U zadarskoj luci Gaženica u četvrtak, 6. svibnja 2021. završeno je iskrcavanje više od 300 komada američke vojne opreme i sredstava koja su dan ranije dopremljeni brodom Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske “Hurst Point”, a koja će se koristiti u vježbi “Immediate Response 21”
OTP Klik kredit je vaše odredište za brzi gotovinski kredit online i uz pogodnosti
Vrijeme je novac. I što smo stariji ta „valuta“ nam je dragocjenija. Želimo vrijeme iskoristiti radeći one stvari koje nas uveseljavaju, bilo to putovanja na egzotične destinacije, obnova doma, poklon za nama dragu osobu ili poklon sebi samima. Ili su nas pak nepredviđene životne situacije dovele u nezavidnu financijsku situaciju koja iziskuje veća financijska sredstva.
Neovisno o motivima i željama, jedno je sigurno – ne želimo gubiti vrijeme na administraciju. Zato uz OTP Klik kredit u samo pet koraka jednostavno i brzo oblikujte kredit prema vašim potrebama, uz povoljne uvjete i dodatne pogodnosti za korisnike programa vjernosti OTPetice.
Kako ne biste gubili dragocjeno vrijeme OTP banka d.d. pripremila je sve potrebne informacije na jednom mjestu kako bi Vas približila ostvarenju Vaših želja.
Putem kreditnog kalkulatora oblikujte uvjete koji prate vaše potrebe, a želite li se radije posavjetovali s operaterom Kontakt centra i provjerili zadovoljavate li uvjete za ugovaranje gotovinskog kredita u OTP banci d.d. popunite našu kontakt formu i odgovor ćete dobiti putem e-maila, a za detaljnije informacije o kreditu koji možete ugovoriti uslijedit će povratni telefonski poziv.
Uz OTP Klik gotovinski kredit u kunama uz odobrenje zahtjeva u samo 30 minuta na vašem računu može biti iznos do 225.000,00 kuna uz rok otplate od jedne do 10 godina.
Ne odgađajte dalje Vaše odluke i želje, informirajte se kako ih možete ostvariti i vaše vrijeme potrošite onako kako Vi to želite.
Zamršeni konopi – kako se odvezati od stresa?
Da su pomorci radna skupina koja je među najizloženijima stresu, zaključila je i Europska agencija za sigurnost i zdravlje te stavila dodatni naglasak na prevladavanje ovoga dugogodišnjeg problema. Ono što valja imati na umu jest da se stres kod pomoraca značajno razlikuje od stresa koji se pojavljuje kod radnika na kopnu.
Zašto? Pomorci su, za razliku od drugih, strogo vezani vremenom, te prostorno ograničeni. Oni se nalaze na svome radnome mjestu tijekom čitavog vremena predviđenom u ugovoru o radu, a prilike je dodatno pogoršala pandemija korona virusa poradi nemogućnosti obavljanja smjena, pa su neki ostali i duplo više od planiranoga boravka na moru.
Kada je riječ o stresu kod pomoraca, on se može promatrati kroz tri komponente, a to su mentalni stres, psiho-socijalni stres i fizički stres. Ono što pomorce najviše stavlja pod pritisak jest odvojenost od obitelji i prijatelja, usamljenost na brodu, umor, multinacionalnost posade, ograničenost kretanja i nedostatak sna.
Jedna bitna stavka je i percepcija neravnoteže koja može biti potaknuta kulturološkim razlikama članova posade, te nejednakoj količini znanja i vještina, odnosno neki će obrazovaniji pomorci morati „potegnuti“ i za kolege koji nemaju konkretna znanja, no tehnički su u jednakim, ako ne i u boljim pozicijama, zahvaljujući certifikatima iz zemalja trećega svijeta.
Stres u određenom postotku prerasta u ono najneželjenije, a to su nesreće, ozljede i bolesti. Pomorci redovito odlaze na sistematske preglede, no tamo je naglasak stavljen na fizičku spremu. Država koja je odlučila stati tome na kraj jest Italija, pa oni još od 2008. godine provode detaljna ispitivanja psihičke spreme i razmatraju učinke stresa na pojedinca koji radi u pomorskom sektoru ploveći morima svijeta. U takvom pristupu, iskristalizirale su se razlike stresora, to jest stresori su se podijelili na objektivne i subjektivne.
Kada je riječ o objektivnim čimbenicima, odnosno uzročnicima stresa, valja spomenuti buku, vibracije, promjene temperature, visoku razinu odgovornosti, monotoniju, problem sa snom, razdvojenost od doma i manjak perspektive u karijeri. Subjektivni čimbenici, to jest stresori, jesu oni koji dolaze iz čovjekove nutrine, pa su tu presudne samoprocjena vlastitoga stanja i ocjena osobnoga zadovoljstva. Kako bi se spriječile negativne misli, važno je da se pomorac stavi u ulogu neovisnoga promatrača, pa i ako je situacija loša, da se pokuša utješiti na bilo koji po zdravlje neškodljiv način.
Što se fizičkoga stresa tiče, najveću ulogu ima umor. Umor je čak definirala i Međunarodna pomorska organizacija, i to riječima: „Smanjenje tjelesnoga ili mentalnoga raspoloženja koje može oštetiti psiho-fizičke sposobnosti: snagu, brzinu reakcije, koordinaciju, donošenje odluka i emocionalnu ravnotežu.“. U velikom istraživanju AMSA-e (Australian Maritime Safety Authority), čak 80% pomoraca radi više od 80 sati tjedno! Time se ugrožava zdravlje pomoraca, ali i čitava radna okolina, kao i sveopći okoliš. Umor je izuzetno ozbiljan problem.
Mlađi pomorci se manje žale na umor jer su, s obzirom na godine, izdržljiviji, no osjetljiviji su na buku, vibracije, promjene temperature i vremenske zone. Ono što dodatno doprinosi umoru jest poremećaj sna, a najzastupljeniji je kod brodova koji konstantno rade prekooceanske pomorske poduhvate. Pomorci s takvih brodova se žale na epizode budnosti, a najčešće su dvije do tri u jednom spavanju. Za naglasiti je i da je stres veći po noći, nego li po danu, a dodatno ga pogoršava aktivnost plovila uzrokovana nemirnim morem.
Kao što je već spomenuto, pomorcima stres stvara i izolacija koja je u nemalom broju slučajeva put u depresiju. Na svjetskoj razini, 60% pomoraca smatra da im je upravo to najveći problem – odvojenost od ljudi koje oni vole. Da bi prevladali osjećaj usamljenosti, pomorci imaju potrebu za kompenzacijom osjećaja i dijela, pa se, prema istraživanju, većina prepušta užicima konzumacije duhanskih proizvoda, to jest većina ih je potvrdila da im duhan pomaže u prevladavanju osjećaja odvojenosti jer ih na neki način smiruje. Međunarodni transportni forum (ITF) je nakon opsežnog istraživanja zaključio da gotovo 90% pomoraca živi pod stalnim stresom, a onaj mali dio do 100% su stari pomorci kojima je more postalo njihov pravi dom.
Pomorci su se također izjasnili da ih najviše pogađa vijest o bolesti ili smrtnom slučaju u obitelji, te da u takvim situacijama značajno gube radnu sposobnost, od same želje za radom do efikasnosti obavljanja posla. Europska Unija je odlučila otići korak dalje, pa se tako radi na platformi preko koje bi pomorci komunicirali sa psiholozima dok su na brodu i tako bi prevladali svoje strahove i čežnje.
Zaključuje se da se od stresa gotovo nemoguće izolirati na mjestu zvanome brod. Nije moguće otići za vikend na kampiranje, u popodnevnu vožnju motociklom, niti zagrliti voljene kada se god poželi. Anti-stres terapije koje se primjenjuju za osobe na kopnu nije moguće primijeniti na pomorce jer je njihova situacija mnogo složenija, a sam odnos između radnoga okruženja, takozvanog prisilnog druženja i vlastite intime kompleksniji i zahtjeva dubinska razmatranja.
Stoga je važno da se pomorci oslobode u otkrivanju svojih problema osobama koje su im na vrhu liste povjerenja, kako bi se izbjegle trajnije posljedice ili eventualne bolesti kojima je stres uzrok.
Evo što sami pomorci kažu, kako se pomorac mijenja tijekom godina plovidbe:
„Osami se“
„Vuk samotnjak…“
„Neko milom, neko silom, neko odlazi
i ovako i onako život prolazi,
promijenilo vrijeme djevojke i drugove
i ovdje stranac sam za sve…“
„Postane samotnjak“
„Pa sve vise te boli briga za sve…“
„Nakon 38 god na brodu moja želja za druženjem i prijateljima je ista kao prvog dana, danas možda još i veća.“
„Svatko postane ono sto želi, nema mnogo veze s brodom to.“
„Brod je kao i vojska sto je bila, nauči čovjeka da trpi svašta i svakoga.“
„Ljudi šta vam je ili voliš ili ne voliš, ali s vremenom se svi mijenjaju, pomorac ne postaješ nego se rodiš!“
„Jednom prilikom pomorci su pričali o stvaranju navika poslije nekog vremena provedenog na brodu.. Prvi kaže kako doma nikada ne stavlja čašu na rub stola… drugi kaže kako je doma vezao TV konopom da ne padne. Treći kaže da svako jutro ostavi 100 dolara ženi na noćni ormarić.“
„Lijepim doma labele na police, da se zna gdje što stoji!“
„Brod me čini sretnim.
Svaki dan sam sve,
sretniji, mlađi i ljepši.
Jedva čekan sutra,
jedva čekam sljedeći ukrcaj, isto tako i moji doma (čekaju moj ukrcaj)“
„Nakon 25 godina navigacije mogu se samo praviti da san normalan.“
„Pukao sam kao zvečka, ne razumijem vrijeme događaje i ljude, a tek neki ciljevi u životu sve zaboravljeno…“
„Više cijenim ono što imam doma, obitelj najviše.“
„Nakon svih godina brod nas donekle promijeni kao ljude rješavajući razne probleme iz dana u dan, očvrsnemo, neke navike s broda je teško prestati raditi za kratko vrijeme koliko smo kući, pa ponekad i ukućanima izgledamo.. da kažem – čudno … uvijek s pojačanim emocijama zbog udaljenosti od porodice, a u isto vrijeme sreća jer sam baš ja uspio da svojim radom na brodu omogućim svojim najbližima život dostojan čovjeka imajući u vidu sve ove godine koje su prouzrokovale krize, nezaposlenost i niske plaće za obične ljude koji rade na kopnu… o zemljama koje sam posjetio, a koje sam uspio da obiđem – to je posebno bogatstvo….“
„Nikakve promjene jedino me je strah da sam sebe negdje ne sretnem na putu, pa se zaobilazim u širokom luku……“
„U nekim zemljama pomorce na sudu ne smatraju pouzdanim svjedocima …“
Petar Zuanović
Sud Horvatinčiću odbio žalbu, konačno će u zatvor!
Tomi Horvatinčićui odbijena je žalba, što “znači da mu se, sukladno zadnjoj odluci suca izvršenja, odgađa odlazak u zatvor do 30.6.2021.”, informacija je koju je Index dobio sa zagrebačkog Županijskog suda, a prenosi Morski hr. – On je htio duplo dužu odgodu.
Mediji su nedavno izvijestili da mu je rješenjem, donesenim zadnjeg dana ožujka, odlazak na robiju prolongiran na tri mjeseca, a tražio je šest mjeseci. Žalio se, no sud je sada konstatirao kako su mu tri mjeseca na slobodi dovoljna za obavljanje fizikalne terapije koja je razlog zadnjih odgoda.
Mišljenje da mu se znatno pogoršala postojeća kronična bolest i da se ne može liječiti unutar zatvorskog sustava dao je kirurg Zatvorske bolnice Luigj Daka, a ono je suglasno sa stavom Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika Zatvorske bolnice u Zagrebu, čija je potpisnica doktorica Maša Bulajić.
Pomorsku nesreću u kojoj je poginulo dvoje Talijana skrivio još 2011.
Horvatinčić je 16. kolovoza 2011. godine kod otočića Lukovnjaka u primoštenskom akvatoriju skrivio pomorsku nesreću u kojoj su poginuli talijanski supružnici Francesco i Marinela Patella Salpietro. Sudilo mu se tri puta, dvaput pred vijećem šibenskog Općinskog suda, pod predsjedanjem sutkinje Maje Šupe.
Prvi put je dobio uvjetnu kaznu od godine i osam mjeseci zatvora s trogodišnjim rokom kušnje, drugi put je oslobođen zbog navodne sinkope. Viši je sud ukinuo obje presude. Treći put, pred novim vijećem šibenskoga suda, pod predsjedanjem Ivana Jurišića, dobio je četiri godine i deset mjeseci. Presuda je postala pravomoćna u drugoj polovici 2019. godine. Do danas nije otišao na odsluženje kazne.
Kao što je poznato, nakon presude ispostavilo se da je jako bolestan. Pogoršala mu se kronična bolest, išao je na operaciju u inozemstvo. Liječnici iz Zatvorske bolnice tvrdili su da u zatvorskom sustavu ne može dobiti adekvatnu medicinsku njegu. Poslije zadnjeg zahvata doznalo se da mu je potrebna fizikalna terapija, a dobivat će je, kako je najavio, u poliklinici Peharec u Puli. Sa zagrebačkog Županijskog suda informirali su nas da će “sudac sada periodično tražiti podatke o tome da li se Horvatinčić redovito podvrgava potrebnim terapijama”.
Sa suda su objasnili i kako “Tomo Horvatinčić ima status osuđenika koji koristi zakonsko pravo da zbog zdravstvenih razloga moli odgodu izvršenja kazne zatvora što mu se, temeljem mišljenja liječnika Zatvorske bolnice, do sada odobravalo”. Horvatinčiću “nisu određene nikakve mjere ograničenja ili nadzora kretanja, osim što se mora redovito podvrgavati medicinskim terapijama”.
Otkako mu se počeo odgađati odlazak na robiju zbog teškog zdravstvenog stanja, Horvatinčića su novinari viđali po kafićima, jednom i u društvu nekog gospodina koji je napao novinara Indexa.
A Index otkriva i da u istarskom Baratu, mjestu udaljenom pedesetak kilometara od Pule, gdje će dobivati spasonosnu medicinsku pomoć, gradi vile s bazenom.
I tako, na slobodi ostaje do 30. lipnja. Naravno, ne uslijedi li neka nova zdravstvena nevolja, što mu iskreno ne želimo.
D.G.
Na današnji dan 1992. godine u Gružu je potonuo brod Aurora
Do sudara Jadrolinijog trajekta “Ilirija“ i Atlasovog broda došlo je 6. svibnja 1992. u gruškoj luci. “Aurora” je iz još okupiranog Cavtata prevozila 96 putnika i članova posade.; prenosi Libero portal
Na današnji dan prije 29 godina dogodila se jedna od najvećih pomorskih tragedija u novijoj dubrovačkoj povijesti. Pri potonuću broda “Aurora” živote je izgubilo desetoro ljudi, među njima i troje maloljetne djece.
Pri potonuću broda živote su izgubili Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum.
Danas u 16:43 u Luci Dubrovnik gradonačelnik Mato Franković položit će vijenac u more za stradale na brodu Aurora.
Istra prva u Hrvatskoj cijepi pomorce
Županijski zavod za javno zdravstvo prvi je u Hrvatskoj uvrstio pomorce na listu prioriteta za cijepljenje protiv covida zajedno s turističkim djelatnicima i učiteljima.; piše Glas Istre
Prema neslužbenim podacima iz Istre je oko 700 pomoraca koji plove na domaćim i stranim brodovima.
U uvjetima pandemije potvrda o cijepljenju uvelike će im olakšati ukrcaj i iskrcaj s broda kao i putovanje avionom do destinacije ukrcaja ili pri povratku kući.
NOVI POTRESI U JADRANU: U razmaku od tri minute zatreslo je dvaput
Dva su potresa u samo nekoliko minuta zabilježena su u Jadranskom moru, javio je EMSC, a prenosi dalmatinski portal
Potres magnitude 3,2 po Richteru zabilježen je u danas u 12.26.
Epicentar tog potresa bio je 117 kilometara južno od Splita, na dubini od 2 kilometra.
Nekoliko minuta kasnije, zabilježeno je još jedno podrhtavanje tla. Potres magnitude 2,6 po Richteru zabilježen je u 12.29.
EMSC javlja da je epicentar drugog potresa bio 51 kilometar južno od Visa, na dubini od 10 kilometara.
EPIDEMIJA OLUPINA: NASUKANI DIVOVI
U jeku pandemije koja trese čitavo kopno i čiji nas je treći val upravo pogodio, događa se jedna druga epidemija, a njen val zapljusnuo je obale siromašnih zemalja Južne Azije. I ta epidemija neće odmah napasti čovjeka, ali će odnijeti ono njemu dragocjeno što možda sada i ne prepoznaje ili misli da ga se ne tiče, a riječ je o obalnim ekosustavima koji su i hrana i lijek za i onako opterećene narode trećega svijeta.
Naime, te obale i ti ekosustavi pate zbog nasukavanja olupina, ogromnih prekooceanskih brodova koji se neadekvatno rastavljaju i prijete, kako životu u moru, tako i onome dragocjenom životu kopna, odnosno ljudskim životima onih koji su primorani raditi opasan posao rastavljanja pomorskih grdosija ne bi li preživjeli još mjesec ili dva.
Svijet nije ni primjećivao ovaj problem dok u tursku luku Aliaga nije nasukan brod Fantasy u vlasništvu Carnival grupacije. „Ovo je nešto neviđeno.“ – istaknuo je tada prvi čovjek turskoga rezališta. Osim Fantasy-a, ista sudbina je dočekala i Inspiration te Imagination. Usprkos takvim iznenadnim potezima i gubitku od 2,9 milijardi američkih dolara, Carnival je najavio čak 13 novogradnji! No što je s onima koji novca nemaju ili ga jednostavno ne žele potrošiti na otpremanje brodova u legalna rezališta?
Činjenica je da je upravo sada na svjetskim morima preko 50 000 prekooceanskih brodova, većinom u vlasništvu brodarskih tvrtki iz Grčke, Kine, Japana, SAD-a i Norveške. Također je činjenica i da ih većina plovi pod zastavama Paname, Maršalovih otoka i Liberije, te da po završetku svoga radnoga vijeka, koji je trajanja od 25 do 35 godina, ti brodovi mijenjaju zastavu, te vijući zastave Komora, Toga, Tuvalua i Svetog Kristofora i Nevisa završavaju u ilegalnim ili neadekvatnim rezalištima na obalama Južne Azije.
Problem takvih rezališta jest dospijevanje teških metala, goriva i maziva u okoliš. Kaljuža se probija kroz pješčanu podlogu i tvori masne tepihe koji zagađujuće djeluju na okoliš i predstavljaju veliku opasnost za vrste koje tamo obitavaju. Osim štetnog utjecaja po okoliš, u tim grobljima brodova rodilo se i groblje ljudi, a prema službenim podacima, u posljednjih deset godina smrtno je stradalo petsto osoba, no pravi podaci su puno lošiji.
Europa je posao rastavljanja brodova izgubila još prije pedesetak godina kada se on preselio u Aziju zbog jeftine radne snage. Samo u 2020. godini, 630 oceanskih brodova je završilo u rezalištima, a od toga ih je 466 završilo u neadekvatnim rezalištima Indije, Pakistana i Bangladeša. Postupak je vrlo jednostavan – brod se nasuče na pjeskovite plaže, a siromašni narod navali kao na kakvu gozbu. Mještani tih obalnih i priobalnih područja rade nezaštićeni, bez standardiziranih alata, te režu oplatu i palube u nadi da će zaraditi za kruh. Velik problem je i iskorištavanje djece koja su čest prizor na tim grobljima brodova.
Trend pojave olupina nastavio se i u 2021. godini, pa u prosjeku svaki dan jedan prekooceanski brod završi nasukan i napušten u zemljama trećega svijeta. Najpoznatije lokacije za nasukavanje limenih divova su Alang u Indiji, Gadani u Pakistanu i Chittangong u Bangladešu. U Alangu se godišnje, pri „punom kapacitetu“ rastavi čak 450 brodova! Dakle, svaki drugi brod praktički završi u Alangu na rezanju!
Fotografije sa lokacije Alang, Indija: (Foto: Gcaptain)
Drugo mjesto zauzela je plaža Gadani, nedaleko od Karachi-ja u Pakistanu. Oni godišnje preuzmu 125 prekooceanskih brodova, a neslavne 2016. je upravo tamo poginulo 17 osoba uslijed eksplozije na brodu kojega su rezale, odnosno rastavljale.
Fotografije sa lokacije Gadani, Karachi, Pakistan: (Foto:Youtubescreenshot)
I na trećem mjestu neslavnoga postolja nalazi se Chittangong u Bangladešu. Tamo je posječeno 14 000 stabala mangrova kako bi se oslobodio prostor za rezalište, što je kasnije dovelo do velikih poplava na tom području.
Fotografije sa lokacije Chittangong, Bangladeš: (Foto:Youtubescreenshot/Vesselfinder)
Da bi se ovakve neželjene pojave spriječile, donijete su dvije međunarodne konvencije, jedna još 1989. godine u Bazelu pod nazivom Konvencija o kontroli prekograničnog kretanja opasnog otpada i njegovoga zbrinjavanja, te 2009. u Hong Kongu Konvencija o sigurnoj i ekološki prihvatljivoj reciklaži brodova.
Naravno, i tu se pojavio problem jer nisu sve države potpisale konvencije, pa se negativna praksa nastavila neometano odvijati. Sukladno tomu, Europska Unija je 2019. donijela Europsku uredbu o recikliranju brodova kojom je propisala načine recikliranja brodova iz EU.
Dakle, od trenutka stupanja ove Uredbe na snagu, brodovi Europske Unije mogu svoj radni vijek završiti isključivo u 43 certificirana rezališta, od kojih se 30 nalazi u Europskoj Uniji, a njih 8 u neposrednoj blizini, odnosno u Turskoj. Također, dani su i modeli rezanja kojima prethodi izrada Plana recikliranja. Svi brodovi se rastavljaju uz maksimalno pridržavanje mjera zaštita na radu, te uz najmodernije uređaje. Teški metali i sve ono što bi moglo zagaditi okoliš i u najmanjoj mjeri, izvlači se na posebne podloge, te se tamo usitnjava i dalje skladišti.
To je omogućeno zahvaljujući Međunarodnoj pomorskoj organizaciji koja je naložila svim brodovlasnicima popisivanje opasnih materijala na brodovima. Kroz Planove recikliranja došlo se do toga da se cijeli brod ponovo iskoristi; primjerice kod rastavljanja brodova za kružna putovanja, metal ide u prenamjenu, namještaj kupuju smještajni kompleksi, a opremu ugostiteljske tvrtke.
I tako je svijet još jednom pokazao da nesreću njegove oči ne vide dok se ona ne dogodi nekome poznatom i slavnom, kao što je bio slučaj sa olupinama koje nitko nije primjećivao sve dok Carnival Fantasy nije otišao na svoje posljednje počivalište. No Carnival Fantasy je kroz Plan recikliranja imao tu sreću da uskrsne, pa je taj Plan recikliranja postao svojevrsno Sveto pismo za brodove koji ne žele postati zli duhovi nakon svoje smrti, plašeći i odrasle i djecu na obalama ovozemaljskoga života gdje se siromašni Sizifi bore sa kamenom vlastite gladi koji, ne samo da će im teško pasti na želudac, nego će ih uistinu potpuno pregaziti, sudeći po do sada viđenom.
U teoriji sve cvjeta i mirišu rajski cvjetovi i u Južnoj Aziji, a na fotografijama poviše vidjeli smo da to i nije baš tako, da je svijet zapravo daleko od jednakosti i da će tako ostati sve dok se razlike ne približe luci razumijevanja, a sada su još uvijek negdje daleko, iza horizonta.
Petar Zuanović
VIDEO: Pelješki most – novosti na najvećoj građevinskoj konstrukciji u Hrvatskoj
Napokon se vidi napredak u povezivanju dijelova mosta čija će ukupna dužina biti 2.404 metra. Ovaj kablovski most sadržavati će 13 raspona. Sedam će biti nosača kabela – pet središnjih od 285 metara i dva vanjska od 203,5 metara. Izvođač radova je Tvrtka China Road and Bridge Corporation.
“Lenac” nabavlja novi i veći dok od 280 metara
Novi dok zamijenio bi postojeći Dok 11 čije održavanje postaje preskupo. Uz to, novi dok bi omogućio iskorak u prihvaćanju brodova koje do sada nisu mogli primati.
RIJEKA – Veliki Dok 11 u brodogradilištu »Viktor Lenac« za nešto više od godinu i pol dana trebao bi biti zamijenjen novim, sličnih dimenzija, ali bitno veće podizne moći. Riječ je o najvećem ulaganju u kapitalnu imovinu ovog kvarnerskog škvera, u pitanju je iznos od oko 35 milijuna eura, koliko su procjene da će biti ukupna vrijednost investicije.; piše Novi List
Koristi od ovog velikog ulaganja škvera u Martinšćici trebala bi imati i susjedna brodogradilišta, riječko i pulsko, koje se razmišlja angažirati na izradi pontonskih sekcija i tornjeva za budući dok. To će obuhvaćati obradu oko 9.000 tona čelika što je, po težini, približan ekvivalent jednom brodu od 50.000 tona nosivosti.
Od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac, koja je upravo dobila novi trogodišnji mandat da vodi ovo brodogradilište, Novi List doznaje da je cijeli projekt u visokoj fazi pripreme. Tijekom idućih mjesec dana očekuje se da će doći do konačnog dogovora s bankama i zatvaranja kompletne financijske konstrukcije, a do početka ljeta u Martinšćicu bi trebao stići dio konstrukcije budućeg doka. Ukorak s time, krenut će se i s projektiranjem, nabavkom sve potrebne opreme i čelika, tako da bi se s prvim konkretnim radovima moglo krenuti do početka jeseni.
Sve veći brodovi
Zamjena najvećeg doka u ovom remontnom brodogradilištu istovremeno je potreba, ali i poslovni iskorak prema onoj tržišnoj niši brodova koje do sada nisu mogli primati u svojim dokovima. Prvenstveno se tu misli na LNG brodove i šansu koja im se otvorila početkom rada terminala u Omišlju, kao i na razvoj kontejnerskog prometa u riječkoj luci, ali i drugog prometa teretnim brodovima u okruženju »Lenca«. Globalizacija je, između ostalog, donijela i nosi sve veće dimenzije brodova zbog kojih remontna brodogradilišta imaju potrebu za korištenjem dokova većih dimenzija.
Postojeći Dok 11 dug je 260 metara, a sa svojom podiznom moći do 40.000 tona može prihvatiti brodove do 285 metara duljine, odnosno »suezmax« veličine. Koliko je jedan ovako veliki dok važan za poslove remonta, kao i drugih većih projekata u »Lencu«, govori podatak da upravo »jedanaestica« nosi najmanje trećinu godišnjih prihoda ovog brodogradilišta, navodi Uzelac.
Više o temi pročitajte <<ovdje>>
