O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 342

EUROPSKA BRODOGRADILIŠTA: Do 2027. porinut će 72 nova kruzera!

0
Foto: ilustracija / Fincantieri

Kako je potvrđeno iz Cruise Lines International Association, u petogodišnjem razdoblju, odnosno do 2027. godine, isporučit će se čak 78 novih brodova za kružna putovanja. Od spomenutih 78 brodova, 72 nova kruzera bit će izgrađena na europskom tlu i to uz direktno ulaganje od 47 milijardi eura. Opći ekonomski učinak ovog brodograditeljskog poduhvata procjenjuje se na 200 milijardi eura i tisućama novih radnih mjesta u europskoj brodogradnji koja će putem izgradnje brodova za kružna putovanja pokušati parirati brodograditeljskim tigrovima sa Istoka.

Uz to, valja istaknuti da će 24 nova kruzera biti pogonjena na ukapljeni prirodni plin, premda se Europa još uvijek nije jasno definirala oko dekarbonizacije brodarstva, točnije nisu donijete stroge strategije po kojima bi se trebali svi ravnati. Uz strategije, potrebna je i nova infrastruktura te poticaj za zelena goriva – ističu iz Cruise Lines International Association.

Tvrtke koje se bave proizvodnjom brodskih motora ulažu iznimne napore na otkrivanje novih tehnologija koje bi kao pogonsko gorivo koristile metanol, biogoriva, vodik i nove oblike sintetičkih goriva. No, sve je i dalje u fazama eksperimentiranja, stoga je uz znanja potrebna, kao i uvijek, velika financijska pomoć kako bi se došlo do pronalaska novih rješenja.

Kruzerskoj industriji se smiješi lijepa godina – za sada je potvrđeno 12,7 milijuna putnika na brodovima za kružna putovanja samo u Italiji, dok će ih u ostatku europskog dijela Mediterana biti 48,6 milijuna. Ako sve bude išlo po planu, Italija će ostvariti bolje rezultate nego 2019. godine, dok ostatku sjevernih obala Sredozemlja još uvijek nedostaje oko 5 milijuna putnika.

Na CLIA European Summit iznesen je i podatak koji govori kako će 2027. godine svaki peti kruzer biti s pogonom na ukapljeni prirodni plin, a dvije trećine kruzera bit će opremljene sustavom elektrifikacije na obali. Da bi se zadovoljile takve norme, bit će potrebna ulaganja u kruzerska pristaništa. No, sve će to imati jedan viši cilj – oporavak europskog turizma nakon pandemije i stavljanje naglaska na održivost. Industrija kružnih putovanja tako bi postala ključni igrač u prelasku na nove ekološke norme koje dostižu visoko postavljenu ekološku nišu za 21. stoljeće. Već danas, 81% brodova za kružna putovanja su opremljeni sofisticiranim sustavima za obradu otpadnih voda i ispušnih plinova, a impresivnih 100% otpada sa kruzera se ili prerađuje ili pretvara u energiju!

Ako se ostvare svi zacrtani koraci, za 15 godina će cijela flota CLIA-e, koja čini 90% svjetske flote kruzera, biti pogonjena plinom, uz nultu emisiju sumpora i 85% manje emisije dušikovog oksida te gotovo potpunu eliminaciju emisije sitnih čestica. Usprkos svemu, ispuštanje stakleničkih plinova trebalo bi se smanjiti za svega 20%. Da bi se staklenički plinovi potpuno prestali emitirati u atmosferu, bit će potrebno još 13 godina, pa će tako potpuno „zeleni“ kruzeri zaploviti tek 2050. godine.

Za naglasiti je da je ekonomski učinak industrije za kružna putovanja gotovo 60 milijardi eura te da u njoj svoj kruh zarađuje 400.000 ljudi. Određeni dio novca iz te ogromne sume ulaže se u detekciju novih načina borbe sa štetnim djelovanjem na okoliš. Jedan od najzanimljivijih takvih primjera je Costa Cruises, koja je među prvima u svoju flotu uvela brod na ukapljeni prirodni plin, Costa Smeralda, a danas radi na eksperimentalnom projektu „hvatanja ugljika“ kako bi reducirali emisiju ugljikovih oksida u atmosferu. Riječ je o velikim tehnološkim ispitivanjima koje Costa Cruises radi u kooperaciji sa talijanskom tvrtkom Ecospray.

Izgleda da nas svega tridesetak godina dijeli od scenarija kakav je nekada bio zamisliv samo u futurističkim filmovima. Dokaz je to da civilizacija nikad brže nije napredovala te da se tehnologije unapređuju doslovce iz dana u dan. Imamo veliku sreću živjeti u vremenu kada smo u mogućnosti gledati promjene i osjetiti ih na vlastitoj koži, pa će tako neki vjerojatno doživjeti u svome životu i enormnu potrošnju fosilnih goriva i vrijeme sa minimalnom potrošnjom istih. Oni koraci za koje su nekada bila potrebna čitava povijesna razdoblja, danas se čine, praktički, u svega nekoliko desetljeća.


Petar Zuanović

Den Eror osvaja mora, popeo se na Everest i tu neće stati

0
Foto: HTV / HRT

Den Eror čovjek je od mora – završio je Pomorsku školu, a zatim i Fakultet – plovi godinama na različitim brodovima, od tankera, do ribarica. Ali Den osvaja ne samo mora, nego i planine. Osvojio je tako nedavno i najviši vrh svijeta – Mount Everest, piše HRT.

– Den je jedan od onih ljudi koje bi svatko trebao imati u životu, kod njega je najbolja stvar što nema onu blokadu koju svi imamo, to se ne može, kaže Denov prijatelj Igor Goić

Može, može. Den što naumi, to i napravi. Teško je reći što je bila njegova prva ljubav, more ili planina. Kroti Den i daleka mora i vrhove planina od mladih dana. 

– Počeo sam ploviti s 18 godina, kada sam završio Pomorsku školu, znači asistentura, na Tankerskoj plovidbi. To sam odradio pa sam klasu položio, znači kao treći časnik, opet sam išao na Tankersku plovidbu i onda sam Fakultet završio jer bez faksa nemaš baš ništa. Nakon faksa sam išao na kruzere ploviti, tamo sam bio treći pa drugi časni,k položio klasu za kapetana i onda sam otišao u Ekvador na ribaricu, priča svoju životnu priču Den Eror. 

U međuvremenu je i planinario. 

– Penjao sam znači cijeli život, penjem brda, prvo sam s tatom počeo penjati po Paklenici. I onda kad popneš ta neka brda, onda shvatiš da ideš dalje, na više, više, najveći vrh Slovenije, Triglav pa Makedonija i onda samo prije par godina otišao sam na Kilimandžaro pa onda shvatiš da moraš ići na najviši vrh svijeta, jer to, to je to onda. I onda sam se odlučio penjati, penjati Everest, penjati se na vrh svijeta.

– I onda ti tako kaže jedan dan onako usput ja idem u pet mjesecu popeti se na Mount Everest, tebi to nije ništa čudno, to ti je ok. To je Den, govori prijatelj Igor. 

Den je tako naumio, odlučio i naravno pobijedio najviši vrh planeta.

– Pa osjećaj je dobar, hladno ti je, ali sve je super, kad se popneš, ali znaš da moraš se onda na kraju spustiti. Pa jedno minus 30, minus 40, vjetar je 100 km na sat, hladno, ne zadržavaš se puno na vrhu. Kratko, jedno deset minuta i gotovo jer možeš dobiti ozebline, možeš dobiti svašta, možeš bez kisika ostati i odmah bježiš dolje, znači ne spavaš ni u kampu 4, ni u kampu 3, nego ideš dolje gdje možeš bez kisika, to je kamp 2 i to završi nakon jedno 30 sati od kad si krenuo, pojašnjava Eror. 

– Ja sam ga pratila preko jedne aplikacije, tako da mi je drago da je to postojalo, jer nema gore signala, ne možeš se čuti, nemaš koga pitati. I ti onda ništa, samo danima sjediš i čekaš, tako da mi je bilo drago. Nije on javio da se popeo, nego sam vidjela da je na putu prema kampu 4, prema dolje – tako da to je bilo veliko olakšanje, govori djevojka Marija Opačak

– On je takav lik da jedan dan dođeš kod njega, a on slaže CNC stroj od tri metra, dođeš drugi dan, slaže krivilicu za metal jer bi htio početi raditi trailer za paraglajder i on ga stvarno napravi i stvarno ode letjeti s time – i to sve funkcionira, to sve radi, govori prijatelj Igor Goić. 

– Pa nikad nije dosadno, to je ono, probudiš se ujutro i misliš da ideš na kavu, na Poluotok i završiš na Paklenici, otprilike, i vratiš se za dva dana kući. Draže mi je kad je ovdje, ali treba ga podržati i dok on se penje, ističe djevojka Marija. 

– Idem na vrh Sjeverne Amerike, najveći, kad to odradim, ostaje mi Australija i Oceanija, i onda je najzadnji, ne najteži, nego najskuplji, ostaje mi ta Antarktika, jer to je ono popriličan izazov financijski, pa tražim sponzore koji bi to odradili, navodi Den Eror. 

Do tada, u đir će do obližnjih otoka i ribolov.

– Spojivo, jako spojivo, cijeli život sam na moru, živim na moru, pomorac sam, imam svoj brod, znači, idem na ribe, ali onda ideš i na drugu stranu malo da ideš planine vidjeti, da vidiš kako je u brdu, kako je i tamo, ističe Eror. 

Ljubav prema moru i planinama, ljubav je prema životu i otkrivanju novih neutabanih puteva koji uvijek vode prema vrhu.

Ana Dobrović

“Maxim Gorkiy” bio je meta terorista, sudario se sa santom leda, a na posljednjem kružnom putovanju posjetio je Gruž

0
Foto: Privatna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

U veljači 1968. godine u hamburškom brodogradilištu Howaldtswerke Deutsche Werft (HUW) za brodara German Atlantik Line porinuta je u more novogradnja broj 825, putnički brod HAMBURG, namijenjen transatlantskim putovanja između njemačkih luka i New Yorka. Imao je 25022 bruto tona, bio je dug 195, širok 26,6 metara te je u 380 putničkih kabina mogao prihvatiti do 800 putnika o kojima je brinulo 340 članova posade. Četiri AEG parne turbine ukupne snage 16668 kW omogućavale su mu preko dvije propele brzinu od 23 čvora, piše Dubrovački dnevnik.

Prvu je plovidbu HAMBURG obavio koncem ožujka 1969. iz Cuxhavena prema Južnoj Americi. Međutim, primat prijevoza  preko Atlantika šezdesetih godina su preuzeli putnički avioni tako da su lajneri – transatlantici  na svojim putovanjima imali sve manje putnika te je uskoro i HAMBURG nakon neslavnog početka nastavio ploviti isključivo na kružnim putovanjima. U prosinca 1973. German Atlantik Line ga je prodao, i to kratko nakon što mu je u rujnu promijenio ime u HANSEATIC.

                                            

Foto: Privatna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

                                                       

Meta terorista 

Novi kupac, sovjetski Sovcomflot mu odmah po primopredaji u siječnju 1974. daje i novo ime MAXIM GORKIY te ga prosljeđuje na upravljanje svojoj crnomorskoj kompaniji Black Sea Shipping Company (BLASCO) iz Kijeva. Malo je nedostajalo da prinova sovjetske putničke mornarice nastrada u prvim danima službe novih vlasnika. Za vrijeme rekonstrukcije MAXIMA GORKIY-a u San Juanu u Porto Ricu u studenom 1975. nepoznati su teroristi postavili dvije velike bombe u samome brodu koje su eksplodirale nešto kasnije u plovidbi na prilazima New Yorka. Na sreću, kvalitetno izgrađeni brod se unatoč teškim oštećenjima uspio dokopati brodogradilišta Bethlehem Steel Hoboken u New Jerseyu gdje je brzo saniran i osposobljen za nova putovanja. 

MAXIM GORKIY, u to vrijeme najluksuzniji sovjetski putnički brod, diljem je svijeta plovio uglavnom u najmu njemačkog touroperatora Phoenix Reisen iz Bonna. Na Malti je igrom slučaja početkom prosinca 1989. bio mjestom susreta sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova i američkog predsjednika George Busha organiziranog nakon pada Berlinskog zida. Naime, olujno je nevrijeme onemogućilo njihov planirani susret na jednom ratnom brodu usidrenom ispred luke La Valletta pa je cijeli događaj improviziran na putničkom kruzeru na kojem je zbog summita i boravila cjelokupna sovjetska delegacija, a medu njima i sam Gorbačov. Glavna tema povijesnog susreta dvaju svjetskih lidera bila je budućnost Njemačke i njeno ponovno ujedinjenje.     

Nesreća poviše Norveške

Zanimljiv je i događaj koji se zbio sredinom iste 1989, kada je zbog neprilagođene brzine MAXIM GORKIY u vožnji s Islanda prema norveškom Spitsbergenu naletio na santu leda. Kako je brod bio ozbiljno oštećen i počeo tonuti, svi su putnici i dio posade iskrcani na ledeni brijeg. Uz pomoć norveških spasilačkih brodova, prodor je mora zaustavljen tek kada je nakon donjih paluba voda počela plaviti i glavnu palubu. Bio je to doslovno u zadnji trenutak, jer se  brod već počeo opasno naginjati. Putnici su sa sante leda evakuirani helikopterima, a MAXIM GORKIY je otegljen u luku Spitsbergen. Tu su na njemu izvršeni neophodni popravci da bi se brod snagom vlastitih strojeva mogao uputiti prema brodogradilištu Lloyd Werft u Bremerhavenu gdje je do sredine kolovoza bio potpuno obnovljen.     

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Sovcomflot je osnovao svoju kompaniju Maxim Gorkiy Ltd. sa sjedištem u Nassau na Bahamskim otocima. Tako je i MAXIM GORKIY formalno promijenio, i brodara, i zastavu, iako mu je vlasnik zapravo ostao isti. A to je samo dio dobro nam poznatog scenarija zajedničke sudbine svih brodova sovjetske, nekada najmoćnije putničke flote na svijetu. MAXIM GORKIY je krstario u charteru njemačkog touroperatora Phoenix Raisen zahvaljujući ugovoru o najmu koji je istekao u studenom 2008. Plovio bi ljeti po sjevernim morima oko norveških fjordova, u jesen Sredozemljem, a u ostalo vrijeme većinom na putu oko svijeta. Zato u Dubrovniku i nije bio redoviti gost, ali kada bi uplovio u naše vode zaokupljao bi pozornost svojom elegantnom pojavom i zanimljivo oblikovanom ciminjerom.

Foto: Privatna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Put u rezalište

U kolovozu 2008. godine je objavljena vijest da će MAXIM GORKIY promijeniti vlasnika. Planirao ga je kupiti Orient Lines u čijoj je floti početkom travnja 2009. trebao zaploviti pod imenom MARCO POLO II. Međutim, ugovor o kupnji nije nikada potpisan pa je brod na svojem posljednjem kružnom putovanju 29. studenog na plovidbi između Drača i Venecije posjetio i luku Gruž. Početkom prosinca 2008. raspremljen na sidrištu zaljeva Eleusis pored luke Pirej – Grčka. Novi se kupac nije dugo čekao, te na veliku žalost pomorskog svijeta, MAXIM GORKIY je za 4,3 milijuna eura prodan indijskom rezalištu brodova u Alangu, unatoč činjenici što je po strogim SOLAS (Safety of Life at Sea) propisima mogao ploviti sve do 2013. godine.

Sidrište zaljeva Eleusis pored luke Pirej napustio je 28. siječnja 2009. pod imenom MAXIM M, sljedećih dana se nakratko zaustavio u Limassolu na Cipru, a Sueski je kanal prošao 12. veljače. Unatoč pokušajima nekih njemačkih entuzijasta koji su ga htjeli sačuvati i odvesti u Hamburg, MAXIM M je 26. veljače konačno nasukan na plaže Alanga.

Ivo Batričević

                        

Jadrolinijini kruzeri i njihovi brodovi na povremenim međunarodnim kružnim putovanjima

0

Nakon što je u jednoj od prošlih kolumni bilo riječi o početcima putničko – teretnih međunarodnih pruga Jadranske linijske plovidbe (kasnije Jadrolinije), a u ovom feljtonu to će biti početci plovidbe na kružnim putovanjima. To su u početku bili brodovi linijske plovidbe koji su uglavnom na kružnim putovanjima plovili izvan ljetne sezone, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Na prvo takvo povremeno kružno putovanje krenuo je parobrod PARTIZANKA koji je od 28. ožujka do 12. travnja 1953. godine posredstvom grčke turističke agencije isplovio iz Venecije, uzduž naše obale, preko grčkih otoka i natrag do Venecije. Sljedeću godinu im se pridružio parobrod PROLETERKA koji je plovio iz Venecije na kružnim putovanjima izvan ljetne sezone, popularno zvanim “Krstarenje 1000 otoka” po Jadranu. Također su plovili i po Sredozemlju. Na takvim putovanjima im se pridružio parobrod DALMACIJA (prva) i jednom se krstarilo s motornim brodom OSIJEK. Uskoro se izvan ljetne sezone na kružnim putovanjima pridružuju motorni brodovi JUGOSLAVIJA (izgrađen 1956.), JADRAN (izgrađen 1957.), i JEDINSTVO (izgrađen 1959.).

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Širenje tržišta i suradnja sa stranim agencijama

Tržište se tada širi i ostvaruje se suradnja s mnogim turističkim agencijama kao što su britanski Hickkie Borman and Grant iz Londona, francuskim Tourisme Francais i Transport et voyages iz Pariza i zapadnonjemačkim Hapag Lloyd iz Hamburga, Studienfarhten i Holme Line iz Münchena. Kružna putovanja se uglavnom organiziraju izvan pune sezone na Jadranu brodovima JUGOSLAVIJA i JADRAN  na relaciji Venecija – naša obala- Pirej. Privlačnim itinerarima, čistoćom, dobrom hranom, a iznad svega toplinom i pažnjom članova posade, zadovoljstvo putnika je bilo iznad očekivanog.

Za Jadroliniju je posebno važna 1957. kad je JADRAN (ugrađen mu je vanjski bazen) unajmljen od Hapag Lloyda, a pod zapovjedništvom kapetana Ante Begovića po prvi put izlazi izvan Sredozemlja i održava kružna putovanja  u vodama Sjeverne Europe sve do Nord Capa na vrhu Norveške. Zbog zastarjelosti flote JUGOSLAVIJA se 1971. prodala u Francusku, a JADRAN 1975. u Kanadu gdje je služio kao stacionirani brod – restoran.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Jedinstvo – Atlasov Ambasador  

S brodom JEDINSTVO nastupa nova era dugogodišnjih putovanja tijekom cijele godine, jer on se razlikovao od svoja dva broda blizanca te je odmah izgrađen isključivo za kružna putovanja s vrlo visokim komforom. Brod je uzet u najam od najuglednijih njemačkih turoperatora, obavljajući kružna putovanja iz Genove u sjevernu Afriku. U najmu kod Tourope iz Münchena JEDINSTVO će vrlo uspješno krstariti od 1957. do 1977. kad je prodan putničkoj agenciji Atlas koja mu daje ime AMBASADOR.

Preuređeni linijski brod ALEKSA ŠANTIĆ krenut će na kružna putovanja 1964. godine. S 48 kreveta i s visokim komforom, u potpunosti će zadovoljavati ukus unajmitelja Transports et voyages, Touropa i drugih. Brod je prodan u Italiju 1971. godine.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Liburnija je imala bazen i sky bar

Trajekt LIBURNIJA je bio građen i za povremena kružna putovanja te je imao vanjski bazen i sky bar s pogledom na nebo. Nakon izgradnje brod je na prvo putovanje krenuo kao kruzer pod zapovjedništvom kapetana Boža Klarina sa 76 članova posade. Iz Rotterdama je krenuo 3. srpnja 1965., preko Dovera, a onda je redom pristajao u Lisabonu, Tangeru, Malagi, Palma de Mallorci, Tunisu, Cataniji, Dubrovniku, Krku i Veneciji. Prvo putovanje bilo je pun uspjeh, a posebno svečano je dočekan 21. srpnja u matičnoj luci Rijeka.

LIBURNIJA je nakon te ljetne sezone 26. rujna nastavila ploviti na kružnim putovanjima prema Grčkoj i Turskoj te u sljedećim godinama po Jadranu i Egejskom moru. Posebno se pamte njena tri daleka kružna putovanja, bila je i  brod putujuća izložba. U ljeto 1969. je tadašnja Savezna privredna komora imala veliko predstavljanje jugoslavenskog gospodarstva u Latinskoj Americi te su četiri mjeseca plovili po istočnoj obali Južne Amerike do luke Montevideo u Urugvaju. Također je 1970. godine obavila slično putovanje od četiri mjeseca po zapadnoj Africi i cijeloj obali Gvinejskog zaljeva. Sljedeće 1971. na još jednoj takvoj plovidbi od četiri mjeseca prošla je kroz Panamski kanal te je plovila uz obalu Srednje i Južne Amerike od Costa Rice do Valparaisa.

Bilo je još trajekata Jadrolinije koji su povremeno plovili na kružnim putovanjima izvan sezone kao što su SLAVIJA I i MARKO POLO.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Tri kruzera duge plovidbe

Jadrolinija je imala tri kruzera duge plovidbe i to su bile novogradnje DALMACIJA i ISTRA koji su građeni kao putničko – teretni brodovi, a koji su od 1969. godine preuređeni u kruzere i treći Jadrolinijin kruzer ADRIANA koji je nabavljen 1987. godine. O njima je temeljito pisano u prethodnim feljtonima ovog novinskog tjednika.

Zbog sve većeg rasta svjetske flote kruzera Jadrolinija je počela ploviti s manje putnika, došao nam je nametnuti Domovinski rat, a brodovi su bili sve zahtjevniji i skuplji za održavanje, tako se Jadrolinija prvo odlučila na prodaju ISTRE 1991. te ADRIANE i DALMACIJE 1997. godine.

Danas Jadrolinija nema niti jednog broda za kružna putovanja i uglavnom gore navedeni brodovi su završili u rezalištima. Jedino su još u plovidbi trajekt MARKO POLO koji na trajektnoj pruzi povezuje našu i talijansku obalu i brod OSIJEK koji je zadnje vrijeme pod drugim vlasnikom i imenom NINA bio stacioniran kao brod restoran/noćni klub u luci Rijeka. Krajem ožujka ove godine NINA je viđena u korčulanskom brodogradilištu Leda kako čeka novog kupca, obnovu ili neku drugu sudbinu.

Dio ovog teksta je preuzet iz monografije “Bijela flota Hrvatskog Jadrana” po odobrenju gospodina Slavka Lončara i gospodina Marijana Žuvića.

Ivo Batričević

VIDEO: Koliko brzo se vremenski uvjeti na moru mogu promijeniti?

0
Foto: Screenshot / YouTube

Teški uvjeti koji dolaze s radom na moru već su svima dobro poznati. Uz izolaciju, umor, te njihov utjecaj na zdravlje, postoje i ostali čimbenici koji su dio svakodnevnog života i rada na brodu. Jedni od njih su i vremenske prilike koje mogu imati veliki utjecaj na kvalitetu života na moru.

Ekstremni vremenski uvjeti pomorcima nisu ništa novo. Gotovo svakodnevno suočavaju se s različitim vremenskim prilikama – olujama, visokim valovima i tajfunima. Naporan rad na moru često je popraćen iznenadnim promjenama klime i temperature. S jedne strane, mnogi brodovi tijekom zime plove kroz Sjeverno ledeno more u kojemu vremenski uvjeti nisu nimalo povoljni. S druge strane, pomorci koji plove ekvatorijalnim područjem u jeku ljeta izlažu se jakom suncu i izrazitom vrućim temperaturama.

Statistički podatci pokazuju da vremenski uvjeti predstavljaju uzrok oko 30% svih brodskih havarija. No, loše vrijeme ne povećava samo rizik od havarija i nezgoda na radu, već ima i značajan utjecaj na energiju i raspoloženje posade. Osim toga, može uzrokovati i probleme s gorivom i dugoročno teže održavanje broda.

Izloženost nepovoljnim klimatskim uvjetima i ostalim prirodnim silama na moru predstavlja izazov, no pomorci ga kontinuirano prevladavaju.

U nastavku pogledajte video u kojem je vidljivo koliko brzo se vremenski uvjeti na moru mogu promijeniti.

Tri člana posade skočila s kontejnerskog broda u blizini američke luke

0
Foto: Simba (ex. Cape Chronos) / FleetMon

Tri člana posade kontejnerskog broda Simba skočila su preko palube u srijedu prilikom isplovljavanja broda iz luke Jacksonville na Floridi. Jedan od njih je hospitaliziran, dok se za preostalom dvojicom još uvijek traga.

Kontejneraš Simba od oko 6.900 TEU isplovio je s kontejnerskog terminala na otoku Blount u Jaxportu oko 12:30 GMT i krenuo prema rijeci St. Johns. Tri člana posade tada su, iz zasad neutvrđenih razloga, skočila s broda u blizini postaje Mayport i zaplivala prema sjevernoj strani kanala. Uočili su ih slučajni prolaznici, koji su potom kontaktirali policiju, javljaju lokalni mediji.

Sva trojica stigla su do obale otoka Fort George, izvijestio je američki Customs and Border Protection (CBP). Jedan od njih je uhićen i doveden u bolnicu kako bi mu se pružila medicinska pomoć, dok su ostala dvojica još na slobodi. Za njima tragaju lokalna policija i CBP.

Izuzetno je rijetko (ali i opasno) da pomorci pokušaju napustiti brod dok je u plovidbi. Okolnosti ovog bizarnog slučaja nisu jasne, no policija se nada da će saznati više kada se provede razgovor s pomorcem koji je hospitaliziran.

Nakon incidenta, kontejneraš je sigurno završio svoj tranzit kroz kanal i usidrio se ispred luke. U međuvremenu se vratio na vez na otoku Blount.

Simba (ex. Cape Chronos) je kontejnerski brod od 6,900 TEU, izgrađen 2015. godine. U vlasništvu je i njime od prošlog prosinca ekonomski upravlja singapurska kompanija Sea Lead, u suradnji s još jednom singapurskom tvrtkom.

MoorMaster System: Privezivanje broda jednim klikom

0
Foto: eConnect Energy

Iako je tehnologija proizvodnje konopa uznapredovala, napose u posljednjih dvadesetak godina, još se uvijek gotovo svakodnevno događaju nesreće u lučkim pristaništima, velikim terminalima i za vrijeme operacija na moru koje su prouzročene pucanjem konopa. Sintetički konopi su do sedam puta čvršći od običnih konopa, vijek im je četiri puta duži, lakši su za rukovanje, zahtijevaju manje održavanja, sigurniji su i znatno smanjenoga trenja (do 60%) u odnosu na svoje, još uvijek aktualne, prethodnike.

Tvrtka Cavotec iz Švicarske otišla je korak dalje još prije nekoliko godina kada je isporučila prve velike MoorMaster sustave. Ova tvrtka se inače bavi pronalaženjem rješenja za zastarjele lučke i industrijske sustave, pa je jedan od problema koji joj je serviran na stol bilo i privezivanje i odvezivanje brodova u lučkim terminalima, koje prilikom primjene tradicionalnih metoda, zahtijeva određeni utrošak vremena, goriva i ljudskih resursa. Upravo ti zahtjevi i rastu uslijed vremenskih neprilika, kada sile mora pomiču brod te dolazi do teže manipulacije konopima, pucanja, ili pak naprezanja opreme i dovođenja u rizik ljudskih života koji se nalaze u radnom djelokrugu brodskih i lučkih strojeva.

MoorMaster funkcionira na principu vakuumskog „sljepljivanja“ broda s „rukom za privez“. Riječ je bila o poluautomatiziranom sustavu kojim su upravljali lučki radnici putem komandi postavljenih na samoj „ruci“. Takav sustav zahtijevao je stalno prisustvo lučkoga radnika na komandama kako bi mogao pratiti povećanje ili smanjenje gaza broda prilikom manipulacije teretom, te kako bi pri dolasku i odlasku „ispružio ruke“ i pokrenuo sustav vakuuma ili obrnuto, u slučaju odlaska broda na putovanje.

Foto: Cavotec

Par godina kasnije, došlo je do napretka u programu samoga uređaja, pa je MoorMaster vršio privezivanje brodova na naredbu iz kontrolnog ureda. U konačnici, koncem prethodne i početkom ove godine, u opticaj se pustio potpuno automatiziran sustav koji sam prati dolazak brodova, regulira položaj vakuumskih ruku na brodu za vrijeme manipulacije teretom i, u konačnici, sam isključuje sustav vakuumskog povezivanja nakon što brod uputi informaciju o napuštanju luke, odnosno doka.

Ovaj impresivni sustav započeo je kao pokus s privezivanjem manjih putničkih brodova još prije dvadeset godina, da bi se u konačnici proširio i na velike brodove te na „Ship-To-Ship“ operacije. Projekt je najprije zaživio u zemljama Skandinavije, da bi se kasnije proširio i na neke druge financijski jake zemlje koje su spremne biti nekoliko koraka ispred ostatka svijeta.

Zanimljivo je kako je omanska luka Salalah još 2005. od Cavoteca kupila MoorMaster 400 sustav, da bi 2006. u istoj luci bila postavljena još četiri MoorMastera 600. Čak 24 privezne jedinice 2011. godine naručuje Australija za Luku Hedland, a dvije godine kasnije veliki MoorMaster sustav isporučuje se Južnoafričkoj Republici. Potencijal MoorMastera prepoznala je i Kanada, a zatim i Sjedinjene Američke Države, za koje su predložena rješenja ovakvog tipa za privez brodova ratne mornarice. Ovakav sustav „priveže“ brod za svega 30 sekundi, dok kod odlaska broda sa doka operacija traje duplo kraće – svega 15 sekundi.

Foto: Salalah Oman / ContainterManager
Foto: MyNewsDesk

Da to ne bi bilo sve, Cavotec u suradnji s tvrtkom Wärtsilä razvija, odnosno poboljšava već dana rješenja sustava koji ujedno i privezuje i puni male električne trajekte. Zasigurno da je MoorMaster prekretnica u pomorskom prometu, ali proći će još neko vrijeme da ovaj sustav u potpunosti zaživi. Neki će se vjerojatno teško odreći tradicionalnih konopa, simbola pomorstva i oku predivnih komada opreme, te bitvi koje krase veliki broj pristaništa, no izgleda da će u skoroj budućnosti i oni najvjerojatnije pronaći mjesto u – pomorskom muzeju.

Petar Zuanović

Blue fish festival u Kalima: Kuhaju David Skoko, Josip Vrsaljko i Tomislav Karamarko

0
Foto: Bojan Bogdanić / Ezadar

Ideja je da plava riba, vrijedna i zdrava namirnica, ulovljena od naših ribara, a često zanemarena, uz izuzetak tune, bude pozivnica na događaj u kojem će sudjelovati renomirani hrvatski kuhari, piše Ezadar.

Ovaj vikend u Kalima kuhaju David Skoko, koji često sebe naziva da je ribarev sin,  te nagrađivani zadarski kuhari  Josip Vrsaljko i Tomislav Karamarko. Oni će nam pokazati kako srdela, inćun ili tuna uz kuharsku kreativnost i vještinu postaju izvrsna I ukusna jela koja nikog neće ostaviti ravnodušnim.

Za tri kaljska gastro dana ovi vrsni kuhari osmislili su meni od 6 jela. Da doživljaj bude potpun angažiran je i Ivan Stiblik, organizator Zadar Wine Festivala, koji će složiti vinsku kartu s naglaskom na vina iz zadarske regije.

Novitet je sushi kutak u simboličnom smislu poveznica s Japanom s kojima Kali imaju vezu još od 1996. kada je počela djelovati Kali tuna i kada je napravljeno prvo uzgajalište tune na Mediteranu.

Neće nedostajati niti glazbe, uz DJ-a biti će i 2 koncerta, na otvorenju prvog dana u petak Matija Cvek, a zadnji dan nastupiti će Marko Pecotić.

Da događaj bude dostupniji organiziran je prijevoz iz Zadra. S Liburnske obale voziti će brod Zrno. Polazak sva tri dana u 18.30 sati, povratak s brodom u 01.30. Za one kojima je to kasno dostupne su trajektne i brodske linija iz Preka. Od poprišta događanja samo pola sata pješke do trajektne luke.

Pad kriptovaluta: bitcoin pao na najniži nivo u posljednjih 18 mjeseci

0
Foto: Pixabay

Jedna od najvećih platformi za pozajmljivanje kriptovaluta Celsius Network u ponedjeljak je zamrznula je sve isplate i transfere, navodeći kao razlog “ekstremne” uvjete, piše Jutarnji.hr.

Najveća digitalna platforma za trgovinu kriptovalutama Binance također je u ponedjeljak privremeno zaustavila isplatu u bitcoinu zbog “zastoja transakcije”.

Blokiranje isplata dovelo je do pada među svim gotovo svim kriptovalutama, a vrijednost tržišta kriptovaluta pala je ispod 1000 milijardi dolara prvi put od siječnja 2021. godine.

Globalno tržište kriptovaluta doseglo je vrhunac od 2900 milijardi dolara u studenom 2021., no od početka ove godine je u gotovo stalnom padu, nakon što su ulagači, suočeni s rastom inflacije i strahom od povećanja kamatnih stopa, počeli odbacivati rizičnu imovinu.

Bitcoin, inače najsnažnija kriptovaluta po tržišnoj kapitalizaciji, na najnižem je nivou u posljednjih 18 mjeseci. Vrijednost bitcoina pala je za više od 10 posto i u trenutku pisanja ovog teksta iznosila je 23.627 dolara, što je najniža razina od prosinca 2020. godine.

“Budući da se inflacija pokazuje kao još teži protivnik nego što se očekivalo, bitcoin i ether i dalje dobivaju ozbiljne modrice u ringu”, rekla je Reutersu Susannah Streeter, viša analitičarka za ulaganja i tržišta u Hargreaves Lansdownu, “Oni su glavne žrtve bijega od rizične imovine dok su ulagači zabrinuti zbog rasta potrošačkih cijena širom svijeta.”

Analitičari ističu kako će vrijednosti kriptovalute vjerojatno i dalje padati, a kao jedan od argumenata koji tome ide u prilog navode najavu američkih Federalnih rezervi, koje ovog tjedna trebaju odlučiti o novom povećanju kamatnih stopa, kako bi kontrolirale rast cijena.

Pojedini stručnjaci čak procjenjuju da bi se bitcoin mogao spustiti ispod 15.000 dolara, pa čak i na jednoznamenkasti iznos, zbog cjelokupnog makrookruženja i razine straha koja je zahvatila tržište.

Dodajmo kako je Europski parlament u listopadu 2020. usvojio rezoluciju o digitalizaciji financijskih usluga i novim rizicima u pogledu kriptoimovine u kojem je izrazio stav da kriptoimovina, koja se uglavnom koristi u nezakonitim kanalima, ne bi smjela biti legitimizirana uključivanjem te kriptoimovine u postojeći regulatorni režim te ističe da bi bilo kakva neželjena legitimizacija ugrozila zaštitu potrošača i integritet tržišta.

“Australis” nam je došao zbog makedonskih emigranata, a njegova životna storija bila je burna do samog kraja

0
Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Australski državljanin Vangel Cvetkovski  kao malo je dijete s roditeljima emigrirao iz tadašnje Jugoslavije, a svoje je zanimljivo putovanje objavio u kraćim memoarima. “Napustili smo Skopje 12. travnja 1969. te preko Beograda i Sarajeva vlakom doputovali u Dubrovnik. Tu smo ostali oko jedan tjedan u nekom luksuznom hotelu sve do 24. travnja kada je pred luku uplovio brod AUSTRALIS i tamo se usidrio. S nekoliko manjih brodica prebačeni smo na ogromni brod, najveći koji sam do tada ikada vidio. Sljedećeg smo dana isplovili, da bi preko Sicilije, Capetowna i Fremantlea stigli 24. svibnja u Sydney” – piše Cvetovski u svojim memoarima.       

Nešto ranije, 7. studenog 1965. je u Fremantle stigla i makedonska emigrantica Sonja Stojčevska, ali ovaj put je tek kršteni AUSTRALIS na svom prvom putovanju plovio kroz Sueski kanal preko Port Saida i Adena. lako je AUSTRALIS polazio iz Pireja, daleko bližeg za putovanje iz Skopja zbog ukrcaja na brod, razlog mukotrpnog putovanja preko Beograda, koje je u to vrijeme moralo trajati najmanje dva dana, bio je veoma pragmatičan. Zbog dugogodišnjeg sukoba oko imena Makedonije, grčka vlada nije dozvoljavala Makedoncima da se bez posebnih viza upućuju u Grčku pa je jedini način da se brojni emigranti ukrcaju bio odlazak u Dubrovnik. Iako je skretanje broda prema Gradu donosilo velike dodatne troškove, grčkom brodaru Chandrisu je bilo itekako zanimljivo i isplativo izvan reda plovidbe svojih emigrantskih pruga povremeno uplovljavati i na gruško sidrište zbog doista velikoga broja makedonskih emigranata koji su u to vrijeme masovno odlazili u Australiju i Kanadu. Zanimljiva životna priča makedonskog emigranta tako nas je dovela do grčkog broda AUSTRALIS, ali i njegove ništa manje zanimljive životne storije, piše Dubrovački dnevnik.

SS AMERICA

U brodogradilištu Newport News Shipbuilding and Drydock u Virginiji SS AMERICA izgrađen je po projektu znamenitog arhitekta William Francis Gibbsa za brodarsku kompaniju United States Lines. Kuma novogradnje broj 569, Eleanor Roosevelt, supruga američkog predsjednika, prigodom porinuća 31. kolovoza 1939. ju je krstila imenom AMERICA. Dogodilo se to samo dan prije nacističkog napada na Poljsku i početka Drugog svjetskog rata. 

AMERICA je bila putnički lajner od 33.961 bruto tonaže, dug 220 metara koji je u tri putnička razreda mogao prihvatiti ukupno 1202 putnika o kojima su brigu vodila 643 člana posade. Dvije parne turbine ukupne snage 34000 KS. preko dvije propele omogućavale su mu plovidbu brzinom do 22 čvora. Vlasnik broda United States Lines ga je uposlio na transatlantskim putovanjima na kojima je prvi put zaplovio 22. kolovoza 1940. 

DRUGI SVJETSKI RAT  

Kako je Drugi svjetski rat odavno bjesnio svim europskim ratištima, AMERICA je bila vidno označena da je američki, i u to vrijeme neutralni brod dok je noću plovila uvijek pod punom rasvjetom. Kako je rizik ipak bio prevelik, koncem svibnja 1941. brod je rekviriran za potrebe U.S. Navy te odmah upućen u Newport News u državi Virginia na potpunu rekonstrukciju u ratni transportni brod. Radovi su dovršeni do 15. lipnja kada je pod novim imenom i oznakom USS WEST POINT (AP-23 ), kapacitetom prihvata 7.678 osoba pod punom ratnom opremom zaplovio prema Atlantiku, a potom uskoro na dalekoistočna ratišta gdje je uglavnom boravio tijekom cijeloga rata. 

USS WEST POINT je sve svoje ratne zadatke sretno i uspješno obavio te u njima ostao gotovo neoštećen. Preplovio je preko 500 tisuća nautičkih milja prevozeći točno 505.020 osoba. Vraćen je u civilnu službu 1946. kada je u brodogradilištu Newport News Shipbuilding and Drydock ponovo rekonstruiran da bi nastavio održavati svoju ratom nasilno prekinutu transatlantsku prugu New York, Le Havre, Bremerhaven, Southampton, Cobh. Na njoj pod starim imenom AMERICA uspješno plovi sve do 1964. kada je, nakon što je ukupno 288 puta preplovila Atlantik i prevezla 476.462 putnika, za 4,25 milijuna dolara prodana grčkoj brodarskoj kompaniji Chandris Line.

Foto: Osobna arhiva / Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

EMIGRANTSKA KRUŽNA PUTOVANJA                                                                

Brod je u Pireju temeljito preuređen za masovna emigrantska putovanja i za prihvat 2.258 putnika i 586 članova posade. Pod imenom AUSTRALIS na prvo putovanje je iz Pireja zaplovio 21. kolovoza 1965. kroz Sueski kanal prema Australiji i Novom Zelandu odakle se vratio preko Panamskog kanala i Miamija u Southampton. AUSTRALIS je nastavio svoja emigrantska kružna putovanja istim putem oko svijeta sve do 1967. kada je zbog izraelsko-arapskog rata Sueski kanal bio zatvoren, pa je do njegovog ponovnog otvorenja sve rjeđe posjećivao Pirej te je uglavnom plovio samo preko Rta Dobre Nade. 

Iz tog vremena postoji zapis putnice Carole Wilson koja je zabilježila svoje putovanje iz Southamptona preko Pireja, Dubrovnika i Capetowna do Fremantlea gdje je stigla pred sam Božić 1968. AUSTRALIS je povremeno bio unajmljivan i za kružna putovanja Sredozemljem i Tihim oceanom. Veliki skok cijena nafte prisilio je Chandris Line da koncem 1977. prekine emigrantske plovidbe pa je AUSTRALIS raspremljen u novozelandskoj luci Timaru. Sljedeće je godine za 5 milijuna dolara prodan američkom Venture Cruise Lineu koji mu opet, po treći put vraća ime AMERICA. 

Nakratko i neslavno plovi na kružnim putovanjima iz New Yorka, pa je brodar došao u financijske poteškoće. AMERICA je zaplijenjena i prisilno vezana u Brooklynu da bi već nakon tri mjeseca odlukom suda bila prodana na dražbi gdje ju je, ali ovaj put za svega  milijun dolara, ponovo kupila brodarska kompanija Chandris Line. Pod imenom ITALIS, preuređeni brod, kojem je uklonjen prvi od dva dimnjaka, neko vrijeme služi kao brod-hotel te povremeno plovi na kružnim putovanjima. Ipak, vrijeme je učinilo svoje pa je ITALIS raspremljen u rujnu 1979. u zaljevu Elefsina pored luke Pirej u Grčkoj. Tu ostaje punih četrnaest godina sve do 1993. te mijenja ime u NOGA i ALFERDOSS i dva puta biva neuspješno prodan u staro željezo. Na koncu, iako u izuzetno lošem stanju, ALFERDOSS je za 2 milijuna dolara prodan u tajlandski Phuket gdje je trebao služiti kao luksuzni ploveći hotel. 

Pod novim imenom AMERICAN STAR, isplovio je 31. prosinca 1993. u teglju ukrajinskog remorkera NEFTEGAZ 67 preko rta Dobre Nade (nije zbog starosti mogao Sueskim kanalom) prema Tajlandu, ali zbog izrazito loših vremenskih prilika nije daleko stigao. U velikom nevremenu jačine 12 bofora na Atlantiku su popucali svi vezovi pa je AMERICAN STAR potpuno napušten nemoćno plutao sve dok se 18. siječnja nije svom silinom nasukao na hridi i plaže Playa de Jurado Garce i kanarskog otoka Fuerteventura. Nakon dva dana brod se od siline morskih valova prepolovio. Osiguravatelji su ga proglasili potpuno uništenim, “Total loss” dana 6. srpnja 1994. nakon 54 godine njegovih plovidbi. Njegovi tužni ostaci su godinama bili velika turistička atrakcija za sve posjetitelje Kanarskih otoka. Svaku godinu zbog stalnih oceanskih valova i oštećenja brod je bilo sve manje i manje vidljiv tako da u ovoj 2022. godini imamo informaciju da više nema nikakvog vidljivog traga broda na površini mora, a ostatci broda su formirali umjetni podmorski greben.

Ivo Batričević