British Airways povukao je iz prodaje sve polaske na liniji London Heathrow – Zagreb – London Heathrow do kraja ožujka.
British Airways je u rujnu prekinuo promet na ovoj liniji te je na njoj prometovao kratko u vrijeme praznika. Nakon što je u Velikoj Britaniji pronađen novi soj virusa, države su zabranile letove iz Velike Britanije (između ostalih i Hrvatska) pa je British Airways u tom slučaju bio prisiljen otkazati letove prema Zagrebu; piše Croatian Aviation.
Kompanija je zatim pustila u prodaju karte na direktnoj liniji između Londona i Zagreba, no, već uobičajeno, do realizacije letova nije došlo, izgledno je da će tako i ostati.
British Airways otkazao je sve planirane letove prema i iz Zagreba do kraja ožujka, odnosno do kraja zimskog reda letenja koji završava u subotu, 27. ožujka 2020.
Od nedjelje, 28.03., British trenutno nudi 11 tjednih letova između dva spomenuta garda, no realizacija je i više nego upitna. Za očekivati je da će ova aviokompanija nastaviti otkazivati letove, što i nije čudno s obzirom na to da postoje jake restriktivne mjere koje direktno utječu na samu potražnju.
Jedina direktna opcija putovanja zrakoplovom na ovoj liniji odnosi se na let Croatia Airlinesa koji između Londona i Zagreba prometuje svega jednom tjedno, ponedjeljkom.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je u svom obraćanju medijima izvijestilo kako je u ponedjeljak, tijekom pokrenutog postupka podizanja novogradnje ribarskoga broda pomoću prijevozne lučke dizalice, puknula čelik čelo podizna traka te je novogradnja ispala iz nosača, pri čemu je pramčani dio potopljen u moru, dok je krmeni dio ostao pričvršćen na dizalicu.
Tijekom noći je brod u potpunosti ispao sa dizalice te je potopljen uz obalni zid pulske luke. U ovoj nesreći nije bilo stradalih niti ozlijeđenih, a trenutno su u tijeku pripreme za vađenje novogradnje iz mora.
Službenici Lučke kapetanije Pula dojavu o nesreći u slobodnoj zoni luke Pula zaprimili su 8. veljače u 15.00h, od djelatnika tvrtke Avangard Shipyards d.d., angažirane na podizanju broda na obalu izgradnji broda te su odmah izašli na poziciju nesreće. O događaju su iz LK Pula obavijestili Nacionalnu središnjicu za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka) i resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te su na poziciju pozvane interventne službe.
Odmah po dolasku na poziciju službenici pulske Kapetanije utvrdili su kako nema stradalih i ozlijeđenih i organizirali su postavljanje plutajućih brana u moru, u cilju sprječavanja eventualnog onečišćenja mora i morskog okoliša, koje se za sada nije dogodilo, s obzirom da se u spremnicima novogradnje, u trenutku nesreće, nalazilo oko dvije tone pogonskoga goriva tip diesel i oko dvije tone hidrauličnog ulja.
Očevidom o uzrocima nesreće utvrđeno je kako se nesreća dogodila u 13:20, a informacija je zaprimljena oko 15.00h, prilikom operacije dizanja i prijevoza novogradnje „Gradnja 110“ sa pokretnom dizalicom, u vlasništvu tvrtke Tehnomont – brodogradilište d.o.o., kada je došlo do pucanja čelik čela podiznih traka i pada pramčanoga dijela u more.
Točan uzrok kvara lučke opreme još nije utvrđen, a uz puknutu podiznu traku utvrđeno je i jedno puknuto „čelik čelo“ dizalice, koje trenutno visi sa dizalice.
Na poziciju nesreće su u ponedjeljak i tijekom jučerašnjeg dana pristigli predstavnici vlasnika broda, predstavnici brodograditeljske tvrtke i vlasnika podizne dizalice, kako bi sa lučkim vlastima i Lučkom kapetanijom Pula dogovorili način vađenja novogradnje iz mora.
Foto: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
Djelatnici tvrtke Avangard Shipyards d.d. javili su jučer u LK Pula da je novogradnja u 06.10h u potpunosti ispala sa nosača prijevozne dizalice te je desnim bokom potopljena u moru, uz sami obalni rub.
Službenici LK Pula su jučer, u 09.30h, lučkim vlastima naložili premještaj pontona tijekom trajanja plime, kako ne bi došlo do većeg oštećenja potonulog broda, dok su na poziciji potonuća angažirani djelatnici tvrtke specijalizirane za komercijalno sprječavanje i uklanjanje onečišćenja mora, koji su postavili dodatne samo-upijajuće brane, oko pozicije potopljene novogradnje.
Službenici Lučke kapetanije Pula obavili su inspekcijski nadzor nad pontonom i lukom, dok su ostale istražne radnje u tijeku, kao i intenzivni razgovori sa odgovornim poslovnim subjektima, u cilju iznalaska optimalnog načina vađenja potonule novogradnje.
Dana 10. veljače 1722. godine poginuo je Bartholomew Roberts, jedan od najpoznatijih pirata u povijesti, nazvan i imenom Black Bart (hrv. Crni Bart). Rodio se u Walesu 1682. godine, a vjerojatno je već u mladosti postao moreplovcem; piše Povijest.hr. Isprva se Roberts vjerojatno bavio zakonitim poslovima, no nakon što su pirati zarobili brod na kojem je plovio, pridružio im se. Postoji priča da je piratskom kapetanu koji je zarobio brod – Velšaninu Hovellu Davisu – Roberts bio koristan jer je s njime, između ostaloga, mogao tajno komunicirati na velškom jeziku, koji im je obojici bio materinski.
Ubrzo nakon pridruživanja piratima Bartholomew Roberts postao je njihovim kapetanom, jer je prethodni kapetan, spomenuti Davis, poginuo u jednom okršaju. Kao piratski vođa Roberts je sastavio piratski kodeks kojeg su se pirati morali pridržavati. Po tom kodeksu nije bilo dozvoljeno dovoditi žene ili dječake na piratski brod. Dapače, u slučaju pokušaja krijumčarenja maskirane žene na brod, počinitelj bi bio kažnjen smrtnom kaznom. Nadalje, na brodu nitko nije smio udariti kolegu, nego su se sve svađe mogle rješavati tek na kopnu, i to dvobojem.
Bartholomew Roberts djelovao je kao pirat na karipskom području, ali i na području Zapadne Afrike i Južne Amerike. Pripadao je tzv. Zlatnom dobu piratstva (kraj 17. i početak 18. stoljeća), kad su piratski napadi bili najčešći i najrazorniji. Roberts je poginuo 1722. godine, u okršaju s britanskim brodom HMS Swallow, kojim je zapovijedao Chaloner Ogle. Taj se sudbonosni okršaj dogodio na području Zapadne Afrike, a Robertsa je navodno ubio topovski pucanj s tzv. kartušom (naziv za projektil koji se ne sastoji od jedne topovske kugle, nego od mnogo zrna, slično kazetnoj bombi).
Mulac razmišlja o odabiru srednje škole i prevrće naglas ideje o daljnjem obrazovanju. Pričamo o onome što voli, što bi želio, gdje se vidi, što smo mi prošli, … valjamo sve u debelu okruglicu iskustava i stavova, želja i snova, mogućnosti, kako bi on na posljetku odabrao svoj put, kojeg ćemo mi, barem u početku, materijalno pomoći. I kako pričamo među sobom, tako pričamo i s drugima. Kroz razgovore primjećujem određenu isključivost, koja se javlja kao posljedica primanja koja omogućuju odabir dužih i kvalitetnijih studija, po mogućnosti stranih i dalekih. Ne znam da li se radi o slučaju pomoračkih obitelji kao takvih ili su oni samo dio određene grupe obitelji koje su materijalno potentnije i kao takve isključivije u pogledu obrazovanja i zaposlenja svoje djece. Pored činjenice da mnoga djeca pomoraca nastavljaju pomorački put, postoji i ona druga koja potvrđuje odlučnost pomoraca da svoju djecu usmjere što dalje od pomorstva, ali prema točno određenim zanimanjima koja su po njima materijalno isplativa, ali sigurnija.
Prateći put mog pomorca, od samih početaka do danas, primjećujem tu sasvim logičnu pobudu da svom djetetu omogući sve kada se nakon vijađa vrati kući. Od igrački, preko knjiga, bicikli i odjeće, izleta, putovanja, hrane i svega ostalog. Sasvim je razumljiv osjećaj da sve ono što si na neki način propustio želiš nadoknaditi, ali sam često bila zabrinuta kada bi moj suprug ispunjavao želje našem djetetu, strepeći da možda takvo podilaženje ne bude imalo posljedice u vidu kakve bahatosti ili nerealne slike svijeta. Isto tako, ta bojazan mi nije davala za pravo da svom suprugu, kao ni djetetu, onemogućim ili pokvarim te zajedničke trenutke, koji su možda površnom promatraču izgledali kao puki materijalizam, bili način na koji je moj suprug otvarao vrata prema željenom odnosu otac-sin, kao i pokušaj da svoje prisustvo na neki način zabilježi i ostavi kao zajedničku uspomenu.
Naš Mulac je stasao u mladog čovjeka, koji se sve više osamostaljuje i donosi sve više vlastitih odluka. Put koji odabire jasno mi pokazuje da su moja strahovanja bila neopravdana. Uvjerena sam da zna da mu čuvamo leđa, koliko je god to u našoj moći, da može računati na nas, ali da se mi sve više sklanjamo s njegovog puta, dajući mu slobodu da sam izabire. Čini mi se da neki roditelji ne staju tu. Ne u smislu da ostave dijete da se snalazi samo i da ga sasvim isključe iz svog života, već da mu ostave opciju pomoći, bez uplitanja u njegove odluke i odabir njegovog puta. Čini mi se da mnogi, koji su materijalno u mogućnosti da to urade, organiziraju bližu i dalju budućnost svojoj djeci, trudeći se da je svaki korak unaprijed isplaniran i bez pogovora prihvaćen. Bilo da se radi o nastavku pomoračke tradicije ili pak prekidanju iste, mnogi osjećaju dužnost da djeci osiguravaju najbolje škole i najplaćenija zanimanja. Ponekad se one sasvim protive dječjem porivu i želji. Ponekad sasvim guše slobodu onih koji bi se sami trebali odlučiti za svoju budućnost. Ponekad su sasvim pogrešni. No, čak i ako sve to stavimo po strani. Ako zanemarimo činjenice da smo kupovali, ispunjavali želje, nehotice ili namjerno određivali škole i studije, usmjeravali tamo gdje smo mislili da trebaju poći, ostaje činjenica da mnogi nakon svega urađenog, osjećaju da su ta ista djeca dužna. Dužna roditeljima.
Djeca ostaju dužna za sve kupljeno, za sve omogućeno, za sve izračunato i sve izrežirano, iako su u mnogome bila samo zabavljena ili samo djetinjasta. Djeca ostaju dužna nekoj nerealnoj požrtvovnosti koja je izvirala iz osjećaja nedostatka i bojazni. Postoji li roditelj koji nije barem jednom rekao „Ja sam ti sve omogućio, a ti tako…“? Koliko neizgovorene krivnje u tom pitanju ima? Koliko natovarenog osjećaja nedostižnosti u njemu pliva? Kako se nositi s tim?
Djeca biraju i odlučuju kuda, kako i s kim. Nekada se povinu našim usmjeravanjima, nekada zatome svoje glasiće samo radi nas, nekada nas ne slušaju, već rade po svome. U svakom slučaju, oni biraju, a mi pomažemo. Ili bi tako trebalo biti. Mi smo na vlastitom primjeru naučili da sve ono što je investirano u dijete, u bilo kojem obliku, bilo materijalnom, bilo psihološkom, bilo fizičkom, imalo za posljedicu njegovo ostvarenje u određenom smjeru, kojeg je on sam birao, ali uz utjecaj kojeg je nemoguće zanemariti. Bilo da se radilo o knjigama koje tek sada čita, ali su uvijek bile tu. Bilo da se radilo o kockicama koje su razvile sklonosti za enigmatiku. Bilo da se radilo o biciklima koji su doveli do toga da mu je sada biciklizam najdraža sportska aktivnost. Sve je imalo nekakvu posljedicu. Ali u određenom trenutku je postalo nužno da se sklonimo. Da pokažemo da jesmo tu, pored, iza njega, kako hoćete, ali bez da idemo prvi. Nužno je da zaplovi sam, znajući da smo ispod štiva ostavili uspomenu koju može doseći kada mu god bude potrebna.
Nema idealnog roditelja, kao ni savršenog roditeljskog modela. Djeca su uvijek idealna. Trebali bismo se koncentrirati da im omogućimo da takva i ostanu. Sa svojim idealima, snovima, manama, potrebama, izborima. Trebamo ih podržavati, ne im nametati svoje stavove i izbore (na kraju, njihov svijet nije ni isti kao naš). Trebamo ih bodriti, ne gušiti. Trebamo im dozvoliti da pogriješe. I kao najvažnije, trebamo biti tu kada padnu, s izrazom lica koji ne osuđuje, nego osnažuje. Čuvajte svoju djecu, ne gurajte ih tamo gdje oni ne žele, ne budite daleki kraljevi na visokim tronovima gdje vam se nikako i nikada ne može prići, spustite se i volite ih. Da, možete ih voljeti i bez da im nacrtate sve korake prije nego nauče hodati.
Bude li kako je predviđeno, do ljeta će u mandalinskoj uvali Sv. Petar biti izgrađen objekt Centra za razvoj marikulture, dugo očekivana jezgra budućeg zamaha proizvodnje hrane iz mora na ušću Krke. Riječ je o projektu Razvojne agencije Šibensko-kninske županije u vrijednosti od 4,5 milijuna kuna zajedno s troškovima opreme, a financirat će se novcem europskih fondova i državnog proračuna; piše Otvoreno more.
Provedba je povjerena Razvojno-inovacijskom centru “Alu-Tech” u krilu Razvojne agencije, čiji tim na tome poslu čine Zoran Belak, ravnatelj, te Ante Marić, Danko Junaković i Damir Buntić. Nakon izgradnje, Centar za razvoj marikulture djelovat će u sastavu “Alu-Techa”.
Objekt budućeg Centra naslanja se na postojeću zgradu Pomorskog učilišta “Libar”, na zemljištu u koncesiji ŽLU-a, i prostirat će se na oko 300 četvornih metara. U utorak je raspisan natječaj za izvođača radova i traje do 24. veljače, a u pogonu Centra predviđene su linije za prihvat školjaka, sortiranje, pročišćavanje (depuraciju) te pakiranje u vreće, napominje Zoran Belak.
Osim radnika na obradi školjaka, u drugoj fazi zaposlit ćemo znanstvenike radi nužne potpore razvoju ovdašnje marikulture. Kada se Centar uhoda, komercijalni dio sigurno može preuzeti neka buduća udruga školjkara, a Razvojno-inovacijski centar preuzeo bi dio znanstveno-stručne potpore i prijave na europske projekte – govori Zoran Belak.
– Trebat će s vremenom sve to još snažnije promovirati u marketinškom smislu, budući da je školjkarstvo u Šibeniku razmjerno dugog vijeka, a šire se o tome možda i ne zna dovoljno, koliko o Stonu, primjerice – napominje Belak.
Odlukom da izgradi ovakav Centar Županija je zapravo napravila ono u čemu združeni školjkari nisu uspjeli u posljednjih nekoliko godina i dala dragocjen impuls napretku marikulture. Drugačije nije išlo, razvoj je zastao i ovo je sigurno vrijeme za iskorak u proizvedenim količinama i vrstama morskih organizama na plavim poljima poznatim gotovo isključivo jedino po dagnji ili pidoči. Za ilustraciju, cijela zemlja u marikulturi proizvede 2000 tona školjaka, što bi mogao sam šibenski akvatorij da se optimalno razvije.
– U sklopu programa “Coast” prije šest godina proveli smo istraživanje mogućnosti komercijalnog uzgoja male Jakobove kapice u suradnji s jednim uzgajivačem. Došlo je, međutim, do nekih problema, no ovo govorim samo da istaknem kako pidoča ne bi trebala biti jedini mekušac koji će se ovdje uzgajati. Postoji još komercijalnih vrsta, treba proširiti asortiman na druge vrste školjaka koje je moguće uzgajati, pa i ribe – govori Damir Buntić, agronom, inače istaknuti maslinar te predani promotor maslinarstva i kvalitetnog ulja.
Za njega je jako vrijedna ideja uzgoja u divljini jako prorijeđene, gotovo nestale jegulje, tim više što već postoji dokazana tehnologija i razvijena praksa u nekim zemljama EU-a. A to bi bio i način da se vrati u Krku, iznosi Buntić.
U posao u šibenskom zaljevu ušle su i neke jače, etablirane tvrtke, a među novim koncesionarima je i tvrtka “Platforma 22”, koju predstavlja Matija Bumbak.
Bumbak svim srcem pozdravlja županijski projekt Centra za marikulturu i skreće pažnju na uzgajivačima vrlo važno produljenje koncesija na dulji rok, budući da je to jedan od važnih preduvjeta da se mogu natjecati za novac iz europskih fondova i poduzimati ozbiljnije investicije.
Na stranu da smo kao nacija dosta teški za suradnju i dogovaranje, zbog čega nam i zadrugarstvo nije uspješno, no ovaj potez županijske uprave pun je pogodak i zbog toga što je Županiji prilikom natjecanja za europske projekte moguće dobiti stopostotne iznose sufinanciranja, a školjkarima, sve da se i udruže, ne više od 75 posto, podsjeća Matija Bumbak. To je vrlo bitan moment, a na budući Centar može se nastaviti još puno korisnih službi od koristi za razvoj marikulture. I udruženi školjkari, po njegovu mišljenju, ne bi trebali biti nedostižan cilj u novom poglavlju šibenske marikulture.
Pangaea Logistics Solutions dodaje u svoju flotu japanski ultramax bulker.
Tvrtka je potrošila 16,45 milijuna dolara na 61 000 dwt bulker izgrađen 2013. godine, ali nisu otkrili nikakve daljnje informacije. Pretpostavlja se da se radi o ultramaxu Orient Amabie tvrtke OMC Shipping, za koji je Advanced Shipping & Trading izvijestio da je prošli tjedan prodan za 16,5 milijuna dolara. VesselsValue stavlja procjenu od 16,53 milijuna dolara na bulker.
“Ovaj 61.000 dw bulker, izgrađen 2013. godine, dobro se uklapa u našu flotu i trgovačke aktivnosti, a u kombinaciji s našim programom novogradnje, još je jedan korak dalje u našim naporima da obnovimo našu flotu s visokokvalitetnom i učinkovitom tonažom” – izjavio je Ed Coll, izvršni direktor Pangee.
„Ovaj brod, koji će se zvati Bulk Courageous, dovest će našu flotu na ukupno 18 plovila, prije nego što će naša četiri nova broda biti isporučena kasnije ove godine.” – dodao je Coll.
Seaspan Corporation (“Seaspan”), podružnica Atlasa, objavila je da je potpisala ugovor s jednim poznatim brodogradilištem, za izgradnju dva ultramoderna 24.000 TEU kontejnerska broda s predviđenim isporukama koje počinju u prvoj polovici 2023. godine.
Dva visokokvalitetna kontejneraša uključivat će vodeće tehnologije za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Od rujna 2020., globalna flota Seaspana sastojala se od 127 brodova i približno 1.073.000 TEU, s ukupnim ugovorenim prihodom od oko 4,1 milijarde. Uz to, u prosincu 2020. Seaspan je najavio sporazum za pet novoizgrađenih 12.200 TEU brodova koji će, zajedno s dva danas najavljena broda, dodati floti značajan novi kapacitet od 109.000 TEU u sljedeće dvije godine.
U ponedjeljak se podmornica Japanskih pomorskih snaga samoobrane Soryu, dok je izranjala, sudarila s trgovačkim brodom, potvrdile su japanske vlasti.
Dok je podmornica izlazila na površinu kod obale Shikokua, udarila je u brod za koji se vjeruje da je bulker Ocean Artemis. Ministar obrane Nobuo Kishi rekao je japanskim medijima da je posada vidjela plovilo kroz periskop, ali nije bila u stanju izvršiti dovoljno brze manevre kako bi izbjegla sudar.
Podmornica je pretrpjela oštećenja, no mogla je nastaviti s plovidbom po površini. Međutim, nije mogla uspostaviti kontakt sa svojom matičnom bazom zbog oštećenja komunikacijske opreme, pa je prošlo nekoliko sati dok nisu stigli do položaja dovoljno blizu obale da upute poziv. Tri člana posade zadobila su lakše ozljede.
50.000 dwt Ocean Artemis je bio na putu od Qingdaoa do Okayame prevozeći željeznu rudu. U sudaru nije znatno oštećen i nije bilo ozlijeđenih članova posade.
Požar je izbio u strojarnici kontejneraša Vera Rambow ujutro 8. veljače, nedugo nakon što je brod napustio hamburški kontejnerski terminal. Kapetan je obavijestio vlasti, a posada je pokušala ugasiti požar. Vatrogasci i tegljači su odmah reagirali.
Vera Rambow otegljena je do Kohlbranda i privezana. Požar je ugašen, a uzrokovan je navodno curenjem ulja. Brod je bio na putu prema Klaipedi (Litva).
Prema zadnjim informacijama – od 17h, 8. veljače, brod je još uvijek vezan u Kohlbrandu.
Najezda meduza u sjevernom Jadranu uzrokuje ozbiljne probleme tamošnjim ribarima. Umjesto uobičajenog ribljeg ulova koćarice izvlače mreže s po nekoliko tona meduza pod čijom težinom pucaju sajle i konopci; piše RTL. No osim materijalnih šteta meduza vrste morska pluća ne predstavlja opasnost za ljude a stručnjaci vjeruju da najezda neće trajati više od nekoliko tjedana.
Iako bezopasne za ljude morska pluća u ovakvim koncentracijama zagorčavaju život ribarima. Izlazak na more ovih im dana donosi samo trošak goriva, vremena i rada.
Rino Ossich, savudrijski ribar: “Zadnji put kad smo bili vani sam vukao tek samo sat vremena i kad sam je digao je bilo strašno. To je bilo preko dvije tone, tri tone”.
Osim nekoliko tisuća kuna izgubljenog dnevnog ulova pod težinom meduza stradavaju konopci i sajle na koloturima. Ovaj poseban konop koji u sebi ima četiri metalne sajle nije podnio težinu posljednjeg ulova.
“Onda smo prestali i sad čekamo da malo nestane tih meduza”, rekao je Rino.
Morska pluća su autohtone jadranske meduze, relativno velikog promjera i prepoznatljive po tirkiznom obodu klobuka. Savudrijski ribar Danilo viđa ih već godinama.
“Kad su se pojavljivale, pojavljivale su se u ljetnom periodu a u ovom zimskom periodu u mojoj 30 godišnjoj aktivnosti na moru nisam susretao”, rekao je Danilo Latin, savudrijski ribar.
Najveće probleme imaju koćarice koje vuku mreže po morskom dnu ali morska pluća onemogućavaju i izlov mrežama u blizini obale.
“Jer masa meduza se nasloni i umjesto da mreža stoji vertikalno ona legne na dno, uhvati se za kamen i kida se”, rekao je Latin.
Ni stručnjaci ne mogu sa sigurnošću utvrditi koji su razlozi masovne pojave meduza u zimskim mjesecima ali pretpostavljaju da ovaj fenomen neće dugo trajati.
“Je li on povezan s rijekom Po, možda s velikom količinom nutrijenata ili s povišenim temperaturama ili nižim u nekom dijelu ove zime to je teško reći. Ali ribari ja mislim da se moraju strpiti malo jer bi trebala ova najezda splasnuti u roku pod dva do tri tjedna a već traje desetak dana”, izjavila je dr. Barbara Sladonja, Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč.
Fenomen pogađa i ribare iz susjedne Slovenije i Italije a u hrvatskom dijelu Jadrana prisutan je od krajnjeg sjevera do visine Novigrada i Poreča.
