među najvećim sigurnosnim problemima za pomorsku industriju. Allianz je objavio analizu više od 240.000 zahtjeva za naknade štete ukupne vrijednosti veće od 9 milijardi dolara koje su u proteklih pet godina zaprimili pomorski osiguravatelji. Prema izvješću, opasnost od požara tijekom posljednjih godina je porasla, a požari čine 18 posto vrijednosti svih zahtjeva.
U svom novom biltenu o sigurnosti, Allianz Global Corporate & Specialty izvjestio je da se broj požara na brodovima značajno povećao posljednjih godina, i to na svim vrstama plovila. Požari, odnosno eksplozije, bili su drugi najčešći uzrok totalne štete na brodovima u 2021. godini, odmah nakon potapanja. Tijekom proteklog desetljeća, požari su bili treći glavni uzrok potpunog gubitka broda, a čine 120 od ukupno 892 prijavljena zahtjeva. Češća su samo potapanja, s 465 slučajeva, i nasukavanja, s 164 zahtjeva. Požari su u 2021. bili treći najčešći uzrok pomorskih nesreća diljem svijeta, nakon oštećenja stroja (1.311) i sudara (222), piše The Maritime Executive.
Među konkretnim incidentima, iz Allianza ističu požar koji je u veljači ove godine izbio na car carrieru Felicity Ace, koji je zatim potonuo. Tu je i požar na brodu za prijevoz automobila Höegh Xiamen iz lipnja 2020. te požar na kontejnerskom brodu Cosco Pacific iz siječnja 2020. godine. Zajedničko ovim požarima bila je prisutnost litij-ionskih baterija.
“AGCS već dugo upozorava na potencijalnu opasnost koju za pomorsku i širu logističku industriju predstavljaju litij-ionske baterije, bilo da se one prevoze u električnim vozilima ili kao teret. Ako se ovim baterijama ne rukuje, ili ih se ne skladišti i prevozi ispravno, požari predstavljaju značajnu opasnost”, kaže kapetan Rahul Khanna iz AGCS-a. “Baterije nisu samo potencijalni uzrok požara ako su oštećene, prepunjene ili izložene visokim temperaturama, one također mogu pogoršati požare koji izbiju iz drugih uzroka i teško ih je ugasiti jer potencijalno mogu ponovno planuti danima ili čak tjednima kasnije.”
Allianz ističe četiri glavne opasnosti prilikom transporta ovih baterija: požare, eksplozije, ispuštanje otrovnih plinova i tzv. toplinski bijeg, koji uzrokuje brzi samozagrijavajući požar koji može izazvati eksploziju, a smatra se vjerojatnim uzrokom havarije Felicity Ace. U većini incidenata, Allianz upozorava da toplinski bijeg može biti značajna opasnost ako posada ne poduzme trenutne mjere, poput gašenja požara velikom količinom vode tijekom dugog vremenskog razdoblja. Međutim, to može biti iznimno teško iz više razloga, kao što je gotovo nemoguće rano otkrivanje požara, nedovoljan broj članova posade i nedostatak odgovarajućih protupožarnih sustava na brodu.
Ro-Ro brodovi i brodovi za prijevoz automobila izloženiji su opasnosti od požara od ostalih brodova. Kako bi se olakšao prijevoz automobila i drugih vozila, unutarnji prostori broda nisu podijeljeni u zasebne odjeljke kao kod drugih teretnih brodova. Nedostatak unutarnjih pregrada negativno utječe na sigurnost od požara i mali požar na jednom vozilu ili bateriji može vrlo brzo izmaknuti kontroli.
Allianz preporuča da se pomorska industrija mora fokusirati na prevenciju. Pozivaju na bolju edukaciju posade o rukovanju litij-ionskim baterijama te gašenju požara, ali i detektore plina, topline/dima i CCTV kamere.
“Ako pomorska industrija želi smanjiti broj nesreća povezanih s transportom litij-ionskih baterija, sve strane uključene u opskrbni lanac moraju razumjeti opasnosti, najčešće uzroke i probleme povezane s transportom”, kažu iz AGCS-a.
O Postiri se zapravo sve zna. Kako i ne bi kada je riječ o brodu koji nepunih 60 godina prevozi putnike.
Precizniji podaci govore kako je putnički brod Postira izgrađen 1963. godine u brodogradilištu „Crvena zvezda“ u Puli kao novogradnja 37 pod imenom Postira za Jadroliniju te je predaja bila 15. lipnja 1963. godine. Riječ je o putničkom motornom brodu male obalne plovidbe 335 BRT, 136 NRT te 30 tona nosivosti. Kapacitet Postire je 380 putnika, duga je 44,6 metra, široka 8,1 metar, a visoka 4,01 metra, maksimalne brzine 14 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.
Kao takva Postira je elegantna i ugodna oku pa joj najčešće tepaju i zovu je ‘starom damom’ ili ‘plovećim oldtimerom’, a nerijetko joj hvale i odlične maritimne sposobnosti. No, kako nam starost ljudskog roda, ali i stvari ide na živce jer sve što dugo traje podsjeća na smrtnost i prolaznost, Postiru znaju ošinuti brojnim uvredljivim nazivima poput ‘karampane’. Zakazala je ona zbog svoje starosti mnogo puta, ali nikad nije izdala jer je kroz desetljeća plovidbe prevezla milijune putnika na relaciji Dubrovnik-Elafiti. Nedavno je imala havariju tijekom isplovljavanja iz luke Suđurađ na otoku Šipanu pa se čak potegnulo pitanje hoće li ovaj vremešni brod ikad više zaploviti.
Godinama obećavaju novi brod, ali Postira i dalje plovi
U tom periodu Jadrolinija je osigurala zamjenu pa je tako Postira od listopada do kraja kolovoza bila na remontu u Šibeniku. Svaka havarija potakne nagađanja o dugo najavljivanoj modernizaciji flote brodova obalne plovidbe. Tako su iz Jadrolinije službeno najavili kako će novi putnički brod, koji će zamijeniti Postiru, imati kapacitet 390 putnika, duljine oko 50 metara te će biti pogonjen električnim baterijskim pogonom. Isporuka broda se planira sredinom 2025. godine, a do tada se očekuje od Lučke uprave Dubrovnik da u periodu izgradnje broda osigura potrebnu infrastrukturu za punjenje baterija u luci Dubrovnik i u luci na otoku Šipanu.
Dok se sve to izrealizira, najdraži brod otočana sa svojom posadom nastavlja ploviti i povezivati Dubrovnik i Elafite. Ekipa Dubrovačkog dnevnika posjetila ga je početkom rujna kad još vlada turistički šušur, a on se vratio uglancan iz remonta, još uvijek mirišući na pituru.
Časnik Miroslav Kunić s Mljeta, koji je na Postiri 20 godina, govori kako je brod u puno boljem stanju.
– Vratila se Postira! Lijepo su je uredili, sad su saloni, paluba ljepši… Brod je općenito siguran, upisan u registar, nije sve tako crno kako ljudi znaju reći. Nismo nikad imali neke veće nezgode – govori časnik Kunić koji se na Postiru ukrcao 1994. godine. Prisjeća se kako je tada bila puno bolja što se tiče motora koji je i danas funkcionalan zbog svoje kvalitete i dugog vijeka.
Foto: Dubrovački dnevnik
Emotivna povezanost, ali i sigurna plovidba
– Tad su se gradili motori koji mogu izdržati ove četiri pruge i zbog toga je ovaj brod ovako dugovječan. Dobro, možda bi danas bilo bolje da je komfornija, ali sve u svemu ona je za zimu odlična, to je brod mornar koji može po bilo kojem vremenu ploviti – uvjeren je Kunić. Dodaje kako bi sutra volio da dođe novi brod koji bi bio vjerna zamjena Postiri kojoj je vrijeme učinilo svoje.
Ljudi su emotivno vezani za ovaj brod i posadu koja ima poseban odnos s otočanima.
– Na ovoj liniji nikad nije dosadno, atmosfera je odlična, a stranci su oduševljeni brodom. Ponekad im savjetujem da idu s trajektom jer će brže stići, ali oni ne žele jer im se sviđa Postira. Zimi smo puno bliži s otočanima, nosimo im lijekove, uplatimo Loto i sve drugo što treba, a i oni brinu za nas pa nas često počaste – govori kroz smijeh časnik Miroslav Kunić.
Na Postiri je godinu dana mladi kapetan Stipe Aničić koji za sada ima samo dobre dojmove.
– Ljudi su ok i puno je lakše raditi u takvoj atmosferi. Brod je nezgodan za manevriranje jer je stariji, ali čim je posada dobra zaboravi se na sve probleme – govori Aničić, bivši prvi časnik broda Marjan koji povezuje Split – Supetar. U početku mu je bilo teško priviknuti se na Postiru budući da je prošli brod na kojemu je radio bio znatno moderniji.
– Evo sad nam je Postira došla iz remonta. Ma može ona još ovoliko izdržati – u šali govori kapetan te dodaje kako su sad ipak drugačija vremena kada je važna brzina i udobnost.
Tajna je u kvaliteti i održavanju
Prvi časnik stroja Postire Ivan Rabadan iz Splita govori kako srce Postire tuče snažno.
– Tajna njenog motora je kvaliteta izrade i održavanje, iako mu je 60 godina. Nije lako procijeniti koliko će izdržati, ali uz zalaganje i održavanje mogla bi potrajati. Teško je prognozirati vijek, no ako zadovolji potrebe otočana, mogla bi raditi još tri-četiri godine bez problema – smatra strojar Rabadan koji je mišljenja kako Postira ima svoju priču i dušu, no ipak dodaje kako treba ići u korak s vremenom. On je na ovom brodu tek desetak dana, no stariji mu brodovi nisu nepoznanica. Naime, ranije je bio na brodu koji vozi liniju Dubrovnik-Bari, koji je jednako pred mirovinom kao i Postira.
– Ljudi zaslužuju moderniji brod i treba ići u korak s vremenom. Treba pratiti trendove iako se strancima sviđa ovaj retro stil kojega malo gdje mogu vidjeti – kazuje prvi strojar Ivan Rabadan.
Foto: Dubrovački dnevnik
Imala je posada Postire, koja inače broji deset članova, raznih dogodovština na brodu. Tako im se prošle godine jedan čovjek bacio s krme broda dok su se približavali Kalamoti. Brzo su se okrenuli, pokupili ga i prebacili na gliser koji ga je kasnije vratio u grad.
– Na moru se nikad ne zna, uvijek se nešto događa. Ljeti je puno baraka, brodova, ljudi nemaju velikog znanja i iskustva pa bude svega. Dok je pak zimi druga priča pa su izazovi vremenske neprilike – govori kapetan Stipe Aničić, rodom s Brača koji je 15 godina na moru.
