Motiviranje i zadržavanje pomoraca ključno je pitanje u pomorskoj industriji, s obzirom na globalni nedostatak radne snage i visoku stopu fluktuacije među pomorcima. Razlozi za to variraju od složene prirode posla do neodgovarajućih rješenja pomorske industrije za navedenu problematiku, što je posebno došlo do izražaja tijekom pandemije, piše Safety4Sea.

Istraživanje Crew Wellness 2019., kojeg je proveo Safety4Sea krajem 2019. na uzorku od ukupno 9.768 pomoraca, pokazalo je bolji rezultat od očekivanog po pitanju dobrobiti posade. Mnogi pomorci dali su visoke ocjene zadovoljstva u mnogim aspektima, ali čini se da su se u vrijeme pandemije stvari promijenile.

Što nam je donijela pandemija?

Dugotrajna rasprava o dobrobiti posade na moru suočila se s još važnijim pitanjima 2020. godine kada je zbog pandemije stotine tisuća pomoraca zapelo na brodovima nakon isteka ugovora, bez mogućnosti da odu kući i ponovno se sastanu sa svojim obiteljima.

Podsjetimo, najnoviji Seafarer’s Happiness Index identificirao je velike izazove sa smjenama posade. Ne samo da je pomorcima ograničena sloboda kretanja pri odlasku na brod i repatrijaciji, već postoje teškoće i pri pružanju adekvatne medicinske pomoći na obali.

Krizu smjene posade naglasile su i procjene IMO-a. Procjenjuje se da je od ožujka 2021. na plovilima ostalo oko 200 000 pomoraca koji se nisu mogli repatrirati ni nakon završetka ugovora, a sličan broj pomoraca hitno se morao ukrcati kako bi se odradile smjene. Prema IMO-u, u svakom trenutku gotovo milijun pomoraca radi na oko 60 000 velikih teretnih brodova širom svijeta.

Često se događa da kompanije napuštaju brodove i posadu jer nisu profitabilni. Situaciju najbolje ilustriraju primjeri koje vidimo u posljednje vrijeme, poput posade broda Ali Bey koja se nalazi u Rumunjskoj od studenog prošle godine ili pomoraca koji su proveli nevjerojatnih 21 mjesec na brodu nakon što ih je u Keniji napustila kompanija.

Kao odgovor na situacije poput ovih, u kolovozu su tri najveće svjetske pomorske nacije Kina, Indonezija i Filipini, predložile osnivanje zajedničkog fonda za hitne slučajeve kako bi pomogli napuštenim posadama. Podaci pokazuju kako od početka pandemije postoji porast u broju slučajeva napuštanja posade, pa je tako od siječnja 2020. do travnja ove godine zabilježeno rekordnih 111 novih slučajeva. 85 slučajeva dogodilo se prošle godine, a njih 26 u prvom kvartalu 2021. Samo 46 slučajeva je riješeno, a još čak njih 27 zabilježeno je od travnja do danas. Ukupno više od 1300 pomoraca time je oštećeno.

Međutim, čak i prije pandemije te uslijed sve većeg interesa za dobrobit posade, istraživanje provedeno 2018. godine na uzorku od 1 000 pomoraca sindikata Nautilus otkrilo je da je četvrtina pomoraca pokazuje neke znakove depresije. Čak 26% je izvijestilo da se osjećalo ‘utučeno, depresivno ili beznadno’ u prethodna dva tjedna, a 20% se svaki dan osjećalo loše, depresivno ili beznadno.

U nedavnoj anketi o dobrobiti posade koju je proveo Filistos ASCOT SA i partneri, na uzorku od 4 989 pomoraca utvrđeno je da se u odnosu na 2019. nezadovoljstvo poslom u 2020. povećalo više od 7 puta. Zanimljiv je podatak da su rezultati konzistentni bez obzira na poziciju na brodu. Kako piše Offshore energy, zbog utjecaja pandemije na krizu smjene posade, sve veći broj pomoraca razmišlja o promjeni karijere.

Najčešći uzroci zbog kojih pomorci daju otkaz

Trajanje ugovora o radnom odnosu: Trajanje ugovora varira, no oni obično traju između četiri i šest mjeseci s određenim periodom odmora. U usporedbi s drugim poslovima, pomorci imaju jedinstvene radne uvjete koji zahtijevaju mnogo odricanja.

Osobna odricanja: Ovo je glavni razlog zbog kojeg se pomorci odlučuju za promjenu karijere ili prelazak na rad na kopnu. Priroda posla pomoraca ima velik utjecaj na njihov privatni život. Pomorci ponekad provode veći dio godine na brodu, što može odbiti potencijalne romantične partnere od ulaganja u buduću vezu i stvaranje obitelji. Za oženjene pomorce odsutnost od kuće može dovesti do povećanog stresa i osjećaja usamljenosti. Zbog posla često propuštaju važne trenutke, poput faza odrastanja svoje djece i važnih datuma.

Ograničeni društveni život: Pomorci žrtvuju svoj osobni i društveni život, koji je zbog prirode posla podijeljen na kopno i more. Mjesecima žive u malom prostoru s istim ljudima, a istovremeno propuštaju vrijedne trenutke poput proslave rođendana, godišnjica, nove godine i drugih blagdana sa svojim obiteljima i prijateljima.

Loša komunikacija: Kronični problem povezan sa životom na moru i stalna briga pomoraca je ostvarivanje komunikacije s obitelji. Loša komunikacija s njihovim najmilijima bila je najčešći prigovor pomoraca u anketi o dobrobiti posade koju je proveo Safety4Sea 2019. godine – čak i prije početka pandemije.

Preveliko opterećenje na poslu: Kad su na moru, pomorci često rade 10-12 sati dnevno, sedam dana u tjednu, obavljajući zadatke koji zahtijevaju stalnu stručnu pažnju. Umor i opterećenje radom također su glavna prepreka društvenom životu na brodu.

Opasnosti na radu: Pomorci su obično uključeni u prijevoz visokorizičnih materijala, kao što su zapaljive tekućine, eksplozivi, radioaktivni otpad i slično. Često rade na visini i obavljaju po život opasne radne zadatke. Sve to stvara pomorcima kronični stres povezan s prirodom njihovog posla. Stres se dodatno pogoršava ako brod plovi u područjima visokog rizika, poput Gvinejskog zaljeva.

Regulativna ograničenja: Složeni postupci, beskrajna papirologija, smjernice za naprednu obuku, novi ili revidirani kodeksi i sve zahtjevniji ekološki propisi mogu stvoriti zaista stresnu i užurbanu rutinu za pomorce na brodu.

Sve u svemu, nekoliko nedavnih istraživanja potvrđuje pad razine zadovoljstva pomoraca u vrijeme kada se pomorski promet već bori za privlačenje kvalificirane radne snage. Kakav utjecaj je imala ova druga pandemijska godina prepuna krize smjene posade s jedne strane, i dosad neviđene dobiti koju je ostvarila pomorska industrija s druge, vidjet ćemo za nekoliko mjeseci.