Još početkom studenoga, njemački je Parlament – popularni Bundestag, donio odluku, odnosno izglasao odobrenje izmjena u zakonu kako bi se ostvarila što brža gradnja vjetroelektrana na moru.
Nijemci tako s Baltičkoga i Sjevernoga mora planiraju već 2030. godine „vući“ 20 GW električne energije, a s krajem tridesetih godina, to jest početkom 2040. godine imati proizvodnju od 40 GW električne energije samo na morima.
Cijeli projekt pozdravile su zelene organizacije, kao i njemačko nastojanje da se 2050. približe impresivnoj brojci od 60 GW. Nakon izmjena zakona krenut će se u raspisivanje natječaja, a predviđeni početak radova je jesen 2021. godine.
Usporedbe radi, snaga svih vjetroelektrana u Hrvatskoj je 570 MW, a njemačka offshore vjetroelektrana će 2030. imati snagu od 20 000 MW.
Da Jadran ne bi zjapio prazan, pobrinut će se Talijani. Tvrtka Saipem u suradnji s još dva talijanska poslovna igrača postavit će vjetroelektranu nedaleko od Ravenne. Na dvije lokacije bit će postavljeno 56 turbina ukupne snage 450 MW. Zanimljivo je i kako hrvatskih 570 MW iz vjetroelektrana dolazi s čak 254 turbine (podaci iz 2018. godine) uz napomenu da je iskoristivost snage vjetra na moru dvostruko veća od iste na kopnu. Osim samoga postrojenja, na desetak nautičkih milja od Ravenne, bit će prisutna i plutajuća solarna farma, te postrojenje za „zeleni vodik“.
Ideja o hrvatskim vjetroelektranama na moru rodila se još u zimu 2012. kada je Nenad Končar te hladne veljače uplovio u Kraljevicu, Brodotrogir i 3.maj. Ideja se, naravno, nije realizirala, jer je put od ideje do realizacije u Republici Hrvatskoj dulji od puta kojega Djed Božićnjak prevali u samo jednu noć u pričama za djecu. Izgleda da su građani Hrvatske, većinski, još uvijek zarobljenici vlastita djetinjstva, naivnosti, nesigurnosti i svega onoga lošega što djetinjstvo nosi i s čime se valja rastati u adolescentskoj dobi da jedna jedinka kasnije ne bi doživjela kolaps u bilo kakvom smislu. Republika Hrvatska, kao država, sklona je kolapsima, usprkos činjenici da njen većinski narod, Hrvati, na ovom komadu planete prebiva već više od tisuću godina.
Sukladno turističkim potrebama, ambicijama i nastojanjima, hrvatske vjetroelektrane na moru ne bi mogle biti u pličinama, već bi se, umjesto ukopavanja, pristupilo na model vjetrenjača na plutačama u zonama dubokoga mora, a što dalje od obale. Čak su iznijeta i neka promišljanja, pa se zaključilo da bi morske vjetroelektrane otvorile dodatnih 3000 radnih mjesta. Prema službenoj statistici, u Hrvatskoj je upravo sad 160 000 nezaposlenih, a prema analizama stručnjaka, ta brojka u stvarnosti vrluda oko 300 000. Dakle, kada otvorimo famoznu vjetroelektranu na moru, imat ćemo još samo 297 000 nezaposlenih i zamijeniti, primjerice, hidroelektranu ponad Omiša.
Kada će se to dogoditi, još se ne zna jer se Hrvatska, kao država i pravni subjekt, još uvijek nije oporavila od afere „Vjetroelektrane“ čija vrijednost iznosi smiješnih 1,8 milijardi kuna u usporedbi sa svim aferama do sad.
Smatra se da su offshore vjetroelektrane veoma isplative. Najisplativije bi zapravo bile kada bi se oko njih napravili zaštitni bedemi od valova. Tada bi ta područja postala zlatna koka Republike Hrvatske s obzirom na čisto more, njegovu temperaturu i potencijal uzgoja ribe. Dakle, u izvedbi s takozvanim valobranima, došlo bi se do jedne odlične prilike u kojoj bi iskoristivost bila blizu stopostotnoj.
Kada će Republika Hrvatska promišljati na način iskoristivosti i nacionalne dobiti, jedno je od ključnih pitanja razvoja, odnosno propasti države, a dosadašnja praksa pomaganja sebi i svomu pokazala se kao potpuni promašaj za sve, osim za one koji su postkomunistička aristokracija jedne male zemlje na istočnoj obali Jadrana koja svoju viziju budućnosti temelji, za sada, isključivo na nadanju.
Nedjelja je donijela još jedan oblačan dan uz povremene oborine diljem zemlje. Dok su u unutrašnjosti zemlje temperature oko nule ili malo ispod, uz povremene snježne oborine, na Jadranu su temperature od 1°C ponegdje u Zagori do 11°C u Konavlima.
Ciklona, odnosno tlak zraka, utjecali su i na oscilacije u razini mora u nedjelju poslijepodne; piše Dalmacija Danas. Najizraženije se to moglo primijetiti u Veloj Luci. Tamošnji mareograf Instituta za oceanografiju i ribarstvo zabilježio je nagle promjene razine mora, a razina je oscilirala do metar razlike.
– Seš nije strašan kako zna biti, ali dio vlasnika je maknuo svoje brodice. More je prekrilo cestu i dolazilo do pragova kuća i tamošnjih trgovina. Ipak, čini se izlijevanje u kuće nije bilo, barem ne zasad – rekao je za Dalmaciju Danas čitatelj iz Vele Luke.
Vijetnamski pomorac Ho Anh Dung je u Albanyju bez dopuštenja napustio brod, doplivao do obale i prijavio se u hostel.
Pomorac je nakon toga uhićen. Testiran je na Covid-19, nalaz je negativan, no čeka ga suđenje krajem ovog tjedna. 37-godišnjak je optužen za kršenje protokola Covid-19.
Brod na kojem je plovio, bulk carrier Sakizaya Champion, danas bi trebao krenuti iz Albanyja u Južnu Afriku.
8. siječnja reefer Express 6 je uplovio u vode Tajlanda i usidrio se kod otoka Phuket, bez obavještavanja vlasti i dobivanja dozvole za to.
Lučke vlasti i policija ukrcali su se na brod i ispitali posadu i kapetana. 18 članova posade uključuje 6 Tajlanđana (uključujući kapetana), 7 Indonežana, 1 Mijanmarac i 4 Kineza.
Foto: FleetMon
Brod je napustio Kinu u kolovozu 2020., s nalogom vlasnika broda da ribare u Arapskom moru, uključujući područja u blizini somalijskih voda. Ugovori članova posade su istekli te nisu osigurani čuvari koji bi zaštitili brod od mogućih napada pirata.
Kapetan je, nakon razgovora s posadom, odlučio napustiti to područje i otploviti do Phuketa. Brod je i dalje usidren, istraga se nastavlja, ishod ovog incidenta još uvijek nije jasan. Članovi tajlandske posade zahtijevaju iskrcavanje i dopuštenje za povratak kući.
Ovo “preuzimanje” broda od strane kapetana može se smatrati činom piratstva ili pobune. Istraga je i dalje u tijeku.
Za razliku od mnogih drugih, Županijska lučka uprava Zadar prethodnu će 2020. godinu zapamtiti kao uspješnu. Zahvaljujući unaprijed ugovorenim radovima, sanirano je pet luka pod njihovom ingerencijom: Mrljane na otoku Pašmanu, Silba Žalić, Pakoštane, Vinjerac i Božava. Neće stati ni ove godine, jer već počinju radovi na još tri luke: Tkon, Drage Dugovača i Kali Batalaža.
Izvođenje građevinskih radova na sanaciji obale i lukobrana u luci otvorenoj za javni promet Mrljane na otoku Pašmanu
Zatečeno stanje obalnih zidova koji su dijelom bili izvedeni od betona, a dijelom od suhozida, zahtijevalo je temeljitu sanaciju na način da se izvede zamjenski obalni zid koji će imati zadovoljavajuću mehaničku otpornost i stabilnost; piše Morski.hr. Stručni nadzor nad izvođenjem radova provela je tvrtka Sto posto prirodno d.o.o. iz Zagreba.
U istoj luci, izvedeni su i radovi na sanaciji zaštitnog kamenometa koji nisu bili uključeni u prethodno navedeni projekt u iznosu od 598.674,06 kuna s uključenim PDV-om.
Dovršetkom oba projekta luka Mrljane dovedena je u stanje potpune sigurnosti i mehaničke stabilnosti za privez brodova i brodica te za odvijanje javnog putničkog prometa.
Radove je izvela tvrtka PGP d.o.o. iz Zagreba, a vrijednost izvedenih radova iznosi 4.629.464,70 kuna sa uključenim PDV-om. Isti su završeni u srpnju 2020. godine.
Uklonjena podrtina iz luke Mrljane
4.a. Temeljem rješenja Lučke kapetanije Zadar, Ispostave Biograd n/m, Županijska lučka uprava Zadar je dana 02.10.2020. godine uklonila podrtinu potonule jahte imena SER iz luke otvorene za javni promet lokalnog značaja Mrljane. Vlasnik 23-metarske jahte SER je tvrtka Brodski prijevoz d.o.o. u stečaju.
Foto: ŽLU ZD
Podrtinu je bilo potrebno ukloniti zbog opasnosti da se druga plovila oštete prilikom uplovljavanja i isplovljavanja iz predmetne luke, a ujedno je i postojala mogućnost da pojedini dijelovi opreme broda ne isplivaju i ugroze sigurnost drugih plovila koja plove tim područjem.
Vrijednost ovog zahvata iznosi 108.000,00 kuna bez PDV-a, a posao uklanjanja podrtine potonule jahte SER je izvela tvrtka Jadranska plovidba d.o.o. iz Mrljana na otoku Pašmanu.
Foto: ŽLU ZD
Radovi na sanaciji luke Silba Žalić
Županijska lučka uprava Zadar završila je projekt sanacije luke Silba-Žalić, luke otvorene za javni promet od županijskog značaja. Predmet ovog projekta su pomorsko-građevinski radovi na sanaciji luke, sukladno glavnom građevinskom projektu izrađenom od tvrtke Rijekaprojekt d.o.o.
Nositelj navedenog projekta jest Županijska lučka uprava Zadar, a sufinanciran je od strane Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Vrijednost navedenih radova iznosi 10.116.556,35 kuna s PDV-om.
Sanacija je bila neophodna radi podizanja razine sigurnosti prilikom manevriranja brodovima pri udaru vjetra olujne jačine, zbog čega je dolazilo do obustave prometa na liniji.
Foto: ŽLU ZDFoto: ŽLU ZD
Radove je izvela tvrtka Sun Adria d.o.o. Rijeka, dok je uslugu stručnog nadzora vršila tvrtka D&Z d.o.o. Zadar.
Završena sanacija dijela rive i gata u luci Pakoštane
Sredinom lipnja završena je sanacija dijela rive i gata u luci Pakoštane. Sanacija je bila nužna zbog toga što su stabilnost i nosivost umanjeni, a dijelom i narušeni iz razloga što su se s vremenom realizirala razna oštećenja te je postojala mogućnost urušavanja.
U sklopu sanacije dijela rive i gata, sanirana je i školjera koja je sad u punoj funkciji zaštite lukobrana i zajedno s parapetnim zidom zaštita luke od valova. Radove za naručitelja, Županijsku lučku upravu Zadar izveo je Stipčević d.o.o. Zadar dok je uslugu stručnog nadzora izvršio Ured ovlaštenog inženjera građevinarstva Željko Čirjak. Vrijednost radova iznosi 1.800.000,00 kn s PDV-om.
Izvođenje građevinskih radova na sanaciji lukobrana i mula u luci Vinjerac
U studenom 2020. godine dovršeni su radovi na sanaciji lukobrana i mula u luci otvorenoj za javni promet Vinjerac. Radovi koji su započeli u svibnju iste godine izvedeni su sukladno glavnom projektu sanacije izrađenom od Ureda ovlaštenog inženjera građevinarstva Željka Čirjaka koji je ujedno vršio i uslugu stručnog nadzora. Radovi na sanaciji luke izdvajaju se od sličnih radova s obzirom da se radi o kulturnom dobru te su izvedeni s posebnim oprezom sukladno konzervatorskim uvjetima.
Gat, odnosno lukobran koji su bili predmetom sanacije su u funkciji prihvata i priveza brodica i brodova, istezališta te zaštite luke. Zatečeno stanje mula i lukobrana ukazivalo je na narušenu stabilnost i nosivost iz razloga što su se s vremenom realizirala razna oštećenja. Realizacijom sanacije lukobrana postigla se cjelovita funkcija zaštite lukobrana, a zajedno s parapetnim zidom i zaštita luke od valova.
Foto: ŽLU ZD
Cijeli zahvat sanacije osigurao je stabilnost i nosivost konstrukcije, a samim time i sigurnije korištenje vezova i prometa unutar luke. Projekt je financiran od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zadarske županije i Županijske lučke uprave Zadar.
Radove vrijednosti 3.491.473,63 kn s PDV-om izvodila je tvrtka Akropolis d.o.o. Split.
Završena dohrana školjere u luci Božava
U lipnju 2020. godine završeni su građevinski radovi “Dohrane školjere u luci Božava”. Naručitelj navedenog projekta jest Županijska lučka uprava Zadar koja je u potpunosti i financirala navedeni projekt. Građevinske radove je izvršio SUB MISSION j.d.o.o. Zadar dok je uslugu stručnog nadzora izvršio Filip Juranov ovlašteni inženjer građevinarstva. Vrijednost navedenih radova iznosi 373.750,00 kuna bez PDV-a. Navedenim radovima se povećala sigurnost korištenja vezova unutar predmetne luke.
Tri projekta nastavljaju se kroz 2021. godinu
Izvođenje radova na izgradnji trajektne luke Tkon, otok Pašman
Projekt se odnosi na ulaganja u izgradnju trajektnog pristaništa koji se sastoji od gata s 2 veza, ukrcajno-iskrcajnog prostora i ukrcajnog čekališta, platoa pristaništa koji omogućuje ukrcaj i iskrcaj vozila, podmorskog propusta za cirkulaciju mora između vanjskog i unutarnjeg akvatorija te platoa ukrcajnog čekališta i parkirališta u funkciji pristaništa na lokaciji u mjestu Tkon.
Foto: ŽLU ZD
Cilj projekta je omogućiti funkcioniranje redovitog trajektnog prometa Biograd – Tkon, budući da je prijašnji pristan bio skučen i ukrcaj se izvodio izravno iz mjesne prometnice.
Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju trajektne luke Tkon vrijedan više od 32 milijuna, ujedno je i prvi od 28 projekata koji će se sufinancirati bespovratnim sredstvima EU-a.
Foto: ŽLU ZD
Završetak radova koje izvodi zajednica ponuditelja Kali gradnja d.o.o. Kali i El tim d.o.o. Zadar predviđen je u svibnju 2021. godine.
Uređenje obalnog pojasa luke Drage Dugovača
Predmet obuhvata je lučko područje za odvijanje javnog pomorskog prometa te dio luke koji obuhvaća komunalne vezove. Dio luke namijenjen za obavljanje linijskog pomorskog prometa (operativni dio luke) predviđen je na sjevernom dijelu uvale. Na spomenutoj poziciji planira se realizacija privezne obale u smjeru sjeverozapad – jugoistok, duljine cca 38,00 m, privezni gat za obostrano pristajanje kao i vanjska pristanišna obala.
Na operativnom dijelu luke predviđen je prihvat plovila u javnom putničkom prometu, plovila opskrbe te većih izletničkih plovila. Na istočnom dijelu uvale, nastavno na dio luke za obavljanje javnog pomorskog prometa (operativni dio luke), planirana je realizacija obale za osiguranje komunalnih vezova (76 vezova). Radove će sufinancirati MMPI, Općina Pakoštane te ŽLU Zadar.
Foto: ŽLU ZD
Vrijednost projekta izgradnje luke koje izvodi tvrtka PGP d.o.o. Zagreb iznosi 24,6 milijuna kuna s PDV-om, a procijenjeno vrijeme izvođenja radova je 15 mjeseci.
Izgradnja obalnog zida u luci lokalnog značaja Kali Batalaža
U sklopu projekta „Izgradnja rotora u uvali Batalaža u Kalima“, naručitelja Općine Kali, Županijska lučka uprava Zadar sufinancirat će izgradnju novog obalnog zida u uvali Batalaža. Izgradnjom ovog zida postići će se šira zaobalna površina te povećati kapacitet komunalnih vezova.
Foto: ŽLU ZD
Izvedbeni radovi započeli su početkom listopada te se završetak istih očekuje u svibnju 2021. godine.
Vrijednost radova koje sufinancira Zadarska županija i Županijska lučka uprava procjenjuje se na iznos od 1.500.000,00 kn.
Vlada je prošlog tjedna na sjednici usvojila prijedlog Odluke kojom se Upravnom vijeću Lučke uprave Šibenik daje suglasnost za kreditno zaduženje kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak, u iznosu od 20 milijuna eura, radi financiranja projekta ”Modernizacija lučkog područja luke Šibenik”.
Također, usvojen je prijedlog Odluke kojom se za navedeni kredit izdaje 80% državno jamstvo Republike Hrvatske, u korist HBOR-a.
Projekt modernizacije lučkog područja odnosi se na radove uređenja putničkog (dogradnja gata Vrulja u sklopu pomorsko-putničkog terminala u luci Šibenik) i teretnog dijela luke Šibenik (terminal Rogač, Drvni terminal, terminal Dobrika, uređenje lučkih cestovnih i željezničkih prometnica, spojna obala Dobrika-Rogač i dr.). Ukupna vrijednost projekta iznosi 280,6 milijuna kuna, a financira se sredstvima Europske unije, sa cca 32,2 milijuna kuna.
Dio troškova koji nisu prihvatljivi za financiranje iz EU fondova, a odnose se na izgradnju pomorskog-putničkog terminala te infrastrukturne radove u teretnom dijelu luke Šibenik, financirat će se putem kredita HBOR-a, sa iznosom od 20 milijuna EUR-a.
Izgradnjom potpuno novog pomorsko-putničkog terminala luka Šibenik dobiva međunarodni granični prijelaz sukladan strogim Schengenskim standardima. Osnovna namjera projekta povezana je sa obnovom i uređenjem postojeće infrastrukture kako bi se omogućila što efikasnija manipulacija tereta i veći prihvat brodova.
Realizacija ovoga projekta pozitivno će utjecati na gospodarska kretanja u Županiji, a odrazit će se i na ukupno poboljšanje kvalitete života lokalnog stanovništva.
Na današnji dan, 11. siječnja, umro je jedan od najznačajnijih hrvatskih izumitelja. Ime mu je bilo Ivan Lupis, a izumio je preteču torpeda. Rođen je u Rijeci davne 1813. godine u dobrostojećoj plemićkoj obitelji brodovlasnika; piše Povijest.hr. Školovao se za pomorskog časnika. U austrijskoj ratnoj mornarici dosegao je čin kapetana fregate. Njegovo prezime Lupis talijanski je oblik, a na hrvatski se često prevodi kao Vukić.
Na ideju za torpedo Ivan Lupis došao je sredinom 19. stoljeća. Njegova prvotna zamisao bila je neka vrsta čamca natovarenog eksplozivom, a kojim bi se upravljalo s obale pomoću užadi. Takav čamac bez posade usmjerio bi se na neprijateljski brod. S vremenom je Lupis unaprijedio tu ideju i izradio više prototipova. Godine 1860. caru Franji Josipu predstavio je svoj prototip. Demonstracija je bila uspješna, ali austrijska mornarica ipak nije prihvatila to oružje.
Foto: Ivan Lupis, Povijest.hr
Važan trenutak za daljnji razvoj torpeda bilo je upoznavanje Ivana Lupisa s britanskim inženjerom Robertom Whiteheadom, što se dogodilo 1864. godine u Rijeci. Whitehead je prihvatio Lupisovu ideju, a zatim su je znatno razvili. Primjerice, stavljen je eksplozivni naboj u podvodni dio plovila, što je torpedo učinilo podmorskim oružjem. Isto tako, uvedeno je automatsko vođenje po smjeru i dubini.
Zanimljivo je pitanje što je Robert Whitehead kao Britanac uopće radio u Rijeci. On je podrijetlom bio sin izbjeljivača pamuka iz okolice Manchestera. Školovao se za inženjera, a zaposlio se izvan Engleske – prvo na brodogradilištu u Francuskoj, a zatim u Italiji. Iz austrijskog Trsta došao je na kraju u Rijeku, gdje je radio kao direktor u poduzeću koje je proizvodilo parne kotlove i strojeve za austrijsku ratnu mornaricu. Upravo kad je bio na tom utjecajnom položaju, upoznao je Ivana Lupisa, a torpedo je nastao kao plod njihove suradnje.
Ivan Lupis dobio je od cara Franje Josipa za svoje zasluge plemićku titulu s pridjevkom von Rammer. Robert Whitehead financijski je prilično uspio. Zanimljivo je da je dobro poudavao svoje potomke. Naime, Whiteheadova kći udala se za grofa Georga Antona Hoyosa. Whietheadova unuka, koja je naslijedila bogatstvo, udala se za poznatog kapetana Georga Ludwiga von Trappa i rodila mu sedmero djece prije nego je prerano umrla.
Whiteheadova tvornica u Rijeci (Torpedofabrik Whitehead & Comp.) postala je kasnije poznata tvornica Torpedo.
Hrvatska ratna mornarica u svom sastavu imala je i podmornicu. Iako namijenjena diverzantskom djelovanju, dovršena je godinu nakon Domovinskog rata. Nosila je ime silne planine, no njena veličina i nije bila grandiozna – tek 21 metar. Iako se o njoj pričalo u superlativima, trajala je tek nešto više od današnjih mobitela – pet godina. Povučena je iz upotrebe kad su joj, kao i mnogim mobitelima danas, potrošene baterije.
Diverzantska podmornica P-01 Velebit proizvedena je u splitskom Brodogradilištu za specijalne objekte, ali je kao i mnoga započeta vojna plovila namijenjena Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u hrvatskim brodogradilištima tijekom Domovinskog rata zaplijenjena i prerađena/modernizirana; piše Morski.hr. Za razliku od nekih drugih brodova, Jugoslavenska narodna armija je pri povlačenju iz Splita podmornicu doslovno očistila od uređaja i svega korisnog tako da je osim čeličnog trupa, njena izgradnja praktički išla iz početka.
Odlukom admirala Svete Letice, tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, Brodarski Institut iz Zagreba je preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sustava. Trup su produljili za 140 cm, kako bi mogli smjestiti Končarev dizel generator s kojim se otvorila mogućnost autonomnog nadopunjavanja baterije u podmornici i time većoj autonomiji plovidbe.
Foto: Marijan/Forum.hr
Gotovo 4 godine nakon povlačenja Jugoslavenske ratne mornarice s Visa, Lastova i Splita i 5 mjeseci nakon završetka ratnih djelovanja na kopnu, 16. siječnja 1996. godine porinuta je podmornica za koju su stručnjaci iz svijeta vojnog pomorstva govorili kako čini naš najsavršeniji komad željeza koji plovi morem. Kao plovilo koje je zbog svoje veličine bilo teško otkriti i sonarima, a sa svrhom prevoženja diverzanata podmornica je zamišljena kao višestruko korisno plovilo koje je trebalo pridonijeti imidžu respektabilne mornarice.
Odrekli se pola milijarde jer se “nije imalo” 10-ak milijuna
Da je tome tako, govori i njena tužna sudbina. Čim su baterije „crkle“, 2001. godine, na stotinama milijuna kuna vrijednom plovilu za ronjenje (neke procjene s opremom i naoružanjem idu i preko pola milijarde) posade su se “uvježbavale” pri isključivo površinskoj plovidbi, da bi 2005. bila povučena iz upotrebe i prepuštena vanjskim utjecajima na suhom vezu do odluke „što s njom“. Interes za takvu podmornicu navodno su pokazale mornarice Južne Koreje, Egipta, Katara ili čak jednog SAD-a, ali Hrvatskoj su baterije od 10-ak milijuna kuna bile skupe.
Primjerice, toliko je koštalo održavanje i gorivo zrakoplova Challenger za prvog hrvatskog predsjednika i tadašnjeg zapovjednika oružanih snaga, a kasnije Vladinog zrakoplova. Kad smo kod mobitela, nemoguće je ne primijetiti kako je Vlada primjerice 2017. na iste spiskala 65 milijuna kuna.
Foto: HRM/MORH
Kod tema o brodogradnji u bivšoj i sadašnjoj državi, često koristimo pojam „hrvatska pamet“. Ona je u razvoju podmorničarstva trajala točno 103 godine. Rijetko se može čuti isti pojam pri rasipničkim odlukama. Razlika je jedino u tome što prvu pamet čine inženjeri, tehničari i radnici, a drugu „pamet“ čine oni kojima se u ruke daju odluke. Prvi su već pomalo napustili struku – iskusnih graditelja podmornica niti nema ili među živima, ili su u mirovini, ili su pak otišli u druge zemlje trbuhom za kruhom. Ova druga “pamet” na nesreću hrvatskog podmorničarstva, a možda u skoroj budućnosti i ukupne brodogradnje još je među nama, a hoće li trajati jednako dugo, pitanje je hoćemo li doživjeti odgovor.
Vremenska crta podmornice Velebit izgleda ovako:
1985. godine započeta je gradnja podmornice
1991. godine JNA se povlači iz Splita, a radnici Brodosplita čuvaju trup
1993. godine počinje njena obnova i modernizacija
1996. godine ulazi u sastav HRM
2001. godine više ne roni, jer joj ističe ciklus trajanja baterija
2005. godine se povlači iz uporebe i izvlači na suhi dok
2015. godine obnovljena, ali samo izvana i izložena u ratnoj luci Lora u Splitu
Podmornica u brojkama:
Duljina: 21,1 metara
Širina: 2,7 metara
Gaz: 2,38 metara
Maksimalna dubina: 120 metara
Najveća podmorska brzina: 7,8 čvorova
Najveći doplov: 800 nautičkih milja
Posada: 5 članova i 6 diverzanata
Naoružanje: 4 mine, 4 ronilice
Pojedine strane kompanije već su cijepljenje protiv COVID 19 uvrstile u Seafarer´s Medical Examination and Certificate.
Stoga je Sindikat pomoraca Hrvatske uputio dopis Ministarstvu zdravstva i MMPI kojim traži da se što hitnije predvidi i rezervira dovoljan broj cjepiva za hrvatske pomorce koji se žele cijepiti, te ih se javno obavijesti o organizaciji i mogućnosti cijepljenja.
Foto: SPH
Za sada je cijepljenje protiv COVID 19 uvjetovano dostupnošću cjepiva, ali je pitanje tjedna kada će cjepivo biti uvjet ukrcaja pomoraca. Naime, cjepivo nije svrstano u grupu preporučenih (Recommended), već neophodnih (Required) cjepiva.
Poznato je da oko 16 000 hrvatskih pomoraca plovi na brodovima u međunarodnoj plovidbi. S obzirom na njihov nesigurni radno-pravni status (samo rijetki imaju stalne Ugovore), pomorci mogu lako izgubiti posao ukoliko ne budu imali mogućnost cijepljenja. “Naglašavamo: mogućnost, jer inzistiramo na dragovoljnosti cijepljenja, piše SPH.”
Parlament njemačke savezne države Mecklenburg-Zapadno Pomorje odobrio je prijedlog regionalne vlade o stvaranju “Fonda za klimu i okoliš“. Većinom glasova zastupnici su inicijativu odobrili na izvanrednoj sjednici koja se održala u četvrtak, 7. siječnja, piše Geopolitika News.
„Parlament zemlje otvorio je put za stvaranje državnog fonda za zaštitu okoliša, koji će također podržati dovršetak kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2 u Baltičkom moru. Fond je od javnog interesa i posvećen je promicanju projekata zaštite okoliša, prirode i klime. Fond planira kupiti dijelove i opremu potrebnu za dovršetak izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2. Cilj je izbjeći, koliko je to moguće, prijetnju američkih sankcija tvrtkama koje sudjeluju u izgradnji plinovoda”, navodi se na službenoj web stranici parlamenta spomenute njemačke savezne države.
Vladina web stranica navodi kako će bivši premijer Erwin Sellering postati počasni predsjednik fonda. Odobreni kapital fonda bit će 20,2 milijuna eura, od čega će operater Nord Stream 2 AG uložiti 20 milijuna eura, a 200 tisuća eura bit će doprinos savezne države.
„Jako sam zadovoljan što smo stekli Nord Stream 2 AG kao partnera za ovaj projekt. Njemačka je odlučila postupno ukinuti nuklearnu i energiju iz ugljena. Zbog toga nastavljamo razvijati obnovljive izvore energije u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju. Mi smo pioniri u Njemačkoj. I oslanjamo se na plin iz plinovoda Baltičkog mora kao izvor za stabilnu proizvodnju električne energije uslijed nestabilne proizvodnje obnovljive energije. To je jedini način za uspjeh u energetskoj tranziciji u Njemačkoj”, izjavio je Christian Pegel, ministar energetike, infrastrukture i digitalizacije savezne države Mecklenburg-Zapadno Pomorje.
Osnivanje ovog fonda odobrio je i predsjednik Odbora za energetiku njemačkog Bundestaga Klaus Ernst.
Njemački mediji izvijestili su da bi za aktivnosti fonda trebalo izdvojiti 60 milijuna eura.
Zanimljivo je i kako je paralelno s ovom vijesti upravo pristigla i ona iz Danske, prema kojoj je tamošnji energetski regulator – DEA, potvrdio primitak službene agende tvrtke Nord Stream 2 AG za daljnje obavljanje radova na plinovodu Sjeverni tok 2 u danskim vodama Baltičkog mora, za koje je taj regulator već ranije izdao dozvolu. U službi za medije DEA-e navedeno je kako se „radovi na polaganju plinovoda planiraju obnoviti u danskim vodama 15. siječnja 2021. godine“, a već je ranije isti regulator objavio kako će radove na toj posljednjoj neizgrađenoj dionici spomenutog plinovoda dugoj 80-ak kilometara (ukupno cca 150 kilometara obiju cijevi) izvoditi ruski specijalizirani brod Fortuna.
Je li ovo i konačni rasplet ove višegodišnje geopolitičke „sage“ u trokutu Njemačka (EU) – SAD – Rusija ostaje za vidjeti, ali činjenica je kako službeni Berlin, kao i kancelarka Angela Merkel osobno, svako toliko podsjećaju javnost da Njemačka ne namjerava odustati od Sjevernog toka 2, kojeg smatra ekonomskim projektom, nužnim za sigurnu i dugoročnu opskrbu Njemačke i EU prirodnim plinom. Osim toga, nova američka administracija koja će s 20.-im ovog mjeseca preuzeti vlast u Bijeloj kući itekako će biti zaokupljena velikim unutarnjim problemima i sporazumom o strateškom nuklearnom naoružanju s Rusijom, koji istječe već u veljači ove godine, a čija propast nije u interesu niti američke niti ruske strane (o čemu je već ranije govorio i sam Joe Biden). Dakle tajming za njemački protunapad na nove američke sankcije sigurno je izabran pomno a ne stihijski. Ali, kažem, pričekajmo ipak sa završnim konstatacijama s obzirom na goleme geopolitičke i geoekonomske uloge koji su u igri.
