U 21. broju časopisa Plima Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, izdanog u lipnju 2021. godine, objavljen je zanimljiv članak o prvom iskustvu plovidbe kadeta Jakova Džafića.

Časopis Plima pokrenuli su studenti i profesori Pomorskog fakulteta u Rijeci sa željom prikazivanja njihovoga rada i rada osoba vezanih uz Fakultet, te zanimljivih priča iz studentskog života. Jednu od takvih priča prenosimo u cijelosti.

Po završetku preddiplomskog studija na Pomorskom fakultetu u Rijeci, 2019. godine, odlučio sam otići na brod. Moja kadetura je započela na brodu „Torm Ragnhild“ danske kompanije Torm. Brod je namijenjen prijevozu naftnih produkata – kemikalija. Kao i svakom pomorcu na kadeturi, prvi dojmovi broda su se duboko urezali u moje sjećanje. Ukrcao sam se u brazilskoj luci Suape, gdje sam se prvi dan upoznao sa zapovjednikom, prvim časnikom palube i ostalom posadom.

Kao vježbenik palube, moji dnevni zadaci bili su podijeljeni na jutarnju i popodnevnu smjenu. Ujutro bih četiri sata odrađivao sve što bi mi vođa palube (noštromo) zadao (pituranje, piketanje, održavanje brodske palubne opreme, pumpi i svega što bi noštromo predvidio), a popodnevnu smjenu sam odrađivao s časnicima palube ( ažuriranje karti, provjera devijacije uz pomoć Sunca, brodska dokumentacija…).

Nakon Brazila gdje smo iskrcali teret (benzin), zaputili smo se u San Lorenzo, u Argentinu gdje smo ukrcali sojino ulje za Španjolsku i Alžir, a prije Argentine smo dobro morali očistiti tankove. Za to nam je trebalo dobrih 11 dana. Trebalo je dovesti brod u što bolje stanje. Nakon Argentine zaplovili smo preko Atlantika za Španjolsku kako bi nakon Španjolske nastavili za Alžir, Rusiju te završili dva mjeseca u Africi, u Gvinejskom zaljevu gdje su piratski napadi česta pojava.

Afriku bih posebno istaknuo (Lome, R. Togo, Benin, Gambija). Nisam vjerovao filmovima dok nisam osjetio na vlastitoj koži i uvjerio se u stvarno stanje na tom dijelu Svijeta. Ne samo da pirati predstavljaju opasnost nego je tu i bolest malarija koja može biti jako opasna za čovjeka.

Cijela ta „avantura“ po Africi me podsjetila na film „Captain Phillips“. Tijekom cijelog našeg boravka u Africi čuvala nas je vojska. Tamo smo proveli božićno i novogodišnje vrijeme. Na brodu je svaki dan ponedjeljak, svaki dan je radni bez obzira na vremenske uvjete ili praznike i blagdane, svaki dan se radi.

Nakon Afrike zaputili smo se u Europu, točnije Lavera, Francuska, gdje smo ukrcali teret (benzin) za Ameriku, New York. Tijekom plovidbe su se kontinuirano provodile različite vježbe, od protupožarnih do pružanja prve pomoći, s ciljem da posada bude spremna u bilo koje doba pravovremeno reagirati.

Dolazak u New York je za mene predstavljalo stres jer se nije znalo hoću li ću moći nakon šest i pol mjeseci otići kući. Naime u to je vrijeme (ožujak 2020.) započela pandemija COVID-19, no na svu sreću „ u 5 do 12“ uspio sam se iskrcati i stići kući jer tko zna kada bih se nakon toga iskrcao. Uspješno sam prošao i hrvatsku granicu na zagrebačkom aerodromu jer se izuzetno dugo čekalo zbog pandemije COVID-19.

Moje prvo iskustvo na brodu je svakako „avantura“ u mom malom dijelu života koju ću nositi sa sobom do kraja života.

Ovom prilikom bih se zahvalio Pomorskom fakultetu na Rijeci na prilici koju su mi dali da napišem ovaj članak te se radujem novim izazovima u životu.

Jakov Džafić