Robija na valovima

Premda sam svoju medicinsku karijeru posvetio ljudima od mora, onima koji žive i trpe za more i zbog njega, rade na moru, u bespućima plave ravnice, nikad nisam saznao odgovor na pitanje svih pitanja – koja je od sedam kora pomoračkog kruha najteža, najtvrđa, najgorča. Možda je najbolji odgovor sazdan u retoričkom pitanju kojeg sam čuo ovih dana.

– A zar ima i takve kore, zar nisu sve jednako tvrde i gorke?, upitao me nedavno prijatelj iz djetinjstva. Rijetko ga viđam jer on svoj život živi na moru, u nekom procjepu između obitelji koju istovremeno ima i nema i dužnosti bez koje, čini se, više ne može živjeti, koja mu je već u krvi.

Na brodu sretniji

– Čini mi se ponekad da mi je na brodu bolje, da sam tamo sretniji, – povjerio mi se jednom. Jasno, u dugim mjesecima bez obitelji, daleko od djece u najvažnijim trenucima njihova odrastanja i odgoja, bez prave prilike da se sa suprugom čestito porazgovara, a po potrebi i pošteno posvađa, postao je stranac u vlastitom domu, osoba koju često ne razumiju ni njegovi najbliži.

Shvatio sam iz tih riječi da je on na moru već ostavio život, ne samo najbolje godine svog života, već cijeli život. Nisu rane samo one koje krvare. Možda su od onih oku vidljivih, koje krvare i peku, gore rane na duši, koje niti vidimo niti lako prepoznajemo, ali koje na poseban način čine život pomorca teškim i zahtjevnim.

Moderna robija

Kad će doma…

Nakon četvrt stoljeća na palubi, moj se prijatelj promijenio. Nema više onog mladića koji je o moru i plovidbi pričao kao o romantičnoj avanturi. U pomoračkom zanimanju već odavno nema romantike. Život pomorca je postao svojevrsnom modernom robijom. Nažalost, o psihološkim opterećenjima koja danas prate život i rad modernog pomorca se ponekad još uvijek nedovoljno razmišlja…

Organizacija života na brodu se po svojim karakteristikama može usporediti samo s onom u vojskama, zatvorima ili psihijatrijskim ustanovama. Možda kao sve ovo zajedno?

Strogo je definirana uloga svakog pojedinca na brodu i piramida radne hijerarhije, a strogo su definirane i dužnosti i odgovornosti. Demokracije ima malo…

Vlastita uloga u brodskom kolektivu se nikad niti smije niti može zaboraviti, što ne čini baš sve pomorce presretnim.

Časnik i mazač

Odlaskom s posla, odlaskom koji to niti nije, okolnosti odnosa među članovima posade koji su definirani radnom hijerarhijom se ne mijenjaju, časnik ostaje časnik, a mazač ostaje mazač. Mnogi pomorci zbog toga duboko i iskreno pate.

Ponašanje pomoraca je vrlo često karakterizirano krajnje pojednostavljenim manirima, pri čemu se zanemaruju mnoge društvene norme. Zbog toga pomorcima obično treba nekoliko dana prilagodbe po dolasku na kopno, među svoje. Tome treba dodati i svojevrstan stil ponašanja i unutarnje komunikacije kojeg ima skoro svaka brodska kompanija, sadržan u nekad pisanom, a nekad nepisanom kodeksu ponašanja koji se može naučiti samo na težak način pokušaja i pogrješaka.

Česti razvodi

U stroju je (ne)ugodno toplo…

Priče o ovlastima zapovjednika broda koji nediscipliniranog pomorca može i mora iskrcati u prvoj sljedećoj luci i uputiti kući, koji ima ovlast vjenčati vas, koji ima moć skrenuti brod s plovidbene rute ako je to u skladu s njegovom najboljom procjenom, koji ima snagu odrediti pritvor za kakvog opasnog putnika, nisu tek urbana legenda.

U eri interneta, elektronske pošte i mobilnih telefona, život na brodu je drugačiji nego li prije dvadesetak godina. No, bez obzira na mogućnost svakodnevne komunikacije, koja više ne ovisi o pismu koje čeka u sljedećoj luci s vijestima starim dva ili tri tjedna, nedostaju one prave informacije, pogled na suprugu ili dijete, stvarna uloga i mjesto u razgovoru i životu, jer tata je jednostavno daleko. Razvodi brakova među pomorcima su česti, a nekad supružnici niti ne znaju zbog čega se razdvajaju, jednostavno više ne pripadaju jedno drugome. Djeca pomoraca češće se odlučuju za pomoračko zanimanje i također se češće razvode.

Zastave pogodnosti

Naizgled paradoksalno, ali mnoge nama nepoznate i male zemlje čudnih imena imaju ogromne flote. Ponudivši vlasnicima brodova izvjesne pogodnosti u svezi s registracijom brodova, taksama i porezima, ponekad čak i tehničkim zahtjevima ili lakoćom dobivanja zdravstvenih svjedodžbi za pomorce, takve zemlje lijepo dohoduju. Skovan je izraz zastave pogodnosti (engl. flags of convenience) za zastave zemalja koje viju brodovi koji im ne pripadaju.

Nažalost, bilo je primjera da su i neki hrvatski brodari posegnuli za zastavama pogodnosti kao rješenjem za izlaz iz problema. Položaj pomoraca na brodovima pod zastavama pogodnosti je stoga općenito nesigurniji. No, manji troškovi i mogućnost jednostavnijeg poslovanja očito se važniji od nacionalnog ponosa koji nalaže da brod vije zastavu svoje zemlje.
Tečajevi, ispiti…

U borbi sa valovima i vjetrom

Dužnost pomorca na suvremenom brodu duge ili, kako bi se danas reklo, neograničene plovidbe, zahtijeva stalno usavršavanje u struci, poznavanje novih uređaja i opreme, stalno obnavljanje nekakvih certifikata, potvrđivanje starih vještina i usvajanje novih, pohađanje tečajeva i polaganje ispita.

Sve to predstavlja golemi teret za pomorca koji u takvom zahtjevnom sustavu kao da nikada nema svoju diplomu, svoje čvrste kvalifikacije i zanimanje jer se stalno mora dokazivati polaganjem nekakvih novih ispita, certifikata, tečajeva…

Čini se da diploma pomorske škole ima tek privremenu vrijednost i da se pomorcu izdaje tek kao potvrda o nekakvoj početnoj osposobljenosti.

Brod je pomorcu i mjesto rada i mjesto života. Nakon smjene, on jednostavno nema gdje drugdje otići.

Uvijek ista lica

Tijekom službe gledat će uvijek ista lica i slušati iste priče, ukoliko uopće bude prilike za razgovor. Neke članove posade pomorac nikada neće upoznati, jednostavno stoga što su uvijek u smjeni koja radi dok se on odmara. Ukoliko se i upoznaju, bit će to tek površna poznanstva, puna nepovjerenja i rezerviranosti.

A zamislite, ti isti ljudi će možda biti u prilici, u pogibelji koja brodu prijeti, dati jedan za drugog svoj život!

Ozljede vrebaju

Na mnogim je modernim brodovima posadi osiguran iznimno komforan smještaj, ali najčešće nije tako. Skučeni životni prostor, malo ili nimalo privatnosti, pravilo da se ne kuca na vrata niti ulazi u kabinu ukoliko vrata nisu otvorena, čine rijetke sate odmora još tužnijim. Pomorac nema pravog odmora. Buka motora, pa makar to bila i ona tiha, podmukla buka koju proizvode brodski agregati, ima onaj nesnošljivi, dodijavajući učinak, uvlači se u svaki kutak i u svaki trenutak svakog sata dana i noći.

Strmo, usko i sklisko stepenište, ljuljanje broda na valovima, raznovrsni uređaji i oprema, cijevi, kablovi, kilometri žica pod naponom, instrumenti, posude pod tlakom, lako zapaljivi, eksplozivni, opasni i otrovni teret, vitla i sajle … – sve su to prilike koje pogoduju ozljeđivanju pomoraca.

Prema nekim statistikama, ozljede predstavljaju čak oko 35 posto svih razloga za privremenu nesposobnost za rad pomoraca.

Opasnost u stroju i na palubi

Pri tome, u istraživanjima koja bi mogla razjasniti mnoge razloge, okolnosti i pravilnosti obolijevanja i ozljeđivanja pomoraca, nije moguće primjenjivati uobičajene epidemiološke metode budući da se brodske posade stalno izmjenjuju pa su predmet istraživanja uvijek neke nove osobe, neke nove skupine.

Oko 90 posto svih ozljeda se dogodi na palubi ili u stroju, pri čemu se ozljede podjednako učestalo javljaju u članova posade palube i stroja, samo su izravne okolnosti i uzroci različiti. Tek se svaka deseta ozljeda dogodi negdje drugdje na brodu. Na broj, vrstu i težinu ozljeda utječe i vrsta broda pa nije isto plovi li se na putničkom brodu, tankeru, kemikalcu ili brodu za rasuti teret, prevoze li se kontejneri ili balvani, rudača ili automobili.

Za Otvoreno more piše prof. dr. sc. Nadan M. PETRI,
dr. med., Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Split