O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 328

Ni britanski kruzeri Cunard Countess i Cunard Princess nisu zaobišli Dubrovnik

0
Foto: Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik

Nisu dolazili u Sredozemlje do konca osamdesetih, a 1990. godine CUNARD  PRINCESS dolazila je šest puta. 

Najpoznatiji britanski putnički brodar Cunard je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u prestižnom danskom brodogradilištu Burmeister & Wain iz Kopenhagena naručio izgradnju dva kruzera od po 16795 bruto registarskih tona za smještaj 950 putnika. Bili su dugi 163, široki 23 metra, a po četiri dizel Burmeister & Wain pogonska stroja ukupne snage 15500 KW omogućavali su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora, piše Dubrovački dnevnik.

Građeni su u isto vrijeme, pa je novogradnja broj 858 krštena imenom CUNARD COUNTESS porinuta s navoza u more 21. svibnja 1975., a novogradnja broj 859 CUNARD CONQUEST 30. listopada iste godine. Završno opremanje i uređenje je obavljeno u talijanskoj La Speziji u tamošnjem brodogradilištu Navali Mechaniche Affini. Na prvo kružno putovanje po Bahamima je CUNARD COUNTESS otplovio 14. kolovoza 1976., a nedugo iza je zaplovio i drugi brod, ali pod promijenjenim imenom kao CUNARD PRINCESS.   

Izbjegavali Dubrovnik nakon ratnih zbivanja

U Sredozemlje nisu dolazili sve do konca osamdesetih godina, osim jednom kada je CUNARD PRINCESS, na dvotjednom krstarenju koje je započelo u Nici 22. svibnja 1982., posjetila luke: Taormina, Napulj, Katakolon, Iraklion, Rodos, Patmos, Skyros, Skiathos, Delos, Mikonos, Tinos, Pirej, Iteu, Dubrovnik, Split i Veneciju. Nakon toga je CUNARD PRINCESS u Dubrovnik doplovila tek 9. travnja 1990. Te nas je godine posjetila ukupno 6 puta, posljednji put 24. rujna. Zbog nastupajuće vojne agresije prema Hrvatskoj ovi brodovi su sljedećih deset godina zaobilazili Dubrovnik.                                                                                     

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik

CUNARD COUNTESS je 1996. prodan brodarskoj kompaniji Awani Cruises te mijenja ime u AWANI DREAM II, a 1998. godine je prodan grčkom brodaru Royal Olympic Cruises za kojega plovi pod imenom OLYMPIC COUNTESS. Od 2002. mijenja ime u OLYMPIA COUNTESS, a nakon stečaja matične kompanije i prodaje broda grčkom Maximus Navigation postaje OCEAN COUNTESS. Već sljedeće godine ponovo mijenja ime u LILI MARLEEN i plovi u najmu njemačkog Holiday Kreutzfahrtena. Ali koncem 2006. i njemačka kompanija odlazi u stečaj, brod ostaje raspremljen prvo u zaljevu Eleusis, a potom u Pireju. U najam ga je 2007. uzeo Monarch Classic Cruises koji ga je pod imenom BLUE COUNTESS uposlio na kružnim plovidbama Egejskim morem.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik

Dolazak 2007. godine

Nakon potonuća broda SEA DIAMOND na sidrištu Santorinija, ciparski brodar Louis Cruise je za sezonu 2007. kao zamjenu uzeo u najam brod BLUE COUNTESS, koji pod tim imenom nije nikada komercijalno zaplovio, te ga je privremeno preimenovao u RUBY. Pod ovim imenom doplovio je i u Dubrovnik te je usidrio pred Lokrumom 21. rujna 2007. Nakon toga je 2008., u floti Monarcha pod imenom OCEAN COUNTESS iz Pireja plovio uglavnom na kružnim putovanjima tičući luke: Mikonos, Patmos, Iraklion, Santorini i Kusadasi. Sljedeću je 2009. godinu od lipnja do konca rujna proveo u najmu španjolskog Quail Cruisesa te je plovio  Zapadnim Sredozemljem s polaskom iz Valencije prema Villefrancheu, Livornu, Civitavecchiji, Sardiniji, Menorci.    

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik

Od travnja 2010. bio je u najmu britanske brodarske kompanije Cruise & Maritime Voyages za kojeg je sljedeće dvije sezone plovio na kružnim putovanjima s polascima iz britanskih luka. Raspremljen je u grčkoj luci Chalkis 2012. gdje ga je koncem 2013. zahvatio požar u nadgrađu. Šteta je bila prevelika pa je prodan rezalištima u turskoj Aliagi kamo je otplovio u ožujku 2014. 

Drugi brod blizanac, CUNARD PRINCESS je bio nešto bolje sreće od svog prethodnika pa je ime samo jednom promijenio i to 1995. u RHAPSODY, kada je prodan panamskoj podružnici poznatog napuljskog brodara MSC. Po objavljenom programu iz 2001. plovio je od konca svibnja do konca rujna na kružnim putovanjima s itinererom: Venecija, Katakolon, Kusadasi, Patmos, Rodos, Dubrovnik, Venecija.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački Dnevnik

 RHAPSODY je u travnju 2009. prodan izraelskom brodaru Mano Maritime za kojeg je plovio pod imenom GOLDEN IRIS. Prvi je put pod novim imenom posjetio luku Gruž 4. lipnja 2010., nakon čega je neredovito, ali ipak kontinuirano nastavio i dalje dolaziti. Njegovim zadnjim plovidbama je ipak kumovala Covid 19 kriza te je brod na svoje zadnje putovanje krenuo iz Haife u Izraelu prema grčkom brodogradilištu Chalkis gdje je stavljen u raspremu od 4. studenog 2021. pod imenom GOLD CLUB.

Ivo Batričević

U SAD-u se gradi batana koja će predstavljati Hrvatsku na jednom od najvećih svjetskih festivala drvenih brodova. Ideja se rodila u glavi našeg povratnika i kalafata

0
Foto: Maritima Educare

Na Dan Zahvalnosti 4. srpnja 2022., u mjestu Gig Harbour na pacifičkoj obali SAD-a, počela je gradnja malog hrvatskog tradicijskog broda – batane.

Mali brod s velikom ulogom predstavljat će Hrvatsku i našu maritimnu baštinu, stoljetnu tradiciju drvene brodogradnje i općenito našu pomorsku kulturu, na jednom od najvećih festivala drvenih brodova u svijetu – Wooden Boat Festival – Port Townsend u SAD-u, donosi Otvoreno more.

Ideja se rodila još 2019. u glavi našeg povratnika, kalafata – Mikea (Michael Vlahovich / National Endowment for the Arts), koji je želio povezati svoju rodnu hrvatsku zajednicu na pacifičkoj obali SAD i mjesto svojih korijena, Sumartin i otok Brač, kroz ono što su ti ljudi imali i još uvijek imaju zajedničko – maritimnu baštinu i tradiciju drvene brodogradnje.

Mike Vlahovich rođen u Tacomi (SAD), nakon uspješne brodograditeljske karijere u SAD-u, 2017. vratio se u rodno mjesto svoga oca, Sumartin na Braču gdje je osnovao udrugu MARITIMA EDUCARE (MEA) koja se bavi očuvanjem tradicionalnog zanata brodogradnje i maritimne baštine.

Foto: Maritima Educare

MEA djeluje u Sumartinskom škveru, jednom od malobrojnih mjesta koje se još uvijek komercijalno bavi reparacijom isključivo drvenih brodova na tradicionalan način. Udruga provodi programe za djecu i mlade (radionice kalafatanja, izložbe, volonterski program…) koristeći stare donirane drvene brodove koji se obnavljaju kroz edukativne programe.

Vlahovich je odabrao batanu kao autentičnu hrvatsku ribarsku brodicu za obalno ribarenje koja će pričati hrvatsku priču u SAD-u. Porinuće je predviđeno za 3. rujna u mjestu Gig Harbour gdje se i gradi The ‘Batana’ Project — Gig Harbor BoatShop uz veliku proslavu za javnost.

Nakon toga batana putuje u Port Townsend na prestižni Festival gdje će biti centralna tema Building a batana: a symbol of Croatian heritage takes shape in Gig Harbor – Port Townsend Wooden Boat Festival unutar izložbe „Croatian Fishing Village / Hrvatsko ribarsko selo“.

Hrvatska zajednica pacifičke obale i još nekoliko članova Maritima educare će izvoditi prezentacije, pričati priče, provoditi radionice i demonstracije u ‘’hrvatskom ribarskom selu’’ kako bi što bolje prezentirali našu maritimnu kulturu i možda potaknuli neke mlade ljude da nastave tradiciju svojih djedova.

Foto: Maritima Educare

Lošinjanin Antonio Bujačić humanitarnim veslanjem povezao Lošinj i Rab

0
Foto: Morski.hr

RAB – Osam sati veslanja, isprva ometanog burom, bilo je potrebno 21-godišnjem Lošinjaninu Antoniju Bujačiću da kajakom prijeđe put od lučice Sv. Martin na Lošinju do plaže Banova vila podno parka Komrčar u gradu Rabu gdje su ga dočekali brojni Rabljani, rapski dio organizacijskog tima iz udruge »Pinokio« koja baš poput lošinjske udruge »Ruka u ruci« skrbi o djeci s invaliditetom i poteškoćama u razvoju, ali i kajakaši i kajakašice KK Rab ‘83 i rapske tvrtke Sea Kayak Croatia kao i predstavnici ŽS bolnice INSULA Rab.

Naime, Antonio se na 18,5 milja dugu kajakašku rutu upustio kako bi u sklopu humanitarne akcije »Veslajmo za one koji ne mogu« povezao otoke Lošinj i Rab, piše Novi list.

– Ovo nije samo moje postignuće, jer mi djelujemo kao zajednica i tako ćemo nastaviti djelovati i u budućnosti. Naime, sam to nikada ne bih mogao ostvariti bez prateće logistike, organizacijskog tima ljudi s oba otoka, kao i onih koji su cijelu priču financijski poduprli. U svemu ovome ipak je najbitnija ta humanitarna nota s glavnim ciljem prikupljanja financijskih sredstava za dvije udruge »Pinokio« (Rab) i »Ruka u Ruci« (Lošinj) koje skrbe o djeci s invaliditetom i poteškoćama u razvoju, a moja je želja da nas ovakve plemenite akcije, kad već između Raba i Lošinja nemamo nikakvih trajektnih i katamaranskih veza, još više povežu na onom ljudskom planu, kao prijatelje i suotočane, kazao je Bujačić.

Sav donirani novac bit će proslijeđen udrugama »Ruka u ruci« na Lošinju i »Pinokio« na Rabu koje pružaju pomoć djeci s poteškoćama u razvoju i invaliditetom. Lošinjska udruga donaciju će uložiti u rekonstrukciju novog prostora koji su dobili za rad s djecom, a »Pinokio« će sufinancirati projekt dugogodišnjeg gosta i prijatelja otoka Raba Dicka Spijkermana koji uključuje izgradnju dizalice za ulaz osoba s invaliditetom u more.

Tko želi sudjelovati sredstva može uplatiti izravno udrugama na njihove račune: Udruga »Ruka u ruci« (Mali Lošinj) HR 5424070001100056293 i/ili Udruga »Pinokio« (Rab) HR 1724020061100572974.

Britanski odvjetnik koji je ribarskim brodom vodio konvoj u Drugom svjetskom ratu

0
Foto: Morski.hr

Leo Gradwell je bio odvjetnik. Visoko obrazovan Englez, s oxfordskom diplomom, koji je govorio šest jezika. Rođen 1899. bio je dovoljno star da se uključi u Prvi svjetski rat kao mlađi časnik Britanske mornarice. Nakon rata posvetio se struci – odvjetništvu. Tipična karijera visoko školovanog Engleza, u odijelu, s kožnom aktovkom, kišobranom i perikom dok obavlja svoj posao na sudu.

No, sudbina je htjela da Leo Gradwell ostane zapamćen po nečemu sasvim drugome. Slobodno vrijeme je volio provoditi jedreći, stekao je i certifikat za obalnu navigaciju. No, ugodan život Engleza pripadnika više srednje klase prekinuo je Drugi svjetski rat, piše Morski.hr.

Godina je 1942. i situacija je gotovo očajna – Atlantikom vladaju njemačke podmornice, a Britanija je otok. Nedostaje svega. Nedostaje i ratnih brodova. Britanija, Kanada i drugi aktiviraju sve resurse koje imaju – tako i velike oceanske koče postaju ratni brodovi. Neke prepravljene, a neke novoizgrađene  u malim brodogradilištima koja ionako ne mogu raditi veće brodove. U situaciji kada nedostaje svega, i takvi brodovi mogu obavljati pomoćne uloge ratne mornarice.

Leo Gradwell se prijavio kao dobrovoljac. Dobio je komandu nad HMS Ayrshire, što je samo preimenovana koča MS Ayrshire, preuređena za protupodmorničku borbu, brod od nešto preko 500 tona istisnine, prilično malo i za tadašnje pojmove. Ni Britanija ni Kanada za takve brodove ne mogu odvojiti profesionalne mornare – Gradwell kao odvjetnik s činom mornaričkog časnika upravlja posadom sastavljenom od ribara. Svi mornari su dobrovoljci, ljudi očvrsli u teškim uvjetima brodskog života koje je bio skroman i za standarde od prije 80 godina. Umjesto bakalar, sabljarki i tuna – sada imaju zadaću nadzirati ocean i loviti njemačke podmornice.

HMS Ayrshire je dodijeljen konvoju PQ17. U pitanju je ogroman konvoj, jedan od najvećih u to doba, 35 trgovačkih brodova praćeni cijelom grupom ratnih brodova. Cilj – dostaviti pomoć Sovjetskom Savezu. No, njemačka podmornica ih je spazila vrlo rano. I pratila.

Konvoj je već iznad Norveške, kada Britanci dobivaju informaciju da će isploviti njemačka grupa brodova na čelu s bojnim brodom i donose pogrešnu odluku da ratni brodovi napuste praćenje konvoja kako ne bi bili blokirani sporim trgovačkim brodovima te da trgovački brodovi nastave samostalno do cilja. Njemačke podmornice i avioni su samo to čekali. Gubici civilnih brodova su ogromni. No, ne i jedne male grupe.

Leo Gradwell je shvatio da njegova koča nema šanse pratiti grupu ratnih brodova koji su nakon naredbe odmicali od trgovačke grupe sada već bivšeg konvoja, te je umjesto prema Rusiji, krenuo oštro na sjever – pokupivši usput i tri trgovačka broda. Troubador, Ironclad i Silver Sword.

Gradwell je postao vođa mini-konvoja, kao najstariji časnik i kapetan jedinog formalno vojnog broda, preuređene koče. Kako nije bilo predviđeno da sam plovi tim morima – za navigaciju su koristili kompas, seksant i Times World Geographic Pocket Book, dakle džepno popularno izdanje koje ljudi obično čitaju u dokolici maštajući o putovanjima po svijetu. Mali konvoj je došao do granice leda te se zaustavio – kada je Leo Gradwell napravio inspekciju tereta kojeg nose. Našli su hrpu bijele boje i sva četiri broda obojali u bijelo, a nadgrađa dijelom pokrili plahtama, kako bi u magli izgledali kao ledeni brijeg. Možda prevare Nijemce.

Nadalje, kako je jedan od brodova nosio Sherman tenkove za pomoć Rusiji, izvukli su tri tenka na palubu, stavili ih u obrambeni položaj s cijevima prema vani i napunili i glavne topove i mitraljeze, kako bi se mogli braniti od njemačkih brodova i aviona. Sjedili su tako u ledu par dana, ugašenih strojeva, čudna kombinacija civilnih brodova s civilnim posadama i vojnih dobrovoljaca, ribara u koči kojom upravlja odvjetnik s činom poručnika. Pomalo su krenuli dalje prema Rusiji uspjevši izbjeći njemačke avione i podmornice. Čudan konvoj od četiri broda na kraju su pronašle sovjetske koverte i otpratile ih do luke. Leo Gradwell je dobio odlikovanje i zanimljivo, zapovjedništvo nad još jadnijom kočom…

No, kako to često biva s takvim ljudima, prošao je rat, vratio se civilnom poslu i umro u svojoj kući, u mirovini. Većina konvoja PQ17 leži i dalje negdje između Svalbarda i Novaje Zemlje, samo 11 brodova je došlo na cilj, od toga tri zahvaljujući odvjetniku koji je vodio ribare i digao na palubu Shermane. Jedan je to od onih ljudi koje se treba sjetiti.

Goran Vojković

Zaljubljenici u more i pomorstvo u dvije godine objavili više od 25 tisuća fotografija brodova koji su ikad uplovili u Dubrovnik

0
Foto: FB/Brodovi Dubrovnika nekad i danas / Dubrovački vjesnik

Popularna Facebook grupa koja okuplja zaljubljenike u more i pomorstvo ‘Brodovi Dubrovnika nekad i danas’ upravo na jučerašnji dan, 19. kolovoza, obilježila je drugu obljetnicu postojanja i više nego aktivnog rada.

– U protekle dvije godine postavili smo 13.392 objave, što zajedno sa slikama u različitim komentarima iznosi 25 tisuća slika svih vrsta plovila od 2 i pol sve do 333 metra duljine koji su ikad posjetili Gruž ili bili na sidrištu Gruž/ Grad. Naša grupa se od svih sličnih grupa razlikuje po tome što one postavljaju brodove za cijelu našu obalu, a mi samo za Dubrovnik, s tim da svaka fotografija ima pripadajući stručni komentar – ističe administator grupe Ivo Batričević za Dubrovački vjesnik.

Dodaje kako je najveća vrijednost grupe u tome što članovi postavljaju slike iz vlastite arhive ili pak one snimljene dan ili dva prije objave na društvenim mrežama.

– Zanimljivo je da je na drugom mjestu po brojnosti objava naša članica Marija Barbieri Masle. Imamo samo 556 članova, ali je čak više od 90 posto njih aktivno u postavljanju fotografija, komentara ili lajkova. Nove članove primamo isključivo prema preporuci aktivnog člana grupe. Zadnjih par mjeseci slike postavljaju samo članovi grupe, dok ja postavljam komentare. Ja nisam postavio niti 20 posto osobne arhive te ću ih još pomalo postavljati. Bravo! – poručio je Batričević, sretan što su ‘Brodovi Dubrovnika nekad i danas’ postigli toliki uspjeh među članstvom i zaljubljenicima u brodovlje svih vrsta i gabarita.

Ispovijest člana posade “Mirjane K” nakon povratka kući: ‘Grci su nas zatvorili kao zadnje kriminalce. Pa nisam nikog ubio…’

0
Foto: MarineTraffic

Nisam nikog ubio ili opljačkao banku i bio osuđen u Grčkoj da si uzimaju za pravo hoće li me ili neće pustiti da odem kući, priča član posade broda »Mirjana K«, koji je prošle subote stigao u Hrvatsku zbog operacije žuči

Ne znam po kojim to zakonskim osnovama mi nisu dopuštali iskrcaj s broda i povratak kući, u Hrvatsku, iako mi je grčki liječnik izdao nalaz po kojemu nisam bio sposoban za rad, a i istekao mi je ugovor o radu na brodu. I sve to u 21. stoljeću, u jednoj od zemalja Europske unije. Grčke vlasti su se prema meni, a i prema ostalim članovima posade ponijele kao da smo kriminalci. Pa nisam nikog ubio ili opljačkao banku i bio osuđen u Grčkoj da si uzimaju za pravo hoće li me ili neće pustiti da odem kući, priča član posade broda »Mirjana K« za Novi list (podaci poznati redakciji), napuštenog od strane brodovlasnika, u grčkoj luci Pirej, koji je prošle subote stigao kući, u Hrvatsku, gdje mora na operaciju žuči.

Poruka ambasadi

Ostali članovi posade broda, pod menadžmentom riječke tvrtke Alveus Capital kojoj je na čelu Alan Klanac, bivši predsjednik uprave Jadrolinije, i dalje su na brodu, na sidrištu ispred Pireja, a iako je brod proglašen napuštenim te su osiguravatelji izrazili spremnost da plate repatrijaciju i zaostale plaće posade, i dalje ne mogu kućama, jer to ne dopušta tamošnja lučka uprava. Lučke vlasti tražile su od Paname, kao države zastave broda, da propiše novi minimalni broj članova posade, kao osnovni uvjet da se barem dio posade iskrca, a nakon što je Panama izdala takav dokument, odbili su ga prihvatiti, uz obrazloženje da su tri člana posade premalo za siguran boravak broda na sidru.

Zbog toga četvorica Hrvata, dva Albanca i jedan Crnogorac još uvijek ne znaju kada će kući, iako im kompanija nije isplatila plaće za posljednja tri mjeseca, a svima su ugovori pred istekom ili su već istekli. Brod je u Pireju zaustavljen zbog dugova, a već gotovo mjesec dana traje borba članova posade i Međunarodne federacije transportnih radnika da im se omogući iskrcaj i isplata zaostalih plaća koju im je dužan isplatiti P&I klub osiguravatelja broda, prema Konvenciji o radu pomoraca (MLC).

– Ne razumijem ponašanje Grka. To nije naš brod, mi nismo vlasnici, kolegama koji su još uvijek na brodu ugovori su istekli ili su pred istekom. Zašto ih ne puštaju kućama, nego ih drže doslovno kao zatvorenike na usidrenom brodu, iako nitko od nas nije ništa skrivio, niti se ogriješio o grčke zakone. Nije mi jasno ni da pravnici iz našeg veleposlanstva u Ateni ne znaju odgovore na pitanje po kojoj pravnoj osnovi Grci drže zatočenima posadu broda. Ako ne znaju, neka angažiraju pravnike koji znaju, ogorčen je pomorac.

Na pitanje o vlastitom zdravstvenom stanju, naš pomorac odgovara da se osjeća bolje, ali će morati na kirurški zahvat, čim se smiri upala od koje se trenutno liječi.

– Prošlog utorka zbog tegoba koje sam osjećao odvezli su me k liječniku koji je napravio ultrazvuk i ostale preglede, nakon čega me je proglasio nesposobnim za rad na brodu. Htjeli su da ostanem u Grčkoj na operaciji žuči, međutim, ja sam tražio da mi se omogući nastavak liječenja kod kuće, u svom gradu i zemlji, gdje ću nakon operacije imati i potrebnu skrb svoje obitelji. Liječnik mi je dao potvrdu da mogu letjeti avionom do Hrvatske. Tada su me smjestili u hotel, u kojemu sam ostao sve do subote ujutro jer lučka uprava nije dopuštala da odem, pravdajući se opet minimalnim potrebnim brojem članova posade.
Tri dana je trebalo dok konačno nisu odlučili da mogu otputovati, pri čemu sam i ja od lučke uprave tražio da mi objasne zbog čega su mi oduzeli putovnicu i po kojoj osnovi i zakonu me drže praktički zatvorenog u hotelu, kao kriminalca koji je pod istragom. Odgovor nisam dobio. A i kad su dali dopuštenje da otputujem, agent je počeo nešto muljati oko papirologije i procedure, ali sam bio uporan i rekao mu da nisam pomorac od jučer i da znam da procedura traje možda pet minuta, tražeći da idem na let iz Atene u subotu u pet sati ujutro. Kao da sve skupa nije bilo dovoljno, još je i kasnio prijevoz koji je organizrao agent pa sam se doslovce u posljednjoj sekundi uspio ukrcati na avion za Beograd. Tamo su kasnili letovi pa sam, kad sam konačno stigao u Zagreb, povrh svega još morao i sam platiti avionsku kartu do Splita, kaže.

Opet na more

O brodaru koji je njega i njegove kolege ostavio na cjedilu, ističe, ne želi trošiti riječi, niti očekuje da će poduzeti išta da se ostali pomorci čim prije iskrcaju s broda i naplate svoja potraživanja od osiguravatelja.

– Jednom kad na brodu shvatite da imate posla s lažovima i prevarantima, više se ne pouzdajete u brodara, niti od njega išta trebate očekivati, nego sami vidjeti što se i kako da pokrenuti da se izvučete iz te situacije. Postane vam jasno da oni samo gledaju svoje interese i korist, a da ih za posadu nije ni najmanje briga pa se trudite učiniti što možete da se živi i zdravi vratite kući. Ističe da će se sada posvetiti brizi za zdravlje, odnosno operativnom zahvatu kojemu mora biti podvrgnut, a nakon toga, unatoč proživljenoj drami na »Mirjani K«, namjerava opet ići na brod.

– Nadam se i vjerujem da ćemo naplatiti zaostale plaće, kao i da će se kolege s broda čim prije iskrcati. Kad završim liječenje, opet ću na brod, što drugo. To je moj posao koji volim i znam raditi, a imam već i konkretne ponude za zaposlenje nakon operacije i oporavka, tako da ću nastaviti s plovidbom, zaključuje pomorac.

Brodski pogon u katastrofalnom stanju

– Ja sam na tom brodu već odradio jedan ugovor, tada je s plaćama bilo sve u redu, ali je brod već tada bio u katastrofalnom stanju, a sad je u još gorem. Generator se »popravlja« još od prvog mjeseca, a da ne govorim u kakvom je stanju brodski pogon općenito. I onda je gospodin Klanac od nas tražio da s takvim brodom idemo u Indiju, što smo, svi osim zapovjednika i prvog časnika palube, odbili, jer brod nije sposoban za takvo putovanje. Rekli smo mu neka nađe novu posadu za to putovanje, a inače, o tome kakav je brod najbolje govori to što se upravitelj stroja sam iskrcao, praktički netom po dolasku na brod. Gospodin Klanac je sve vrijeme izmišljao priče o navodnim kupcima broda, nakon čega ćemo biti isplaćeni i tako kočio sva nastojanja nas i ITF-a da se nešto riješi i da odemo kućama.
Ostali članovi posade još uvijek su na brodu, toliko o njegovim navodnim rješenjima. Iskreno, bio bih se odavno iskrcao s tog broda, ali su nam prijetili da nam neće isplatiti ništa ako se iskrcamo. Brod je inače bio već jednom arestiran u Kanadi gdje je, koliko znam, kompanija platila 170 tisuća dolara dugova, kaže pomorac.


Marinko Glavan / Novi list

Ispunite anketu i budite dio promjene u pomorskoj industriji!

0
Foto: gCaptain

World Maritime University (WMU) u Švedskoj poziva sve pomorce na sudjelovanje u anketi u kojoj će se ispitivati stajališta i iskustva pomoraca o radnom vremenu i vremenu odmora, opterećenju na radnom mjestu te sustavu i standardima zapošljavanja posade.

Anketa je dio istraživanja kojeg financira ITF-ov Seafarers’ Trust. Po završetku istraživanja, WMU će podatke predstaviti dionicima pomorske industrije kako bi se razmotrila poboljšanja i uvele nužne promjene.

WMU provodi ovo istraživanje u suradnji s Međunarodnim savezom udruženja zapovjednika pomorskih brodova (IFSMA), Nautičkim institutom (NI), Institutom za pomorsko inženjerstvo, znanost i tehnologiju (IMarEST) i Međunarodnom mrežom za dobrobit i pomoć pomorcima (ISWAN).

Istraživanje tima WMU objavljeno u studenom 2020. istaknulo je sustavne propuste u provedbi regulacije radnog vremena i vremena za odmor pomoraca, prije svega zbog nedovoljnog broja članova posade, čime je u pitanje dovedena učinkovitost međunarodnih propisa.

U anketi mogu sudjelovati svi pomorci koji rade ili su radili na trgovačkim brodovima u bilo kojem trenutku u posljednjih 25 godina. Ispunjavanje ankete traje manje od 20 minuta, a sudjelovanje je anonimno. Rok za ispunjenje ankete je 31. prosinca 2022. godine.


Za ispunjavanje ankete kliknite <<ovdje>>.

Martina Jerman jedina je mornarka u hrvatskim ACI marinama

0
Foto: ACI Marina Umag

Odlučila je razbiti predrasude o tom zanimanju, pa veže i najveće brodove, skače od gata do gata i brine o gostima

Mornar je prva osoba koja ostvaruje kontakt s nautičarima kada pristanu u marinu. Prihvaća njihove konope, veže im brodove, svojim znanjem i iskustvom pomaže osigurati da brod bude na vezu maksimalno zaštićen, preuzima brodsku dokumentaciju… Zahtjevan je to posao, po cijele dane mornari su na suncu, “bore” se s gostima koji ne znaju pravilno vezati, skaču od gata do gata i brinu o svakom kutku marine. Zbog toga se to smatra “muškim poslom”, no 22-godišnja Martina Jerman odlučila je razbiti te predrasude te je ove godine postala prva i jedina mornarka ACI sustavu. U ACI marini Umag od milja kažu da su jedina marina koja ima i “mornaricu”, piše Jutarnji list.

Magisterij u Rijeci

Blago je reći da se nautičari iznenade kada je vide. Kada im mahne pokazujući gdje da uplove, panično joj viču da “zove mornara”. No, ova simpatična djevojka, unatoč krhkoj građi, spremno prihvaća teške konope i veže pa i najveće brodove. Kada to vide, skiperi zašute, pomalo posramljeni.

Martina je upravo upisala magisterij na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Čitav život vezana je uz more.

– Ovdje sam se zaposlila u lipnju. Htjela sam dobiti praktično iskustvo u radu s brodovima. Katkad mi je smiješno kako gosti reagiraju kad me vide, ali vrlo brzo ih uvjerim da sam jednako profesionalna i sposobna kao i muški kolege. Razumijem ih, jedina sam žena u ACI sustavu koja veže brodove pa ih taj prizor iznenadi, ali vrlo brzo se naviknu. Mnogima je to čak i lijepa stvar, hvale moj rad i trud – kaže.

Često se piše o prvim ženama u tradicionalno muškim poslovima i uvijek je nekako teško izbjeći određeni seksizam. Jer, zašto je to uopće tema kada znamo da su žene danas u brojnim poslovima potpuno ravnopravne s muškarcima te to možda i ne bi trebalo isticati. Ali, marljivost i požrtvovnost ove mlade žene ipak smo odlučili istaknuti, piše Jutarnji. Postavlja se i pitanje kako ju gledaju muški kolege, odnosno smatraju li je ravnopravnom.

– Apsolutno, okružena sam sjajnim kolegama koji me nikada nisu gledali kroz spol, nego samo kao kolegicu koja s njima radi. Nisam imala nijedno neugodno iskustvo. Nova sam u ovom poslu pa mi katkad treba pomoći savjetom, ali manje-više sam sve savladala i ništa mi nije teško. Gosti se također navikavaju na mene. Naravno, uvijek im je to zanimljivo pa me pitaju kako to da sam se odlučila za ovaj posao, ali sve je to uvijek vrlo ugodan razgovor.

Mislim da u ovih nekoliko mjeseci nisam doživjela nijedno neugodno pitanje ni opasku – objašnjava Martina, koju je ekipa Jutarnjeg ugostila na njihovoj jedrilici kako bi joj zahvalili što ih je uspješno vezala unatoč pomalo nepovoljnim vremenskim prilikama, odnosno buri. Još ne zna što joj donosi budućnost. Prioritet joj je, kaže, završiti fakultet, a karijerni cilj trgovačka mornarica.

– Kapetanica? – pitaju.

– A joj, ne znam, to je ogromna odgovornost. Svakako brodska časnica, ali vidjet ćemo – skromno će djevojka. Ne govori mnogo, kaže da nije od riječi, ali je svakako od djela.

– Žurim dalje, oprostite – kazuje nam dok pogledom pomno motri situaciju u marini. Dobar mornar mora u svakom trenutku znati gdje je koji brod u njegovu sektoru, kada je uplovio, do kada ostaje, gdje su mu dokumenti… Martina uskače u gumenjak i maše uz smiješak jer – dužnost zove.


Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>.


Tomislav Kukec / Jutarnji

Velike kruzing kompanije ukidaju obvezno cijepljenje za putnike

0
Foto: Ilustracija, Pixabay

Većina velikih kompanija za krstarenja najavila je da od rujna ublažavaju ograničenja za krstarenja, a mnoge od njih ukidaju obvezu cijepljenja za putnike. Kruzing industrija, kažu, slijedi savjete medicinskih stručnjaka.

Vijest o ukidanju jednog od posljednjih ključnih ograničenja za putnike stiže samo mjesec dana nakon što je američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) odlučio obustaviti svoj program nadzora nad industrijom krstarenja. U srpnju je CDC utiho povukao “dobrovoljne” COVID protokole, prema kojima su brodovi morali prijavljivati zabilježene slučajeve zaraze te provoditi ograničenja u smislu obveznog testiranja prije putovanja i zahtjeva da većina putnika i članova posade bude “potpuno cijepljeno”. CDC pak naglašava da “rizik i dalje postoji te da će nastaviti davati smjernice kruzing kompanijama i putnicima”, prenosi The Maritime Executive.

Norwegian Cruise Line Holdings, čije su podružnice Norwegian Cruise Line, Oceania Cruises i Regent Seven Seas Cruises, prva je potvrdila promjenu pravila 8. kolovoza. Cijepljeni gosti dobi od 12 i više godina više neće prolaziti nikakve COVID protokole prije krstarenja, a necijepljeni gosti moći će se ukrcati s negativnim testom ne starijim od 72 sata, objavljeno je na web stranicama tvrtki. “Popuštanje strogih zahtjeva za krstarenja pozitivno će utjecati na naše poslovanje”, navodi Frank Del Rio, CEO Norwegian Cruise Line Holdings.

Krajem tjedna, Royal Caribbean Group, pod čijim se okriljem nalaze Royal Caribbean International, Celebrity Cruises i Silversea, ali i Carnival Corporation s brendovima Carnival Cruise Line, Holland America, Princess, Cunard i drugi, objavili su slične izmjene protokola, koje također trebaju stupiti na snagu početkom rujna.

“Naši brodovi plove cijelo ljeto, no još uvijek ima mjesta za još naših vjernih gostiju. Ovim revizijama olakšat ćemo proces, a krstarenja učiniti pristupačnima onima koji nisu zadovoljavali protokole proteklih 14 mjeseci”, rekla je Christine Duffy, predsjednica Carnival Cruise Linea.

Iako su putnici izmjene dočekali sa zadovoljstvom, mjere se razlikuju ovisno o odredištu i duljini krstarenja. U većini slučajeva, pravila o obveznom cijepljenju još uvijek vrijede za krstarenja duža od 16 dana. Uz to, mnoga odredišta još uvijek zahtijevaju da putnici budu cijepljeni kako bi kruzeri mogli posjetiti njihove luke.

Međutim, nijedna od navedenih kruzing kompanija nije u svojim izvješćima ni jednom rječju spomenula članove posade, stoga nije jasno odnose li se nova pravila i za posadu. Iz navedenog se može iščitati da pravila o obveznom cijepljenju, kakva su dosad bila na snazi, i dalje vrijede za članove posade.

Ukidanje obveznog cijepljenja za putnike i dalje se smatra ključnim korakom u oporavku industrije krstarenja. Obilježavajući godinu dana od ponovnog pokretanja krstarenja iz američkih luka, Carnival Cruise Line je početkom kolovoza istaknuo da je prešao brojku od tri milijuna putnika. Neki od njihovih kruzera plovit će s čak 110 posto popunjenosti kapaciteta.

Velike tvrtke za krstarenja izvijestile su o snažnom porastu broja putnika. Royal Caribbean International navodi da se tijekom drugog tromjesečja popunjenost vratila na 84 posto, te je u lipnju dosegnula 90 posto, a neka karipska krstarenja i preko 100 posto. Norwegian Cruise Line Holdings poslovao je s nižih 65 posto popunjenosti tijekom drugog kvartala. Tvrtka je tek u ožujku 2022. počela pozitivno poslovati, a u drugom tromjesečju zaradila je približno 260 milijuna dolara.

Sve kompanije za krstarenje izvijestile su o velikom broju rezervacija unaprijed. Norwegian je u ovotjednom izvješću naveo da je u proteklom kvartalu postavljen novi rekord u ukupnoj prodaji rezervacija unaprijed te da su cijene za cijelu 2023. godinu na rekordnim razinama.

Ugovori ističu, a grčke vlasti ne dopuštaju iskrcaj: “Ne mogu vjerovati da nam se ovo događa, i to u jednoj europskoj zemlji”

0
Foto: SPH

Grčke vlasti trebale bi se do četvrtka očitovati o mogućnosti iskrcaja i repatrijacije četvorice hrvatskih pomoraca s broda »Mirjana K«, zaustavljenog zbog dugova brodara na sidrištu luke Pirej, potvrdio je u telefonskom razgovoru jedan od članova posade broda.

Da bi se tijekom četvrtka trebalo znati više o mogućnosti iskrcaja posade broda koji je službeno proglašen napuštenim od strane menadžera broda, riječke tvrtke Alveus Capital, potvrdio je za Novi list i Luka Simić, inspektor Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) koji vodi postupak repatrijacije posade i naplate njihovih zaostalih potraživanja.

Posada koju čine četvorica hrvatskih državljana, dva Albanca i jedan Crnogorac, već tri mjeseca nije primila plaću za svoj rad. Prošlog tjedna s broda je iskrcan jedan od hrvatskih državljana, zbog bolesti, odnosno potrebe za hitnom operacijom, nakon čega je upućen na daljnje liječenje u Hrvatsku.

Preostali članovi posade ogorčeni su situacijom u kojoj im grčke lučke vlasti ne dopuštaju iskrcaj s broda i povratak kućama.

– Ne znamo više ništa. Do pred tjedan dana nadali smo se da ćemo uskoro biti iskrcani, ali sada više očito nitko ne zna kada bi se to moglo dogoditi. Prema informacijama kojima raspolažemo, naše veleposlanstvo u Ateni dalo je rok grčkim vlastima da se do četvrtka očituju možemo li se iskrcati, koliko nas se može iskrcati i tako dalje, kaže jedan od članova posade.

Posebno je ogorčen postupcima menadžera broda, tvrtke kojoj je na čelu Alan Klanac, bivši predsjednik uprave Jadrolinije.

– Nikakve konkretne informacije od njega nismo dobili. Ne znam kada će ni kako sve ovo završiti. Mi smo na brodu još uvijek relativno dobro, osim što jedan od članova posade čeka lijekove koji su mu potrebni. Dobili smo nove zalihe potrošne vode, za tuširanje, pranje rublja i druge potrebe, ali tek nakon što smo prethodne količine potrošili doslovno do kraja. Nitko od nas ne želi više ovdje provesti ni dana više nego što je potrebno i želimo se čim prije iskrcati, kaže pomorac.

Foto: Novi list

Upozorava kako su većini hrvatskih članova posade ugovori pred istekom. Inače, P&I klub osiguravatelja broda dužan je pomorcima isplatiti do četiri zaostale plaće, kao i troškove repatrijacije, u slučaju napuštanja od strane brodara, što su se osiguravatelji i obavezali učiniti.

No, grčke lučke vlasti prvo su tražile da Panama, kao država zastave broda, propiše novi minimalni broj članova posade, kako bi barem dio njih mogao otići kući, ali su nakon što je Panama izdala takav dokument, promijenili stav i zabranili iskrcaj, smatrajući da su tri člana posade, koliko je Panama po novome propisala, nedovoljna za siguran boravak broda na sidrištu.

– Nama su ugovori pred istekom. Dvojici kolega iz Albanije će 20. kolovoza isteći četiri mjeseca da su na brodu, a kako P&I plaća do četiri zaostale plaće, tko će im platiti ostanak na brodu nakon tog datuma? Hoće li oni pokloniti to vrijeme brodaru? Ne razumijem ni lučke vlasti. Ne daju nam da se vežemo u luci, tražili su novi pravilnik o minimalnom broju članova posade, a sad kažu kako to nije dovoljno.

– Bilo je govora i da ćemo se vezati u neko od privatnih brodogradilišta u Grčkoj, ali sada je i to, čini se, palo u vodu, jer niti vjerovnici broda koji su ga zaustavili, niti osiguravatelji, ne žele plaćati troškove priveza i čuvanja broda u brodogradilištu. Ne mogu vjerovati da nam se ovo događa, i to u jednoj europskoj zemlji. Ne razumijem ni naše veleposlanstvo koje je Grcima prošlog tjedna dalo rok od tjedan dana da se očituju. Nama je ovdje tjedan dana cijela vječnost, nitko od nas nije ovdje na kupanju i ljetovanju, nego samo želimo čim prije otići i vratiti se kući, razočaran je pomorac.

Foto: Novi list

Luka Simić, inspektor ITF-a iz Rijeke, kaže kako je riječ o iznimno kompliciranom slučaju koji su svojim postupcima dodatno zakomplicirale vlasti u Grčkoj.

– Očekujem da ćemo tijekom četvrtka znati više. Zasad nemamo nikakvih novih informacija. Grčke vlasti su odbile panamski dokument kojim je propisano da su, u ovim uvjetima, dovoljna tri člana posade na brodu, a zasad nije riješeno ni tko bi platio eventualni vez broda u nekom privatnom brodogradilištu. Pregovara se i s potencijalnim kupcem broda da on pošalje novu posadu na brod, ali ni to još nije riješeno, kaže Simić.


Marinko Glavan / Novi list