Brodovi u portu, vezani na rivi, mali ili veliki svakodnevna su pojava u bilo kojem dalmatinskom gradu. Gotovo svaki dječak koji se rodi u gradu na moru odrasta uz pogled na njih i upija njihovu ljepotu i sanja da će se jednog dana naći na njemu i broditi svjetskim morima. Nekima od njih pogled pak zapne na jedrilice i one malo, pomalo postanu sastavni dio njihova života. Takvu priču ima i 36-godišnji Splićanin Zvonko Jelačić. Od malena je dane provodio u jedriličarskom klubu i njegova ljubav prema jedrilicama prerasla je u posao. Nakon što je po završetku studija u Splitu stekao zvanje inženjera brodogradnje odlučio je osnovati tvrtku Sailboat RC, danas u samom svjetskom vrhu dizajna i proizvodnje radio-upravljanih jedrilica, budući da je već ranije postigao zapažene rezultate u radio-upravljanom jedrenju. Naime, Zvonko je 2009. godine na natjecanju na Barbadosu osvojio titulu najmlađeg svjetskog prvaka IOM klase ikad. Bilo je tu mnogo nagrada i priznanja, a sve je to, kako kaže, bila zasluga djeda koji ga je kao školarca uključio u jedrenje.

– Kada sam imao oko 8 godina otvorio se Jedriličarski Klub Zenta i djed je upisao sestru, mene i rođake te smo svi skupa počeli trenirati. Od četvero nas prvoupisanih dvoje i dalje jedri bez prestanka od samih početaka. Vjerujem da je ljubav najviše nastala kao rezultat poniranja sve dublje u jedrenje te kroz pokušaje spajanja raznih tehnika, znanja i kreativnog razmišljanja, da se tako izrazim, kroz jedrenje. Ljubav je rasla kako se pojačavalo znanje i iskustvo, a kada sam već kao dijete vidio da u jedrenju postoji mnogo potencijalnih različitih uspješnih putova te da je jako teško doći do nekog konačnog zaključka, zavolio sam ga još i više. Naime, volio sam dijeliti s drugima radost uz more, vjetar i sunce, a to me prati i danas. Teško je opisati što jedrenje znači za mene.

Kada ste zapravo osjetili onu istinsku povezanost i ljubav prema jedrilicama?
Iako sam bio još dijete prava strast javila se jako brzo, teško je reći kada točno, no vjerojatno nakon nekoliko godina. Vjerujem da je za većinu aktivnosti prava ljubav moguća tek kada se unese određena doza žrtve u nju budući da joj to i daje vrijednost, no to kao osmogodišnjak nisam, naravno, shvaćao na taj način. Bilo je važno samo pratiti ono što me ispunjavalo, a to sam i činio. Zbog toga vjerujem da je itekako važno djeci dopustiti da više slijede svoje iskrene strasti, a manje da ih guramo u nametnute kalupe.

U kojim ste se sve klasama okušali, koja vam je osobno najdraža i zbog čega?Isprobao sam klase Optimist, Laser, Krstaši (keelbot) i jedriličarsko modelarstvo (radio upravljano jedrenje). Generalno volim klase gdje taktika, znanje i strategija imaju veću važnost od same fizičke spreme i zbog toga smatram da je jedriličarsko modelarstvo kao multidisciplinarna aktivnost za mene najinteresantnija, a tu se najviše bavim međunarodno priznatom klasom – “IOM”. Mislim da me najviše vuče šaroliki spektar znanja i iskustva koji je primjenjiv unutar jedriličarskog modelarstva, rad na vlastitoj jedrilici koju “mazite  i pazite”, a posebice i brojne napete regate s vrsnim RU jedriličarima koje dolaze kao šlag na kraju torte.

Danas ste Svjetski i Europski prvak upravo u toj klasi. Možete li nam malo približiti IOM klasu i u čemu se ona razlikuje od nekih drugih klasa? Što je za nju specifično?
Klasa IOM, International One Meter class, je radio upravljana klasa jedrilica. Ona je najrasprostranjenija te najkonkuretnija klasa na svijetu. Za nju je posebno specifično što je “box rule”. To znači da je sve osim samih linija trupa i jedra definirano određenim pravilima klase. Time je onemogućeno da se netko previše izdvoji s ulaganjem pretjerane svote novca ili kupovinom samo najskuplje opreme. Samim time natjecanja su uvijek uzbudljiva, svi jedriličari trude se razvijati vlastite vještine, a nerijetki poput mene grade vlastite modele jednometarskih jedrilica, trup se najprije računalno dizajnira te se radi prvi prototip. Velika pažnja usmjerava se na izrađivanje cjelokupnog jedrilja, jarbola, kolombe, kormila i ostalih dijelova. Budući da tehnika neumorno napreduje, svaki milimetar bitan je u preciznosti izrade, promatraju se kemijska svojstva brojnih različitih korištenih materijala, otpornost, savitljivost, izdržljivost, mjere se sile na trupovima, traži se kako izvući najviše iz elektronike, itd. Dakle, kao što sam već naglasio, iznimno multidisciplinaran pristup je osnova djelovanja unutar IOM klase, ali i drugih klasa jedriličarskog modelarstva.

Gotovo svake godine održavaju se natjecanja na kojima ste osvajali nagrade. Pamtite li gdje ste sve bili?
Prošao sam mnoge zemlje i osvajao visoka mjesta na svjetskim natjecanjima u IOM klasi, a što se tiče zemalja neke od njih su Australija, Tajland, Kina, Barbados, Brazil, USA, GBR, Francuska, Italija i Izrael.  Mnoge od regata održavale su se i diljem Lijepe Naše. Upravo sada dolazi nam veliko regatno natjecanje u Rogoznici, državno prvenstvo koje traje od 18. do 20. siječnja i na kojem će prisustvovati i mnogi jedriličari iz drugih zemalja. Dakle, čeka me napeta borba za koju se trenutno svakodnevno pripremam.

Po struci ste inženjer brodogradnje. Kada je došla ideja da se počnete baviti izrađivanjem?
To je nekako išlo samo po sebi, imao sam ideju kako nešto unaprijediti prije desetak godina i kada sam to napravio shvatio da sam bio u pravu s pravcem razmišljanja što me itekako oduševilo u počecima! Budući da su drugi poželjeli imati hrvatske jedrilice, krenuo je razvoj. Puno naših IOM jedriličara sudjelovalo je kroz brojna druženja i regate u razvitku prve “hrvatske jurilice”, a posebice je važno istaknuti gospodina Roberta Grubišu iz Rijeke koji je od samih početaka s nama “u igri”.

Što je bilo prvo što ste zamislili i sami izradili?
Sastavio sam IOM jedrilicu od različitih dijelova brojnih proizvođača. Kupio sam ono što sam mislio da je najbolje i sastavio jedrilicu baš po svome guštu! Bilo je interesantno testirati je i pomno bilježiti što se sve može unaprijediti.

Iako imaju sve što i ostale jedrilice daljinski upravljane su zanimljive na svoj način. Kakvo iskustvo pruža natjecanje s njima?
Sva događanja tijekom plova, unutar regate, odvijaju se jako brzo, a radio upravljane jedrilice uz to što su mnogostruko manjih dimenzija imaju dodatno i daljinski upravljač kojim ih kontrolirate. Tu je nezaobilazno trimanje, odnosno fino podešavanje jedrilice, a taktika i nadmudrivanje izrazito su bitan faktor. Održavaju se neprestano nova natjecanja, organizacija je sve bolja, sami možete proizvesti vlastitu jedrilicu i vidjeti plod svoga rada, a čak i ako ste je kupili morate dobrano prionuti na rad da biste je sastavili ako ste početnik. Sve to pridodaje draži jedriličarskog modelarstva koje je nepresušno vrelo za ostvarenje poboljšanja, bilo da se fokusirate na izradu i, primjerice kemiju (epoksilna smola i djelovanje pri proizvodnji kroz različite mješavine, temperature i slično), bilo da proučavate fiziku (brojne sile koje djeluju na jedrilicu), elektroniku ili jedrenje.  Mogu reći da zbog natjecanja tjeramo vlastiti um na veliku disciplinu te neupitno razvijamo kognitivne sposobnosti kroz brojne odjedrene regate.

Opišite nam kako izgleda jedna „morska bitka“ jedrilica.
Natječemo se oko oznaka (plutače) isto kao i “velike” jedrilice, imamo start na sredini regatnog polja orcu, krmu, orcu, krmu i orcu do cilja. Dakle, šeta se uz obalu, tj. regatno polje s daljinskim upravljačem u rukama, pogled svih natjecatelja oštro je fokusiran na jedrilice i “bitku”, gleda se smjer vjetra, potezi protivnika, vlastita jedrilica, valovi, potencijalne promjene, taktika… Ukoliko je jači vjetar bude i trčanja da se uhvate brze IOM jedrilice kojima gotovo ni najjači udari bure ili juga ne smetaju – dapače, stavi se tzv. “C” (najmanji) set jedara prije regate i natjecanje se održi u još većoj napetosti. Bude to poludnevno ili višednevno natjecanje, ekipa se naravno druži u pauzama i većina ostaje nakon natjecanja na podjeli nagrada i medalja, a dobar dio vremena odnosi se i na odgovaranje znatiželjnicima koji pitanjima neumorno obasipaju sve IOM jedriličare. No, budući da napravimo atrakciju u svakom gradu koji posjetimo, na to smo s godinama već navikli i postalo nam je dosta drago vidjeti toliki interes, posebice djece i mladih koji vape za novim instruktorima kako bi se uopće mogli započeti baviti jedriličarskim modelarstvom.

Koliko zapravo ljudi u Hrvatskoj pokazuje interes za daljinski upravljane jedrilice?
Oko pedesetak seniora za klasu IOM, ali za klasu DF65, budući da je jeftinija i pristupačnija, brojka je veća i neprestano raste, posebice u svijetu i razvijenim državama. Obje klase su odličnih plovnih karakteristika, no DF65 krase jednostavnije korištenje i lakše putovanje s jedrilicom, kao i sama dostupnost budući da se na IOM jedrilicu čeka i preko 5 mjeseci u prosjeku. Hrvatska iz godine u godinu pokazuje porast u interesu za jedriličarsko modelarstvo, no kao i za većinom stvari zaostajemo još za zapadnom Europom, SAD-om, Australijom, Kanadom, Japanom i drugim razvijenim državama koje su prepoznale benefite jedriličarskog modelarstva te ga snažnije integrirale u društvo.

Jedrilice vam nisu samo hobi i strast nego ste zapravo njima posvetili i svoj radni dio života. Već dvije godine radite u tvrtki koja se bavi multidisciplinarnim poljem jedriličarskog modelarstva. Čime se bavi tvrtka i koliko ima zaposlenika?
Da, Sailboat RC je u biti jedina tvrtka koja se profesionalno bavi proizvodnjom radio upravljanih jedrilica unutar Hrvatske. Zasad smo u orijentirani na dvije klase, no namjera nam je da se svakako proširimo. Brojne zapažene rezultate ostvarili smo diljem svijeta s više različitih jedriličara koji su koristili naše modele, a brand nam je dosta prepoznat na globalnoj razini, no imamo još dosta prostora za širenje čemu se itekako radujemo. Mi spadamo u mikropoduzeća te se držimo ispod 10 zaposlenih, no želja nam je svakako rasti u tom pogledu jer imamo inovacije, znanje, želju i timski rad. Svi zaposlenici shvaćaju da su važan dio priče i da je svatko odgovoran za svoj dio posla. Pokušavamo biti svaki dan 1% bolji nego jučer, neovisno što je poduzetnička klima jako nesigurna u zemlji.

Pretpostavljam da svi moraju biti zaljubljenici u jedrilice da bi mogli obavljati taj posao. Što je to što je bitno za izradu jedrilica?
Svi zaposleni u najmanju ruku moraju biti strpljivi, odgovorni, svjesni šire slike te moraju voljeti precizni posao. Trebaju biti ponosni kada stvore nešto vlastitim rukama, a dakako da je bonus ako vole jedrenje. Bitno je kod poslovanja da imate otvoren i iskren odnos s klijentima koji koriste vaše proizvode, da jedrilica drži visoku kvalitetu i odlične performanse, važno je inovacijom tražiti nova polja za napredovanje te naučiti kako kupcima prenijeti povijest, priču o nastanku i razvoju te vrijednosti koju nudite. Važno je da svi kotači upadnu na svoje mjesto, a tu je dobra suradnja i koordinacija esencijalna. Kada je taj koncept zaokružen, onda se snažnije kreće na tehničku realizaciju; izrada trupa kod kojeg najprije morate napraviti dizajn, odabir metode za izradu trupa, jedrilja i drugih elemenata i opreme za jedrilicu. Potrebno je jako mnogo testiranja, koordinacija svih zaposlenih, ali i 4-6 mjeseci da se proizvede jedan IOM model “K2” – naša perjanica koja je trenutno aktualni svjetski i europski prvak (i viceprvak također!).

Tko su vaši klijenti i koliko se prilagođavate njihovim željama i zahtjevima?
Naši klijenti većinom su unutar IOM klase iz gotovo svih razvijenih zemalja svijeta, vjerujem da je Sailboat RC do sada pokrio više od 30 različitih zemalja svojim proizvodima. To su najviše klijenti od 30+ koji razumiju strast oko izrade jedrilica te regatnu napetost. Oni se većinom pogone na osjećaj i jako duboko vole jedriličarsko modelarstvo. Mnogi od njih prenose svoja znanja i vještine na djecu i unuke zbog čega im nudimo pristupačnije jedrilice klase DF65. Naši klijenti vole sve više izbora u različitim komponentama jedrilice, traže brže vrijeme izrade, lijep dizajn i brzu jedrilicu koja je ‘state-of-the-art’ kvalitete. Prilagođavanje traje postepeno, uvijek se fokusiramo da svatko od nas u firmi napreduje, da sam traži dodatno znanje i da ima interes za inovacijom. Želimo povećati broj zaposlenika, kvalitetu izrade, a namjeravamo se prijaviti i na EU fondove za potporu u poslovanju kako bismo što brže ostvarili sve ideje koje imamo.

Vaša tvrtka je na samom svjetskom vrhu dizajna i proizvodnje radio-upravljanih jedrilica i jedini ste u svijetu koji izrađujete jedro iz jednog komada pomoću 3D modeliranja.
Da, imamo u snažnu kompetitivnu prednost s 3D mf jedrima koja u biti jedini na svijetu znamo napraviti iz jednog komada, dok svim drugim proizvođačima treba proći prvo rezanje i ponovno lijepljenje materijala za jedra.

Koliko ste do sada prodali jedrilica, odakle su klijenti i što najviše traže?
Najviše se prodaje model “K2” koji se koristi unutar IOM klase, ali brojka nije nešto bitna budući da se ne radi o masovnoj proizvodnji, vjerojatno oko pedeset u 2018. godine. Sve veći broj upita primamo iz Hrvatske vezano uz manje jedrilice DF65 te nas posebno veseli rast domaće scene RU jedriličara.

Koliko traje proces izrade jedrilice?
Proces same izrade čistog trupa traje oko 20 dana, ali trebalo je provesti dosta vremena za izradu svih kalupa i za usavršavanje procesa proizvodnje, traženje najboljih zaposlenika, uspostavljanje webshopa na www.sailboatrc.com te za svu pripadajuću opremu koja ide uz IOM jedrilice koje proizvodimo. No, zbog toga smo onima manje strpljivima odlučili ponuditi klasu DF65 koja se pokazala iznimno pristupačna, ali i kao savršen poklon jedriličarima ili modelarima.

Što je najzahtjevnije u samoj izradi?
Rekao bih održavanje visoke razine kvalitete i smišljanja proizvodnih procesa gdje je mogućnost grešaka svedena na minimum. Tehnički, izrada se sastoji od mnogih sitnih dijelova i detalja na koje se mora paziti.

Gdje nabavljate materijale za izradu i koliko su skupi?
Materijale doslovce nabavljamo svugdje po svijetu, ali pokušavamo uglavnom što bliže (EU) radi jednostavnosti i cijene shippinga.

Budući da imate odlične rezultate na tržištu, traženi ste i dobro poslujete jeste li možda razmišljali o tome da zatražite sufinanciranje svojih projekata?
Da, imali smo prijavu na natječaj od HAMG-BICRO-a koji nas je srušio za samo boda ili dva na ulaznom pragu što nam je pokazalo da smo se možda odmah trebali prijaviti na drugačiji natječaj i sredstva EU-a. Za mikropoduzeća ovakve prepreke su iznimno težak udarac na poslovanje. Naime, mnogo se  vremena provede na pisanje projekta, a dovoljna je samo neka rečenica koja vas može srušiti na natječaju. Naravno, nemate mogućnost žalbe niti ispravka. Bez obzira na to usmjereni smo na rast i razvoj, a budući da imamo dosta ideja, vjerujemo da nas najbolji projekti tek očekuju.

Vaša tvrtka je u samom usponu. Vidite li za desetak godina možda neko proširenje ili pak nešto drugo?
Za desetak godina vidimo se kao vodeća sila IOM klase u svijetu, ali i unutar svih drugih klasa jedriličarskog modelarstva. Sailboat RC raste zdravim tempom i samo nastavak dobre poslovne suradnje i svih zaposlenih daje nam nadu u bolje sutra, neovisno o crnim prognozama kojima svjedočimo u našem gospodarstvu i s brojnim iseljavanjima mladih i sposobnih ljudi koji nas itekako pogađaju. Vjerujemo da se možemo mijenjati i rasti kao i do sada, s jednim po jednim klijentom ako treba, no mi ćemo i dalje jedriti samo prema vrhu.

Piše: Andrea Zovko

Da genetika ima utjecaja na život svakog pojedinca pokazuje i odabir zanimanja 31-godišnje Zadranke Nine Kostović koja, krenuvši koracima svoga djeda s očeve strane, plovi u svojstvu treće časnice već treću godinu. Njezin je djed bio noštromo na Tankerskoj plovidbi i čitav je radni vijek proveo na brodu, a kako jabuka ne pada daleko od stabla, i njezin brat se odlučio za istu profesiju, no njegov odabir je ipak bila jahta. Pomorstvo ju je, kako kaže, oduvijek zanimalo te je 2012. godine završila Pomorski fakultet u Splitu. Nakon neodlučnosti u kojem smjeru poći i nemogućnosti pronalaženja posla na kopnu, barem ne u struci, odlučila je probati ga naći na moru.

Sve je počelo kad je saznala da kompanija CMA CGM ima svoju podružnicu u Rijeci i da traži kadete.

– Kako završenim ljudima nije lako doći do kadeture, pogotovo nautičarima jer ih ima dosta, odlučila sam krenuti u potragu. U startu sam se usmjerila na strane kompanije računajući da su one barijeru „pomorca kao isključivo muške profesije“ premostile malo ranije nego hrvatske. Najteže je, zapravo, bilo odlučiti se i to provesti u djelo. Kad krenete prvi puta svjesni ste da to nije mala stvar. Imala sam sreću što je kompanija tada dobivala nove brodove, tražili su novi kadar i primili su me.

Nakon što ste se uspjeli ukrcati kako dalje kreće vaša priča s morem?
Primarno mi je bilo odraditi kadeturu, dobiti iskustvo broda, vidjeti kako sve to funkcionira na operativnoj, socijalnoj i privatnoj osnovi te položiti poručnički. Zatim sam se odlučila vratiti i nadograditi to iskustvo.

Na poziciji ste treće časnice palube na 365-metarskom brodu „CMA CGM Corte Real“ francuskog  prijevozničkog diva. Kako ste zadovoljni uvjetima na brodu, kolegama i nadređenima?
Brod na kojem plovim povezuje Aziju i Europu i na toj liniji su uglavnom stacionirani najveći brodovi kompanije što je logično jer ima dosta tereta.

Iako nisam imala prilike da uspoređujem uvjete na brodu s drugim kompanijama jer sam tu od početka navigacije, zadovoljna sam. Po iskustvima i pričama mojih kolega, može bolje ali i gore. Što se tiče kolega i nadređenih u ovoj profesiji morate posjedovati vještinu prilagođavanja. Često upoznajete nove ljude i morate se prilagođavati novom režimu rada. S nekima brzo nađete zajednički jezik pa je i ugodnije raditi i živjeti u takvom okruženju, a s nekima i ne. Svejedno, hijerarhija se mora poštivati.

Trenutno ste u Indijskom oceanu na putu za Europu. Kakav je smještaj i jeste li zadovoljni hranom koju priprema brodski kuhar?
Smještaj je zadovoljavajući, iako opet kažem, ne mogu uspoređivati. Uređenje je jednostavno, no udobno i ugodno. Svaki član posade ima svoju kabinu s pripadajućom kupaonicom uz, naravno, zajedničke prostorije.

Hrana, kao i uvijek, ovisi o kuharu. Neki se potrude više pohvatati neke naše specijalitete, neki manje. Domaća spiza uvik nedostaje, ali znamo mi uzeti stvari i u svoje ruke. Najčešće to bude za blagdane, rođendane i slično kada želimo više domaću atmosferu. A ni roštilj nam nije mrzak.

Nije li kontejnerski brod suviše grub za ženu? Jeste li možda razmišljali o nekoj drugoj vrsti broda?
Ne mogu reći da je suviše grub. To jesu generalno zahtijevniji brodovi jer ima puno luka, tempo je ubrzan i samim time i više posla. Ali kako za mene tako i za ostale, nema razlike. Imati iskustvo i na nekoj drugoj vrsti broda također bi bio izazov, sve ovisi kakva bi se prilika pružila.

Koliko vam je u današnjoj plovidbi pomoglo znanje koje ste stekli na Pomorskom fakultetu u Splitu?
Znanje koje stječemo na fakultetu je generalnog, općeg karaktera i ono nam pomaže da startamo, da znamo prepoznati ono osnovno s čim se susrećemo kad dođemo na brod. Međutim, u ovom poslu, iskustvo je to koje vas čini pouzdanim časnikom. Situacija opisana na papiru u praksi se uvijek može mijenjati.

Opišite nam jedan vaš radni dan na brodu. Što sve morate obaviti i koja su vam zaduženja?
Moja gvardija je od 08-12 i od 20-24, u navigaciji i u luci. Na moru sam odgovorna za navigaciju, a u luci za nadgledanje ukrcaja/iskrcaja. Osim toga uvijek ima dodatnog posla, ovisno o tome za što ste zaduženi (papirologija, safety oprema i dr.) ili vas dopadne manovra uplovljavanja/isplovljavanja. Ostalo vrijeme je nama na raspolaganju tako da imamo malo vremena i za sebe.

Koliko imate slobodnog vremena na brodu i kako ga ispunjavate? Imate li prilike izaći u luci?
Slobodno vrijeme obično provodimo odmarajući se ili se družimo. Najčešće je to gledanje filmova ili serija. Boravci u lukama su kratki, u prosjeku 24 sata, te između gvardija i ostalih dužnosti ne ostane baš puno vremena. Ipak, uspije se ponekad i izaći pa makar samo i na nekoliko sati. Od luka u kojima sam imala prilike izaći  osobno su me oduševili Singapur, Beirut i Malta. To je nešto što nemate prilike vidjeti svaki dan, a svaka je jedinstvena na svoj način.

Plovite već tri godine i većina posade je muška. Možete li istaknuti prednosti te koje su mane žene na brodu?
Mane su što ponekad imate osjećaj da se morate dokazivati više od muških kolega a za jednak posao. U  principu, ako radite svoj posao, i ako ga radite kako treba, nema mjesta diskriminaciji ni na kojoj osnovi. Kolegama nije mrsko imati curu na brodu, naprotiv. To unosi malo diverziteta u svakodnevicu. To je uglavnom mlad svit i ipak razmišljaju malo drugačije od svojih prethodnika. Naravno, iznimaka uvijek ima.

Na CMA CGM trenutno je nekoliko nas Hrvatica, ali ima i dosta cura ostalih nacionalnosti od  Francuskinja, Rumunjki, Ukrajinki i drugih. Do sada mi se jedino na kadeturi potrefilo da smo bile nas dvije cure na brodu i to obje u svojstvu kadeta. Nekako mi je tada bilo lakše jer smo bile u istom položaju.

Na brodu ste prisiljeni na suživot sa svojim kolegama. Koliko je članova posade i kakvi su međusobni?
Uglavnom se krećemo oko brojke 26, za ovaj tip i veličinu broda. Na CMA-u ima dosta hrvatske posade tako da nas najčešće i šalju na brodove gdje časnički dio kadra čine Hrvati, dok su ostatak posade Filipinci. Trenutno nas je na brodu 12 Hrvata i 14 Filipinaca, no nekada nas pomiješaju s Rumunjima ili Ukrajincima.

Što se tiče međuljudskih odnosa iskustva su mi, do sada, pozitivna. Kada je potrebno  priskačemo jedni drugima u pomoć, no najbitnije je da funkcioniramo kao tim bez obzira što svatko snosi svoj dio posla. Kad je dobra ekipa na brodu sve je puno lakše.

Kažete da vam je navigacija lakši dio posla i osobno draži, no sve se mora odraditi. Pretpostavljam da  imate želje za napredovanjem. Koliko je to moguće na kompaniji za koju radite i što sve zahtijevaju od vas?
Naravno da postoji želja. Na ovoj se kompaniji relativno brzo može napredovati u usporedbi s nekim drugima. Naravno, najprije je potrebno usvojiti određena znanja i vještine. Bitno je i da nadređeni, koji vas valoriziraju, čine to nepristrano.

U ovom muškom okruženju koje sve kvalifikacije mora imati žena da bi se mogla priključiti njihovom timu?
Definitivno pomaže ako ste otvoreni i komunikativni te stvarate prijateljsko ozračje oko sebe. Međutim, ono što je bitno je  da ste nezavisni i snažnog karaktera. Na brodu ste ipak sami i imate samo sebe. Ovaj posao je psihički naporan, više nego fizički. Treba se znati nositi sa svim tim.

Rekli ste da su vam dragi momenti kada se osjeti osjećaj zajedništva, no svaki čovjek ima i svoj privatni život i mora uskladiti posao i obitelj. Kakva je situacija kod vas?
Za sada još nemam vlastitu obitelj tako da još nemam toliko brige oko usklađivanja. Htjeli mi to priznati ili ne, privatni život ipak pati a ako imate obitelj još i više. U tom slučaju bih se povukla iz plovidbe, ali mislim da nije nemoguće i to uskladiti. U konačnici, stvar je izbora.

Dok sam još slobodna, vrijeme kad sam kući provodim s prijateljima i obitelji ili si priuštim poneko putovanje.

Nakon svih iskustava o kojima ste sanjali za vrijeme studija da li biste možda sada promijenili svoje zanimanje ili je more u vama probudilo još veću želju za plovidbom? Gdje se vidite za desetak godina?
Nisam požalila što sam se okušala u plovidbi. Htjela sam iskustvo broda i uspjela sam u tome. Ima dobrih i loših dana, i dobrih i loših strana. Definitivno bi htjela ostati u pomorstvu, ali s vremenom u nekoj drugoj, više ‘kopnenoj’ funkciji.

Dosta mladih djevojaka sanja o karijeri na brodu. Što biste im poručili i što je važno da znaju prije odlaska na more?
Poručila bi im da se ohrabre i pokušaju jer to je jedini i najbolji način da saznaju nalaze li se u tome ili ne. Neka znaju da se može i neka ne dopuste da ih itko uvjeri u suprotno.

Što mislite o portalu Pomorac.net?
Iako možda zbog količine posla nisam baš redoviti posjetitelj portala rado pročitam novosti iz svijeta pomorstva. Naša struka je specifična i puno znači da se netko bavi pitanjima pomoraca, pomorstva i općenito ljudi vezanih uz more.

Piše: Andrea Zovko