O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 498

Radnici Brodotrogira: “Pola godine nismo dobili plaće!”

0

Predstavnik radnika Brodotrogira Damir Palada gostovao je u Newsroomu gdje je govorio o situaciji u kojoj se nalaze radnici Brodotrogira. Već dulje vrijeme Brodotrogir ima problema s isplatom plaća, unatoč tome što je predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao da su dana jamstva za sva brodogradilišta kako bi se izvukla iz krize; piše N1.

“U Brodotrogiru ljudi ne primaju plaću, već dva mjeseca 200 ljudi ne prima plaću od nas 300. DankoKončar bio je na sastanku s radnicima i objasnio da on nije gazda Brodotrogira, da je samo član Uprave. Mi tražimo od ministra gospodarstva, od Plenkovića i od bivšeg premijera, a sadašnjeg predsjednika da nam objasne tko je vlasnik Brodotrogira”, rekao je Palada. Kaže da sustav trenutno ne funkcionira, da vlada rasulo te da ljudi sami daju otkaze i odlaze jer ne primaju plaće. “I kad dobiju plaću, dobiju minimalac od 3500 kuna”, kazao je te dodao:

“Posla ima, imamo jednog Rusa koji je već šest godina u Brodotrogiru, a ništa se ne radi jer ljudi ne primaju plaću i nemaju morala za rad. Ova jamstva što su obećali za vrijeme izbora neka ispuni Plenković.”

Palada se osvrnuo i na stanje u Brodotrogiru kada je najavljena privatizacija te pojasnio da ni tada situacija nije bila puno bolja.

“Na početku priče je također bio kolaps, ali plaća je bila svakog 15. dana u mjesecu. Situacija nije bila bajna. Došao je Končar, svi su govorili da je spasitelj hrvatske brodogradnje.”

Traže konkretne mjere od Vlade

Palada je naveo i što točno radnici Brodotrogira žele od Vlade.

“Neka se Brodotrogiru pomogne s tim plaćama koje su ljudi zaradili i da se kaže ima li brodogradnje i nastavka proizvodnje. Ako nema, neka ljudima isplate otpremninu što po zakonu ide i neka ljudi završe na birou.”

Palada ne vidi svijetlu budućnost u Brodotrogiru.

“Moja prognoza je da ako do nove godine ne dođu jamstva, Brodotrogir se zatvara. Radnici će završiti na ulici, a tvrtka će se raspodijeliti. S obzirom na to da imovinskopravni odnosi nisu riješeni, a sudstvo slabo radi, trebalo bi te odnose riješiti”, kazao je Palada i dodao:

“Radnici se boje štrajka. To je najgori problem u ovoj državi. Traže svoju egzistenciju. Kad se 1990. išlo u rat, nitko nije tražio svoju egzistenciju, išli smo svi da bude bolje u Hrvatskoj, ali mi smo dočekali da nama bude najgore u državi.”

Istaknuo je i što smatra jednim od glavnih problema u Brodotrogiru.

“U Trogiru ima puno sestrinskih firmi koje izvlače novce i to tako da jedna firma duguje drugoj, druga duguje trećoj i nitko ništa ne plaća te se tako izvlače novci iz Brodotrogira. Mi smo za vrijeme koronavirusa radili cijelo vrijeme, dobivali smo od države poticaj i radnici se pitaju gdje je novac.”

Palada navodi na odnos s rukovoditeljima nije dobar.

Iz Vlade nema odgovora

“Rukovoditelji se toliko bahato ponašaju prema ljudima jer ljude zovu raditi za treću kooperantsku tvrtku koja radi male brodove od 50 metara, kad se napravi posao, potjeraju ih doma i kažu da nemaju plaću za tu firmu HBT-a. I ne zna se kad će biti.” Kaže da su odgovore o situaciji u Brodotrogiru tražili i od Vlade, ali ih nisu dobili.

“Pisali smo ministru Mariću, ministru Horvatu, predsjedniku Vlade i Sabora, a nitko nikad nije uzvratio niti na jednu poruku.”

Ministar Tomislav Ćorić komentirao je da je Brodotrogir privatna tvrtka.

“Da, privatna tvrtka, ali mi smo i prije toga upozoravali da nešto nije dobro u Brodotrogiru. Inspekcija rada je dolazila, nitko ništa nije našao jer to je malo jači sustav rada”, istaknuo je Palada. Dodao je da ne zna koji će točno sljedeći korak radnika biti ako ne dobiju nikakav odgovor.

“Ne znam što ćemo. Ljudi masovno napuštaju bez otpremnina, plaću čekaju, banke su im na vratu, krediti stižu na naplatu, a ljude nemaju od čega platiti. Ljudi su u ogromnim problemima.”

Rekao je da će on ići van Hrvatske ako se ostvare njegove crne prognoze.

“Završit ću s hrvatstvom, ispisat ću se i idem van. Na kraju moram iseliti iz države za koju sam ratovao da bi mogao preživjeti, barem u Hrvatskoj kad se vratim. U Hrvatskoj nema biznisa”, poručio je Palada.

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

U Singapuru će se do kraja mjeseca cijepiti više od 10.000 pomorskih radnika

0

Singapur će do kraja siječnja cijepiti protiv Covid-19 preko 10 000 osoba koje rade u pomorskom sektoru. To je dio nacionalne strategije cijepljenja protiv Covid-19, kako bi se zaštitilo osoblje na fronti i članovi njihovih obitelji, kao i stanovnici koji žive u Singapuru.
Osoblje koje će se cijepiti uključuje lučke radnike, pilote, pomorske nadzornike i sve ostalo osoblje koje radi na brodovima i u lukama u Singapuru. Prema pomorskoj i lučkoj upravi Singapura (MPA) ovog tjedna je zaprimljeno oko 6.000 prijava za cijepljenje.

Zbog navodne bolje zaštite koju pruža cijepljenje, osoblje koje je završilo cjeloviti postupak cijepljenja bit će podvrgnuto manjem broju testiranja. Ubuduće, oni koji su trenutno na sedmodnevnom rutinskom testiranju testirat će se svakih 14 dana, a oni koji su trenutno na 14-dnevnom testiranju – testirat će se jednom mjesečno.

Kako je Singapur preuzeo vodeću ulogu, Međunarodna brodarska komora (ICS) sada poziva ostale vlade da pomorcima i pomorskim radnicima daju prednost pri cijepljenju te da pomorce odrede kao ključne radnike, kako bi se izbjeglo ponavljanje 2020. godine i krize sa smjenom posade.

Guy Platten, glavni tajnik ICS-a, komentirao je: „Prednosti cijepljenja onih koji su odgovorni za transport cjepiva širom svijeta trebale bi biti očite. Vlade moraju klasificirati pomorce kao ključne radnike i dati im prioritetni pristup cjepivu, jer nemogućnost smjene posada s brodova riskira prolazak kritičnog medicinskog materijala potrebnog za globalno cijepljenje.“

„Ako želimo održati globalnu trgovinu, pomorci ne smiju biti smješteni na začelje reda za cijepljenje. Vlade neće moći cijepiti ostatak svojih građana bez brodarske industrije ili, što je najvažnije, naših pomoraca.” – dodao je Platten.

“Plava Vrpca Vjesnika” 2019.

Vlada RH: Usvojen Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Hramina

0
Foto: Wikimedia

Vlada je usvojila Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Hramina.

Usvajanjem ove Odluke, trgovačkom društvu Marina Hramina d.o.o., kao ovlašteniku koncesije, produžuje se rok za investicijsko ulaganje za dodatnih 36 mjeseci.

Produženje roka odobrava se zbog značajnog pada poslovnih aktivnosti uzrokovanih pandemijom virusa Covid 19, kao i zbog nemogućnosti ispunjenja preuzetih ugovornih obaveza.

Usvajanje ove Odluke ne mijenja datum isteka koncesije, odnosno ne produžuje rok na koji je dana koncesija, dok iznos naknade za koncesiju ostaje isti.

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

Uljanikova novogradnja 526 ima samo jednog potencijalnog kupca, nedovršeni brod na dražbi se prodaje treći put

0
Foto: Milivoj Mijošek / Glas Istre

Jesu li naručitelji Uljanikove novogradnje 526 iz kuvajtske kompanije Livestock Transport & Trading ujedno i zadnja i jedina šansa da brod za prijevoz stoke u dogledno vrijeme bude dovršen, te s navoza na Otoku konačno sklizne u more? Ovlašteni zastupnik te kompanije, ugledni pomorski konzultant Vlado Brničević tvrdi da je to tako, da su Kuvajćani potencijalno zainteresirani za kupnju gotovog broda, ali i da je vremena za eventualno sklapanje tog posla sve manje; piše Glas Istre.

– Dobra vijest je da potencijalni kupac za ovaj brod postoji i da je to, prema svemu sudeći, jedini potencijalni kupac za taj brod specijalne namjene. S druge strane, imamo tvrtku Uljanik Brodogradnja 1856 u nastajanju kojoj je to jedini potencijalni posao s kojim bi mogli ponovno pokrenuti proizvodnju. Malo lošija vijest je da je vremena za ugovaranje tog posla sve manje jer će Kuvajćani, ako ga ne uspiju zaključiti do 15. veljače, odustati i brod sličnih karakteristika ugovoriti u Kini, o čemu putem brokera već pregovaraju s tamošnjim brodogradilištima, kazao nam je Brničević.

Pojednostavljeno, Kuvajćani bi željeli kupiti brod koji su u Puli naručili prije punih šest godina i koji je projektiran prema njihovim potrebama, ali ga nisu više spremni čekati. Radi se o kompaniji koja se bavi uvozom žive stoke iz Australije i kojoj su zbog porasta obima poslova potrebni specijalni brodovi koji zadovoljavaju sve više standarde koji se za tu vrstu trgovine postavljaju u toj zemlji. Kuvajćani su nakon propasti posla s Uljanikom od australskog Wellarda kupili brod sličnih karakteristika Ocean Shearer te trenutno u floti imaju dva broda, no jedan od njih je starije proizvodnje i više ne udovoljava strogim australskim propisima. Kuvajćanima dakle hitno treba još jedan specijalni brod, ali ne zanima ih sudjelovanje u dražbi, niti kupnja trupa na navozu.

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

OTPORNOST

0
Foto: Privatni album

Definicije kažu da je otpornost mogućnost oporavka od stresnog događaja, uspješno nošenje sa stresnom situacijom ili prilagodba na nju, sposobnost izbjegavanja nepovoljnih okolnosti, iznadprosječno snalaženje u stresnim situacijama te „proces uspješnog nošenja ili upravljanja značajnim izvorima stresa ili traumom“.

Razmišljam o svom suprugu, kao i o mnogim njemu sličnim pomorcima s kojima se družimo, o kojima čitamo ili pričamo. Razmišljam o sebi i mnogim ženama koje su u ulozi njihovih partnerica. I pitam se kako se oporaviti od inače iscrpljujućeg ritma „kuća-brod-kuća“, kada su sve okolnosti „normalne“, kada su partneri zdravi, kada su djeca dobro, kada se problemi rješavaju, a ne gomilaju, kada je vrijeme sunčano i cijeli krug odlazaka i dolazaka, rastanaka i sastanaka protječe samo uz uobičajena ludila, sigurne strahove, panične noći i tišinu s obje strane – to skoro pa da smo svi naučili.

Nužno je da su žene otporne. Kao takve podnijet će njegovu odsutnost, kao takve izborit će se same sa sobom (većinom) za osjećaj samodostatnosti i poštovanja, kao takve crpit će snagu iz sposobnosti da u isto vrijeme budu i nježne i snažne, nesigurne i odvažne, spremne na nagle i samostalne odluke, sigurne u tješenju i pomaganju, nedodirljive u celibatskoj nirvani dok čekaju njegov povratak.

Pomorci moraju biti otporni. Kao takvi podnijet će izolaciju, osjećaj nemoći da sudjeluju u životu koji se odvija i dalje daleko od njih, a čija je izgradnja njihov konačan cilj. Kao takvi podnijet će fizičke prijetnje broda i njegovog vječnog treskanja. Kao takvi podnijet će osjećaj frustracije koji se javlja kada je komunikacija osiromašena i ne znaju ili slute o neizgovorenim i izbjegavanim temama. Žene moraju biti otporne i kada se on vrati, da zaborave na samostalnost i snagu, da tiho i neprimjetno podare svom suprugu osjećaj „glave obitelji“, osjećaj da nije samo važan kao financijer, već i kao otac i kao partner. Tada se ponovno prebacuju na film zajedništva i odluke ne donose prije nego se konzultiraju, poteze ne povlače prije dogovora, a svoje vrijeme prilagođavaju njegovom prvo oporavku te kasnije godišnjem odmoru, a sve u cilju održavanja obitelji na okupu, okrijepljivanja pomorca i dohvaćanja snage u novodoživljenom (jer svaki je put drugačije) zajedništvu i ispunjenjima koje ono donosi.

Pomorci moraju biti otporni u tolikoj mjeri da što brže zamijene svoje radno mjesto novim-starim kopnenim domom, da se uhvate u koštac s novim odlukama, pitanjima i problemima, te što prije zaborave na sve brodske situacije, kako bi u potpunosti prešli na obiteljski život i radili sve ono što mogu kako bi ga osnažili za novi stres koji je pred vratima – njihov ponovni odlazak.

Žene moraju biti otporne kada on nanovo odlazi. Skoro pa neosjetljivo izdržati sve nervoze i nesigurnosti onoga koji odlazi i svih onih koji ostaju pitajući se dokle i zašto. Oboje moraju savladati napade panike, ponovljene doživljaje straha od putovanja, oceana, pirata, nevremena i neobjašnjivih fenomena. Pokušavajući pri tome osjećati potrebe njihovih potomaka, njihove realne probleme i radosti, koje se odvijaju neovisno o njima, pomoći, dati savjet, biti rame podrške, grliti bez naznake nervoznog trzaja, zaista gledati i zaista slušati, kao da se sutra ne odlazi. Da, pojednostavljeno, potrebno je mnogo otpornosti. Čini se jednostavno i možda zaista jest, no zašto bi išta bilo jednostavno. Život ionako sve zakomplicira, pa je tijekom Korona epidemije i najotpornije stavila na kušnju. Ako se vratim na prvu misao, oporavak od stresnog događaja. Kako se oporaviti od talačke krize u kojoj otkupnina nije ni ponuđena? I pomorac i oni koji ga čekaju. Koliko je nježnosti, tolerancije, empatije, topline potrebno da se osoba koja je proživjela takvo zatočeništvo brojeno mjesecima, oporavi? Kako da se ona koja ga cijelo vrijeme čeka i brine i brine i brine, oporavi? Koliko im i čega točno treba?

Dvoje kada se nakon krize nanovo spoje ne razmišljaju o ničemu osim o sreći koju osjećaju jer su ponovno skupa. Snagu crpe iz tog osjećaja koji je dominantan. Život se smiruje, zajedno su, sve je lakše. I da nisu ni svjesni dolaze ponovno do točke rastajanja. Samo ove godine ona je još izazovnija nego ikada. Ona je ultimativni test otpornosti. Svačije. Otići na brod nije nikome i nikada (bilo) lagano. Uvijek je u pitanju strepnja, neizvjesnost, osjećaj fluidnog gibanja za koje nitko ne zna kako i gdje će završiti. Sada se radi o umnoženim strepnjama, uvećanoj neizvjesnosti, prijetećem gibanju koje nema određen ni smjer ni kraj. Pritisak je utoliko veći jer je upitno koliko je prošla iskustvena situacija utjecala na zdravlje, na stabilnost organizma, na njegovu otpornost. Mozganje o cijepljenju na naprezajućoj je granici. Nakon poražavajućeg shvaćanja da će cijepljenje vjerojatno biti uvjet i gibanja svijetom i samog pomoračkog zaposlenja, svijest se trese od robovlasničkih slutnji u kojima se shvaća da izbora nema. Izbor je jedino promjena zaposlenja, ali i taj izbor limitiran je i samim time poražavajuć kada se shvati ponuda i potražnja poslova u našoj zemlji, pogotovo ako je individua u zrelim godinama, u kojima bi zrelo i trezveno trebala donositi odluke, ali sada kao da joj ta zrelost smeta jer ne shvaća što bi točno trebala uraditi kako bi zadržala posao, osigurala preživljavanje svojoj obitelji, svjesno se odričući sanjanja o samoostvarenju, uživanju i samostalnim odlukama o svojoj budućnosti.

U eri neodgovorenih pitanja koji izviru jedni iz drugih, najvažnije pitanje svodi se na „Should I stay or should i go!?“, bez romantične konotacije, samo u smislu golog preživljavanja. Otpornost kao sposobnost izbjegavanja nepovoljnih okolnosti zvuči smiješno u današnjem pomoračkom poslu. Više nego ikada ovo je zanimanje prepuno nepovoljnih okolnosti. Kako njima, tako i njihovim obiteljima. O tome svjedoče i iskustva mnogih pomoraca kojima su onemogućena osnovna ljudska prava, kao da ih odabir njihovog zanimanja čini kandidatom roba nove ere.

Biti otporan ili ne. Ako nismo otporni, slomit ćemo se, kad-tad. Ako smo otporni, možda ćemo prebroditi i ovu. Kako povećati otpornost, kako se osnažiti, kako osnažiti svoje partnere, svoju djecu… Zagrljajima, zajedničkim minutama u tišini, u mirovanju gdje jedino slušamo kucanje u prsima, razgovorom i onda kada mislimo da smo sve rekli i da je sve uzaludno, nenadanim poljupcem kada za njega nikako nije vrijeme… Bilo čime, osim bijegom. Kada bježimo u sebe ili od sebe, zatvaramo mogućnost zajedničkog rasta, stvaramo pukotine koje nas naposlijetku slome. Bilo čime, osim predavanjem. Bilo čime. Zaključujem da se otpornost treba nužno trenirati, od malih nogu, s upornošću i predanošću kakvu nismo ni znali da imamo. Želim vam svima otpornosti na kile.

Začarani krug

Video: Tegljenje divovskog kruzera

0
Foto: Video screenshot

Pogledajte nevjerojatan video gdje tegljač tegli ogromni kruzer:

 

 

 

 

“Plava Vrpca Vjesnika” 2019.

Gospa od Danača čuva pomorce

0

Posebna je veza pomoraca i crkvice svete Marije od milosti, poznatije kao Gospa od Danača. Kad brodovi prolaze pokraj grada pozdravljaju sirenama, a sestre franjevke odgovaraju zvonjavom zvona. To je običaj još od 17. stoljeća; piše HRT.

– Kada bi naši brodovi Atlantske plovidbe došli blizu vidjeli bismo natpis “volimo vas”, “pozdravljamo vas”, “Gospa od Danača na brodu”, a mi onda zvonimo. To je jedna uzajamna povezanost koja traje i dan danas, rekla je sestra Katica Dabo, tajnica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.

Kao znak zahvalnosti zbog zaštite u olujnim morima, generacije pomoraca darivali su srebrne zavjetne pločice. Privrženost je ostala ista, a s dalekih oceana danas komuniciraju e-mailom.

– Lijepo je to i impresivno. Čuvamo ih u našoj arhivi. To su prava čudesa. Pisali su što sve prolaze na morima i oceanima, a i da osjete zagovor Gospe od Danača. Imamo priliku puno puta vidjeti kako im je na ovoj punti od Danača kada udaraju orkansko jugo i valovi. Ne možemo stajati blizu od mora i soli, kaže sestra Katica Dabo.

Zanimljiva je povijesna važnost ovog prostora. Dubrovačka Republika na Dančama je 1457. sagradila prvi lazaret za smještaj okuženih, a  u sklopu njega i crkvicu.

Foto: HRT

– Mene uvijek dira podatak iz arhive da se ovdje sagradila crkvica svete Marije. Siromasi koji su ovdje umrli od kuge, da ne umru kao stoka, sahranjeni su na sveto mjesto, a o njihovim dušama postoji spomen, dodaje sestra Katica Dabo.

Stoljećima je crkvica bila na udaru mora i soli, pa treba obnovu. Potrebno je zaštititi dvije neprocjenjive umjetnine – poliptih Lovra Dobričevića iz 1465. godine i triptih Nikole Božidarevića iz 1517.

– To su dvije jako vrijedne umjetnine od nacionalne važnosti. Mi smo čuvarice tih umjetnina i zato nam je stalo da ih ostavimo budućim generacijama. Radovi su nužni što prije, u interesu očuvanja  umjetnina koje imamo, rekla je sestra Darija Jovanović, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.

Sestre su u okviru programa zaštite i očuvanja nepokretnih dobara  Ministarstva kulture osigurale novac za prvu fazu sanacije unutrašnjosti crkve.

Darija Jovanović, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika, kaže kako se nadaju novim sredstvima “jer je zaista potrebno u drugoj fazi odstraniti cijelu žbuku budući da je u lošem stanju”. Dodala je da su potrebni i drugi radovi koji uključuju i promjenu elektroinstalacija, jer su sadašnje stare i derutne.

Video reportažu pogledajte ovdje.

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

Spašavanje 159 migranata sa pretrpanog broda

0
Foto: THE MARITIME EXECUTIVE; Image courtesy USCG

U petak je posada helikoptera Jayhawk iz zračne stanice Clearwater pomogla vlastima Turaka i Caicosa da pronađu migrantski brod sa 159 ljudi oko 13 kilometara istočno od otoka West Caicos-a.

Brod se nasukao na greben. Dok je zrakoplovna posada ostala na mjestu događaja, lokalni službenici su spasili sve ljude sa broda i odveli ih na sigurno. Operacija je trajala nekoliko sati, a brodovi u blizini su se također dobrovoljno uključili kako bi smjestili sve preživjele.

Foto: The Maritime Executive; Image courtesy Turks & Caicos Police

Primjetivši kako je migrantski brod bilo pretrpan, zrakoplovna posada Obalne straže pretražila je područje kako bi bila sigurna da nitko od putnika nije ispao s broda. Unatoč riziku nisu zabilježene ozljede ili smrtni slučajevi.

Vjeruje se da su migranti došli s Haitija, a lokalne imigracijske vlasti su ih privele.

Foto: The Maritime Executive; Image courtesy Turks & Caicos Police

“Bez obzira na svrhu putovanja i namjeru onih koji su se nalazili na brodu, njihov je brod udario u greben uzrokujući štetu brodu i bila im je potrebna pomoć. Kao odgovor, mnogi su se ljudi uključili kako bi uspješno spasili sve na brodu; pokazujući hrabrost, humanost i profesionalnost. Svi koji su bili uključeni zaslužuju velike zasluge.” – rekao je policijski službenik Trevor Botting.

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

 

Pomoćnik ministra kap. Orlić prisustvovao potpisivanju ugovora za radove dogradnje luke Mrtvaška na otoku Lošinju

0

Pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture kap. Siniša Orlić sudjelovao je u Rijeci na potpisivanju ugovora za radove dogradnje luke Mrtvaška na otoku Lošinju. Ugovor vrijedan 57 milijuna kuna potpisali su ravnatelj Županijske lučke uprave Mali Lošinj, Filip Balija i predstavnik izvođača radova, tvrtki Texo Molior iz Cavtata i Impresa Construzioni Mentucci iz Italije, Antonio Deranja.

Potpisivanju ugovora prisustvovali su i župan Primorsko-goranske županije, Zlatko Komadina, v.d. ravnateljica Uprave za pomorstvo Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Nina Perko, gradonačelnica Malog Lošinja, Ana Kučić, pročelnica UO za pomorsko dobro, promet i veze, Nada Milošević i predsjednik UV ŽLU Mali Lošinj, Loris Rak.

Projekt ”Dogradnje luke otvorene za javni promet Mrtvaška na otoku Lošinju” najveći je projekt izgradnje luke u Primorsko-goranskoj županiji, koji se sufinancira s bespovratnih 81 milijun kuna iz europskog Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, a cilj mu je proširenje i povećanje kapaciteta u luci, smanjenje vremena putovanja, povećanje sigurnosti pomorskog prometa i bolja povezanost otoka Lošinja s Dalmacijom i susjednim otocima Pagom i Rabom.

‘Ministarstvo mora, prometa i infrstrukture tokom zadnjih godina ulaže velika sredstva u razvoj lučke infrastrukture.”, istaknuo je pomoćnik ministra Orlić.

Župan Komadina se nadovezao i naglasio kako je ovaj projekt nastavak velikog investicijskog ciklusa u lučku infrastrukturu te je tom prilikom zahvalio resornom ministarstvu što je podržalo dosadašnje projekte koje su lučke uprave na vrijeme pripremile kako bi spremni dočekali mogućnost povlačenja europskog novca.

Projektom izgradnje luke Mrtvaška predviđena je izgradnja 105 metara lukobrana s dvije trajektne rampe za prihvat brodova u međunarodnom i domaćem prometu, a u produžetku lokobrana i trajektne rampe planira se izgraditi operativna zaravan dužine 100 metara za prihvat brzobrodske linije i gospodarskih brodica. U nastavku operativne zaravni omogućit će se prihvat stalnog veza za stanovništvo otoka Ilovika.

Završetak svih radova očekuje se potkraj 2023. godine.

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca

Ralje smrti: Okriven fosil gigantskoga morskog psa iz razdoblja jure

0

U vapnenačkim naslagama na području Solnhofena, općine u njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj otprije poznate po ostacima iz razdoblja jure, međunarodni tim paleontologa nedavno je otkrio sjajno očuvan fosil morskog psa.

Gigantska riba živjela je prije otprilike stotinu i pedeset milijuna godina, u vrijeme kad je današnja Njemačka bila veliko otočje u plitkome tropskom moru te se nalazila bliže ekvatoru; piše Povijest.hr. Asteracanthus ornatissimus, kako je vrsta nazvana, pripadao je porodici hibodonta, predaka današnjih morskih pasa i raža koji su se pojavili koncem devona, da bi izumrli prije šezdeset i šest milijuna godina.

“Te su životinje bile dugačke između nekoliko centimetara i tri metra. Sudeći po ostacima kralježnice, Asteracanthus ornatissimus bio je jedan od najvećih pripadnika roda, štoviše, jedna od najvećih riba svoga vremena. U usporedbi s njim, veliki bijeli morski pas, vladar današnjih dubina, doima se poput patuljka”, ispričao je voditelj istraživanja Sebastian Stumpf, paleontolog sa Sveučilišta u Beču. “Leđne peraje bile su mu vrlo snažne, što ga je činilo odličnim plivačem, a uz to je bio obraren trokutastim zubima oštrim poput britve, savršenim za komadanje plijena. Zbog svih tih karakteristika, bio je ubojit predator. Kad bi napao, smrt nije nastupala brzo: žrtvi bi prvo pojeo peraje i rep, da ne može pobjeći, a potom se polako gostio ostatkom”.

Vrstu je, još prije 180 godina, na osnovu pronađenog dijela leđne peraje opisao švicarsko-američki prirodoslovac Luis Agassiz, no kompletan kostur pronađen je tek sada.

 

 

 

 

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca