O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 357

Nasukavanje Ever Givena i Ever Forwarda: Ušteda operatoru, a štetu će platiti svi?

0
Foto: YouTube

Niti godinu dana nakon famoznog nasukanja Ever Givena u Sueskom kanalu,  13. ožujka ove godine dogodilo se još jedno nasukanje brodu iste, tajvanske kompanije Evergreen Line. Riječ je o brodu Ever Forward, nešto manjem od Ever Givena (duljine 334m) koji se nasukao nakon isplovljenja iz Baltimora. Istragu o uzroku nesreće vodi američki Coast Guard, koji je tek šturo priopćio da je uzrok nejasan, i da istraga još traje, piše mr.sc. Mladen Russo za Morski.hr.

Ako ste vidjeli sliku nasukanog Ever Forwarda mogli ste uočiti nešto neponovljivo. Zato što je nasukan, izgleda kao da je zatežan (inkrman). A ovi i svi slični brodovi nikad, baš nikad ne plove zatežni. To su brodovi koji imaju snažne strojeve i plove velikom brzinom, pa imaju jako veliku potrošnju goriva. Svi oni imaju instalirani program za optimizaciju trima i bez njega se ne mogu ni dati u najam. International Journal of Recent Technology and Enginering, March 2020, Influence of Various Trim Conditions on Vessel’s Fuel Consumption, donosi podatak da nakrcani kont brodovi najviše štede pri pramčanom trimu od 0,1 do 0,4m.

No, poznato je da pramčani trim smanjuje upravljivost. Brodovi punijih formi s pramčanim bulbom i krmenim zrcalom s U rebrima, jako su nestabilni, što se naročito manifestira ako plove s pramčanim trimom (pretežni). Dok su zapovjednici slobodno odlučivali, brodovi su redovito plovili zatežni, radi boljeg držanja na moru i radi bolje upravljivosti. Premda su nekad brodovi bili uži i oštrije krme i pramca bez bulba, dakle stabilniji u kursu, ipak su redovito plovili zatežni, a naročito kanalima, gdje je dobra upravljivost izuzetno važna.

Problem upravljivosti, čitatelj koji nije nautičke struke, može lako shvatiti, ako ploveći na nekoj brodici, zamoli prijatelje da se premjeste na pramac, tako da se barka inprova. Održavanje smjera postaje otežano, a ako pri punoj brzini uhvati zamah (maškadu) u jednu stranu, gotovo je nemoguće taj zamah zaustaviti. Takav zamah može se zaustaviti samo pri maloj brzini, ako se nakon zaokretanja kormila naglo povećaju okretaji vijka. Zato je jako važno uskim kanalima ploviti malom brzinom kako bi se sačuvala mogućnost da se djelujući s povećanim mlazom vijka na zakrenuto kormilo, zaustavi neželjeni zamah. No, neželjene učinke dinamičke nestabilnosti jedino se krmenim trimom može spriječiti. Svaki brod, pa tako i brodice, dok plove zatežne, zbog paralalnog strujanja bolje drže kurs, a pri okretanju, jer se okreću oko točke koja je na približno 70% duljine od krme, zamah krmenog dijela, u suprotnu stranu, veći krmeni gaz umanjuje. Ovo je tek jedno uprošćeno tumačenje, pomorcima odavno poznato.

Slika prikazuje neporavnati odnos kutne brzine okretanja (Rate of Turn) i kuta otklona kormila (Rudder Angle) za dinamički nestabilan brod / Foto: Morski.hr
Slika pokazuje poravnati odnos (istom otklonu odgovara isti RoT) za dinamički stabilan brod / Foto: Morski.hr

Za nasukanje Ever Givena, u svibnju prošle godine, mediji su objavili kako je egipatska istraga pokazala da je „brzina bila vrlo velika, a kormilo nije bilo poravnato“.

Dana 5. veljače 2022. BBC Two, Documentary, na Y/T , u prilogu Why Ships Crash, nudi konačnu analizu, koju tumači ekspert Francesco Morelli (Maritime Casualty Specialists, Genova), a koja potpuno ignorira, odnosno prešućuje nalaz egipatske istrage. Prema tom tumačenju, nema ni govora o unutarnjim razlozima (na strani broda) već isključivo o vanjskim čimbenicima (vjetar i bank efekt), a ustvari pravi uzrok je bila dinamička nestabilnost, a vjetar i bank efekt bili su tek kontribuirajući čimbenici.

Kako se nitko, koliko je meni poznato, nije usprotivio ovom tumačanju, ja sam gospodinu Morelliu, 5. ožujka uputio e-poštom jedno pismo, a onda, kako nisam dobio odgovor, još jedno 21. ožujka. Očekivano, gosp. Morelli je potpuno zašutio. A u tim pismima iznio sam argumente zašto se brzina povećavala i zašto su korišteni maksimalni otkloni kormila unatoč već velikoj brzini. Naime, baš ta činjenica nepobitno dokazuje da je imao problem dinamičke nestabilnosti. Također sam rekao da je ispred Ever Givena, u konvoju bio jednako veliki brod, Cosco Galaxy, izložen istom, jednako jakom vjetru, ali je koristio uslugu eskortnog tegljača, koji ga je radeći po krmi (preko svoga pramca) usporavao i tako mu omogućio da većim potiskom vijka, ali bez većeg ubrzanja, dobije potrebnu upravljivost. Korištenje eskortnog tegljača u onim uvjetima (jak vjetar u krmeni kvartir, najgoreg smjera za kormilarenje) bio je conditio sine qua non. Je li osim uštede na gorivu trebalo još uštediti i na tegljenju?

Što se tiče nasukanja Ever Forwarda iz šturih podataka (poznato je samo mjesto nasukavanja, brzina i smjer u kojem leži nasukan) zaista je nezahvalno nagađati što je mogući uzrok, no zbog činjenice da radi štednje goriva ovi brodovi redovito plove na ravnoj kobilici ili blago pretežni (s većim gazom na pramcu) usuđujem se ponuditi jedno tumačenje. Ono što smo mogli pročitati da je izgleda „produžio propustivši promijeniti kurs“ (v. sl. 2), može se odbaciti, jer takve navigacijske greške se ne događaju danas, kada se na displeju elektronske karte kontinuirano može prati kretanje broda, a k tome i peljar je još bio na mostu.

Na plutači G „15“ treba promijeniti kurs cca 20˚ u desno. Peljar kormilaru traži „desno 5“. Brod ne reagira na 5˚ otklona, jer je to otklon unutar petlje nestabilnosti (šrafirana površina na sl. 1). Peljar traži „desno 10“, brod tek pomalo reagira, ali kako se brzo kreće (oko 13 čv), a ne želi preći na lijevu stranu, peljar traži „desno 15“, no tada mu RoT naglo poraste, toliko da se kormilo prebacuje „sve lijevo“(jer se pri ovoj brzini ne može računati sa impulsom vijčanog mlaza). Brod ubrzo razvija nezadrživi zamah u lijevo, tako da je nesmanjenom brzinom „zajahao“ na pličinu, s lijeve strane plovnog puta. Pri tome je „tražio“ manji otpor, pa je pri nasukavanju skrenuo desno, tako da je ostao čvrsto nasukan u kursu od približno 165˚.

Ovaj „scenarij“ izgleda vrlo moguć, ako je brod imao dinamičku nestabilnost kursa, a sve ukazuje na to. No, obzirom na činjenicu da se za nasukavanje Ever Givena nalaz egipatske istrage sustavno ignorira, bilo bi veliko iznenađenje ako bi istraga sada, u slučaju Ever Forwarda, dovela u pitanje pravo na doprinos iz generalne havarije. Time bi doveli u pitanje doprinos za oba nasukanja. Naime, ako se Ever Forward nasukao zbog dinamičke nestabilnosti, u dubokoj, neograničenoj vodi, onda je ta ista dinamička nestabilnost prouzročila i nasukanje u Suezu, jer velika brzina, znatno iznad limita (14 km/h=7,6 čv) je povećala pramčani trim, a onda i petlju (histerezu) nestabilnosti, što maksimalni otkloni kormila pri brzini iznad 13 čv i dokazuju.

Slika prikazuje mjesto nasukavanja broda Ever Forward / Foto: Morski.hr

Da bi se troškovi u svezi sa nasukavanjem, priznali kao generalna havarija, potrebna je izvanrednost događaja, tj. nepostojanje prijevoznikova propusta. To bi značilo da se događaj nije mogao spriječiti unatoč dužnoj pozornosti (due diligence) prijevoznika. Može li prijevoznik dokazati da je on, ili da su njegovi službenici, poduzeli sve mjere radi izbjegavanja događaja i njegovih posljedica? A dužna (razumna) pozornost je nalagala da se upravljivost ne smije narušiti ni u jednoj fazi putovanja, posebno ne pri tranzitiranju kanalom. Dobra je praksa da se teret i zalihe uzdužno tako rasporede da zbog dobre upravljivosti brod uvijek bude zatežan. A koji su gaz na pramcu i krmi, prije nasukavanja imali? Zašto ti podaci nisu objavljeni?

No, utješno je to što svaki sudionik doprinosa ima pravo svoj plaćeni iznos potraživati natrag od osobe koja je kriva za štetu ili trošak. Bila bi velika nepravda da operator ostvari veliku uštedu na troškovima goriva, a štetu, koja je zbog te štednje nastala, snose svi sudionici plovidbenog pothvata.


Napomena: Nešto više o dinamičkoj nestabilnosti kursa i nasukanju Ever Givena možete naći u Kapetanovu glasniku, broj 40 i 41.


Mr.sc. Mladen Russo, kap.d.pl., umirovljeni pomorski peljar


Pročitajte i: Ever Forward i dalje nepomičan: Proglašena zajednička havarija, počelo uklanjanje kontejnera

LNG Terminal na Omišlju pokrenuo novu jedinstvenu uslugu

0
Foto: LNG Hrvatska

Operator Terminala za LNG omogućio je korisnicima Terminala pružanje nove nestandardne usluge – ponovni pretovar LNG-a iz FSRU broda u kamione za prijevoz LNG-a (ship to truck reload operation), izvijestio je jučer na svojim web stranicama LNG Hrvatska.

Pružanjem ove usluge, Terminal za LNG na otoku Krku postao je jedinstven u svijetu LNG industrije obzirom da LNG Hrvatska prva obavlja složenu operaciju pretovara LNG-a izravno iz FSRU broda u kamionske cisterne. Omogućavanjem ove usluge Terminal za LNG na otoku Krku je još jednom dokazao svoju značajnu ulogu u razvoju tržišta prirodnog plina u ovom dijelu Europe.

Korisnicima Terminala bit će omogućeno u prosjeku 40 termina mjesečno za dolazak kamiona za prijevoz LNG-a.

Podsjetimo, LNG terminal na Krku počeo je s komercijalnim radom 1. siječnja 2021 godine.

Uz pružanje nove usluge, iz LNG terminala jučer su objavili kako je povećan tehnički kapacitet transportnog sustava. Novi tehnički kapacitet, odnosno maksimalni kapacitet uplinjavanja LNG-a iznosi 338.000 m3/sat, što na godišnoj razini iznosi oko 2,9 milijardi kubičnih metara. Za zakup dodatnih 300 milijuna kubičnih metara kapaciteta raspisan je javni natječaj za koji je zainteresirana susjedna Slovenija, prema riječima slovenskog ministra Jerneja Vrtovca.

Povećan kapacitet uplinjavanja na LNG terminalu u Omišlju

Foto: LNG Hrvatska

Niti jedan kontejner neće napustiti najfrekventniju kinesku luku u sljedeća dva do tri tjedna

0
Foto: Lloyd's list

Podatak koji je ovih dana objavio VesselsValue, globalni servis za pružanje informacije o lučkom prometu, da se radi ponovnog lockdowna u nekim kineskim gradovima broj brodova koji čekaju na utovar ili istovar u luci Šangaj popeo na tri stotine, što je pet puta više nego prijašnjih tjedana, izazvao je veliku pozornost javnosti i strah od novih poremećaja u lancima dobave. No, iako je Shanghai International Port Group (SIPG) to demantirao objavom da se u toj kineskoj luci kontejnerski brodovi zadržavaju na čekanju kraće od jednog dana, panika je već podignuta, što ne čudi, budući da većina robe koju posjedujemo do nas dolazi upravo kontejnerskim putem, a činjenica je da roba u dolasku, unatoč različitim informacijama koje se pojavljuju, kasni, piše Aleksandra Brzić za Lider.

U razgovoru s uvoznicima koji nabavljaju robu iz Kine doznajemo da je čak i najkraće zatvaranje luka u Kini, od tek nekoliko dana, uzrokovalo najavu brodara o odgodi utovara od mjesec dana. Zbog najnovijeg lockdowna iz njihovih kineskih predstavništava stižu dopisi da niti jedan kontejner neće napustiti najfrekventniju kinesku luku u slijedeća dva do tri tjedna, te da predlažu da utovar robe preusmjere na neku drugu luku.

Ali taj proces nije jednostavan, jer u ovom trenutku svi kupci robe iz Europe i svijeta pokušavaju preusmjeriti put robe do odredišta, što stvara kašnjenja utovara, prijevoza i dopreme, a to će za posljedicu imati dodatne poremećaje u isporuci robe.  Domaće uvoznike iz Kine i azijskih zemalja to posebno brine jer su im velike probleme već uzrokovala značajna prošlogodišnja kašnjenja isporuka, stoga su se stvorile zalihe, što im je povećalo troškove skladištenja. Posebno su kašnjenja problem uvoznicima odjeće i obuće, jer se sve narudžbe ugovaraju sezonski, pa sada ne može ići u prodaju roba koja je bila predviđena za sezonu jesen-zima 2021., nego će ta roba u skladištu provesti još nekoliko mjeseci.

A kašnjenja utovara, te zatvaranje luka i preskakanje strogog linijskog rasporeda dovelo je do manjka brodskog teretnog prostora, što to je za posljedicu imalo rast cijena. Cijene prijevoza iz Azije u Europu ili Sjedinjene američke države 40-stopnog kontejnera (FEU forty-foot equivalent unit) prije 2020. kretale su se od tisuću do dvije tisuće američkih dolara, a danas se za takav isti kontejner plaća deset do petnaest tisuća dolara, a u pojedinim slučajevima čak i više od 20 tisuća, piše portal morski.hr. Iako nitko ne spori da je problema sa utovarima radi pandemije bilo, poznavatelji brodarskog biznisa navode da su cijene brodara prenapuhane te da se već vode istrage o tome jesu li se velike brodarske kompanije udružile u kartele i isključivo radi maksimizacije profita, a ne zbog pandemije, rata i ostalih zbivanja, podigle cijene prijevoza, ali taj podatak, nitko od naših sugovornika u ovom trenutku ne želi komentirati, piše Lider.

Najveći problem rast cijena goriva

Marin Škufca, prvi čovjek Liburnia pomorske agencije, koja se bavi organizacijom prijevoza robe i specijalnih tereta od vrata do vrata, svim pomorskim i kopnenim putevima, kaže da će se ovo što se trenutačno događa u luci Šangaj preliti na sve ostale luke i sve dostave robe. To jest šok, ali, cijelo gospodarstvo, a tako i kontejnerski promet u stanju je šoka već dulje vrijeme, kaže Škufca, a trenutačno je najveći problem u pomorstvu, uz rast cijena vozarina, veliki rast cijene goriva kojeg koriste brodovi za svoj pogon.

– Početkom godine cijena goriva je bila 600 američkih dolara po barelu, a sada je 920 dolara, tako da su cijene strahovito porasle. Ovo što se trenutačno događa u Kini znači da će uskoro i luke u Europi radi kašnjenja brodova, naknadno biti zakrčene, ali mislim da je industrija navikla s tim poremećajima živjeti, i stoga ne očekujem da će to biti toliki poremećaj u dostavi robe kakav se dogodio kada su se prvi put zatvorile kineske luke. Za vrijeme omicrona bilo je problema i s europskim lukama koje su radile sa znatno smanjenim kapacitetima, zbog velikog broja slučajeva zaraze, ali stajanja u lukama i kašnjenja su, nažalost, postala normalna situacija, logističari su navikli sa time živjeti i raditi i nalaziti neke alternativne puteve koji omogućuju da roba dođe od ishodišta do odredišta – kaže Škufca. Kašnjenja brodova nisu prestala ni krajem 2021., dodaje Škufca, jer su i tada neki brodovi kasnili 30 i 45 dana tako da najava najnovijih poremećaja i kašnjenja nisu nikakva velika novost.

– Činjenica je da su vozarine jako narasle. S obzirom da nam kontejnerski prijevoz nije glavni biznis, odlučili smo se prebaciti se na druge vrste prijevoza; procijenili smo da zbog kašnjenja brodova narušavamo vlastiti kredibilitet prema klijentima, jer bilo je situacija kada smo radili sve kako bi izbjegli kašnjenja, ali ona se, nažalost, nisu mogla izbjeći – dodaje Škufca. Prošle je godine Liburnia pomorska agencija imala rast prihoda, iako je dobit bila nešto manja jer su dosta prijevoza odradili gotovo bez marže, na razini svojih bužeta, ali su na taj način učvrstili vezu sa klijentima.

Na pitanje hoće li se najnoviji problemi u luci Šangaj odraziti i na istovare brodova u luci Rijeka, Emmanuel Papagiannakis, izvršni direktor i predsjednik uprave Adriatic Gate Container Terminala (AGCT-a), jednog od koncesionara Lučke uprave Rijeka, preko koje ide kontejnerski promet za Hrvatsku i ostale europske zemlje, kaže da očekuje da će Kina brzo reagirati kako bi spriječila veće probleme zbog zatvaranje Šangaja.

– Mogući su novi poremećaji, ali Kina je već pokazala da se može brzo oporaviti od zatvaranja luka. Nažalost, imamo i drugih problema koji također prijete kontejnerskom prometu, a to su rastući troškovi energije koji predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju radnim mjestima i kontejnerskom prometu. Rat u Ukrajini rezultirao je velikim poremećajem na energetskim tržištima što povećava troškove i rizik poslovanja u našoj regiji, a vrlo smo zabrinuti i zbog inflacije – kaže Papagiannakis i dodaje da visoki troškovi isporuke nemaju nikakve veze sa zagušenošću prometa, već sa strategijom brodarskih kompanija za maksimiziranjem profita, koje u ovom trenutku ostvaruju rekordne dobiti, a nastavak tog trenda se očekuje i tijekom cijele 2022., i dulje.

– Što se tiče zagušenja i kašnjenja utovara brodova, nadamo se samo privremenim zastojima, jer smo do sada uspješno rješavali ove probleme i uvjereni smo da ih možemo riješiti i ubuduće. Iako brodovi pristižu bez fiksnog rasporeda, AGCT radi bez kašnjenja, unatoč tome što imamo samo jedan upotrebljiv vez. Čekamo završetak radova na novim vezovima koji bi trebali biti gotovi u prosincu 2022. a do tada bi trebale pristići i sve potrebne dozvole i odobrenje planova proširenja istočno od terminala koje treba dati Grad Rijeka i hrvatska Vlada. Po realizaciji toga projekta AGCT će biti u boljoj poziciji uspješno se nositi se sa svim potencijalnim novim zagušenjima kontejnerskog prometa– ističe Pappagiannakis.

Kinezi kažu da nema zastoja

Inače, prema riječima prvog čovjeka AGCT-a, godinu su započeli jako dobro, s rastom od preko 30 posto, što je bilo iznad svih njihovih očekivanja.

– Rijeka sve više postaje kontejnerska luka za jugoistočnu i srednju Europu jer 75 posto kontejnera koji idu preko našeg terminala odlazi na strana tržišta, a samo 25 posto tereta je za hrvatske naručitelje. Naši ključni kupci su brodarske linije i otpremnici roba, uvoznici, špediteri i željeznički operateri. S obzirom na nedavne globalne događaje koji su poremetili lance opskrbe, luke moraju nastaviti biti agilne i prilagođavati se promjenjivim tržišnim uvjetima kako bi osigurale učinkovito poslovanje – zaključuje prvi čovjek kontejnerskog terminala na Brajdici, Adriatic Gate Terminala Rijeka.

Iako objektivni problemi sa utovarima zbog pandemije su postojali i postoje, činjenica je da različiti izvori donose različite informacije. Tu tezu potkrepljuje i podatak koji je za Lider iznio Marko Škraljsky, glavni direktor Dragon Maritime Adrie, tvrtke koja je agent velike kineske brodarske kompanije COSCO Shipping Line, koja posluje u Rijeci od 2009. godine, a koja je, po broju prekrcanih kontejnerskih jedinica u prva tri mjeseca ove godine trenutačno najveći brodar u luci Rijeka, ističe Škraljsky.

– Prema informacijama koje smo dobili iz Kine, od veljače je, odnosno, nakon kineske lunarne nove godine, rad šangajske luke uobičajen, nije bilo zagušenja, broj plovila koji čekaju na vez je jednoznamenkasti, a prosječan broj dana čekanja na vez bio je normalan – kaže predstavnik kineskog brodara u Hrvatskoj, pozivajući se na izvore kineskih medija od 3. travnja, koji navode da je u luci Šangaj otkazan dolazak na vez za 52 broda, od čega je 43 broda za rasuti teret, što uključujuje i kineske trgovačke brodove. Škraljsky dodaje da isti izvori navode da je toga dana u šangajskoj luci bilo tek devet kontejnerskih brodova, od kojih su četiri čekala na vez.  

– Prošlog tjedna prosječno vrijeme boravka brodova u luci Šangaj bilo je oko 83 sata, a iskrcano je ukupno 396 brodova, što je uobičajeno. U usporedbi s kapacitetima šangajske luke, koja može primiti više od 400 brodova tjedno, još uvijek postoje dostatni kapaciteti – navodi za Lider Škraljsky.

Svaki poremećaj u kineskim lukama utječe na sve

Komentirajući informaciju VesselsValuea, prema kojoj je broj brodova u blizini Šangaja porasta pet puta u dva i pol tjedna, predstavnik kineskog brodara u Rijeci naglašava da se to uglavnom odnosilo na brodove za prijevoz rasutih tereta i tankera, dok veliki porast kontejnerskih brodova koji čekaju na utovar nije zabilježen, stoga se takva čekanja ne bi trebala odraziti na kontejnerski prijevoz put Europe i Sjedinjenih američkih država.

– Luka Šangaj i dalje radi 24 sata dnevno, a na kopneni prijevoz, koji dominatno ide kamionima, utjecala je blokada u samom gradu i različite politike prevencije i kontrole epidemije, ne samo u Šangaju već i u ostalim gradovima delte Yangtze. Brodari su oprezni i poučeni lošim iskustvima od ranije, te su neki od njih izdali upozorenja svojim klijentima o mogućim kašnjenima kako bi ih upozorili na tu mogućnost i kako ne bi zbog toga imali problema – ističe Škraljsky dodajući da velikih razloga za paniku u ovom trenutku ne bi trebalo biti.

Inače, u prošloj godini kontejnerski promet luke Šangaj, koja je najveća kontejnerska luka na svijetu, iznosio je 47 miljuna TEU-a, navodi Jakov Karmelić, predsjednik Udruge pomorskih agenata Hrvatske, ističući da nema sumnje da će, s obzirom na presudni značaj kineskog tržišta na ukupni svjetski kontejnerski promet, svaki poremećaj u obavljanju lučkog prometa u kineskim lukama, imati izravne posljedice na redovitost kontejnerskih servisa brodara, tranzitno vrijeme od kineskih luka do luka iskrcaja u Europi i na ukupni svjetski logistički lanac.

Međutim, Ivić Vodopija, glavni direktor Maersk Hrvatska, ispostave kompanije AP Moller Maersk Group, najvećeg brodskog prijevoznika na svijetu, za Lider je rekao da za sada ne očekuju dramatične dodatne probleme u opskrbnim lancima, te da svojim strankama osiguravaju redovite dopreme robe, unatoč postojećim problemima.


Autor: Aleksandra Brzić / Lider

Pomorci – Kolateralne žrtve sukoba u Ukrajini

0
pomorci
Foto: Offshore energy / IMO / Mike Hood

Sukob između Rusije i Ukrajine proteže se već gotovo 50 dana, a broj žrtava nažalost raste.

Ruske snage prošlog su četvrtka napale teretni brod Apache pod malteškom zastavom, koji je promijenio kurs dok je plovio u konvoju kroz Azovsko more i krenuo prema opkoljenoj luci Mariupolj. Pogođena je krma broda, a ruske snage su se ukrcale na brod. Nitko od članova posade srećom nije ozlijeđen, a brod je s posadom prebačen u luku Yeysk. Riječ je o teretnom brodu koji je izgrađen 1991. godine, a u vlasništvu je turske Misha Shipping Agency & Trade, piše Splash247.

Dan ranije napadnut je ledolomac Kapitan Belousov koji je u vlasništvu lučke uprave Mariupol. Jedan član posade je poginuo, a nekoliko je ozlijeđeno. Podsjetimo, prošlog ponedjeljka napadnut je i teretni brod Azburg, koji je bio privezan u luci u Mariupolju. U napadu je ozlijeđen jedan član posade.

Do sada je u prvih 47 dana rata napadnuto ukupno 10 trgovačkih brodova, pri čemu su dva pomorca nažalost poginula. Brojni pomorci zapeli su usred ratne zone, a platforme za praćenje brodova pokazuju da se u narednim tjednima očekuje dolazak još stotina brodova u ratom zahvaćena područja.

Čelnici Međunarodne organizacije rada (ILO) i Međunarodne pomorske organizacije (IMO) pozvali su u petak na hitnu akciju kako bi se zaštitili pomorci i plovila koja su zapela u ukrajinskim lukama i vodama Crnog i Azovskog mora.

U zajedničkom pismu Visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), čelnicima Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Liječnika bez granica (MSF), glavni direktor ILO-a, Guy Ryder i glavni tajnik IMO-a, Kitack Lim, prikazali su tešku situaciju u kojoj se nalaze pomorci na više od 100 trgovačkih plovila, koji ne mogu napustiti luke Ukrajine i okolne vode. Prema IMO-u, u ratom pogođenom području nalazi se čak 1.000 pomoraca.

“Uz direktnu opasnost od napada, na mnogim brodovima ponestaje hrane, goriva, pitke vode i drugih zaliha. Situacija u kojoj se nalaze pomorci postaje neodrživa, i donosi ozbiljne rizike za njihovo zdravlje i dobrobit”, navodi se u pismu.

U pismu se od navedene tri agencije traži da “poduzmu hitne mjere” kako bi se pomorcima na brodovima u Crnom i Azovskom moru dostavile nužne potrepštine.

Uz mine koje plutaju ovom području, kao i rastuću prisutnost ruske mornarice, osiguravatelji dižu cijene osiguranja, čineći tranzite ekonomski neodrživima. Bloomberg izvještava da osiguravatelji naplaćuju čak 10% vrijednosti broda u sklopu dodatnih premija za ratni rizik.

Raste pritisak i na velika imena energetike da prestanu trgovati ruskom robom. Oleg Ustenko, ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika Zelenskog, pozvao je Vitol, Trafiguru, Glencore i Gunvor da prestanu poslovati s “krvavim novcem”. Reuters izvještava da čak i kineske državne tvrtke – Sinopec, CNOOC, PetroChina i Sinochem – odustaju od novih kupnji ruske nafte u strahu od zapadnih sankcija.

U svom izvješću objavljenom jučer, Svjetska banka upozorava da će se ukrajinska proizvodnja ove godine vjerojatno smanjiti za 45,1%. Uz blokadu luka na jugu Ukrajine i pustoš u industriji na istoku, predviđa se da će se BDP Ukrajine u 2022. gotovo prepoloviti, upozorila je banka.

Povećan kapacitet uplinjavanja na LNG terminalu u Omišlju

0
Foto: Lng.hr

Povećan je tehnički kapacitet transportnog sustava na priključku UMS Omišalj, izvijestio je jutros na svojim stranicama LNG.hr.

Novi tehnički kapacitet, odnosno maksimalni kapacitet uplinjavanja LNG-a iznosi 338.000 m3/sat, što na godišnoj razini iznosi oko 2,9 milijardi kubičnih metara.

Podsjećamo, kapacitet terminala već je podignut s početnih 2,6 milijardi kubičnih metara plina godišnje, što je otprilike jednako godišnjoj potrošnji u Hrvatskoj, na 2,9 milijardi. Za zakup dodatnih 300 milijuna kubičnih metara kapaciteta raspisan je javni natječaj za koji je zainteresirana susjedna Slovenija, prema riječima slovenskog ministra Jerneja Vrtovca, piše Novi list.

Ćorić je najavio moguće povećanje za dodatnih 600 milijuna kubika, a direktor LNG Hrvatske Hrvoje Krhen kaže da je terminal spreman za takvo povećanje kapaciteta koje, u prvom redu, ovisi o prilagodbi kapaciteta Plinacroa.

Kako bi se taj kapacitet ponudio tržištu, Plinacro je, u skladu sa svojim obvezama prema korisnicima transportnog sustava, maksimalno prilagodio tehnološko upravljanje kapacitetima te na taj način omogućio dodatan plasman plina s LNG terminala prema kupcima.

Budući da maksimalni tehnički kapacitet uplinjavanja ukapljenog prirodnog plina FSRU broda LNG Croatia iznosi 450.000 metara kubičnih na sat, ostvareno povećanje kapaciteta s 2,6 milijardi na 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje ne utječe na tehnološke procese ni na redovan rad samog terminala, rekao je Hrvoje Krhen za Novi list.

Navedeno povećanje omogućava prihvat i transport 2,9 milijardi kubika plina godišnje, što je osigurano bez investiranja u dodatne plinovode ili postrojenja. U slučaju povećanja kapaciteta LNG terminala u iznosu većem od 2,9 milijardi kubika plina godišnje, transport dodatnih količina plina može se osigurati izgradnjom dijela planiranih evakuacijskih plinovoda.

Iz LNG terminala na Omišlju dalje navode:

Sukladno navedenome, operator terminala za LNG će ponuditi novi slobodni kapacitet uplinjavanja LNG-a sukladno Pravilima korištenja terminala za ukapljeni prirodni plin (NN 87/21) u godišnjem postupku ugovaranja usluge prihvata i otpreme LNG-a za plinsku godinu 2022./2023. i naredne plinske godine te kratkoročni kapacitet uplinjavanja u postupku kratkoročnog ugovaranja usluge prihvata i otpreme LNG-a od 1. svibnja 2022. do kraja tekuće plinske godine.

U skladu s Pravilima korištenja terminala za ukapljeni prirodni plin (NN 87/21) novi ili postojeći korisnici terminala za LNG (opskrbljivač plinom ili trgovac plinom) trebaju predati zahtjev za raspodjelu kapaciteta uplinjavanja LNG-a najkasnije do 31. svibnja plinske godine koja neposredno prethodi prvoj plinskoj godini koja je obuhvaćena zahtjevom za raspodjelu kapaciteta uplinjavanja LNG-a.

Također, podnositelj zahtjeva za ugovaranje kratkoročnog kapaciteta uplinjavanja LNG-a dužan je zahtjev za raspodjelu kratkoročnog kapaciteta uplinjavanja LNG-a dostaviti operatoru terminala za LNG najkasnije 60 dana prije planiranog korištenja usluge prihvata i otpreme LNG-a.

VIDEO: U Brodosplitu bi ove godine trebala početi gradnja 226-metarskog stambenog broda vrijednog preko pola milijarde eura?

0
Foto: Škveranka

U Hrvatskoj bi ove godine trebala početi gradnja broda koji će imati 547 rezidencija u rasponu od jedne do četiri spavaće sobe. Oni koštaju do 7,1 milijuna eura svaki za izravnu kupnju ili od cca 350 tisuća eura za najam na 12 ili 24 godine, piše metro.co.uk, a prenosi Škveranka.

Storylines, tvrtka koja stoji iza broda, kaže da će imati 20 restorana i barova, tri bazena, umjetnički studio, kuglanu i prostor za vježbanje kućnih ljubimaca. Za ljubitelje fitnessa bit će na raspolaganju staza za trčanje, teretana, studio za jogu, golf simulatori i igralište.

Mnogi promatrači unutar tradicionalne industrije krstarenja skeptični su hoće li svi planirani stambeni brodovi biti izgrađeni, ali Storylines kaže da je Narrative, koji će raditi na čišćem ukapljenom prirodnom plinu, u fazi projektiranja i inženjeringa i da bi prvi čelik trebao biti izrezan kasnije ove godine u brodogradilištu Brodosplit.

“Radujemo se što ćemo isploviti s nevjerojatnom zajednicom avanturista. Oni moraju otkriti cijeli svijet i mi smo oduševljeni što im možemo omogućiti da ostvare svoje cjeloživotne snove da budu građani svijeta.

Uzbuđeni smo što radimo zajedno s hrvatskim brodogradilištem Brodosplit u Splitu na našem prvom privatnom rezidencijalnom brodu koji će biti nazvan MV Narrative.

Bilo nam je važno izgraditi brod u Europi i oduševljeni smo partnerstvom s Brodosplitom na projektu”, naglasio je suosnivač Storylinesa Shannon Lee.

Najinovativniji aspekt dizajna je paluba marine na razini vode gdje će putnici moći koristiti jet ski ili kajake, ili jednostavno zaroniti u more kada je brod usidren.

Očekuje se da će Narrative oploviti svijet svakih 1000 dana, zaustavljajući se na nekoliko noći u većini luka. Stanovnici će moći dolaziti i odlaziti kako žele, pozvati prijatelje na brod da ostanu ili iznajmljivati svoje stanove kada nisu na moru.

“Bit će to najluksuzniji stambeni brod koji građanima svijeta omogućuje da žive zdravim i aktivnim životom slobode i avanture, a da pritom zadrže svoj radni i obiteljski život. Onaj u kojem mogu uživati ​​u jedinstvenim, nezaboravnim iskustvima koja im mijenjaju život dok putuju svijetom iz udobnosti doma.”

Podsjetimo, predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak početkom ožujka u razgovoru za Lider najavio skorašnje potpisivanje ugovora za prvi takav brod, vrijednosti preko pola milijarde eura.

“Koncem 2021. godine ugovorili smo gradnju luksuznog broda vrijednosti preko sto milijuna eura, a osobito smo ponosni na očekivani skori početak gradnje mega-jahte, daleko veće po vrijednosti. U 2022. godini očekuje nas isporuka još jednog broda za krstarenje polarnim područjima, drugog u nizu za istog brodovlasnika, a nadamo se tada i objavi polaganje kobilice i za treći brod u seriji.

Trend u industriji krstarenja snažno se okreće prema manjim i srednjim brodovima luksuznog nivoa opremanja što dodatno ojačava našu poziciju s obzirom na prepoznatljivost Brodosplita u tom segmentu kao i velikim rezidencijalnim brodovima gdje kabine postaju stambene jedinice i prodaju se kao oblik trajnog vlasništva. Evo mogu najaviti i skorašnje potpisivanje ugovora za prvi takav brod, vrijednosti preko pola milijarde eura“, rekao je.

“Naravno, ključni su preduvjeti realizacije tih projekata, a time postizanja i pune najmanje petogodišnje zaposlenosti brodogradilišta, osiguranje financiranja gradnji na kojem se upravo intenzivno radi, kao i investicije u infrastrukturu poput prilagodbe, ali i gradnje novih hala za mega-jahte te nabave mostne dizalice nosivosti barem 650 tona”, poručio je prvi čovjek hrvatskog brodogradilišta Brodosplit Tomislav Debeljak.

New York Post: Američki ratni brod pratila dva okrugla svjetleća neidentificirana leteća objekta veličine automobila

0
Foto: Wikimedia Commons

Kako piše tiražni New York Post, američki ratni brod USS Kearsage su u listopadu 2021. u večernjim satima danima pratila dva okrugla svjetleća neidentificirana leteća objekta veličine automobila, prenosi Otvoreno more.

Brodovi američke ratne mornarice su se već nekoliko puta susreli s neidentificiranim objektima, stoga je Pentagon osnovao poseban odjel čiji je zadatak istraživanje porijekla objekata koje službeno nazivaju Unidentified Aerial Phenomena (UAPs).

Taj će se odjel baviti i sa svjetlećim loptama iznad USS Kearsagea, te pregledati video zapise koje je napravila posada.

USS Kearsage je amfibijski napadački brod Wasp klase istisnine 40.500 tona, izgrađen 1992. godine. Dug je 257 i širok 31,8 m, a maksimalna brzina mu je 22 čvora.

Posada je bazi u Norfolku javila o noćnim susretima sa svjetlećim loptama tijekom treninga blizu Istočne obale SAD, ističući kako to nisu bili dronovi jer bi u suprotnom slučaju automatski reagirali anti-dron sustavi postavljeni na brodu.

Brojni mediji u SAD-u sumnjaju u posjete izvanzemaljskih letjelica, ali se službena objava posebnog Pentagon odjela za Unidentified Aerial fenomene tek očekuje.

Brod Quarnaro izgrađen je u Puli 1927. godine. Samo 16 godina kasnije je potopljen, opljačkan i – miniran

0
Foto: Novi list

Brod-radionica »Quarnero« izgrađen je u Puli 1927. godine za Talijansku ratnu mornaricu, Regia Marina, a 1943. je potopljen, napušten, opljačkan i miniran u luci Gaeta. U mirnodopsko, ali i ratno vrijeme, bio je znatna logistička podrška brodovima Talijanske ratne mornarice. Često je bio u luci Gaeta, ali je tijekom godina bio baziran i u Augusti, Napulju, Messini, Palermu i Navarinu u Grčkoj, piše Novi list.

Početkom 1943. godine »Quarnaro« se nalazio u Navarinu pod zapovjedništvom Pietra Milella, a 28. svibnja dobivena je naredba o povratku svih brodova u Italiju. Svi su isplovili osim malog i starog tegljača-minolovca RD 18 i – »Quarnara«. Problem je bio vrijeme za pripremu parnog stroja. Brod je isplovio tek poslijepodne, dok su grčki partizani palili vatre na uzvisinama kako bi signalizirali položaj broda-radionice eventualnim savezničkim brodovima u blizini. Pri izlasku iz uvale »Quarnaro« je svojim topovima otvorio vatru prema grčkim vatrama te zaplovio za Brindisi zajedno s tegljačem. Tegljač, koji je mogao ploviti brzinom manjom od deset čvorova, bio je na čelu, a »Quarnaro«, čija je brzina bila 14 čvorova i bio je jedini naoružani brod, plovio je u njegovoj brazdi.

Za vrijeme plovidbe tegljač je počeo ploviti sve sporije, približio se »Quarnaru« i zatražio da netko zamijeni jedinog podčasnika-strojara koji je ozlijedio skočni zglob. Zapovjednik »Quarnara« je, pomoću brodske dizalice, prebacio svog strojara na tegljač, dok je ozlijeđeni prebačen na brod gdje mu je pružena liječnička pomoć. Činilo se da će noćna plovidba proći bez problema, ali tegljač je udario o minu i potonuo s jednim članom posade. Ostalih osam brodolomaca, koji su završili u moru, »Quarnaro« nije mogao preuzeti, jer bi operacija zahtijevala paljenje reflektora, što nije bilo u skladu s ratnim pravilima. »Quarnaro«, koji nije želio riskirati da bude otkriven, punom brzinom je otplovio nakon što je bacio pojaseve za spašavanje. Uz to, zapovjedništvu u Brindisiju je javio položaj potonuća, što je omogućilo spašavanje svih brodolomaca.

Dan kapitulacije

Na dan kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. godine, brod se nalazio, već duže vremena, u Gaeti, vezan unutar vojnog dijela luke. Zapovjednik, Pietro Milella, nalazio se službeno u Rimu, pa ga je mijenjao njegov zamjenik Aniello Guida. Tog dana u tim vodama su se nalazile korvete »Gru«, »Gabbiano« i »Pellicano«, podmornica Axum, brod-bolnica »Toscana«, motorne torpiljarke 55, 64 i 71, MAS 544 i nekoliko manjih pomoćnih brodova.

Danilo Prestint

“Gentile da Fabriano“ i “Andrea Mantegna“ šezdesetih i sedamdesetih povezivali su talijansku i našu obalu

0
Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Dubrovčanin Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik u novom feljtonu ‘Priče o moru i brodovima’ piše o brodovima Gentile da Fabriano i Andrea Mantegna koji su svojevremeno povezivali talijansku i hrvatsku obalu.

Po cijeni od 4.200 lira putnicima je bio organiziran prijepodnevni izlet Atlasovim autobusom na Žarkovicu i u Grad, kojeg nazivaju Biserom Jadrana u kojem je ”svaki kut Grad muzej”.

Linee Marittime dell’Adriatico iz Ancone je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća uspješno spajala talijansku i jugoslavensku jadransku obalu pa je u domaćim brodogradilištima dala sagraditi nekoliko izvrsnih linijskih brodova i trajekata. Medu njima i blizance GENTILE DA FABRIANO i ANDREA MANTEGNA.      

 U to vrijeme luksuzni i moderni brodovi su naručeni 1960. i izgrađeni 1962, u brodogradilištu Cantieri Navali Apuania u Marina Di Carrara. Imali su po 2304 bruto tona, bili su dugi 96 metara, a na svojim su palubama i udobni kabinama mogli prihvatiti do 600 dnevnih putnika ili 136 putnika na krstarenjima. Imali su jednu teretnu štivu – skladište u kojoj su mogli ukrcati 610 tona tereta. Dva FIAT glavna diesel pogonska stroja ukupne snage 3575 kilovata omogućavala su im plovidbu maksimalnom brzinom od 19,5 čvorova.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Mogu se uvrstiti u kruzere

Gentile da Fabriano, novogradnja broj 64 i Andrea Mantegna, novogradnja broj 65 nisu bili namijenjeni kružnim putovanjima već održavanju redovnih putničko-teretnih pruga, ali ih se po svim karakteristikama njihove kasnije eksploatacije slobodno može uvrstiti u putničke kruzere. Po plovidbenom su redu boravili u hrvatskim lukama sasvim dovoljno vremena da bi putnici mogli posjetiti najzanimljivije turističke lokalitete. Zanimljivo je da je plovidba u promidžbenim materijalima bila označena kao “Servizio di linea fra le coste italiane e dalmate” (pruga između talijanske i dalmatinske obale).                                                                                                                                 

Gentile da Fabriano je po objavljenom programu putovanja od svibnja do konca rujna 1976. započinjao plovidbu nedjeljom iz Trsta navečer u 18:00 sati tičući luke: Venecija, Ancona, Šibenik, Split, Dubrovnik, Kotor, Hvar, Rimini te ponovo Ancona i Venecija. U grušku bi luku uplovio utorkom u 19:00 sati i otplovio prema Kotoru srijedom u podne. Po cijeni od 4.200 lira putnicima je bio organiziran prijepodnevni izlet Atlasovim autobusom na Žarkovicu i u Grad, kojeg nazivaju ” La Perla dell’Adriatico” i gdje je “Ogni angollo della Citta e un vero museo” – (Svaki je kut Grada muzej).

Plovio punih 20 godina

Kabotaža među hrvatskim lukama nije bila dozvoljena, tako da su se svi putnici ukrcavali i iskrcavali samo u talijanskim lukama. Putnici su morali imati važeće putovnice, ali je bila dovoljna i “Carta d’ldentita” (osobna iskaznica). Tako su ovu zanimljivu plovidbu koristili uglavnom turisti iz Zapadne Europe kao jedinstveno kružno putovanje našom obalom i otocima. Na njima se u ovim turističkim putovanjima moglo prihvatiti 124 putnika u klimatiziranim kabinama jedinstvenog razreda i 12 putnika u luksuznoj klasi. O njima je brigu vodilo 37 članova posade. Na brod se moglo ukrcati i 14 automobila. 

Gentile da Fabriano ovako plovi punih dvadeset godina, da bi 1983. bio prodan u Grčku gdje je pod imenom Attika ostao četiri godine. Nakon toga, 1987. odlazi na otočje Galapagos, mijenja ime u Galapagos Explorer i zajedno s našim nekadašnjim Atlasovim brodom Ambasador plovi na sve popularnijim krstarenjima ovim egzotičnim izoliranim otočjem. U siječnju 1996. nemarnošću posade Galapagos Explorer svom snagom udara u stjenovitu obalu na prilazima luke Baquerizo Moreno, glavnog grada ekvatorske provincije Galapagos i nepovratno tone na morsko dno. 

Brod blizanac Andrea Mantegna je u početku više plovio sjevernim Jadranom iz istih talijanskih luka prema Opatiji, Puli, Krku i Malom Lošinju, ali se kasnije i on spušta prema jugu pa tako dolazi i u Dubrovnik. Ovdje ostaje sve do 1980. kada je prodan u Finsku gdje plovi pod imenima Kalakukko i Maram. U skandinavskim vodama očito za nj nije bilo dovoljno ozbiljnog posla pa je Maram već 1983. prodan u Saudijsku Arabiju gdje pod istim imenom u Crvenom moru služi kao brod za oceanografska istraživanja. Kako su podatci veoma škrti za ovaj mali brodić tako ni sam ne znam je li on više postoji ili ne. Uglavnom, Miramar ship indeks piše da je još u službi te službena stranica registra brodova Equasis također piše da je još postojeći kao istraživački brod pod oznakom  SCF 2435B i vije Liberijsku zastavu.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Kabotaža

U Pomorskom zakoniku je pisalo, a i danas piše da između dvije naše luke, putnike i teret mogu prevoziti samo brodovi naše zastave, osim ako Ministarstvo zbog interesa naše Države drugačije ne propiše. Danas je taj dio proširen i za zemlje EU, međutim u doba plovidbe talijanskih brodova iz ovoga teksta oni su mogli ploviti između naših luka te su mogli iskrcati teret ili putnike u jednoj našoj luci, ali nisu mogli na primjer ukrcati putnike ili teret u Dubrovniku, a iskrcati u Splitu. Znači putnik ukrcan u Italiji je mogao putovati s ovim brodovima iz teksta po našoj obali i imali su status kao i današnji kruzeri te su mogli obilaziti sve gradove koje bi posjećivali. Ovaj pojam kabotaže je uglavljen i u zakonima drugih pomorskih država svijeta.

Ivo Batričević

Koja je prava cijena američkog plina? Sloboda ili klimatsko samoubojstvo?

0
Foto: Wikimedia Commons

Hidraulično frakturiranje ili ‘fracking’ je zabranjeno u većem dijelu Europe. Europska unija se okreće Sjedinjenim Američkim Državama kako bi se osigurala alternativna opskrba plinom. Koliko će takvog plina uopće stići u Europu? Američki predsjednik Joe Biden i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nedavno su objavili kako su postigli sporazum u cilju smanjenja ovisnosti Europske unije od ruskih energenata, piše Morski.hr.

Dodatnih 15 milijardi kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina (LNG) — koji se uglavnom dobiva hidrauličkim razbijanjem stijena u bušotinama koje su prošlih godina nicale kao gljive poslije kiše širom SAD-a, ove godine će stići s druge strane Atlantika na europske obale.

Ovo je samo oko jedne trećine plina koji će Njemačka dobiti ove godine iz Rusije. Ali aktivisti strahuju da zamjena ruskog plina ukapljenim plinom ne samo da neće uspjeti povećati energetsku sigurnost nego će ugroziti i dugoročne klimatske ciljeve, prenosi Deutsche Welle.

Na temelju ovog sporazuma EU i SAD će skrenuti na pogrešan i opasan put, jer se na temelju njega stvara nova infrastruktura za uvoz fosilnog plina u Europu – rekao je Murray Worthy, koji u ekološkoj nevladinoj organizaciji Global Witness predvodi kampanju protiv upotrebe plina.

Izgradnja novih terminala za uvoz značila bi odluku da se uvozi fosilni plin i daleko iza vremenskog roka do kojeg bi EU zauvijek trebala odustati od ovog, po klimu štetnog, energenta – ističe.

Zbog neposrednih klimatskih utjecaja LNG-a dobivenog iz ležišta škriljaca duboko pod zemljom, zabrinutost je još veća. Iako je fracking zabranjen u većem dijelu Europe zbog utjecaja na okoliš, prvenstveno zbog upotrebe kemikalija koje zagađuju podzemne vode, EU je sad počela uvoziti taj plin iz SAD-a.

Okretanje frackingu ima ozbiljne klimatske implikacije zbog visoke emisije metana prilikom dobivanja i korištenja LNG-a. U razdoblju od 20 godina je utjecaj metana na globalno zagrijavanje oko 85 puta veći od utjecaja ugljičnog dioksida. S obje strane Atlantika malo je učinjeno na zaustavljanju curenja metana. Doduše, sporazum Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država povezuje cilj diverzifikacije opskrbe plinom i “klimatske ciljeve”. Sporazum kaže da je cilj da se smanji intenzitet stakleničkih plinova u svim novim LNG-infrastrukturama i cjevovodima. To bi se postiglo korištenjem čiste energije za pogon postrojenja i bušotina, kao i smanjenjem curenja metana.

Ipak, ako se ruski plin jednostavno zamijeni američkim, ovaj energent će u Europskoj uniji ostati drugi najveći izvor emisije ugljičnog dioksida, odmah nakon ugljena.

Utjecaj LNG-a na klimu će se udvostručiti kad se vađenje, transport, proces ukapljivanja i ponovno pretvaranje u plin dodaju samoj emisiji pri sagorijevanju LNG-a. Utrostručenje američkog izvoza između 2020. i 2030. bit će kao puštanje u promet do 45 milijuna dodatnih automobila na fosilna goriva godišnje. Time će se poništiti postignuta desetljetna redukcija emisije stakleničkih plinova od jedan posto.

Za aktiviste koji se bore protiv klimatskih promjena, energija iz fosilnih goriva je ključni pokretač rata i treba ju postepeno ukinuti i zamijeniti obnovljivom energijom. Više ulaganja u ovu branšu i oslanjanje na fosilna goriva je voda na mlin despota i ratnih huškača širom svijeta koji vide da im ovaj energetski sustav koristi. Ako se Europa zaista želi osloboditi ruskog plina, jedina prava opcija je potpuno odustajanje od plina.

Imamo jedinstvenu povijesnu šansu i obavezu da sada izaberemo radikalnu promjenu načina na koji proizvodimo i trošimo energiju. Ali rješenje koje su naše transatlantske vlade predstavile nije ništa drugo nego nastavak kretanja u istom smjeru – zaključuje Andy Gheorgiu, njemački borac protiv upotrebe plina i metode eksploatacije koja je poznata kao hidrauličko frakturiranje ili fracking.