Talijanska podružnica Carnivala Costa Cruises objavila je da je njihov drugi brod za kružna putovanja na LNG pogon “Costa Toscana” isplovio iz Italije na svoje prvo putovanje, prenosi Offshore energy.
“Costa Toscana” od 185.000 GT, kruzer najnovije generacije, završio je s testnom plovidbom u listopadu 2021., a finsko brodogradilište Meyer Turku isporučilo je brod u prosincu.
Kako su objavili iz Costa Cruises, “Costa Toscana” je 5. ožujka zaplovila iz Savone prema Marseilleu.
Costa Group je matična tvrtka Costa Cruises sa sjedištem u Italiji i AIDA Cruises iz Njemačke, koja je bila prva kompanija u industriji krstarenja koja je imala kruzere na LNG pogon. Grupacija trenutno ima četiri takva broda: AIDAnova, Costa Smeralda, Costa Toscana i AIDACosma.
Plovilo kapaciteta od 5.224 putnika plovit će u sklopu niza cjelotjednih putovanja zapadnim Mediteranom, uključujući posjete Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Osim matične luke u Savoni, sedmonoćno putovanje obuhvaća još šest različitih luka: Civitavecchia, Palermo, Valencia, Barcelona i Marseille. Više od 2600 kabina također savršeno odražava talijanski stil i ukus, prenosi Cruise Industry News.
Prema Costi, novi brod se smatra putujućim “pametnim gradom” zahvaljujući nizu “zelenih” tehnologija. Zahvaljujući LNG-u gotovo u potpunosti će se eliminirati emisije sumpornih oksida i čestica, uz značajno smanjenje emisija dušikovog oksida i CO2 emisije.
S debijem “Costa Toscane”, Costa također započinje novu fazu svog programa ponovnog pokretanja krstarenja. Uz novogradnju, sedam plovila nastavlja s radom tijekom sljedećih mjeseci. Cijela flota koja se sastoji od 12 brodova bit će operativna za ljetnu sezonu na Mediteranu i Sjevernoj Europi.
“Vjerujem da će se krstarenja uskoro vratiti u normalu”, rekao je Mario Zanetti, predsjednik Costa Cruisesa.
Invazija Rusije na Ukrajinu i nestabilnost na cijelom Crnom moru okrenuli su brodarske kompanije u potragu za slobodnim dokovskim kapacitetima izvan područja bliskih ratnim zbivanjima.
Kako Novi list doznaje od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac, u ovom su brodogradilištu suočeni s povećanim upitima brodara za remontima. No, taj povećani pritisak neće rezultirati značajnijim novim poslovima, barem ne u kraćem roku, jer su kapaciteti »Lenca« popunjeni do svibnja, a daljnje prognoze stanja brodograđevnih kapaciteta na Crnom moru ovisit će o trajanju rata između Rusije i Ukrajine.
Osim na cijene energenata, očekuje se da će ratna kriza ostaviti značajne posljedice na dobavu čelika s obzirom na to da je Ukrajina jedan od najznačajnijih proizvođača čelika u svijetu, a negativan utjecaj u lancima dobave već je prisutan, kaže Uzelac.
Iz ovog su brodogradilišta nedavno izašli i s prvim, nerevidiranim podacima o poslovanju u prošloj godini koju su, unatoč posljedicama pandemije, rastu cijena i izrazitoj oscilaciji zaposlenosti kapaciteta brodogradilišta tijekom godine, uspjeli zaključiti s neto dobiti od gotovo 19 milijuna kuna, uz ostvarene ukupne prihode od 303 milijuna kuna.
Prošle godine uložena su i značajna sredstva, gotovo 40 milijuna kuna, u dugotrajnu imovinu »Lenca«, mahom u veliki Dok 11 i Dok 5, čijem se pojačanom održavanju pristupilo u ljeto prošle godine.
Povezano društvo VL Steel, u kojem su zaposlena 42 radnika, prošlu je godinu zaključilo s minimalnom dobiti od tisuću kuna, što nije značajnije utjecalo na konsolidirane rezultate grupe.
Krajem prošle godine u »Viktoru Lencu« bio je zaposlen 341 radnik, dvadeset i tri manje nego koncem 2020., a prosječna neto plaća isplaćena prošle godine iznosila je 8.237 kuna, piše Novi list.
Foto: Ivo Batričević/osobna arhiva/dubrovački dnevnik
Kada su se sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, nakon završetka Prvog svjetskog rata, konačno stabilizirale ekonomske prilike u svijetu, brodogradnja je doživjela svoj veliki uzlet. Norveški je brodar Bergen Line u kolovozu 1925. naručio u švedskom brodogradilištu Gotaverken iz Goeteborga putnički brod za kružna putovanja koji je sljedeće godine prigodom porinuća u hladne vode ušća rijeke Gota Alv dobio ime polarne zvijezde STELLA POLARIS (Sjevernjača – latinski Stella Polaris); piše dubrovački dnevnik
Vrijedni švedski brodograditelji su završili brod prije roka, pa je umjesto ugovorenog 1. travnja STELLA POLARIS zaplovila već 20. veljače 1927. U Dubrovnik je, u pratnji luksuzne jahte PRINCE OLAV, prvi put uplovila 25. ožujka 1928. sa 132 putnika i 138 članova posade.
Nalik luksuznoj jahti
Brod je vanjskim izgledom bio sličniji većoj luksuznoj jahti, a unutrašnje je uređenje bilo dostojno bogate, uglavnom američke i europske društvene kreme. Ne treba posebno ni naglašavati da je bio namijenjen isključivo luksuznim kružnim putovanjima, ljeti Baltikom i norveškim fjordovima do Sjevernog pola i Spitsbergena, u jesen i proljeće Sredozemljem (često i u Dubrovnik) i Kanarskim otocima, a zimi na putu oko svijeta.
STELLA POLARIS je imala 5200 bruto tona, bila je duga 127, široka 15,5 metara, a dva diesel motora Burmeister & Wain ukupne snage 5300 KS su joj preko dvije propele omogućavala brzinu od 15,5 čvorova. U svojim je prostranim kabinama mogla prihvatiti do 200 putnika, ali se na krstarenjima uglavnom koristila kombinacija 150 putnika i isto toliko članova posade.
Početak Drugog svjetskog rata STELLA POLARIS je dočekala u Oslu, gdje ostaje raspremljena do 9. travnja 1940. kada nacistička Njemačka započinje okupaciju Norveške. Da bi se zaštitio brod, Bergen Line ga šalje u Osterfjord. Kako su Nijemci vrlo brzo okupirali cijelu zemlju, tako je i STELLA POLARIS došla u njihove ruke i odmah u vodama oko Narvika pretvorena u rekreacijski i opskrbni brod njemačkih podmorničara. Nakon rata još neko vrijeme prevozi ruske ratne zarobljenike do Murmanska, ali je već u studenom 1945. vraćena matičnoj norveškoj kompaniji Bergen Line. Oronula ljepotica se ponovo našla na preuređenju u Goeteborgu gdje je na mjestu rođenja još jednom zablistala u svom punom sjaju. Od kolovoza 1946. ovaj se lijepi i skladni brod opet vratio svojim starim pomorskim putevima.
Novi vlasnik i švedska zastava
Bergen Line je 1951. prodaje švedskom Clipper Lineu koji je još jednom uljepšava, proširuju kabine za prihvat 185 putnika s kategorijom od pet zvjezdica. Novi vlasnik ju je još jednom poslao na kružno putovanje oko svijeta, a nakon toga plovi po Karibima i iz Amerike prema Europi, i to prema Mediteranu, pa je tako češće počela dolaziti i u Dubrovnik.
Nemam točan datum kad je STELLA POLARIS došla kao prvi kruzer nakon Drugog svjetskog rata u luku Gruž iza 1953. godine, ali prilažem fotografiju gdje uplovljava u luku Gruž, iako je prvi nakon rata bio Norveški kruzer OSLOFJORD, ali on je usidrio pored Lokruma 11. ožujka 1953.
Po programu 68-dnevnog kružnog putovanja s polaskom iz New Orleansa 31. ožujka 1962. plovi itinererom: San Juan, Funchal, Tanger, Gibraltar, Tunis, Aleksandrija, Beirut, Haifa, Rodos, Iraklion, Santorini, Istanbul, Jalta, Soči, Sukhumi, Mt. Athos, Itea, Krf, Dubrovnik, Siracusa, Palermo, Napulj, Elba, Monte Carlo, Malaga, Lisabon sa završetkom u engleskom Southamptonu.
Ponovo iz New Orleansa 31. ožujka 1963. polazi na 68-dnevno kružno putovanje po cijeni od 2680 USD po osobi kada posjećuje: San Juan, Funchal, Casablancu, Gibraltar, Tunis, Sousse, Aleksandriju, Bejrut, Haifu, Rodos, Istanbul, Yaltu, Odessu, Constancu, Pirej, Krf, Dubrovnik, Sorento, Napulj, Livorno, Monte Carlo, Barcelonu, Palma de Mallorcu, Lisabon i Southampton.
Dana 5. travnja 1966. STELLA POLARIS poduzima 66-dnevno kružno putovanje s polaskom iz New Orleansa tičući luke: San Juan, Funchal, Casablanca, Gibraltar, Malta, Aleksandrija, Beirut, Rodos, Santorini, Istanbul, Yalta, Odessa, Pirej, Itea, Krf, Dubrovnik, Split, Venecija, Siracusa, Palermo, Napulj, Livorno, Monte Carlo, Barcelona, Palma de Mallorca, Lisabon te na koncu Southamton. Cijena ovoga putovanja je bila 2050 USD.
STELLA POLARIS je nekoliko puta temeljito preuređena, zadnji put 1968. za smještaj samo 70 putnika i 100 članova posade. Kako stari brod, unatoč velikim ulaganjima u njegovu obnovu nije više mogao zadovoljavati stroge plovidbene propise, 12. ožujka 1969. godine stavljen je u raspremu u švedskoj luci Malmo te je ponuđen na prodaju putem javne dražbe.
Foto: Ivo Batričević (osobna arhiva)/dubrovački dnevnik
SCANDINAVIA pod japanskom zastavom
Dana 23. listopada 1969. objavljeno je da je STELLA POLARIS prodana za 850.000 američkih dolara tvrtki International House Co. Ltd. iz Tokija, s namjenom da ga uposli kao plutajući hotel i restoran u Japanu. Njezini novi vlasnici odveli su je u Lisabon. Napustila je Lisabon 28. listopada pod japanskom zastavom, posljednji put preplovila je Atlantik i prošla kroz Panamski kanal prije nego što je 13. prosinca 1969. stigla u Yokosuku u Japanu. To je bio posljednji put da je STELLA POLARIS plovila svojim vlastitom pogonom, budući da su je novi vlasnici preuredili kao brod za hotel i restoran.
Nakon završetka remonta i završnih ušminkavanja, njezino kormilo, propeleri i glave cilindra strojeva su uklonjeni, a razlog je taj da bi se mogla oporezovati kao zgrada, a ne kao brod.
Odvučena je, a zatim usidrena uz obalu pored grada Kisho, (Numabu City) na poluotoku Izu, oko 130 km jugozapadno od Tokija, gdje je kao brod restoran pod novim imenom SCANDINAVIA ostala sve do 2004. godine.
Tada je 2006. ponovo iz sentimentalnih razloga kupuju Šveđani (Petro Fast Ab) s namjerom da je urede kao luksuzni stacionirani brod hotel u luci Stockholm u Švedskoj.
Brod je u teglju pod imenom SCANDINAVIA zaplovio prema kineskom Šangaju gdje su mu namjeravali obaviti temeljitu obnovu, ali nije daleko dospio. Na 3 kilometra od obala japanske provincije Wakayama, 450 kilometara jugozapadno od Tokija, zbog naglog prodora mora, tegljači su morali istrošenu SCANDINAVIJU prepustiti njenoj nesretnoj sudbini. Potonula je 2. rujna 2006. te se i danas nalazi kao podrtina na 72 metara dubine. Tako je lijepa i elegantna STELLA POLARIS uz svoju bogatu povijest zauvijek nestala nakon 79 godina starosti.
Mreža, oko, arganio, pluta, varalica… svo bogatstvo ribolovnog alata i zanata dubrovačka djeca moći će upoznati na radionici, još jednoj u nizu, koju u starom gradskom portu organizira udruga Dubrovačka pomorska akademija Argosy. Udrugu koja će uskoro proslaviti prvi rođendan osnovala su čeljad iz Grada, mahom pomorci i pokoji obrtnik, a sve kako bi opća pomorska kultura u našem gradu o(p)stala; piše dubrovački vjesnik
– Radionice su namijenjene djeci, ali mogu doći i roditelji, besplatne su. Ideje dolaze same od sebe. Krenuli smo s brodogradnjom, pa su na red došli konopi, malo smo pleli, a sad je došla tema ribanje i ribarski, stari alati. Imam dosta tog ribarskog alata i predmeta sa svoje drvene barke iz 50-ih godina prošlog stoljeća pa ćemo i to izložiti – kaže voditelj radionice Željko Čatić, u udruzi zadužen za rad s djecom i za tradicionalnu brodogradnju.
– Ubrali smo bambuse pa će djeca vidjeti kako se on obrađuje da se dobije forma kalamoće odnosno trstike za ribanje. Učit će armat kalamoću, stavit udicu i ometac. Donijet ćemo i malo slanih sarđela pa ćemo radit abrum i onda abrumat tu ispred Arsenala da vide kako se privlači riba. Možda što i ulove – pojašnjava Željko.
Kako se plete i armava ribarska mreža malim sudionicima radionice ‘Ribolovni alati’ će pokazati gospar Joško Šimunović, meštar od mreže, ribar obrtnik gotovo pola stoljeća, kojemu krpiti i izraditi mrežu danas dođe kao hobi.
– Donijet ću mrežu pa ću učinit jednu rompu da im pokažem kako se krpi, čine gropovi, to je pravi ribarski zanat. Paha, gore pluta, dole olovo, kad se uhvati za seku to onda treba okrpit. Danas su mreže, mi ih zovemo japanske, jeftine i ne krpe se. Stariji možda još i krpe, troje je u Gradu koji znaju taj poso – kaže gospar Joško pa se prisjeća kako je, kad je polagao ribarski ispit morao donijeti mrežu u Kapetaniju, iglicu i konac, ‘rasparali bi mrežu i moro si gropove činit’. Ribarski obrt je skoro zamro, reći će, zanimanje za taj zanat stalno opada.
– Stari ribari, prije dok sam bio dijete, to su s ljubavi činili. Danas ljudi na to gledaju kao neko dopunjsko zanimanje. Ide ribat onaj kojemu je potreba. Prije je u portu bilo 30 pravih ribara od šabake, plivarice… Od starijih sam učio, išo s njima na more, ribo i to ostane. A danas nemaju tri, četiri ribara – govori nam ovaj zaljubljenik u more za koje kaže kako ‘odmara, to je najbolja terapija’.
Cilj je tradiciju prenijeti na mlađe, a možda sutra netko od njih i postane ribar. Na radionicama bude 20-ak djece, najmanje onih iz povijesne jezgre pa organizatori upućuju poziv i njima, ipak im je Porat gotovo pa pred kućom.
Širok je spektar djelovanja udruge Dubrovačka pomorska akademija Argosy od njegovanja pomorske tradicije, svega što je vezano uz more i uz Porat, očuvanja ribarskih drvenih barki, ekologije, spašavanja na moru.
– Izradili smo pilot projekt spašavanja na moru volonterski. Taj projekt je izradio tajnik udruge Antun Karužić. Udruga će ga u suradnji s Gradskim kotarom Grad predstaviti u petak, 4. ožujka u 18 sati u dvorani Ivana Pavla Drugog. Pozvani su svi na predstavljanje. Udruga je otvorena, skupljamo članstvo, svak tko je zainteresiran može pristupiti, a trenutno nas je 20-ak u udruzi – naglašava Željko Čatić.
Podsjetimo, dječja radionica ‘Ribolovni alati’ organizira se u lođi Malog Arsenala u subotu 5. ožujka u 11 sati. U slučaju vremenskih neprilika, radionica će se održati u obližnjem natkrivenom prostoru.
Obilježavajući 50. obljetnicu od utemeljenja, klub podvodnih aktivnosti ‘Delfin’ iz Splita i novoutemeljeni klub podvodnih aktivnosti ‘Iglun’ iz Jesenica inicijatori su i organizatori ronilačke ekološke akcije ‘Split-Poljud 2022.’; piše Gorgonija
Ekološka akcija provesti će se na cjelokupnom akvatoriju uvale Poljud, od sportske lučice SNRD Poljud, HVK Mornar, SRD Orada, SNRD Mornar, PVD Mornar, SRU Marjan i HVK Gusar koji su ujedno suorganizatori manifestacije, u subotu 26.ožujka 2022. (alternativno zbog grubog vremena 2.travnja) u vremenu od 10 do 13 sati.
Akvatorij ekološke akcije je poznati podmorski arheološki lokalitet Poljud – Spinut antičke luke Asphalatosa od vremena prije Krista s drvenim pilonima i kamenim blokovima, ostacima antičke obale te brojnim amforama.
Istraživanja podvodnih arheologa i konzervatora navedenog nalaza provode se od 1975.godine u organizaciji Hrvatskog arheološkog muzeja, Hrvatskog pomorskog muzeja, Hrvatskog restauratorskog zavoda te najnovija istraživanja muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika i umjetničke akademije u Splitu.
Za otkriće nalaza i najneposredniju zaštitu zahvaljujemo roniocima amaterima Podvodno istraživačkog kluba Mornar
Pozivamo vas da aktivno doprinesemo očuvanju mora i podmorja našeg Jadrana te uveličate obilježavanje 50. obljetnice KPA ‘Delfin’ i utemeljenje KPA ‘Iglun’
Upiti i informacije direktno na priložene brojeve i mail.
Prijave sa popisom i brojem učesnika proslijediti na mail do 20.ožujka.
Otprilike devet sati treba brodu da prođe kroz 82 kilometra dug Panamski kanal, koji povezuje Atlantski i Tihi ocean i skraćuje plovidbu između New Yorka i San Francisca za oko 9000 milja; piše Otvoreno more
Godišnje se kanalom preveze preko 500 milijuna tona tereta. Panamax je klasa brodova projektiranih i napravljenih s maksimalnim dimenzijama koje omogućavaju prolazak kroz kanal. Za vrijeme izgradnje kanala umrlo je oko 27.500 ljudi, uglavnom od groznica i raznih zaraznih bolesti karakterističnih za močvarna područja.
Radnici angažirani na izgradnji kanala, baš kao i američki predsjednik Theodore Roosevelt kad bi došao u obilazak radova, nosili su ekvadorske pletene šešire. Fotografije radnika i Roosevelta s takvim šeširima obišle su svijet i učinile da veliki izvozni proizvod Ekvadora svoju svjetsku slavu stekne pod imenom panamski šešir.
Iako je Robert Ballard studirao i diplomirao geologiju i kemiju, od djetinjstva ga je okupirala jaka želja da se bavi nečim što bi ga odvelo u morske dubine.Kaže da je za to kriva knjiga “20.000 milja pod morem” Julesa Vernea. Služeći vojni rok u Američkoj mornarici i radeći za Oceanografski institut, prvi put je došao u priliku da se bavi dubina ma i morskim dnom, te je ubrzo shvatio da ga zanima podvodna arheologija; piše Otvoreno more
Nakon odsluženja vojnog roka često je surađivao s US Navy, pa joj se obratio i za pomoć u potrazi za Titanicom, ali nisu pokazali interes za to. No, bilo im jako stalo da pronađu svoje dvije nuklearne podmornice, Scorpion i Tresher, potopljene šezdesetih godina prošlog stoljeća. Zanimalo ih je u kakvom su stanju njihovi nuklearni reaktori nakon toliko godina na dnu mora.
Foto: Otvoreno moreFoto: Otvoreno more
Za tu operaciju trebao im je čovjek s Ballardovim iskustvom i znanjem, a on je pristao pomoći pod uvjetom da mu, ako pronađe podmornice, zauzvrat stave batiskaf Alvin na raspolaganje za traženje Titanica. Nakon pronalaska obiju podmornica, Ballard je konačno imao mogućnosti posvetiti se starom snu, koji je ostvario 1. rujna 1985. kada je, predvodeći mješovitu francusko-američku ekspediciju, pronašao olupinu Titanica.
Kada je 1888. škuna Brindle doplovila do ulaza u Cookov tjesnac, između otoka D’Urville i Južnog otoka u Novom Zelandu, pokraj broda se pojavio dupin. Neki članovi posade htjeli su ga ubiti, ali ih je, na sreću, kapetanova žena uspjela odgovoriti. Dupin je uskoro počeo skakati ispred broda i ubrzo su shvatili da ih poziva da ga prate. Proveo je Brindle kroz tjesnac; piše Otvoreno more
Nakon toga je dočekivao svaki brod i vodio ga kroz tjesnac sa strujama od osam čvorova i brojnim podvodnim grebenima. Prihvaćen je kao pravi pilot i prozvan je Pelorus Jack. Pune 24 godine vodio je brodove i nijedan se nije nasukao. Mornari su ga zavoljeli, novine su o njemu pisale, a izdane su i razglednice s Jackovom slikom. No, onda je neka budala s parobroda Penguin 1904. pucala na Jacka.
Na sreću, nije bio pogođen niti obeshrabren u pilotskoj misiji. Dočekivao je i vodio brodove, ali se nikad više nije pojavio pred Penguinom, koji je opasni kanal morao prolaziti bez njegove pomoći pa se 1909. razbio o hridi. Nakon incidenta s pucnjavom, novozelandske su vlasti 26. prosinca 1904. donijele zakon kojim se Jacka stavlja pod zaštitu.Time je postao prvo zakonom zaštićeno morsko biće. Posljednji put je viđen 1912. i pretpostavlja se da je uginuo od starosti.
Državni arhiv u Zadru u suradnji sa Odjelom za hispanistiku i iberske studije Sveučilišta u Zadru i Veleposlanstvom Kraljevine Španjolske priređuje izložbu „Najduže putovanje – Prva plovidba oko svijeta/El viaje más largo – La primera vuelta al mundo”. Izložba će se moći razgledati od 3. do 18. ožujka; piše 057 info
Prije 500 godina u Sevilli (Španjolska) započelo je putovanje koje je čovječanstvo dugo sanjalo: trebalo je stići do mitskog istoka i Začinskih otoka do tada neistraženim putem, ploveći preko Atlantskog oceana na zapad. Putovanje je 1519. započeo Ferdinand Magellan, a završili su ga tri godine kasnije Juan Sebastián Elcano i posada broda Victoria, čime se ono pretvorilo u najduže putovanje tog doba i prvo oplovljavanje svijeta. Ova izložba kronološki opisuje kako je tekao cijeli pothvat vezan za organizaciju i realizaciju te nesvakidašnje avanture, no osim datuma, činjenica i brojki, ona publici otkriva i ljudsku stranu pomoraca koji su sanjali o do tada nezamislivom putovanju, krenuli u nepoznato, prošli sva iskušenja i vratili se, izmijenivši time tijek povijesti.
Od pet brodova koji su 10. kolovoza 1519. isplovili iz Seville natrag se vratio samo jedan – Nao Victoria. Od 245 članova posade koji su na njima plovili, vratilo ih se samo 18, što vjerno dočarava koliko je teško bilo to putovanje. Ovaj junački pothvat je ujedno dokazao da je Zemlja okrugla, da je njezin promjer mnogo veći nego što se mislilo i da se između američkog kontinenta i Indijskog oceana stere ogromni Tihi ocean, dotada nepoznat Europljanima.
Izložba daje glas protagonistima ekspedicije putem pisanih svjedočanstva onih koji su putovanje planirali, pripremili i realizirali. Objašnjava nam ne samo kako je svijet prvi put oplovljen, već i kakav je uopće bio u to vrijeme, te kako su njegove do tada odijeljene stvarnosti po prvi put međusobno povezane u jednu globalnu cjelinu.
Ova avantura svjedoči o hrabrosti i izdržljivosti ljudi koji su morali raditi kao tim da bi uspjeli. U tri godine prešli su 70.000 kilometara, što je bilo najduže putovanje na svijetu sve do početka istraživanja svemira, istaknuo je zamjenik španjolskog veleposlanika Mikel Iris Ivchenko, koji je iz Zagreba došao na otvaranje izložbe.
Kako je istaknuo domaćin izložbe, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru Ante Gverić, izložba nije postavljena kao arhivska, jer se radi o plakatima, ali je jednim dijelom postala nakon dolaska u Hrvatsku. Naime, u dubrovačkom arhivu nakon postavljanja otkrili su prijepis pisama dvojice članova ove hrabre ekspedicije, jedno od njih kao jedini poznati sačuvani primjerak, nakon čega su fotografije pisama pridružene postavu.
Od prvog predstavljanja u Sevilli 2019. godine, izložba je obišla brojne španjolske i svjetske gradove. Za njezino prvo predstavljanje u Hrvatskoj odabran je Dubrovnik zbog svoje stoljetne povezanosti s morem i pomorstvom. Nakon otvorenja početkom rujna, u dubrovačkom Državnom arhivu pronađeni su prijepisi pisama dvojice članova ove hrabre ekspedicije. Jedno od njih je do sada bilo slabije poznato javnosti, no iznimno je važno jer je jedini poznati sačuvani primjerak tog pisma u svijetu. Fotografije pisama pridružene su postavu i nastavile su putovanje zajedno s izložbom po ostalim hrvatskim gradovima, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Zadru.
Ulaz na izložbu je slobodan, radnim danom od 10 do 13 sati.
Ove godine u konkurenciji od sedam finalista, samo je Peugeout 308 vozilo s motorom na unutarnje sagorijevanje, što je priznanje kvalitete samo po sebi. Svi ostali su električni; piše Novi List
Od kad se, od 1964. godine dodjeljuje titula „automobil godine“ u Europi, nikad na red nije došao neki korejski auto. I kad bi došao, uvijek bi pomislili da bi s obzirom na reputaciju i kvalitetu, to bio neki Hyundai. U ovogodišnjem izboru zaista jest prvi put pobijedio korejski auto, ali ne Hyundai, već KIA.
U trećem zaredom virtualnom proglašenju, KIA EV6 osvojila je prestižnu titulu po mišljenju europskih auto-novinara i ostavila iza sebe ostale finaliste. Međunarodni žiri sastavljen od 59 specijaliziranih novinara iz 22 zemlje Europe (trebao je biti 60, ali je zbog ruske agresije na Ukrajinu, ruski glas ove godine suspendiran), dao je korejskom automobilu 279 bodova, slijedi Renault Megane E-Tech s 265 i drugi korejski predstavnik na listi Hyundai Ioniq 5 s 261 bodom. Jedini automobil s unutarnjim sagorijevanjem na list Peugeot 308 sakupio je 185 bodova, dok su iza njega ostali električni Ford Mustang Mach-E sa 150 bodova i Cupra Born sa 144 boda.
KIA EV6 je prvo električno vozilo tvrtke napravljeno na novoj električnoj globalnoj modularnoj platformi (E-GMP). Riječ je o automobilu kompaktnih vanjskih dimenzija, no 290 centimetara dug međuosovinski razmak u kabini pruža prostora kao da je riječ u srednjem velikom SUV-u. Prtljažni prostor nije zanemariv, ima 520 litara zapremine što raste na 1300 kad se obore zadnja sjedala.
Unutarnji dizajn je spoj modernosti i ekonomičnosti, ništa u njemu nije ekstravagantno, od jednostavnog izgleda širokog ekrana infotainmenta, do sjedala koja izgledaju tanko, ali su udobna i k tome još napravljena od reciklirane plastike. Sve u automobilu odiše funkcionalnošću.
Što se tiče pogona, u ponudi su dva agregata, s baterijskim sklopom dugog dometa od 77,4 kWh i standardnog od 58 kWh. Također, na raspolaganju je izbor modela s pogonom na dva ili sva četiri kotača. U slučaju konfiguracije dugog dometa, automobil s jednim punjenjem može prevaliti 510 kilometara. U AWD izvedbi (s pogonom na 4 kotača i 605 Nm obrtnim momentom), EV6 ubrzava od 0 do 100 km/h za samo 5,2 sekunde.
Početna cijena ovog automobila je 260 tisuća kuna.
