U Uljanik su stigla dva nova broda na “zimovanje”. Vlasnik im je belgijska kompanija, registrirana u Luksemburgu, koja već ima dva broda ovdje na vezu. Za tog su brodovlasnika uljanikovci izgradili čak šest jaružala i jedan kabelopolagač. U doba dok su se ovdje gradili brodovi, za što je brodograditeljima trebao svaki metar obale, iznajmljivanjem vezova nisu se bavili, ali sada – bolje išta, nego ništa; piše Glas Istre. Iako nisu “naših ruku djelo”, lijepo je vidjeti te divove opet uz pulsku obalu, među onim besposlenim dizalicama.
Ukupno je na vezu ovdje čak osam brodova, ova četiri s luksemburškom zastavom, dva s talijanskom i dva, samo uvjetno rečeno hrvatska, zapravo Brodospasova broda registrirana na Malti. Na prvu loptu ljudi bi rekli: a, to je ono “volim Hrvatsku iz Malte, idem tamo gdje su manji porezi”. Međutim, pomorcima je to normala, “pod povoljnijom zastavom”, nazivaju to u branši, a najčešće je riječ o zastavama Malte, Cipra, Paname, Liberije…
S obzirom da je Uljanik u stečaju, koristi svaku priliku za zaradu pa su vjerojatno svjetskim brodarima ponudili puno bolju cijenu veza nego što je drugdje u svijetu. Šteta samo što posada, koja je zadužena za održavanje i eventualne popravke na brodu u mirovanju, sada radi covida-19 ne smije napuštati brod pa tih “mornara” nema po gradu. Kao nekad što ih je bilo, od Austro-Ugarske naovamo.
Uz Ininu platformu koja se već stopila s vizurom grada, svi ovdje čekaju bolje dane za pomorski biznis. Uljanik je postao “garaža” za brodove koji nemaju posla. Turizam i rentijerstvo jedino je što nam preostaje?
Klasifikacijsko društvo Lloyd uspostavilo je Dekarbonizacijski centar u sklopu svojih specijaliziranih centara izvrsnosti. Sam cilj Centra je, baš kao što mu i ime govori, smanjenje emisije ugljičnog dioksida s brodova, a sve kroz sigurne, održive i isplative politike.
Cijela inicijativa počiva na okupljanju vodećih ljudi iz svijeta pomorstva koji bi u sinergiji sa stručnjacima za pogonske agregate i brodogradnju trebali u narednim desetljećima dovesti emisiju stakleničkih plinova s brodova na samu ništicu.
Centrom upravlja Upravni odbor koji je međunarodnog karaktera, te prosuđuje ključne izazove suvremenog pomorstva na čiju problematiku treba čim prije odgovoriti. Pošto se devet desetina svjetske trgovine obavlja morima, cilj inicijative je kroz nišu pomorskog transporta usporiti klimatske promjene umanjenjem vlastitih utjecaja na okoliš, te tako staviti dobrobit čitave civilizacije ispred financijske dobrobiti kompanija.
Osim što će interno odgovarati na ključna pitanja onečišćenja okoliša, odnosno zagrijavanja planeta kao primarnog problema, Dekarbonizacijski centar za pomorstvo bit će na usluzi svim brodogradilištima, brodovlasnicima, brodskim operaterima, lučkim postrojenjima, dobavljačima pogonskoga goriva, te nadzornim tijelima država. Kroz takvu praksu, Lloyd želi da se buduće investicije u brodogradnji usmjere prvenstveno na aspekt zaštite okoliša, te želi uvesti svijet u jednu ekološku tranziciju, odnosno prelazak s do sada korištenih pogonskih goriva na nova, manje štetna i okolišu, a u konačnici čovjeku kao vrsti, najprihvatljivija.
Tvrtka koja je najviše prionula poslu rješenja inovacija za 21. stoljeće je svakako proizvođač pogonskih agregata MAN. U 2020., gotovo svi istraživački faktori u sektoru pomorstva bili su usmjereni na pronalaske najboljih rješenja za pogonske agregate na ukapljeni vodik. Iako su ekološki prihvatljiviji, ovakvi sustavi su dosta složeniji po svojoj tehničkoj izvedbi jer zahtijevaju drugačiju funkcionalnu i sigurnosnu opremu od dizel agregata. Svojim snažnim kadrom i njihovim zelenim idejama, tvrtka MAN vodeća je tvrtka na svijetu kada je riječ o uklapanju ekologije u pomorstvo, a čitav potencijal trebao bi se otkriti, ali i isplatiti, u naredna dva desetljeća.
Tvrtka MAN na ovakvim projektima zapravo funkcionira kroz dvije podružnice, a to su MAN Cryo i MAN Energy Solutions. Osim što su razvili potpuno novi sustav pogonskog agregata, isti je i odobren od strane nekoliko klasifikacijskih društava. Kroz nekoliko godina, MAN planira u potpunosti usavršiti ovakav tip agregata kako bi on bio primjenjiv na svim vrstama brodova, a za sada se radi na povećanju pouzdanosti i pojednostavljenju korištenja.
Konačni cilj MAN-a je konstruirati pogonski agregat koji je na najvišoj razini funkcionalan, iskoristiv i agilan kroz performanse dvadeset i prvoga stoljeća.
Ovakvim nastupom pomorstvo zapravo pere ljagu sa svojih pleća koja su mu nametnuta emisijom stakleničkih plinova, no ona je i dalje u višem postotku nusprodukt energetskih potreba kopna, a ne mora. I to čak ne ni prijevoza, već drugih egzistencijalnih pitanja modernoga Homo sapiensa koji se našao u jednoj pećini koju želi pretvoriti u park, a nikako da spozna da iz pećine postoji izlaz, te da nema potrebe vršiti napore koji neće uroditi značajnim plodom.
Ovime će se svakako smanjiti emisija stakleničkih plinova, ali pitanje je kako će funkcionirati desetak milijardi ljudi u skoroj budućnosti i hoće li u konačnici trud pomorstva biti zbrisan nemarom kopnenih predatora na dvije noge.
27. siječnja bulk carrier Petra Star nasukao se na obali Istanbula u Crnom moru, nakon što mu se pokvario motor.
Brod je pokušao spriječiti nasukavanje bacajući sidra, ali nije uspio zbog olujnih vremenskih uvjeta.
Posada je ostala na brodu te zasad nema opasnosti za njih i za brod. Trenutno je uz brod turska obalna straža. Brod je bio na putu od Istanbula do luke Kavkaz u Rusiji.
Nevjerojatan bezobrazluk događa se u Makarskoj, gdje, kako smo već pisali, nestaju i posljednji metri prirodnih uvala pod naletom teške mehanizacije. Iako je koncesionaru inspekcija u srijedu izričito i jasno dala do znanja da je nasipanje mora zabranjeno, pa i prosvjeda građana na kojem je intervenirala i policija, strojevi su se uključili noću i nasipanje se unatoč svemu – nastavilo…
Tridesetak Makarana okupilo se u srijedu kod hotela Romana, ne bi li spriječilo strojeve da uništavaju obalu.
-Ovo je bila zadnja tura kamiona, dali smo im do znanja da su za danas završili radove. Ima nas tu podosta, ustrajno ćemo biti. Gospoda znaju da je radni dan završio i da se mogu vratiti u rikverc. Mi smo tu i ne mičemo se – čuje se na snimci jednog od prosvjednika, piše Morski.hr.
No, čim su prosvjednici i policija otišli i ugasila se svjetla dana, mehanizacija je nastavila punom parom uništavati i ono malo prirode što je preostalo.
– Evo snimak od večeras… ponovo se nasipa i to čak po noći…. Na plaži u Makarskoj kraj hotela Romana…. ovo je stvarno prišlo sve mire… pa di im je kraj!!?? Tko im može stati na kraj???? – piše čitateljica koja je snimku nasipavanja poslala redakciji Morski.hr.
Upravni odjel za turizam i pomorstvo zaprimio je putem online aplikacije za prijavu devastacija na pomorskom dobru na stranici „Pomorsko je dobro“ preko 50 prijava koje se odnose na nasipavanje u velikim količinama zemljanim materijalom kojima se zagađuju podmorje i mijenja konfiguraciju obale na području Makarske.
Objavili su i da koncesionar ima dozvole za gospodarsko korištenje plaže, ali ne i zahvate na pomorskom dobru, zbog čega je koncesionar 26. siječnja upozoren da prestane s radovima na pomorskom dobru, ukloni građevinske strojeve, ukloni ogradnu žicu te učini sve što je u mogućnosti kako bi se pomorsko dobro vratilo u prvobitno stanje. Kao dokaz o tome, zatraženo je da dostavi nalog o uklanjanju građevinskih strojeva i ogradne žice sa pomorskog dobra i prateću fotodokumentaciju. Upravni odjel za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije podcrtava, da ukoliko se koncesionar ogluši na gore navedeno, pokrenut će postupak oduzimanja koncesija na pomorskom dobru sukladno zakonskim i podzakonskim aktima.
Čini se da uzurpatore pomorskog dobra to baš i ne zanima… Doista, gdje je sad pravna država, kad je se ovakvi ne boje?
Preko 300 čelnika pomorske industrije i boraca za ljudska prava potpisalo je novi „globalni zavjet“ pozivajući na odgovornost brodsku industriju i konačno okončavajući sve dublju krizu smjene posade.
Potpisnici Neptunove deklaracije obećali su da će preuzeti zajedničku odgovornost za rješavanje krize zbog koje su stotine tisuća svjetskih pomoraca primorani na prisilni rad, piše Offshore Energy.
Generalni tajnik ITF-a Stephen Cotton na početku je pozdravio svih 327 tvrtki i organizacija koje su potpisale Neptunovu deklaraciju, inicijativu koju je vodio Global Maritime Forum.
“S porastom novih sojeva Covida, nažalost vidimo kako vlade uvode nova ograničenja. Trenutno je vrijeme da svaki izvršni direktor, svaki član uprave svake tvrtke koja se oslanja na globalni brodarski promet zahtijeva da vlade ne zaborave ključne radnike koji upravljaju njihovim gospodarstvima i odblokiraju svoje granice pomorcima prije nego što se ova kriza pogorša.”
Potpisnici Neptunove deklaracije obvezali su se djelovati, uključujući i pozivanje kolega iz industrije i vlada da:
prepoznaju pomorce kao ključne radnike i daju im prioritetni pristup cjepivima Covid-19
uspostave i implementiraju zlatne standarde zdravstvenih protokola na temelju postojeće najbolje prakse
povećaju suradnju između brodskih operatera i čartera kako bi se olakšale smjene posade
osiguraju zračnu povezanost između ključnih pomorskih čvorišta za pomorce
“U ime A.P. Mollera – Maerska potpisao sam Neptunovu deklaraciju o dobrobiti pomoraca i smjeni posade. Naši su pomorci tijekom pandemije podnijeli velike osobne žrtve da bi održali globalnu trgovinu i moraju biti prepoznati kao ključni radnici u svim zemljama. Sigurnost naših ljudi naš je glavni prioritet. Njihova dobrobit i sposobnost prelaska granica ključni su za kontinuiranu isporuku kritičnih zaliha i globalnu trgovinu u vrijeme krize. Imamo zajedničku odgovornost da zajedno radimo na rješavanju ovoga za naše neopjevane heroje” – rekao je Soren Skou, izvršni direktor tvrtke A.P. Moler / Maersk.
„Kako prelazimo u drugu godinu pandemije COVID-19, zdravlje i dobrobit naših pomoraca su nam najbitniji. Hitno olakšavanje repatrijacije pomoraca i smjene posade od vitalnog su značaja” – rekao je Soren Toft, izvršni direktor MSC.
Unatoč svim značajnim naporima brodovlasnika, međunarodnih organizacija i nekih vlada, situacija se samo pogoršava uvođenjem novih zabrana putovanja.
Neki od potpisnika su velike multinacionalne kompanije kao što su BP, Cargill, Rio Tinto i Shell, Maersk, MSC, CMA CGM, COSCO Shipping, Frontline, Euronav, Hapag-Lloyd, MOL, NYK Line, Trafigura i mnoge druge.
Dana 28. siječnja 1820. godine čovječanstvo je otkrilo posljednji neotkriveni kontinent na našem planetu. Bila je to Antarktika, a zanimljivo je da ju je otkrila jedna ruska istraživačka ekspedicija.
Što su Rusi uopće radili na južnoj Zemljinoj polutki u to doba? Riječ je bila o ekspediciji Ruske carske mornarice po južnim morima; piše Povijest.hr. Naime, Rusija je u to doba bila već prvorazredna svjetska pomorska sila. Primjerice, u to su doba Rusi imali kolonije u Kaliforniji i na Havajima. Vladali su i nad Aljaskom, kao i u središnjoj Aziji.
Rusku su ekspediciju činila dva broda – Vostok i Mirni. Glavni zapovjednik bio je Fabian Gottlieb von Bellingshausen, podrijetlom baltički Nijemac, a zvanjem časnik Ruske carske mornarice (kasnije je postao i admiral). On je putovao na većem brodu (Vostoku). Brodom Mirni zapovijedao je ruski časnik Mihail Lazarev (kasnije je također postao admiral).
Osim što su otkrili novi kontinent Antarktiku, Bellingshausen i Lazarov na istom su putovanju cijelu Antarktiku i oplovili. To je bilo za Bellingshausena već drugo oplovljivanje svijeta u životu. Nakon povratka u Rusiju postao je carski admiral.
Incident na brodu koji je u vlasništvu Seadrilla i radi za Kosmos Energy u Meksičkom zaljevu rezultirao je smrću jednog offshore radnika.
U izjavi poslanoj Offshore Energy-u, glasnogovornik Seadrilla potvrdio je da se incident dogodio na brodu West Neptune u 13:30h po centralnom standardnom vremenu 24. siječnja, što je rezultiralo smrću jednog zaposlenika. West Neptune ima ugovor s tvrtkom Kosmos Energy.
Glasnogovornik je rekao da su radovi obustavljeni nakon incidenta.
“Seadrill pruža podršku posadi West Neptune-a u ovom teškom trenutku i želi izraziti sućut obitelji preminulog” – navodi se u priopćenju tvrtke.
Glasnogovornik Seadrilla također je dodao da su američka obalna straža i ured za sigurnost i zaštitu okoliša (BSEE) odmah obaviješteni i da će sljedećih dana istraživati okolnosti nesretnog slučaja, piše Offshore Energy. Seadrill će zajedno s predstavnicima Kosmos Energy i Allrig također pokrenuti istragu.
Iz Kosmosa su izjavili da je u vrijeme incidenta West Neptune radio na završetku bušotine Kodiak II.
Niti jedna od tvrtki koje su povezane s ovim incidentom nije pružila nikakve daljnje detalje o prirodi incidenta.
“Pomorski fakultet u Rijeci na razne načine želi iskazati poštovanje umirovljenoj generaciji zaslužnih profesora koji su zadužili Fakultet svojim radom, kako sa studentima, tako i znanstvenim doprinosom i razvojem naše ustanove te ostavili trag svojeg djelovanja daleko izvan i naše institucije” – istaknuo je dekan Jugović.
Novoosnovana Zaklada „Profesor Predrag Stanković“ svojim imenom će odati priznanje bivšem dekanu Pomorskog fakulteta, ali i rektoru Sveučilišta u Rijeci te će ujedno poticati izvrsnost i omogućiti pomoć studentima osjetljivih socijalnih skupina na Sveučilištu u Rijeci, Pomorskom fakultetu.
Novčane potpore studentima će služiti za plaćanje školarine, a onima u studijskoj izobrazbi pomoći će u radu na istraživačkim projektima. Oni koji dio svoga studija žele provesti u inozemstvu sa svrhom mobilnosti, Zaklada će pomoći u pokrivanju troškova.
Dekan Jugović je ujedno posebno naglasio da će se novčana potpora dodjeljivati nadarenim studentima i studentima Pomorskog fakulteta iznimnih rezultata studiranja. Time se, između ostaloga, potvrđuje ispunjavanje dijela Strategije Sveučilišta u Rijeci koji se odnosi na sustavno poticanje izvrsnosti preko stipendiranja najuspješnijih studenata, a koji se u ovom slučaju sami ne bi mogli financirati.
Fakultet kroz rad Zaklade potvrđuje i svoju dobru suradnju s gospodarstvom. Naime, Zakladi su kao podupiratelji pristupile brojne pravne i fizičke osobe koje je prihvatio njezin Upravni odbor dok su uz Pomorski fakultet već u prvim danima osnivanja zaklade obitelj Stanković i Pomorska agencija Liburnia odlučili konkretnim donacijama i potpomognuti stipendiranje studenata.
Fakultet se zahvalio i obitelji Stanković koja je poduprla ideju, kao i riječkim gospodarstvenicima koji su ili koji će u ovoj akciji prepoznati kvalitetu i humanost, koju Fakultet izrazito njeguje posljednjih godina.
Radom Zaklade, na Fakultetu će biti stalno prisutno sjećanje na profesora Predraga Stankovića (1934. – 2000.), doktora znanosti iz polja prava, koji je na Fakultet došao još 1960. kao asistent, da bi na kraju svoga radnog vijeka radio u zvanju redovitog profesora.
Foto: Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Osim na Višoj pomorskoj školi i Fakultetu, povremeno je predavao i u Kotoru te Piranu. Bio je gostujući profesor na Svjetskom pomorskom učilištu (World Maritime University) u Malmöu (Švedska), a čak je u sedam navrata biran i u Upravni odbor (Board of Governors) toga uglednoga pomorskog učilišta koji djeluje pod pokroviteljstvom Međunarodne pomorske organizacije (IMO).
Osim što se bavio znanošću, profesor Stanković radio je kao povremeni havarijski savjetnik za Luku Rijeka i nekoliko brodarskih kuća u slučajevima sudara, spašavanja na moru i zajedničke havarije. Bio je u registru arbitara međunarodnih pomorskih i vanjskotrgovinskih arbitraža u Kairu, Kuala Lumpuru i Zagrebu.
Dekan Više pomorske škole bio je od 1974. do 1976. godine, a dekan Fakulteta za pomorstvo i saobraćaj od 1980. do 1982. godine. U periodu od 1984. do 1987. obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Rijeci. Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke 1976. godine. Osim što se iskazao radom u području prava, svojim predavanjima je osvojio i studente triju odjela Pomorskog fakulteta, koji su ga u ak. god. 1992./93. proglasili najboljim nastavnikom.
Profesor Stanković zaista je zaslužio da ga se trajno spominje kao profesora koji je svoj lik i djelo utkao u rad kako Pomorskog fakulteta tako i u rad Sveučilišta u Rijeci, riječkog gospodarstva i međunarodne pomorske zajednice.
Putnici zrakoplova iznad jugozapadnog Tihog oceana 2012. godine ugledali su nešto neobično – ogromnu splav plutajućih stijena poznatije kao plovučac. On je ukazao na podmorsku erupciju vulkana Havre na dnu oceana sjeveroistočno od Novog Zelanda. Tvorba je u konačnici narasla na više od 150 četvornih kilometara (veličina koja odgovara polovini površine otoka Hvara), što je bio znak da je erupcija neobično velika, objavio je Woods Hole Oceanographic Institut.
U časopisu Science Advances 2018. godine izišao je i članak koji detaljno opisuje prvo istraživanje najveće zabilježene podmorske vulkanske erupcije; prenosi Morski.hr.
Međunarodni istraživački tim kojeg predvode Sveučilište u Tasmaniji i Oceanografska ustanova Woods Hole (WHOI) koristili su autonomno podvodno vozilo (AUV) Sentry i daljinski upravljano vozilo (ROV) Jason kako bi istražili, mapirali i prikupili eruptirane materijale iz vulkana. Otkrili su da je erupcija na mnoge načine bila iznenađujuća.
– Znali smo da je to velika erupcija, otprilike jednaka najvećoj erupciji koju smo vidjeli na kopnu u dvadesetom stoljeću – izjavila je Rebecca Carey, vulkanolog na Sveučilištu Tasmania i vodeća znanstvenica na ekspediciji.
Više od 70 posto svih vulkanskih aktivnosti na Zemlji pojavljuje se na morskom dnu, ali detalji tih događaja uglavnom su skriveni od pogleda pod masom morske vode.
Havre je dio Kermadecovog luka, lanca vulkana, od kojih neki dolaze na površinu kako bi oblikovali otočje Kermadec, između Novog Zelanda i američke Samoe. Vulkani su nastali u subdukcijskoj zoni gdje se nalazi jedna od najvećih tektonskih ploča Zemlje, Pacifička ploča koja uranja pod Australsku ploču.
Znanstvenici iz Novog Zelanda mapirali su vulkan Havre i utvrdili da je povijest erupcije Havreovog vulkana bila puno složenija nego što su mislili, s najnovijom eksplozijom koja se sastojala od lave s 14 pozicija izbijanja između 900 i 1220 metara ispod površine.
Mapiranjem morskog dna otkrili su da je količina materijala koju je vulkan izbacio, gotovo 1,5 puta veća od erupcije planine St. Helens iz 1980. godine. Čak 75 posto materijala izbilo je na površinu u obliku plutajućeg kamena plovučca i otplutalo gonjeno vjetrom i strujama. Ostatak se raširio preko morskog dna do nekoliko milja daleko.
Uzimanje vulkanskog uzorka s dna oceana – Foto: WHOI/Vimeo/Screenshot
Materijal prikupljen pomoću ROV Jason potvrdio je raznoliku prirodu erupcije, donoseći uzorke guste lave, pepela, plovučca i divovskog plovučca na površinu, uključujući i jedan komad promjera 1,5 metra koji je prvi takve vrste ikad prikupljen i trenutno je izložen u Nacionalnom muzeju znanosti i prirode u Tokiju. Fizički i kemijski sastav tih uzoraka pomaže znanstvenicima da razumiju kako se erupcija razvila, što je uzrokovalo njeno djelovanje i kako se materijal mijenja tijekom vremena.
Indijski, turski, azerbejdžanski i bangladeški pomorci u trećem su tjednu štrajka glađu u luci Shuaiba u Kuvajtu. Posada bulk carriera Ula štrajka glađu od 7. siječnja u očajničkom pokušaju da se iskrcaju s broda i dobiju više od 400 000 dolara plaće koju im kompanija duguje.
Šestorica članova posade već su hospitalizirani kako bi im se stabilizirao krvni tlak i razina šećera u krvi, prije nego što budu vraćeni na brod. Životi pomoraca su ugroženi ako nastave odbijati hranu i vodu.
“Kuvajtske vlasti moraju hitno djelovati kako bi spasile ove pomorce da se ne ubiju ovim štrajkom glađu. Iako su katarski brodovlasnik i Palau iznevjerili ove pomorce, pozivamo Kuvajt da pokaže vodstvo u rješavanju ove krize” – rekao je Mohamed Arrachedi, iz ITF-a.
Većina posade je na brodu 14 mjeseci, a neki su tamo proveli više od dvije godine. Ti pomorci jednostavno traže od Kuvajta da ih zamijeni lokalnom posadom, kako bi mogli ići kući svojim obiteljima.
Posljednjih 11 mjeseci posadu je obmanuo katarski vlasnik broda MV Ula, Aswan Trading and Contracting. Aswan je na crnoj listi od 2017. godine. Situacija neisplate plaće primoralia je pomorce da zauzmu ovaj stav. Smatraju da nije u redu otići s broda praznih džepova.
“Moja majka, otac, sestra i mlađi brat ovise o meni. Ja ih moram uzdržavati budući da je moj otac ostao bez posla zbog pandemije Covid-19″ – rekao je jedan pomorac za ITF. “Dakle, sada sam jedini član obitelji koji ima posao, a već 11 mjeseci ne primam plaću. Podigli smo kredit koji ne možemo vraćati.”
“ITF je više puta naglasio problem ne isplate plaća, ali ništa nije poduzeto” – tvrdi Arrachedi.
“Budući da je brod sada neregistriran, jedino kuvajtske pomorske vlasti mogu razriješiti situaciju. Kuvajt ima pravnu i moralnu odgovornost da spasi ove pomorce dok još ima vremena. Kao i uvijek, ITF je u pripravnosti kako bi pomogao na bilo koji način” – rekao je Arrachedi.
