Najluđi most na svijetu? Japanci pronašli rješenje za prolaz velikih teretnih brodova

By

-

08.07.2022.

Eshima-Ohashi-Bridge-Giappone-2 — Foto: HAK Revija

Cestovna infrastruktura često će vas iznenaditi svojim izgledom ili rješenjima arhitekta i građevianara.

Jedan od najimpresivnijih primjera je most Eshima Ohashi, poznat kao Roller Coaster Bridge. Ovaj most poznat je po svojim nagibima, a pogotovo je atraktivan na fotografijama, na kojima nagibi izgledaju još dramatičnije. To je najveći most s betonskim okvirom u zemlji i treći po veličini na svijetu, piše HAK Revija.

Ova struktura s dvije trake uzdiže se iznad jezera Nakaumi i povezuje grad Matsue u prefekturi Shimane s gradom Sakaiminato u prefekturi Tottori.

Most je podignut kako bi omogućio prolaz velikih teretnih brodova prema otvorenom moru. Dostiže impresivnu visinu od 44 metra i ima nagib koji oduzima dah od 6,1% s jedne strane i 5,1% s druge strane. Dužina mosta je 1.6 km, a širina sedam metara.

Fotografija mosta doista su impresivne, ali neki kutevi otkrivaju da usponi nisu toliko dramatični.

Bakarski baškot: Prehranjivao pomorce, a i sada je neizostavni dio gastronomije

By

redakcija

-

08.07.2022.

0

Stanovnici iz područja Bakra baškotom se hrane od davnina, a posebno pomorci koji su mjesecima “tukli” more. I danas je neizostavan dio gastronomske ponude tog kraja, a prepoznatljiv je i kao bakarski suvenir.

Barba Srećko je godinama “navigavao” na strancu. Bio kapetan. No, na more nikada nije išao bez simbola svoga grada, piše HRT.

– Ja sam imao takvu sreću da sam plovio za Kinu, Indoneziju, Island, to su putovanja oko 6 mjeseci i prvih par mjeseci mi je da imam malo domaćeg i ja sam imel baškote, kaže pomorac u mirovini Srećko Fužinac.

Baškote koji su se u Bakru počeli proizvoditi 1919., u maloj pekarni koja još uvijek radi. Dnevno ispeku i do dvije tisuće komada.

– Imamo velike, tvrde, meke, evo sad se vade mekani, imamo male, zovu se baškotini, isto tvrdi ili mekani, kaže pekar Filip Gaćeša.

Kakvi god – postali su prava turistička atrakcija.

– Baškoti su neka najbolja poveznica Bakra i gastroponude, em su se tradicionalno nosili na more, em su u zadnje vrijeme iskorišteni kao suvenir, ističe direktorica Turističke zajednice Bakar Sonja Jelušić Marić.

A dodatno zanimanje izazvali su projektom “Godina Djevojčice s baškotom” čije polazište predstavlja slika iz fundusa Gradskog muzeja.

– Radi se o slici 74×62 cm, ulje na platnu, donirao ju je gradu Toma Gašparac i povjesničari umjetnosti smjestili su je u 19. stoljeće, prof. Josip Luzer, idejni začetnik projekta.

U doba kada su Bakrom šetala gospoda i kapetani, nad gradom bdjela Bakarska straža.

U doba kada je Bakar bio glavni grad Hrvatske. I upravo zato ovakvi projekti – kako bi mu vratili staru slavu.

Crtice iz pomorske povijesti: Jadranski brodari rado su posezali za nizozemskim jedrenjacima

By

redakcija

-

08.07.2022.

0

U posljednjim godinama vladavine jedrenjaka, jadranski brodari rado su posezali za jedrenjacima izgrađenima u nizozemskim brodogradilištima.

No, kupovali su u motorne brodove kako bi bili ukorak s vremenom. S prolaskom vremena ti jedrenjaci i manji motorni brodovi su polako padali u zaborav – ovo su priče o nekima od njih, piše Danilo Prestint za Novi list.

Sieka II

Dvojarbolni jedrenjak »Sieka II« (GT 147 t, NT 106 t) izgrađen je 1917. godine u brodogradilištu Willem Mulder u Stadskanaalu (Groningen), novogradnja 42, za vlastite potrebe. Pomoćni motor (Firma D. Goedkoop jr, Werf tKromhout iz Amsterdama) imao je samo 45 KS i mogao je jedrenjaku dati brzinu od samo sedam čvorova.

Bio je to mali jedrenjak dužine 29,05 i širine 5,95 metara u Nizozemskoj klasificiran kao »kotter«. U godini izgradnje prodan je C. V. Lefebure & Co iz Amsterdama, a potom mijenja ime u »Thalatta II« i vlasnika – Vereenigde Cargadoors Kantoor van B.J. van Hengel & Wed Jan Salm & Meijer iz Amsterdama. Sljedeće godine brod mijenja menadžera – N.V. Vrachtvaart Maatschappij Thalatta II, 1919. mijenja vlasnika – C.V. Onder Firma Scheepvaart Kantor J.J. Hoogerwerff & Co, Rotterdam, a 1920. godine dolazi u Jadran i postaje »Nada Jelena« u vlasništvu J. Randića iz Bakra. Dvije godine kasnije mijenja ime u »Jelka«.

Nakon tri godine prodan je splitskom društvu Beton, građevno plovidbeno društvo s.o.j. gdje ostaje punih pet godina, a onda je kupuje Špiro Bezić iz Stomorske koji njome plovi četiri godine. Godine 1934. postaje »Igea« u vlasništvu S.A. Sbarchi, imbarchi e trasporti iz Rima, četiri godine kasnije je u vlasništvu Filippa Oddoa iz Trapanija, a 1939. kupuje ju Carmelo Castelli iz istog grada. Početkom rata, 1. rujna 1940. godine, rekvirira je Regia Marina i postaje »Igea B23«, a 1941. je potopljena u Bengaziju (Libija).

Vivien

Motorni brod za prijevoz generalnog tereta« Vivien« (Gt 436 t, NT 311 t, nosivosti 775 tona) izgrađen je 1920. godine u brodogradilištu A/S Marstal Staalskibs Bygger u Marstalu kao novogradnja 31 za G.M. Broms iz Stockholma. Brod je pogonio osamcilindrični motor izgrađen u tvornici Brodr Houmollers Maskinfabrik Frederikshawn od 240 KS brzinom od osam čvorova (dvije osovine, dva vijka).

Bio je dug 42,8 i širok 8,99 metara. Godine 1922. dvaput mijenja vlasnike; najprije G.M. Broms, a potom Axel Ahlberg, oba iz Stockholma, a 1923. mijenja ime u »Fridius« (vl. J.E. Carlsson, Nya Varfvet). Dvije godine kasnije vlasnik je brodar Reederij G.A. Hueting & G.A.M. Zorab iz Haga. Nakon toga, 1928. postaje »Carlin« (S.A. di Navigazione L’Argonauta iz Genove), a 1930. mijenja ime u »Mariu« (isti vlasnik).

Dvije godine kasnije, 1932., dolazi u Jadran i postaje »Tirana« u vlasništvu Guida Prischicha i Serafina Cecchinija iz Rijeke (Fiume). Sljedeće godine vlasnik je brodar CeCchini & Co, a menadžer Carnaro Societa di Navigazione iz Rijeke. Tri godine kasnije, 1936., brod je prodan i vlasnik je Carlo Polacci iz Viareggia, a 1937. Vlasnik je Ettore Carmina iz Genove.

Novi vlasnik 1938. godine je capt. Adolfo Calzi e soci iz Trsta, a brod mijenja ime u »Erminia«. Pred rat, 1940. vlasnik je tvrtka S.A. Agricola Industriale per la produzione italiana di cellulosa iz Trsta, 1941. postaje »Vanda M.« (vl. Itale, Genova), a tijekom četrdesetih mijenja ime u »Argo« (vl. S.A.T.I., Genova). Nakon rata, 1947. godine brod nalazimo u floti Azienda Linee Marittime Ausiliari iz Genove, a 1949. plovi za Marittima Italiana Societa di Navigazione iz Genove. Dvije godine kasnije postaje »Manuel« (Balducci, Societa pet Azioni di Navigazione, Trst), 1956. je u vlasništvu Alfreda Bertacca iz Viareggia, a 1962. pod istim imenom u vlasništvu je Concetta Scotto d’ Antuono iz Napulja. Slijedeće godine postaje »Anna Bianca« (Domenico Biagio Fevola & Anna Salierno, Napoli). Nasukao se 3. travnja 1971. u plovidbi Lipari-Toulon na otok Giannutri.

Zwollerkaspel

Škuner »Zwollerkarspel« (GT 382 t, NT 278 t, nosivosti 600 t) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Scheepswerf Firma J. Smit & Zoon u Foxholu kao novogradnja 32 za brodara N.V. Algemeen Scheepvaart Kantoor Bertus Bernhardt (menadžer N.V. Commerciele Maatschappij tot Exploitatie van Vaartuigen) iz Amsterdama. Uz jedra imao je i pomoćni motor (Firma D. Goedkoop jr. Werf tKromhout iz Amsterdama) snage 130 KS koji mu je davao brzinu od osam čvorova. Škuner je bio dug 44,61 i širok 7,96 metara.

U 1922. godini mijenja ime u »Slotermeer« u floti N.V. Industrieele Handel & Scheepvaart Maatschappij, Rotterdam, a potom iste godine, zbog financijskih teškoća vlasnika, preuzima ga banka Veenkoloniale Bank voor Hypotheek en Scheepsverband N.V., Sappermeer koja ga odmah preprodaje i postaje »Raymonde Naval« (vl. Richard Heckmann, menadžer Naval Reederei A.G., Hamburg), a 1928. mijenja ime u »Sissie« (vlasnik je isti, a menadžer Atwater Shipping Co GmbH). Uskoro, 1930. godine, nalazimo škuner u floti kompanije Adria S.A. di Navigazione iz Rijeke (Fiume) gdje ostaje samo godinu dana, a onda postaje »Virtus« (B.&G. Apollonio, Trieste). Godine 1943. škuner je rekviriran i postaje »Virtus A.310« (Regia Marina). Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, nema više podataka o tom jedrenjaku.

Bientje

Škuner »Bientje« (GT 195,31 t, NT 132,71 t, dužina 31,5, širina 7,01 m) izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu J.J.G. Wortelboer u Oude Pekela za brodara Eligiusa Andreasa Mullera iz Groningena. Uz jedra imao je i pomoćni motor (N,V. Steywal Motorenfabriek, Overschie) od 90 KS (brzina osam čvorova). Iste godine kupuje ga Cornelis Iepe Dijkhuis iz Rotterdama (menadžer Cornelis Iepe Dijkhuis en Adam Heitzes Loots). Iste godine u menadžmentu je Syndicaat tot Exploitatie van de Motorschoener Bientje iz Rotterdama. Slijedeće, 1919. godine, škuner mijenja ime u »Edoardo II« (Navigazione Migliorati S.A., Genova), 1921. mijenja vlasnike (Soano & Castaldi, Genova), kao i 1922. godine (Societa di Navigazione Latirrena, Genova).

Prema zapisima, 1923. mijenja ime u »Shpreva« i u vlasništvu je nepoznata jugoslavenska vlasnika, da bi 1924. postao »Espresso« (L. Cassandrini, Venezia). Dvije godine kasnije postaje »Giuliano C.« (G. & L. Cassandrini, Venezia), 1926. mijenja ime u »Orjen« i u vlasništvu je Šime Kozulića i drugova s Ista, a 1941. je rekviriran i postaje »Monte Orjen« (Regia Marina). U rujnu 1943., preuzimaju ga partizani, a 1945. vraćen je vlasnicima na Ist. No, 1948. stupa na snagu nacionalizacija te brod ulazi u flotu Jadranske slobodne plovidbe koja je u to doba imala sjedište u Rijeci. Godine 1955. ulazi u flotu Brodarskog poduzeća Zadar iz Zadra, a 1963. ulazi u flotu Jugotankera iz Zadra. Izrezan je 1965. godine u Splitu. Ovime su unekoliko upotpunili podatke iz monografije Jadroplova iz 1997. godine.

Rozetta

Škuner »Rozetta« izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu N.V. Scheepswerven v/h Gebr. G.& H. Bodeves u Martenshoeku (Groningen) kao novogradnja 624). Porinut je u more 7. studenog 1917.,a isporučen je 16. ožujka 1918., bio je dug 43,01 i širok 7,75 metara (GT 357,9 t, NT 264,71 t, nosivost 504 t). Uz jedra imao je i pomoćni motor (Machinefabriek Steyaard & Jannette Walen, Rotterdam) od 130 KS. Prvi vlasnik bio je N.V. Maatschappij tot Exploitatie van Het Schoenerschip Anna (menadžer N.V, Vrachtvaartmaatschappij Neerlandia) iz Rotterdama.

Dvije godine kasnije nalazimo ga u Sušaku kao »Rozetta« u vlasništvu brodara Vesna d.d. za plovidbu. Godinu dana kasnije, 1921., mijenja ime u »Mornar Vesna« (Societa di Navigazione Vesna, Buccari). Četiri godine kasnije prodan je Augustu Garreu u Viareggio i postaje »Luigia Garre«, a 1931. vlasnik je Riccardo Garre pok. F. Iz Viareggia. Nakon rata, 1947., plovi kao »Gloria C.« (Giannetto Montanari pok. Artura, Rimini)., a 1948. mijenja ime u »Gloria M.«. Godine 1954. prodan je u Veneciju (Giovanni Trento) i mijenja ime u »Ermenegilda«, a 1960. prodan je u Napulj (Ciro Mancino o. Antonio). Zbog puknuća trupa i prodora mora, 23. veljače 1968. godine u plovidbi Pirej-Bengazi tone 15 nautičkih milja od Peloponeza s teretom cementa.

Ganzediep

Trojarbolni škuner s pomoćnim motorom »Ganzediep« (GT 267 t, NT 205 t, nosivost 458 t) izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu N.V. Scheepsbouw-en Reparatie Werf de Hoop v/h Gebr. Boot u Leidenu kao novogradnja 650 za Firma H. Van Krieken & Co. (menadžer N.V. Hollansche Vrachvaart Maatschappij) iz Rotterdama. Bio je dug 36,17 i širok 7,45 metara, a imao je motor od 90 KS koji mu je davao brzinu od sedam čvorova. Godinu dana kasnije postaje »Lina« u floti L. Pittaluga iz Genove, 1922. postaje »Ondina« (Banca Commerciale Pugliese, Molfetta) iz Reggio di Calabrije. Dvije godine kasnije nalazi se u vlasništvu Dinka Kamalića (Domenico Camalicha) iz Nerezina pod imenom »Maria Salute II«, a 1934. mijenja ime u »Rita«. Nakon rata, 1950., prelazi u vlasništvo Giovannija Nenesina iz Messine, a 20. listopada 1952, nasukao se, u plovidbi Pirej-Viareggio, na stijenama kod Porto Vecchio.

Nieuwe Maas

Trojarbolni škuner »Nieuwe Maas« (vlasnik Reedereij Peulen & Klip/manager Maatschappij Motorschoener Nieuwe Maas, Rotterdam) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu N.V. Boele’s Scheepswerven & Machinefabriek, Bolnes kao novogradnja 117. Porinuće je obavljeno 14. svibnja 1918., a isporučen je 8. veljače 1919., bio je dug 39,87 i širok 7,54 metra (GT 289 t, NT 211 t, nosivost 430 t). Uz jedra imao je i pomoćni motor Bolnes od 130 KS (brzina osam čvorova). Godine 1925. postaje »Zeemeeuw« (vlasnik Pieter Buisman, Groningen), 1927. »Remnis« (G.L. Simner, London), a 1933. »Eneo« riječkog vlasnika Giovannija Valdinija. U riječkom vlasništvu ostaje do 1934. kada postaje »Vanna Galleano« (Agostino Galleano, Savona), a 1935. postaje »Vanna« (Carlo Landi pok. Antonia, Savona). Zabilježeno je da se 15. srpnja 1939. nasukao kod Tobruka, a 1940. je rekviriran (Regia Marina). Granatiran je i potopljen od britanske podmornice HMS Truant dok je prevozio municiju, bombe i gorivo za Dernu kod Apollonije.

Ostali brodovi

– Jugolinija: »Rijeka«, »Pula«, »Zadar«, »Slovenija«, »Crna Gora«, »Crostafels« (»Srbija«), »Eigen Hulp VIII« (»Sutjeska«), »Eigen Hulp II« (»Dinara«);

– Jadrolinija: »Zara« (»Hvar«), »Herta« (»Sisak«), »Liburnija«;

– Jadroplov: »Overveen« (»Pčela«*), »Bientje« (»Orjen«), »Zeemeuw« (»Pećine«/«Mrav«*), »Jan van Rijswijck« (»Sava«);

– Atlantska plovidba: »Grada Westers« (» Šipan«), »Ostara« (»Koločep«), »Elger Plitvice«), »Enak« (»Kupari«), »Gruž«, »Valkanier« (»Slano«);

* oba broda bila su i u floti Atlantske plovidbe.

Priča o bokeškom trgovcu i brodovlasniku Spiridonu Gopčeviću – “Pali kralj crnomorskog izvoza žita”

By

redakcija

-

08.07.2022.

0

Ratna blokada izvoza žita iz Ukrajine koju gledamo danas, prije 170 godina uništila je najvećeg bokeljskog brodarsko-trgovačkog tajkuna, piše Boka News.

Scene koje već nekoliko mjeseci gledamo u ratom zahvaćenoj Ukrajini gdje milijuni tona ukrajinskog žita ne mogu biti izvezeni preko luka te države u Crnom moru koje blokira ruska Ratna mornarica, vrlo su slične onome što se tamo događalo prije točno 169 godina i što je tada između ostalog, prouzrokovalo i poslovnu propast najvećeg bokeljskog tajkuna i vlasnika jedrenjaka, Spiridona (Špira) Gopčevića.

Svoje impozantno poslovno carstvo Gopčević je u prvoj polovici 19. stoljeća izgradio većinom na trgovini ukrajinskim i ruskim žitom i njegovim brodskim prijevozom iz luka Crnog mora prema Mediteranu i zapadnoj Europi. Gopčevići potječu iz sela Podi, na nizinama Orjena iznad Herceg Novog. To je jedna od najčuvenijih bokeških brodovlasničkih obitelji koja je ostavila dubok trag ne samo u pomorstvu Boke, već i novijoj povijesti grada Trsta.

Početkom 19. stoljeća Krsto Gopčević, bokeški trgovac-brodovlasnik rodom iz Poda, borio se protiv Napoleonovih snaga u Dalmaciji. Svojom korvetom “Amorevole” isticao se 1806-1807. u Boki Kotorskoj kao saveznik ruske flote admirala Dmitrija Senjavina. Nakon konačnog poraza Napoleona 1815. godine, Krsto Gopčević prebacuje poslovanje u Odesu na Crnom moru, a potom u Smirnu, trgujući prvenstveno žitom. Prije toga mu se, međutim, 1809. u Boki na Podima rodio sin Spiridon koji će sredinom 19. stoljeća, igrom slučaja i njegovih poslovnih sposobnosti, postati najveći privatni brodovlasnik jedrenjaka u Trstu.

Početkom 19. stoljeća u Trstu, kao brzorastućoj glavnoj luci Austrije u čijem je Boka tada bila sastavu, sve je brojnija zajednica crnogorskih poslovnih ljudi. Njima se tako 1828. godine priključuje i Krsto Gopčević koji je do tada poslovao u južnoj Rusiji. Njegov sin Spiridon je nastavio poslove svog oca u rumunskim lukama Galac i Braila gdje na Dunavu 1837-1839. gradi i prva dva svoja broda: navu “Cerere” i brigatnin “Vallaco”. Zapovjedništvo nad njima mladi je Gopčević povjerio poznatim peraškim kapetanima Antonu Viskoviću i Marku Baloviću. Spiridon već naredne, 1840. godine širi svoje poslove na crnomorske luke Odesu, a naročito na obale Azovskog mora i luke Kerč, Berdjansk i Taganrog.

Ubrzo se seli u Trst gdje uspostavlja čvrste veze s Riječaninom Gašparom Matkovićem, trgovcem i brodovlasnikom koji je od 1829. prodavao svoje jelove i bukove bačve u Trstu i koji je imao svoje poslovne interese u velikom industrijskom mlinu u Rijeci gdje se mljelo žito što se dovozilo iz Rusije i Mađarske, a brašno potom izvozilo za Englesku i Francusku. Preko Matkovića, mladi Spiridon Gopčević tada uspostavlja i poslovne veze s riječkim brodograditeljima, posebno čuvenim Andrijom Zanonom kod kojeg je 1841. bokeljski poduzetnik sagradio i svoj prvi novi brod – brigantin dug 38 i širok 6,5 metara, od 216 tona nosivosti koji je dobio ime “Car Lazar”.

Zanimljivo je da je Gopčević ubrzo potom za 200.000 forinti prodao “Cara Lazara” ni manje ni više nego argentinskoj Ratnoj mornarici koja je tada tek bila u povojima. Tako je jedrenjak bokeljskog brodovlasnika, naoružan s 24 topa, ubrzo postao i admiralski brod male argentinske flote, pod novim imenom “General Belgrano”. Taj brod se istaknuo u par okršaja na moru koji su se do kraja 1841. vodili ispred luke Montevideo s urugvajskim pomorskim snagama, pri čemu je “General Belgrano” oštetio nekoliko protivničkih brodova i potopio urugvajski brigantin “General Rivera”, ali je i sam pretrpio znatna oštećenja.

Argentinskoj mornarici Gopčević je prodao i svoj drugi brod – brik “Restaurador Rosas” od 332 tone nosivosti, izgrađen u Rijeci 1844. godine. Već krajem listopada te godine je Gopčevićev opunomoćenik i zapovjednik tog broda, kapetan Špiro Vukasović iz Oravca, u Buenos Airesu predao ovaj brod argentinskoj Vladi. Ubrzo je “Restaurador Rosas” naoružan s 22 topa, primljen u sastav tamošnje Ratne mornarice pod novim imenom “San Martin”, postavši komandni brod rodonačelnika argentinske Ratne mornarice koja je još bila u povojima, čuvenog admirala Vilijama (Guljelma) Brauna (1777-1857).

Gopčević je “Restauradora Rosasa” koji je bio veoma dobar i brz brod sjajnih pomorskih karakteristika, prodao za 300.000 forinti, pa je u povijesnim knjigama ostalo zapisano da su upravo dva bokeljska jedrenjaka bila jezgra oko koje se sredinom 19. stoljeća, formirala Ratna mornarica te velike južnoameričke države. Argentincima je vješti bokeljski poduzetnik prodao i svoj treći brod – malu navu “Confederazione Argentina” koju je, namjenski za to, naručio i sagradio 1846. godine u Rijeci.

Pored ova tri broda, u naredne samo tri godine, od 1846. do 1849. brodogradilišta u Rijeci su za Špiridona Gopčevića sagradila čak deset novih jedrenjaka: šest brigantina od po 361 tonu nosivosti: “Implacabile” (Nepomirljivi), “Infaticabile” (Neumorni), “Insuperabile” (Nenadmašni), “Conte Coudenhoven”, “Ingegnoso” (Domišljati) i “Armelin”, nave “Istvan Fö Herzeg” i “Ida Kiss” od po 566 tona i bark “Sir Robert Peel” od 395 tona, te brik “Dobri zar” od 369 tona. Svi jedenjaci koje je na Rijeci gradio Gopčevič bili su znatno skuplji od drugih slilinih takvih brodova drugih naručitelja jer je on insistirao na ugradnji najboljeg materijala i najkvalitetnije opreme u svoje brodove.

Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.

Američki razarač potopljen 1944. je olupina otkrivena na najvećoj dubini

By

redakcija

-

08.07.2022.

0

USS_Samuel_B._Roberts_DE-413_off_Boston_Massachusetts_USA_circa_in_June_1944_NH_90603 — Foto: Wikimedia Commons / Geopolitika.news

Američki razarač kojeg je potopila japanska flota u Filipinskom moru u najvećoj pomorskoj bitci u Drugom svjetskom ratu otkriven je na dubini od 6980 metara i time je postao olupina otkrivena na najvećoj dubini, tvrde istraživači.

Razarač “USS Samuel B Roberts”, popularno poznat kao “Sammy B”, pronađen je u dva dijela 420 m dublje od prethodnog “rekordera” USS Johnsona, otkrivenog prošle godine, također u Filipinskom moru. Vođa projekta koji je pronašao obje olupine, Victor Vescovo, bivši zapovjednik američke ratne mornarice, rekao je: “Bila mi je izuzetna čast locirati ovaj poznati brod i na taj način imati priliku prepričati priču o herojstvu onima koji možda ne znaju za brod i za žrtvu posade”, piše The Irich Examiner, a prenosi Geopolitika.news.

Sammy B sudjelovao je u bitci kod Samara, završnoj fazi bitke kod zaljeva Leyte u listopadu 1944., u kojoj je japanska carska mornarica pretrpjela najveći gubitak brodova i nije uspjela istjerati američke snage iz Leytea. Američke snage su zauzele Leyte dan ranije u sklopu oslobođenja Filipina. Bitka kod zaljeva Leyte je vjerojatno najveća pomorska bitka u povijesti, a obje strane su pretrpjele velike gubitke.

Prema nekim zapisima, ovaj američki razarač je torpedom onesposobio japansku tešku krstaricu, a drugu znatno oštetio. No, nakon što je potrošio gotovo sve svoje streljivo, razarač je kritično pogođen od strane zapovjednog japanskog broda Yamato, nakon čega je potonuo. Od 224 članova posade, njih 120 je spašeno, uključujući kapetana, poručnika Roberta W Copelanda. Prema Samuelu Coxu, umirovljenom admiralu i mornaričkom povjesničaru, kapetan Copeland izjavio je da “nema veće časti” nego što je okupio ljude koji su pokazali tako nevjerojatnu hrabrost u borbu protiv nadmoćnog protivnika.

Povjesničar Cox je o otkriću olupine rekao: “Ovo mjesto je posvećena ratna grobnica i služi podsjećanju svih Amerikanaca na veliku cijenu koju su prethodne generacije nosile za slobodu koju danas uzimamo zdravo za gotovo”. Istraživači su rekli da povijesni zapisi o tome gdje se nalazila olupina nisu bili baš točni. Pretraga je uključivala korištenje najdubljeg sonara za bočno skeniranje ikad instaliranog i koji je radio na podmornici, znatno dublje od standardnih komercijalnih ograničenja.

LU Rijeka priredila iznenađenje operatoru nakon 32 godine rada: “Volite svoj posao i zvanje koliko sam ga ja volio, i još ga volim i živim!”

By

redakcija

-

08.07.2022.

0

pozdrav-robert-ferencic — Foto: Facebook Brodovi u Rijeci

Lučka uprava Rijeka priredila je malo iznenađenje za operatora Roberta Ferenčića povodom njegovog odlaska u mirovinu.

“Robert Ferenčić radio je kao operator u Lučkom kontrolnom centru od 1990. godine. Danas mu je zadnji radni dan u Lučkoj upravi Rijeka. Profesionalac koji je životni vijek proveo u Luci Rijeka i nebrojeno puta bio kvaliteta koju je teško naći. Svojoj posao je živio 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Eto, povodom toga smo mu u znak zahvale pri Operativi LUR priredili malo iznenađenje, javljaju nam iz Lučkog operativnog centra”, objavio je jučer portal Brodovi u Rijeci na svojim društvenim mrežama.

“Hvala svim kolegama i volite svoj posao i zvanje koliko sam ga ja volio, i još ga volim i živim. Sretno i Vama svima”, odgovorio je na Facebooku Robert Ferenčić na brojne poruke podrške. Emotivni pozdrav uz zvuk brodskih sirena omogućila je posada tegljača Sveti Vid, ali i JPS, piloti, Kapetanija i lučka zajednica.

Sretno umirovljenje gospodinu Robertu Ferenčiću i od nas!

Thome i Azara održali prvi Dan otvorenih vrata: “Odaziv je bio izvrstan, svakako planiramo ponoviti!”

By

redakcija

-

07.07.2022.

0

handshake-interview — Foto: Ilustracija / CarringtonWest

U suradnji Azara Crew Agency i Thome Ship Management ovog utorka u Šibeniku je održan prvi Dan otvorenih vrata. Riječ je bila o susretu pomoraca te Fleet i Marine HR predstavnika tvrtke Thome, koji je održan u svrhu pružanja mogućnosti zaposlenja na tankerima.

Dan otvorenih vrata izazvao je velik interes pomoraca iz svih dijelova Hrvatske, a intervjui su se održavali u prostorijama agencije Azara u Šibeniku od samog jutra.

“Svrha održavanja Dana otvorenih vrata je prije svega ostvarivanje kontakta s kvalitetnim kandidatima u cilju ubrzanja procesa zapošljavanja. Kada se taj proces obavlja online, kako je i bilo posljednje dvije i pol godine, ponekad je potrebno i nekoliko dana kako bi se finalizirale sve stavke. Razgovorom uživo u mogućnosti smo isti proces obaviti u samo jedan dan. Potrebno je naglasiti benefite tzv. ‘face-to-face’ intervjua, u kojemu je objema stranama puno lakše i prirodnije predstaviti se i stvoriti kvalitetnu sliku”, kažu iz Thome Ship Managementa.

“Naravno, važno je i predstavljanje same tvrtke te razvijanje svijesti među pomorcima o prisutnosti full-technical managementa tvrtke Thome u Zadru. Smatramo da je direktna komunikacija s kvalitetnim kandidatima posebno važna zbog razvijanja partnerstva, ali i činjenice da će zadovoljni kandidati rado prenijeti pozitivna iskustva svojim kolegama.”

Uz kandidate koji su već imali iskustvo rada na tzv. Parcel ili Soft Chemical tankerima, Thome je izišao u susret i kandidatima koji nemaju iskustvo na tim vrstama brodova, ali imaju pozitivne reference. Mnogi od njih smatraju da je to bila izvrsna prilika za razvitak karijere.

“Mislim da je ovakav dan otvorenih vrata odlična prilika za pomorce, a posebno iz razloga što nam se pružila prilika za promjenu branše. Radim na [drugoj vrsti brodova], gdje uvjeti i nisu najsjajniji, stoga sam jako zadovoljan što sam dobio priliku za intervju s predstavnicima tvrtke kao što je Thome”, rekao je jedan od pomoraca koji je sudjelovao u intervjuu.

“Zadovoljan sam profesionalnim pristupom predstavnika firme. Ovo je dobra prilika da se predstavimo uživo, posebno nakon posljednje dvije i pol godine kada je sve bilo online. Intervjui održani uživo su puno bolji način da firma dobije sliku o nama, ali i da mi pomorci stvorimo dojam o firmi”, rekao je naš drugi sugovornik.

“Moj dojam je pozitivan, razgovor s predstavnicima bio je ugodan i profesionalan. Sretan sam što sam se mogao osobno predstaviti. Nije lako napraviti zaokret u karijeri, a ovakva prilika se rijetko pruža”, zaključio je treći pomorac, kandidat za Junior pozicije.

Zadovoljstvo nije bilo jednostrano, kako ističu predstavnici agencije za zapošljavanje pomoraca Azara Crew Agency: “Izuzetno smo zadovoljni odazivom pomoraca. Ovo je bio prvi put da smo imali priliku organizirati ovako bitan događaj, ali zasigurno nije posljednji. Zahvaljujemo Thome Ship Managementu na ukazanom povjerenju, ali i na spremnosti da pruže pomorcima iz Hrvatske priliku za napredovanje u karijeri.”

“Ovo je prvi put da održavamo Dan otvorenih vrata. Jako smo zadovoljni rezultatima, a ostvarivanje kontakta s kvalitetnim kandidatima na ovakav način pokazalo se uspješnim. Svakako namjeravamo ponoviti”, zaključuju iz Thome Ship Management.

Predstavnici Azara Crew Agency pozivaju sve pomorce koji su zainteresirani za sudjelovanje u budućim susretima da se jave na:

info@azara.hr
ili +385 (0)22 500 503

Svi kandidati bit će pravovremeno obaviješteni o detaljima održavanja budućih susreta.

U prvih pola godine Luka Ploče ostvarila gotovo 80% više prometa nego lani

By

redakcija

-

07.07.2022.

0

luka ploce — Foto: Ilustracija / Luka Ploče

Luka Ploče u prvih šest mjeseci 2022. godine bilježi rast prometa od 78% u odnosu na prethodnu 2021. godinu, kada je ostvaren ukupni godišnji promet od 3.884.590, 698 tona, što je bio rast od 46% u odnosu na pandemijsku 2020. godinu, kada je ostvaren promet od 2.667.981,289 tona.

Bilježi se rast prometa po svim vrstama tereta, tako da je promet generalnih tereta veći za 26%, tekućih tereta za 27% i rasutih tereta za čak 107% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U prvih šest mjeseci pretovareno je ukupno 2.901.984,769 tona, što je gotovo 76% cjelokupnog prošlogodišnjeg prometa, prenosi Morski.hr.

S obzirom na trenutačnu situaciju i predviđanja u svezi funkcioniranja dobavnih i logističih pravaca, očekuje se nastavak pozitivnog trenda poslovanja te se predviđa ostvarenje ukupnog prometa preko luke Ploče u 2022. godini na razini od oko 5,2 milijuna tona što bi moglo premašiti rekordnu 2008. godinu, kada je ostvaren ukupni godišnji promet od 5,1 milijun tona tereta.

Naime, luka Ploče je stavljanjem u funkciju svojih novih terminala (rasuti tereti, kontejnerski terminal, novi kapaciteti za tekuće terete, i dr.), kao i povećanjem gaza na novom terminalu za rasute terete značajno povećala svoje konkurentne sposobnosti i čvrsto se pozicionirala kao solidna luka srednje veličine u području Sredozemlja, na zadovoljstvo svojih korisnika u užem i širem gravitacijskom području luke.

Novoizgrađeni kapaciteti omogućili su značajno povećanje prometa preko luke Ploče jer su na raspolaganju upravo sada kada postoji potreba za dodatnim kapacitetima koji su uzrokovani zbivanjima na području Ukrajine, kao i izmjenom trgovinskih ruta i preslagivanjem dosadašnjih ekonomskih odnosa na području Europe i šireg gravitacijskog područja luke Ploče.

Akcija Unije pomoraca Crne Gore za pomoć obiteljima pomoraca ozlijeđenih u nesreći na ‘MSC Rachele’

By

redakcija

-

06.07.2022.

0

MSC-Rachele — Foto: Préfecture maritime de la Méditerranée Twitter

Unija pomoraca Crne Gore pokrenula je humanitarnu akciju namijenjenu pomoći trojici pomoraca iz Crne Gore koji su krajem lipnja ozlijeđeni u eksploziji i požaru na kontejnerskom brodu MSC Rachele.

“Vjerojatno ste već upoznati sa nemilim događajem od prije nekoliko dana u strojarnici, koji je zadesio naše kolege na brodu jedne poznate strane kompanije. Kolege, naši pomorci, koji su na liječenju u Francuskoj su još pod budnim nadzorom doktora, a stanje je veoma ozbiljno. Pomorcima je osigurano liječenje i potrebni uvjeti shodno trenutnim potrebama”, priopćila je u petak Unija pomoraca Crne Gore.

“Obitelji pomoraca, osim zabrinutosti i neizvjesnosti za njihovo zdravlje, moraju se nositi i s nekim neplaniranim troškovima koji su možda van njihove mogućnosti na duge staze.”

“Putovanja zarad podrške svojim sinovima, supružnicima i roditeljima, smještaj u Francuskoj, boravak, kao i drugi troškovi koji se pojavljuju nisu baš ni prijatni niti mali, te vas ovim putem molimo da se aktivno pridružite akciji prikupljanja novčanih sredstava koji će biti proslijeđeni obiteljima ozlijeđenih kolega. Bar na taj način da pomognemo nekome koji dijeli naš kruh, naš način života i rada. Uz ružan podsjetnik da se to može dogoditi svakome od nas, apeliramo da iskažete solidarnost kako ste i do sada radili u akcijama koje smo pokretali.”

“Dobro se dobrim vraća!”, objavljeno je na stranici Unije pomoraca sa pozivom svima koji mogu da sredstva uplaćuju na žiro račun Unije u NLB banci.

Sve uplate sa svrhom „Donacija“ možete uplatiti na račun Unije pomoraca.

NLB Banka ž.r. 530-24798-18

Foto: Podaci za uplatu / Unija pomoraca Crne Gore

Nesreća na MSC-ovom kontejnerašu

Podsjetimo, tri crnogorska državljanina ozlijeđena su, od čega dvojica teže, u eksploziji na kontejnerskom brodu MSC Rachele koja se dogodila 21. lipnja u Sredozemnom moru kod obale Francuske. Brod švicarske kompanije MSC plovio je iz Napulja prema francuskoj luci Fos Sur Mer.

Tijekom putovanja, otprilike 20 nautičkih milja južno od Cape Cépeta, u strojarnici je došlo do eksplozije i požara, prilikom čega su ozlijeđena tri crnogorska pomorca. Kotorani V.V. (36) i V.K. (31) teško su ozlijeđeni, a Baranin N.N. (24) lakše. Kako se brod nalazio relativno blizu Toulona, u pomoć je brzo priskočila francuska ratna mornarica, čiji su helikopteri evakuirali ozlijeđene s MSC Rachele.

Dva crnogorska državljanina s teškim ozljedama zbrinuti su u vojnoj bolnici “Sainte-Anne” u Toulonu, dok je lakše ozlijeđeni pomorac prebačen u lokalnu bolnicu. Pomorac iz Bara, kako je tada rečeno, nije životno ugrožen i on bi nakon najmanje jednomjesečnog liječenja mogao biti prebačen iz Francuske u Crnu Goru.

Stanje dvojice Kotorana puno je ozbiljnije jer su oni zadobili teške opekotine od vrelog ulja koje ih je zalilo prilikom eksplozije na stroju. Njih dvojica životno su ugroženi, pa je u međuvremenu jedan prebačen u Lyon, u specijaliziranu kliniku za opekotine, jednu od najboljih i najvećih u Europi. Tamo se, kako saznaje Boka News, radi specijalizirani tretman za regeneraciju kože u suradnji s američkim stručnjacima. Drugi Kotoranin do daljnjeg ostaje u Toulonu, u vojnoj bolnici “Sveta Ana”.

Kontejnerski brod MSC Rachele od 107.466 dwt, koji plovi pod panamskom zastavom, je 334 metra dugačak brod od 7.747 TEU. Na njemu je u trenutku nesreće bilo 20 članova posade, ali su ozlijeđena samo trojica strojara iz Crne Gore.

Ostavio kapetansku plaću, vratio se na svoj otok i razvio veliki biznis: ‘Vidio sam cijeli svijet, ali ovo…‘

By

redakcija

-

06.07.2022.

0

Koliko je obitelj bila sretna što se Mato Goravica odlučio zauvijek vratiti na kopno, toliko su mještani Šipana bili u nevjerici, piše Jutarnji.hr.

“Ovaj mora da je lud… Ostavio je kapetansku plaću da bi uzeo motiku i radio na polju?” u nevjerici su se pitali, a mnogi to čine i danas.

Ipak, za Goravicu nije bilo sumnje. Sjeća se i točnog datuma. Bilo je to 13. kolovoza 2016. godine kad je nogom stupio na tlo Južne Koreje i svojeg indijskog kolegu obavijestio da je ovo zadnji put da se vide na brodu.

Bio je to doista šok, ponajviše zbog činjenice da Goravica dotad ni s čim nije odavao da bi mu dojadilo ploviti i da želi mijenjati karijeru. Eh, i kakva je to bila karijera – s 29 godina postao je najmlađi kapetan tankera na svijetu, obišao doslovno cijeli svijet izuzev Indije, a punih 15 godina upravljao je tankerima za prijevoz sirove nafte dugačkima do 330 metara i s nosivošću od 320 tisuća tona.

Karijeru je počeo kod Britanaca, kasnije se prebacio na arapske brodove, a posao je obožavao.

Inspekcije i stroga pravila

“Nikad mi ništa nije bilo teško, zbilja sam to volio raditi. No, posljednjih godina sam se jako zasitio. Doslovno sam zadnjih sedam godina tijekom putovanja brod napustio tri puta jer se posao, nažalost, pretvorio u papirologiju. Inspekcija je iz godine u godinu bilo sve više, pravila su bivala sve stroža, a u većini zemalja uopće nismo mogli pristajati blizu obale. Kap koja je prelila čašu bila je kad sam dva dana brod vozio do kopna kako bismo pronašli liječnika za člana posade koji se teško ozlijedio. Na nogu mu je pao kalorifer, bila je slomljena, a nastala je i otvorena rana.

Još 2013. godine na natječaju je kupio uljaru za proizvodnju maslinova ulja, potom je uslijedilo vino, a priča je zaokružena preradom ploda rogača, za što je kupio stroj vrijedan 100 tisuća eura, od čega je 46 posto uspio dobiti iz fondova Europske unije.

Danas u Goravičinu pogonu završava sav rogač s otoka Šipana, a prodaje ga dalje proizvođačima koji od njega rade slastice, sladolede, kolačiće za pse ili pak brašno rogača drže u maloprodaji. Između ostaloga, šipanski rogač završava i u kuhinji turističke kompanije Valamar koja od njega radi kolače za svoje goste, a otvaraju se polako i mogućnosti izvoza u inozemstvu, recimo u Maleziju i Švicarsku gdje su oduševljeni rogačem sa Šipana.

On je, govori Goravica, doista poseban. Zabilježen je u knjigama pod nazivom carin rogač, specifičnog je mirisa i okusa, a za razliku od uzgojenog rogača koji je malen, šipanski je konzumni rogač, što znači da njegova mahuna može poprilično narasti te se od njega onda može dobiti i dosta brašna.

Stablo rogača pritom je, za razliku od maslina, jednostavno za uzgoj. “Ma to je čudo. Ne voli kišu, raste u kamenjaru i stijenama, redovno rađa, a jedina mu je mana što mu jako dugo treba da naraste i počne donositi plodove. No, jednom kad se to dogodi, prinos je solidan, a ja na najvećim stablima godišnje uberem do 300 kila rogača, od čega dobijem oko 200 kilograma brašna”, otkriva bivši kapetan.

Brašno s otoka Šipana potom je posebno i iz razloga što ga Goravica ne prži, već suši.

Kupio je za to poseban stroj, suši ga na temperaturi od 40 stupnjeva, a prednost je u tome što brašno onda zadržava većinu svojih dobrih svojstava, slatkoću i aromu te se može prepoznati po nešto svjetlijoj boji.

“Kad je on tamne boje, to onda znači da je pržen, a tu mu često okus postaje gorči jer dođe do karamelizacije i zapravo završiš s brašnom koje ima okus kakaa. A ja neću kakao, nego pravi rogač”, smije se Goravica.

Uvijek ista težina

Sa svojih stabala i kroz otkup od drugih šipanskih obitelji godišnje preradi između 12 i 15 tona rogača, od čega dobije između sedam i osam tona brašna, a sada eksperimentira i s preradom sjemenki. Za klasično brašno, naime, melje se mahuna ovog ploda, no preradom sjemenki dobiva se gusta i vrijedna pasta koja je jedan od najboljih prirodnih zgušnjivača te može odlično poslužiti u pravljenju slastica.

Uz tu se sjemenku veže i zanimljiva priča – sjeme rogača, naime, uvijek ima istu težinu od 0,18 grama, neovisno o uvjetima čuvanja i obliku sjemenke, zbog čega su je u antičko doba koristili kao jedincu za mjerenje zlata koja je po rogaču – grčki keration – dobila naziv “karat”.

“Najveći problem zasad je uspjeti dobro samljeti sjemenku koja je jako tvrda i treba puno truda da bi se od nje dobila sitna pasta. No, radim na tome, napravio sam nekoliko uzoraka, ali pravi posao uslijedit će tek s nešto boljom aparaturom”, kaže Goravica kojem je plan da prerađuje rogač iz cijele županije te proizvodnju proširi do maksimalnih kapaciteta koji u sadašnjem pogonu mogu dosegnuti do 100 tona godišnje.

U proizvodnji je angažirana njegova obitelj – poglavito on, otac i sestra, a obiteljskom se biznisu uskoro namjerava pridružiti i supruga koja se seli na Šipan nakon što je život u Zagrebu odlučila zamijeniti životom na krajnjem hrvatskom jugu.

Obrt Bonita tako danas, pored rogača, proizvede godišnje još i između 300 i 800 litara maslinova ulja i oko devet tisuća litara vina, a biznis ide dovoljno dobro da od njega normalno mogu živjeti svi Goravice.

Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.

Dora Koretić

Najluđi most na svijetu? Japanci pronašli rješenje za prolaz velikih teretnih brodova

Bakarski baškot: Prehranjivao pomorce, a i sada je neizostavni dio gastronomije

Crtice iz pomorske povijesti: Jadranski brodari rado su posezali za nizozemskim jedrenjacima

Sieka II

Vivien

Zwollerkaspel

Bientje

Rozetta

Ganzediep

Nieuwe Maas

Ostali brodovi

Priča o bokeškom trgovcu i brodovlasniku Spiridonu Gopčeviću – “Pali kralj crnomorskog izvoza žita”

Američki razarač potopljen 1944. je olupina otkrivena na najvećoj dubini

LU Rijeka priredila iznenađenje operatoru nakon 32 godine rada: “Volite svoj posao i zvanje koliko sam ga ja volio, i još ga volim i živim!”

Thome i Azara održali prvi Dan otvorenih vrata: “Odaziv je bio izvrstan, svakako planiramo ponoviti!”

U prvih pola godine Luka Ploče ostvarila gotovo 80% više prometa nego lani

Akcija Unije pomoraca Crne Gore za pomoć obiteljima pomoraca ozlijeđenih u nesreći na ‘MSC Rachele’

Nesreća na MSC-ovom kontejnerašu

Ostavio kapetansku plaću, vratio se na svoj otok i razvio veliki biznis: ‘Vidio sam cijeli svijet, ali ovo…‘

Inspekcije i stroga pravila

Uvijek ista težina

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

CV Predložak

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

POPULAR CATEGORY

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/white-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

Sieka II

Vivien

Zwollerkaspel

Bientje

Rozetta

Ganzediep

Nieuwe Maas

Ostali brodovi

Nesreća na MSC-ovom kontejnerašu

Inspekcije i stroga pravila

Uvijek ista težina

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY