Atlantska plovidba nakon osam godina naručila je novogradnje, javlja Dubrovački vjesnik.
Naime, kako su iz dubrovačkog brodara obavijestili Zagrebačku burzu, sukladno strateškom opredjeljenju u cilju modernizacije, ekologizacije i obnove flote, na sjednici Upravnog odbora Društva održanoj jučer, 21. rujna 2021. godine dana je suglasnost na ugovore o gradnji dvaju brodova i dvaju opcijskih brodova za prijevoz rasutih tereta nosivosti 82.000 DWT s brodogradilištem Jiangsu Hantong Ship Heavy Industry Co., Ltd.
Brodovi odgovaraju IMO Tier III i EEDI Phase 2 standardima. Odluka o aktiviranju opcijskih ugovora donijet će se u rokovima predviđenim ugovorom. Ukupna vrijednost investicije je približno 137 milijuna USD. Isporuka svih brodova predviđena je tijekom 2023. godine, poručuju iz Atlantske plovidbe.
Dana 22. rujna 1957. godine umro je japanski admiral Soemu Toyoda – posljednji zapovjednik Japanske carske mornarice. Naime, ta je divovska mornarica formalno ukinuta nakon Drugog svjetskog rata i danas više ne postoji, piše Povijest.hr.
Japan danas ima samo tzv. Pomorske samoobrambene snage, koje ipak nisu zanemarive, a raspolažu sa stotinjak brodova i oko 46.000 časnika i mornara. Unatoč napuštanju imena Japanska carska mornarica, te pomorske snage uvelike se naslanjaju na tradiciju carske mornarice (čak im je i pomorska zastava s izlazećim suncem istovjetna onoj iz Drugog svjetskog rata).
Soemu Toyoda promaknut je u čin punog admirala (jap. Kaigun Taishō) neposredno uoči Drugog svjetskog rata. Tijekom rata držao je mnoga važna zapovjedništva. Bio je zapovjednik tzv. Kombinirane flote – najjačeg dijela carske mornarice. Prethodnici na tom položaju bili su mu znameniti admirali Isoroku Yamamoto i Mineichi Koga, od kojih su obojica poginula u ratu.
Toyoda je potkraj rata preuzeo i najviši položaj u mornarici – načelnika Glavnog mornaričkog stožera. Taj stožer bio je na čelu goleme pomorske sile, koja je u ratu raspolagala flotama na širokom području od Tihog do Indijskog oceana. Admiral Toyoda bio je automatski i član Carskog glavnog stožera (stožer koji je odgovarao izravno caru) i Vrhovnog ratnog vijeća.
U Carskom glavnom stožeru postojala je konkurencija između kopnene vojske i mornarice. Generali kopnene vojske smatrali su da je najveći neprijatelj Japana SSSR, a mornarički admirali smatrali su da je more najvažnije područje operacija, željeli su da se više ulaže u mornaričko zrakoplovstvo itd.
Nakon japanske predaje, admiralu Toyodi prilično je blago suđeno. Na kraju je pušten na slobodu, na kojoj je poživio sve do svoje 73. godine.
S prvim danima listopada počinje nastava na pomorskim fakultetima u Republici Hrvatskoj, točnije na Pomorskom fakultetu Rijeka, Pomorskom fakultetu Split i na Pomorskim odjelima Sveučilišta u Zadru te Sveučilišta u Dubrovniku. Nastava će se održavati sukladno preporukama koje vrijede iz prošle akademske godine, pa će se, ukoliko bude velik broj studenata prvih godina, pristupiti nekom od modela disperzije studenata u više grupa, ili će se pak primijeniti model nastave na daljinu. Za sada su jedino na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku sigurni da će se nastava održavati uživo u prostorijama Sveučilišta, uz poštivanje svih epidemioloških mjera lokalnoga stožera, a na preporuku nadležnog Ministarstva znanosti i obrazovanja, potvrdio je to Pročelnik Pomorskog odjela dubrovačkog Sveučilišta, izv.prof.dr.sc. Žarko Koboević.
Osim teoretske nastave, studenti pomorskih fakulteta u Republici Hrvatskoj pristupaju i praktičnoj nastavi za vrijeme studija, u svrhu primjene teorijskih znanja u realnom prostoru i vremenu putem raznih pokaznih vježbi u posebno opremljenim učionicama, vježbalištima i na nautičkim te brodostrojarskim simulatorima.
Sve to zahtjeva famozna STCW Konvencija, prema kojoj obrazovni ciklus pomorskih zvanja ne može biti završen ukoliko student nije pohađao praktičnu nastavu. Dakle, kao što je već poznato, po završetku pomorskih preddiplomskih studija, u slučaju da je student redovito bio na praktičnoj nastavi, odnosno vježbama, uz diplomu prvostupnika dobiva i niz potvrdnica koje služe za konkuriranje u svijetu pomoraca.
Rezultati ankete
Prema anketi portala Pomorac.hr, čak 37,5% pomoraca koji su završili pomorske fakultete u Republici Hrvatskoj nije zadovoljno znanjem i vještinama stečenim tijekom školovanja.
Dakle, gotovo dvije petine pomoraca smatra da na fakultetima nisu naučili dovoljno o brodu i pomorstvu, što je zabrinjavajući podatak s obzirom da se na stotinu ljudi koji iziđu s diplomom sa fakulteta, njih trideset i sedam ne smatra dovoljno kompetentnim da u tom trenutku preuzmu najveće odgovornosti na brodu. Pretpostavka je da je razlog tomu taj što se mnogo stvari nauči u direktnom kontaktu s problematikom i pri individualnim iskustvima za vrijeme asistenture, odnosno kadeture u slučaju palube.
Graf 1 „Jeste li zadovoljni znanjem i vještinama stečenim tijekom pohađanja pomorskog fakulteta?“
Praktična nastava
Upravo problem praktične nastave pomorci ističu kao ‘rak ranu’ pomorskih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Usprkos činjenici da u izvedbenim planovima pomorskih fakulteta stoje stotine i stotine sati praktične nastave, preko 90% pomoraca poniklih iz hrvatskih sveučilišta navezanih na pomorstvo nisu zadovoljni količinom praktične nastave koja je predviđena u sklopu studiranja.
Možda je ovo i najšokantniji podatak budući pomorci kroz prvu i drugu godinu preddiplomskog studija gotova pola akademskog tjedna provedu na vježbama. Dakle, prema rezultatima ankete provedene na reprezentativnom uzorku, 4 od 10 budućih pomoraca nisu zadovoljni niti teorijskim niti praktičnim dijelom nastave. Usprkos težnjama ka standardizaciji i poistovjećivanju sa svjetskom klasom, negdje je očigledno zapelo. Gdje točno, rekli su sami pomorci, a odgovor donosimo u nižem dijelu teksta.
Graf 2 „Jeste li zadovoljni količinom praktične nastave koja se provodila na pomorskom fakultetu?“
Engleski jezik struke
Ono čime hrvatski pomorci zasigurno dobro barataju nakon završetka visokoškolskog obrazovanja jest engleski jezik struke. Gotovo petina ispitanika tvrdi da je na pomorskom fakultetu izvrsno usvojila engleski jezik, a preko 60% govori ga dobro ili vrlo dobro. Onih koji znaju dovoljno da bi se sporazumjeli je 15%, a tek 5% smatra da nedovoljno poznaje engleski jezik struke po završetku pomorskog fakulteta.
Stoga se može zaključiti da je nastava engleskog jezika veoma kvalitetna u sklopu pomorskog obrazovanja, ali i da je to jedan od prioriteta budućih pomoraca kojima je većinom krajnji cilj završiti svoju karijeru na nekoj od stranih kompanija.
Graf 3 „Koliko ste dobro usvojili engleski jezik struke na pomorskom fakultetu?“
Najteži kolegiji prema mišljenju pomoraca
Pitali smo pomorce sa fakultetskim diplomama i koji im je kolegij bio najteži te je li opravdano najteži. Većina je spomenula matematiku i tvrde da je apsolutno neopravdano najteža jer bi trebalo tu težinu prebaciti na stručne predmete. Pogledajmo neke od komentara:
Matematika, primijenjena matematika. To nema veze s pomorstvom i nije potrebno. Pod hitno izbaciti matematike bilo kakve vrste.
Matematika, ubijanje sa matricama, derivacijama i integralima, a najgora stvar nikad mi ništa nije tribalo, sferne trigonometrije je bilo doslovno 2 sata, školska . . .
Primijenjena matematika. Nema smisla je učit uopće.
Drugo mjesto težine zauzele su termodinamika i mehanika, a ispitanici većinom tvrde da su opravdano teški predmeti. No, ističu da su došli na fakultete sa nedovoljnim predznanjem, pa im je bilo teško u potpunosti razumijevati sadržaj kolegija, što bi se svakako popravilo da je na to stavljen veći naglasak za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja.
Nautičari velik problem vide i u astronomskoj navigaciji, no za razliku od brodostrojara koji opravdavaju težinu termodinamike i mehanike, oni ne opravdavaju zahtjevnost astronomske navigacije. Od problematičnih i nepotrebnih predmeta navedeni su još i kolegiji iz pomorskoga prava te nastava o sredstvima pomorskog prometa za koju pomorci tvrde da je zastarjela. Nautičari tvrde da treba povećati kriterije za prolazak ispita iz stabiliteta broda i rukovanja teretom, a ukinuli bi elektrotehniku iz svoga izvedbenog plana. Većina je istaknula kako su velik problem i nerazumni profesori koji su ustrajni u svojim naumima o kvoti prolazaka, kao i o dizanju svojega kolegija u nebesa.
Prijedlozi pomoraca
Ispitanici ankete su zamoljeni da iznesu vlastite prijedloge izmjene obrazovnog sustava usmjerenog na pomorska zvanja i razmišljanja o svom akademskom školovanju, a prijedlozi i mišljenja su glasili ovako:
Vise prakse, veći naglasak na održavanje, a ne na konstruiranje brodskih uređaja.
Toliko glupih predmeta samo da se popuni program. A nemaju veze sa morem i pomorstvom.
Doslovno sve.
Reducirao bih program i kriterij prolaza matematike. Pojačao pojam stručnih predmeta, navigacije, teorije broda, stabiliteta, engleskog te nastave na simulatoru i školskom brodu.
Vise prakse, modernije obrazovanje, u skladu s dobom u kojem živimo.
Pomorski fakultet Rijeka uz moju volju i trud me izvrsno pripremio za izazove s kojima se suočavam trenutno na brodu kao strojar. Ne bih ništa mijenjao.
Prvenstveno bi trebalo uvesti da se nakon svake akademske godine MORA osigurati studentima nautike i brodostrojarstva minimalno 2 mjeseca prakse na brodu (nešto slično engleskom sistemu) te da to bude uvjet za daljnji nastavak studiranja. Naravno, za to postići trebali bi naši brodari imati mnogo veću flotu brodova u odnosu na trenutačno stanje, ali uz dugoročni plan i određene poticaje što iz privatnog, što iz ostalih fondova, moguće je.
Puno toga, 21, je stoljeće učimo stvari na fakultetu iz 19, stoljeća i s kojim se uopće ne susrećemo na brodu.
Uveo više nastave na simulatorima. Na brodu je nautičarima najbitnija navigacija i na tome se na fakultetu treba najviše raditi. Neki kažu da zato postoji tih 12 mjeseci na brodu, ali zašto sam onda išao na faks?
Osuvremeniti, riješiti se nepotrebnih kolegija koji su sami sebi svrha, riješiti se profesora koji su zadnji put bili na brodu prije 30 godina i misle da se i dalje sve radi kako su oni naučili, puno puno PUNO više praktične nastave. Moj magisterij je bio gubitak vremena jer ništa tamo naučeno nije pomoglo sa radom na brodu, a i dobar dio preddiplomskog je bio isti takav.
Pristup profesora i usvajanje novih programa. Uči se iz knjiga koja se bave materijom iz 80-ih godina.
Više prakse, više iskusnijih profesora, praćenje trendova i modernizacija u brodarstvu.
Promijenio bih profesore koji ne razumiju sami sebe.
Uvođenje prakse/kadeture u trajanju od 1-3 mjeseca tokom semestra na brodovima duge plovidbe u dogovoru sa hrvatskim brodskim kompanijama (Tankerska Plovidba, Atlantska Plovidba, Jadroplov). Da se piše iskustvo u matrikulu i da student/vježbenik otkrije sto ga očekuje iza diplomiranja jer riječi rijetko mogu opisati stvarnost plovidbe…
Više struke i mogućnost kasnijeg odabira paluba/makina kao sto ga imaju Danci i Francuzi.
Između godine, da se odrađuje kadetura, da kad završiš faks i kadetura bude gotova.
Više praktične nastave.. I zamijenio bih profesore koji nemaju veze s pomorstvom i na kraju predmeti kao matematika budu najteži na fakultetu.
Sve, 80% prakse, 20% teorije i smijeniti ove metuzaleme sa faxa, kao i ove korumpirane klošare. Tužno je da momci dođu sa faxa i ne znaju u kojem smjeru se vida zavidaje ili odvidaje. Nažalost, pretpostavljam da i dobar dio naših profesora to ne zna. Također, uz odrađenu praksu, momci bi znali otprilike kako koji uređaj izgleda, a ne da sve šta vide na brodu, prvi put u životu vide.
Više specijaliziranja za specifične vrste brodova, npr. Jack up, dp brodovi, dredgeri, port tugovi. I vise o različitim vrstama propulzije.
Više razumijevanja profesora, nismo svi isti i nećemo svi na brod nakon faksa. Malo ljudskosti i poštovanja.
Dekan pomorskog fakulteta mora biti bivši Kapetan ili Kapo.
Ukinuo ovaj spid tečaj jer mi koji smo studirali redovito smo potrošili vremena, novaca, živaca i morali smo baš naučit gradivo.
Praćenje novih tehnologija, a ne učenje o parobrodima i stvarima kojima je već davno bilo mjesto u muzeju. Literatura koju neki profesori koriste u predavanjima je toliko zastarjela u tehničkom smislu da može proći samo kao neki tehnički uvod a ne bit srž kolegija.
Sve. Zastarjeli program. Nema prakse. Uhljebi na pomorskom fakultetu u Xxxxxx. Dovode sinove i braću da rade. Profesori nemaju praksu. Na faksu nije opće bilo bitno znanje, nego znati se snaći.“
Većina ostalih prijedloga bila je upućena povećanju praktične nastave te okretanju ka pomorskoj budućnosti, a ne stalnim prebiranjem po prošlosti.
Zaključak
Pomorci tvrde kako pomorska visoka učilišta Republike Hrvatske ne mogu u stopu pratiti razvoj svjetskih trendova jer se oni naprosto mijenjaju tolikom brzinom da može doći do velikih izmjena unutar dvije godine, a netko je već odslušao dvije godine preddiplomskog studija i tehnički položio ono što se od njega tražilo tada. U suštini je najveći problem direktno suočavanje s problemima, a vrijeme je u svijetu kapitala uistinu novac.
Izgleda da su hrvatski pomorci u velikoj mjeri samokritični, a oni za kojima popravljaju razne greške svoje obrazovne sustave hvale do nebesa, pa se otvara problematika brendiranja hrvatskih pomoraca kao izuzetno kvalitetnog, stručnog kadra za upravljanje poslovima na moru.
Nekako je sva slava pomorske kvalitete otišla ka drugim zemljama koje uz već školovane pomorce razvijaju napredne pomorske autonomne sustave, dok hrvatska brodogradilišta još uvijek muče muku sa pitanjem gole egzistencije na skromnom tržištu. Pouka cijele priče je da oni koji na vrijeme nisu promijenili kurs u maloj razlici sada moraju dobrano okrenuti kormilo.
Činjenica tržišta rada je da Hrvatska proizvodi veoma dobre pomorce, no oni sami imaju želju biti najbolji i upravo su zato kritični spram sebe i sustava. To je jedna od najpozitivnijih stvari koja se jednoj zajednici može dogoditi, jer samodopadnost i divljenje minulom vremenu uvijek vodi u – propast.
Zadrani i turisti jučer su imali pravu atrakciju na Pozdrav suncu i Morskim orguljama vrijednu fotografiranja. U Zadar je doplovio Wind Surf, kruzer koji slovi kao jedan od najromantičnijih brodova na svijetu, piše eZadar.
Ovo plovilo dovršeno je 1989. godine i trenutno plovi pod zastavom Bahama. Dio je flote renomirane svjetske tvrtke Windstar cruises.
Brod je dug 187 metara, što ga čini jednim od najvećih jedrenjaka na svijetu. U Zadar je doplovio iz Grčke, u sklopu putovanja koje je započelo 8. kolovoza ove godine. Na svojih 6 paluba može primiti 342 putnika smještenih u 150 luksuznih kabina. O putnicima brine 210 članova posade.
Pet masivnih jarbola visoko je 50 metara. Za pogon koristi jedra, ali i motore koji mu omogućuju jednostavno uplovljavanje u sve luke.
Dana 20. rujna 1519. godine Ferdinand Magellan isplovio je s pet brodova i otprilike 270 članova posade na ekspediciju čiji će krajnji rezultat biti prvo oplovljavanje svijeta, piše Povijest.hr.
Isplovili su iz gradića Sanlúcar de Barrameda, na ušću rijeke Guadalaquivir u Španjolskoj. Do kraja godine došli su do Rio de Janeira, a zatim sljedeće godine nastavili put prema jugu.
Otkrili su prolaz koji se danas zove Magellanov. Prolaz je prvotno nazvan Prolaz Svih Svetih je Magellanova flota njime prolazila 1. studenog 1520. godine, na dan Svih Svetih. Izbivši na drugu stranu prolaza, našli su se na oceanu kojeg su nazvali Mar Pacifico (danas Tihi ocean) u značenju mirno more.
Do ožujka 1521. godine preplovili su Tihi ocean i došli do Filipina (ime dobili po španjolskom kralju Filipu II.). Na Filipinima je Magellan ubijen kad je pomagao jednom lokalnom vladaru u bitki protiv njegovih neprijatelja. Pogođen je kopljem od bambusa i zatim dotučen drugim oružjima.
Putovanje je nastavio Juan Sebastian Elcano. Bitno je naglasiti da Magellanu nije bio cilj oploviti svijet, nego samo pronaći zapadni put do Azije. On je, dakle, prije smrti postigao svoj cilj.
Izvršni direktor kompanije za upravljanje brodovima Anglo-Eastern Univan Group sa sjedištem u Hong Kongu, Bjørn Højgaard, odlučan u namjeri da istakne koga vidi kao stvarnog uzroka tekuće krize smjene posade, pozvao je u objavi na LinekdInu na bojkot luka, piše Splash247.
Način na koji se odnosimo prema pomorcima u 2021. godini apsolutno je sramotan. Od početka pandemije, odjeli za crewing diljem svijeta pokušali su olakšati smjene posade u teškim uvjetima. Pomorci kod kuće često ne mogu dobiti ugovor, možda zato što žive u zemlji s velikim brojem slučajeva zaraze COVID-om. A pomorci na brodu sve se više tretiraju kao izopćenici, unatoč činjenici da su tijekom cijele pandemije radili na održavanju globalnih lanaca opskrbe – na golemu korist ljudima i narodima diljem svijeta, rekao je Højgaard, a prenosi The Maritime Executive.
Nisu krivi upravitelji i kompanije. Oni čine sve što je u njihovoj moći kako bi se izvršile smjene posade u uvjetima koji se stalno mijenjaju. Pravi krivci ovdje su luke i države koje odluče da žele primati brodove i njihov teret, ali ne dopuštaju smjene posade, izjavio je Højgaard.
Højgaard je opisao kako čak i potpuno cijepljeni pomorci često moraju u karantenu ukupno 14-21 dan prije i nakon leta do luke ukrcaja, a nakon što uđu na brod, od njih se traži da se samoizoliraju još 14 dana dana, kako bi se smanjio rizik zaraze na brodu.
Kad ipak stignu na posao, rade udaljeni od obitelji, često bez odmora, ne znajući hoće li im se poštivati trajanje ugovora, i uz jezivo saznanje da će ih, ako se ozlijede na poslu, mnoge zemlje odbiti ih odvesti na kopno kako bi se liječili.
One luke koje samo ‘uzimaju’, a ne ‘daju’ doista treba bojkotirati, zaključio je Højgaard.
Dok pomorska industrija sve veću pozornost pridaje dekarbonizaciji, kriza smjene posade nije završila, a operacije plovila još uvijek uvelike ovise o tisućama predanih pomoraca. Njihovi napori osobito su vidljivi u zakrčenim kontejnerskim lukama: u nedjelju je 71 kontejnerski brod čekao na pristajanje na prometnim terminalima u Long Beachu i Los Angelesu.
Najnovije izvješće Seafarers Happiness Index kojeg je objavio Mission to Seafarers daje potresnu sliku: razina zadovoljstva pomoraca pala je u drugom tromjesečju na 5,99/10, u usporedbi sa 6,46 u prvom tromjesečju.
Komentar jednog pomorca naveden u izvješću još bolje opisuje stvarno stanje: “We have broken sleep, broken systems, and people feeling broken too.”
U petak, 17. rujna Sindikat pomoraca Hrvatske objavio je vijest da je osam članova posade broda AS ROSALIA, koji nisu imali mogućnost cijepljenja u svojoj zemlji, cijepljeni protiv Covid 19 virusa u Rijeci.
Kako piše u njihovoj objavi, omogućavanjem cijepljenja stranih pomoraca Republika Hrvatska je potvrdila kako smatra pomorce ključnim radnicima te je postupila sukladno Konvenciji o radu pomoraca, koja propisuje obvezu svih država potpisnica da osiguraju zdravstvenu skrb, između ostalog, za sve pomorce koje dolaze u hrvatske luke.
Primjer iz prakse
Ova vijest dolazi nedugo nakon naše objave o iskustvu jednog pomorca iz Hrvatske koji se u domovini odlučio cijepiti drugom dozom kako bi mu se izdala važeća Covid putovnica. Međutim, na mjestu predviđenom za cijepljenje odbijeno mu je izdavanje potvrde za putovnicu jer se prvom dozom cijepio u inozemstvu. Navedeni pomorac ipak se uspio cijepiti na drugom mjestu, no iz teksta nije jasno vidljivo je li nakon toga uspio dobiti spornu potvrdu.
Postavlja se pitanje o tome funkcionira li u praksi, kad je u pitanju cijepljenje, ispunjenje obveza koje propisuje Konvencija o radu pomoraca? Medicinska pomoć pružena je navedenim stranim pomorcima u obliku cjepiva te je time Hrvatska ispunila svoju obavezu sukladno Konvenciji. No što je s drugim zemljama i što pomorci mogu očekivati nakon cijepljenja?
Nije naveden razlog zbog kojeg navedeni pomorci nisu imali mogućnost cijepljenja u svojoj domovini, pa nije jasno dolaze li iz zemalja u kojima cjepivo nije dostupno ili možda ne pripadaju ugroženim skupinama koje su prepoznale njihove zemlje. Postoji mogućnost i da su samo bili fizički spriječeni cijepiti se u vlastitoj državi s obzirom da su trenutno na brodu.
Hoće li se ovim ljudima koji su se cijepili u Rijeci priznati cjepivo koje su primili u Hrvatskoj kad se vrate kući, ili će i oni na povratku u svoju zemlju morati prolaziti sličnu situaciju kao naš pomorac iz priče? Hoće li imati problema pri ponovnom ukrcaju?
Problemi pomoraca
Pomorci u Hrvatskoj, a i diljem svijeta, suočeni su s raznim problemima tijekom pandemije. Vlada kriza smjene posade, pomorci ostaju na brodovima mjesecima jer nisu u mogućnosti vratiti se kući, ugovori se često produžuju, a karantene (za koje svaka država ima vlastita pravila) traju danima, pa čak i tjednima. Posebno je to vidljivo iz slučajeva poput karantene na Jadroplovovom bulk carrieru Trogir u Saigonu, koja je trajala više od mjesec dana. To je tek jedan u moru sličnih primjera diljem svijeta.
Ne treba zanemariti ni rizik od zaraze kojemu se pomorci diljem svijeta izlažu, što je popraćeno velikom količinom stresa kojeg svakodnevno proživljavaju. Ogromna kriza pogađa i mentalno zdravlje pomoraca, pa su se tako u posljednjih godinu i pol dana drastično povećale brojke pomoraca koji pate od anksioznosti i depresije. Uz to u porastu su slučajevi maltretiranja na brodu, a uz njih i one najcrnje brojke – slučajevi samoubojstava na moru.
Pomorska industrija
Nažalost, ovakve crne statistike ne iznenađuju. Velik broj kompanija napušta brodove, na kojima pomorci ponekad mjesecima ostaju zarobljeni. Bilježi se povećan interes za uvođenjem autonomnih brodova, pa čak i automatiziranih sustava za ukrcaj/iskrcaj u lukama, što upućuje na to da radnici u pomorskoj industriji postaju ‘zadnja rupa na svirali’, a sindikati su već pozvali radnike u pomorskoj industriji na bojkot autonomnih plovila.
U isto vrijeme pomorska industrija bilježi najveće profite u posljednjih 10 godina, nakon što je zbog zastoja u dostavi robe diljem svijeta došlo do golemih porasta cijena vozarina. Primjerice, troškovi prijevoza jednog kontejnera od 40 stopa iz Kine u Europu povećali se za više od 500 posto u odnosu na isto razdoblje lani.
Sve to ide preko pleća pomoraca, koji se uz navedene probleme moraju još suočavati s birokratskim zavrzlamama pri smjenama posade ili povratku kući. Istina, kako je ITF dogovorio s predstavnicima poslodavaca, pomorci mogu kroz naredne dvije godine očekivati poraste plaća u iznosu od 4,5 posto. No, to su mizerna povećanja s obzirom na profit koji su stekle kompanije.
Pomorci – ključni radnici
Mnoge zemlje priznale su pomorce kao ključne radnike, što ih automatski stavlja u skupinu na koju se primjenjuju drugačija pravila kad su u pitanju putovanja. No, to ne znači nužno da mogu izbjeći karantene pri dolasku u strane zemlje. S obzirom da svaka država ima vlastita pravila i mjere prevencije širenja virusa, pomorci mogu tek stisnuti zube i nadati se, kao i svi ostali, da će se pandemija završiti što prije.
Ostaje nada i da je situacija koju je prošao naš pomorac iz priče samo iznimka koja potvrđuje pravilo te da njegovi strani kolege neće morati prolaziti isto pri povratku u svoje domovine.
Pandemija koronavirusa donijela je goleme probleme i pomorcima na svim svjetskim morima. Upravo o svladavanju tih prepreka u plovidbi raspravljalo se na skupštini Konfederacije europskih udruga pomorskih kapetana u Rijeci. Pod motom “Heroji među nama” kapetani brodova traže rješenja za svoje pomorce, piše HRT.
Uvijek je bilo teško, no danas je uistinu iznimno složeno ploviti svjetskim morima. Pandemija je dotaknula sve luke svih mora. Kontrole su rigorozne. Da bi samo došli na brod u novu smjenu, pomorci prolaze kalvariju.
“Pazite, on mora, iako je cijepljen, a ide u Kinu, Japan ili Grčku, mora ići u 14-dnevnu karantenu. Dio obavi kod nas, 4 dana, nešto u avionu, a 10 dana kod nas je zatvoren u sobi”, rekao je Juraj Karninčić, predsjednik Udruge pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana.
Ipak pomorci se snalaze. I naši ljudi uspijevaju doći do broda, ukrcati se, odraditi ugovor, često i ostati duže na brodu. Svi oni čekaju bolja vremena.
“Situacija je lakša, ali težimo boljem, moramo vjerovati u bolje sutra, trebamo misliti na bolje”, rekao je Nenad Simičić, predsjednik Udruge pomorskih kapetana Hrvatske.
Zbog pandemije se često ne poštuju odredbe o trajanju ugovora. Gotovo su zabranjeni izlasci na kopno. Budućnost ovisi o procijepljenosti.
“Nadamo se da će se situacija popraviti u idućem razdoblju. Borimo se već dvije godine. Vidimo bolja vremena, no moram kazati mjere na brodovima su i dalje stroge”, rekao je Dimitar Dimitrov, predsjednik Konfederacije europskih udruga pomorskih kapetana CESMA.
Hrvatska je među zemljama koje su nekim mjerama olakšale rad svojim pomoraca. No samo je 50 zemalja za sada potpisalo rezoluciju o pomoći pomorcima. Stoga, treba izdržati kao i uvijek do sada – kažu kapetani u Rijeci.
U širokoj je javnosti slabije poznato da je brod Titanic imao dva sestrinska broda: Olympic i Britannic. Najstariji u floti bio je Olympic i po njemu je čitava klasa brodova dobila ime. U trenutku izgradnje u Belfastu Olympic je bio najveći putnički brod na svijetu, piše Povijest.hr.
U godini prije potapanja Titanica, Olympic je doživio sudar s britanskim ratnim brodom HMS Hawkeom 20. rujna 1911. godine. Prilikom mimoilaženja Hawke se zabio u Olympicov pramac, vjerojatno privučen s kursa Olympicovom velikom istisninom. Oba broda su teško oštećena, no kasnije su popravljena i nastavila su s radom. Tvrtka White Star, kojoj je Olypmic pripadao, morala je voditi dugu sudsku bitku s vladom zbog ovog incidenta. Olympic je proveo šest mjesecima na popravcima, a pritom su korišteni dijelovi Titanica, čija je izgradnja stoga odgođena.
Titanic je potonuo 1912. godine od udara ledenjaka, a treći brod Britannic stradao je za vrijeme Prvog svjetskog rata od plutajuće mine. To se dogodilo 1916. godine nedaleko od grčkog otočića Kea, kad je Britannic bio u službi kao bolnički brod. Time je Olympic postao jedini brod od svoje klase koji nije potonuo.
Zanimljivo je da se Olympic nalazio relativno blizu Titanica kad je ovaj potonuo te je krenuo upomoć, ali ga je preduhitrio brod RMS Carpathia. Kako se smatralo da bi pojava broda istog izgleda kao Titanic zadalo dodatnu traumu preživjelima, odlučeno je da Olympic ipak neće pružiti dodatnu pomoć Carpathiji.
Nakon potonuća Titanica, Olympic je podvrgnut temeljitoj istrazi te je poslan na preinaku na brodogradilište. Dobio je dodatne čamce za spašavanje, ali su radnici i posada shvatili da su mnogi od njih truli i neupotrebljivi, zbog čega je došlo do pobune. Uhićeno je 54 mornara, ali su pušteni nakon što su se strasti smirile. Brodu je instalirana dvostruka ljuska.
Poput sestrinskog Britannica, Olympic je služio u Prvom svjetskom ratu. U jednom je trenutku spasio mornare s potonulog bojnog broda HMS Audacious, a ostatak rata službovao je kao brod za prijevoz vojnika. Uspio je čak potopiti njemačku podmornicu U-103 tako da se zabio u nju. Nakon rata je nastavio civilnu službu, a povučen je 1934. godine radi štednje u vrijeme Velike depresije.
Prije pojave turizma, u našem priobalju bilo je doista teško živjeti. Brojni su stoga naši preci trbuhom za kruhom otišli u Ameriku, a u arhivama o tome svjedoče i liste putnika tadašnjih brodova na putu za New York. Danas je to vrijedna arhivska građa za povijest hrvatskih iseljenika, a profesor Igor Legaz pronašao je način kako je pretraživati. Naposljetku, i sam je na jednoj pronašao ime svoje prabake; javlja Morski.hr
Svakog tjedna iščekujem nov članak iz serije o brodovima, koje piše veliki znalac Ivo Batričević. Dugo sam čekao da gospar Ivo Batričević, napiše nešto o legendarnom brodu “Vulcania”, slavne malološinjske familije Cosulich (Kozulić):
Brodom “Vulcania” je moja pranona Luigia Legaz r. Simičić, 1930. godine, trajno napustila Evropu i nastanila se u Sjevernoj Americi. Na ovoj stranici svatko može pretraživati brodske putničke manifeste, pa tako naći podatke o svojim srodnicima, koji su se iskrcali u luci New York.
Za potrebe ovog članka, izdvojio sam tri detalja putničkog manifesta broda “Vulcania” (kapetan je bio Aristide Cosulich), koji je 25. ožujka 1930. godine isplovio iz luke Trieste, a 08. travnja 1930. godine uplovio u luku New York.
Pripadajući manifest, sadržavao je 15 listova, a na listu 6, pod brojem 15, upisana je moja pranona.
Foto: Morski.hr
Putnički brodski manifesti su vrlo snažna dokazna sredstva, za koje važi presumpcija o istinitosti (“praesumptio iures et de iure”).
Za moju pranonu je upisano da se preziva Simicic Legaz, da se zove Luigia, da ima 56 godina, da je udovica, da joj je kućni jezik talijanski, da čita, da piše, da je talijanska državljanka, da je talijanske etničke (narodnosne) pripadnosti, da je rođena na (otoku) Lošinju [precizno: u Velom Lošinju], da joj je USA viza izdata u Zagrebu, da joj je kći Elisabetta, osoba za kontakt u mjestu posljednjeg prebivališta, da joj je krajnje odredište putovanja New York, da joj sin Bogdan osigurava smještaj na adresi u New York, da je sama financirala putovanje, da joj je svrha putovanja useljenje u USA, da je dobrog zdravlja, da je visoka 170 cm, da ima smeđe kose, da ima smeđe oči, …
Pretpostavljam da bi stupac 10, na prednjoj strani lista manifesta, mogao privući veliku pažnju, zato jer je riječ o rubrici: “race or people”.
Svaki putnik se morao narodnosno deklarirati, a Dalmatinci su tretirani kao pripadnici zasebnog naroda
Naime, USA administracija je inzistirala da se svaki putnik (koji nije državljanin USA) narodnosno (etnički) ili rasno deklarira (suglasno važećim pravilima, koja su napisana među uputstvima na obrascima manifesta), te je odgovorna brodska osoba morala potpisati izjavu da su svi podaci uneseni savjesno i da odgovaraju izjavama putnika.
Uočljivo je da su na listu 6, upisani 17 putnika, od kojih je 1 bio državljanin USA, pa se nije narodnosno (rasno) izjasnio. Od ostalih 16 putnika, njih 2 su se narodnosno (etnički) izjasnili da su “Dalmatian”, njih 10 su se narodnosno (etnički) izjasnili da su “Croatian”, njih 3 su se rasno izjasnili da su “Hebrew”, dok se 1 narodnosno (etnički) izjasnio da je “Italian”.
Foto: Morski.hr
Prilažem spisak svjetskih naroda, odnosno rasa. Spisak se nalazio na obrascima manifesta, kako službena brodska osoba ne bi “švrljala” u toj važnoj rubrici.
Spisak je bio instrukturnog karaktera, što znači da su bili dopušteni upisi narodnosnih pripadnosti, koje nisu navedene na spisku, kao npr. Macedonian, Basque, …
Ono što je jako bitno naglasiti, to je da su Dalmatinci (pravilno) tretirani kao pripadnici (zasebnog) naroda, a takvo stanje je bilo sve do 1953. godine, kada je USA administracija ukinula stupac “race or people” u putničkim manifestima.
