Singapur će do kraja siječnja cijepiti protiv Covid-19 preko 10 000 osoba koje rade u pomorskom sektoru. To je dio nacionalne strategije cijepljenja protiv Covid-19, kako bi se zaštitilo osoblje na fronti i članovi njihovih obitelji, kao i stanovnici koji žive u Singapuru.
Osoblje koje će se cijepiti uključuje lučke radnike, pilote, pomorske nadzornike i sve ostalo osoblje koje radi na brodovima i u lukama u Singapuru. Prema pomorskoj i lučkoj upravi Singapura (MPA) ovog tjedna je zaprimljeno oko 6.000 prijava za cijepljenje.
Zbog navodne bolje zaštite koju pruža cijepljenje, osoblje koje je završilo cjeloviti postupak cijepljenja bit će podvrgnuto manjem broju testiranja. Ubuduće, oni koji su trenutno na sedmodnevnom rutinskom testiranju testirat će se svakih 14 dana, a oni koji su trenutno na 14-dnevnom testiranju – testirat će se jednom mjesečno.
Kako je Singapur preuzeo vodeću ulogu, Međunarodna brodarska komora (ICS) sada poziva ostale vlade da pomorcima i pomorskim radnicima daju prednost pri cijepljenju te da pomorce odrede kao ključne radnike, kako bi se izbjeglo ponavljanje 2020. godine i krize sa smjenom posade.
Guy Platten, glavni tajnik ICS-a, komentirao je: „Prednosti cijepljenja onih koji su odgovorni za transport cjepiva širom svijeta trebale bi biti očite. Vlade moraju klasificirati pomorce kao ključne radnike i dati im prioritetni pristup cjepivu, jer nemogućnost smjene posada s brodova riskira prolazak kritičnog medicinskog materijala potrebnog za globalno cijepljenje.“
„Ako želimo održati globalnu trgovinu, pomorci ne smiju biti smješteni na začelje reda za cijepljenje. Vlade neće moći cijepiti ostatak svojih građana bez brodarske industrije ili, što je najvažnije, naših pomoraca.” – dodao je Platten.
Vlada je usvojila Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Hramina.
Usvajanjem ove Odluke, trgovačkom društvu Marina Hramina d.o.o., kao ovlašteniku koncesije, produžuje se rok za investicijsko ulaganje za dodatnih 36 mjeseci.
Produženje roka odobrava se zbog značajnog pada poslovnih aktivnosti uzrokovanih pandemijom virusa Covid 19, kao i zbog nemogućnosti ispunjenja preuzetih ugovornih obaveza.
Usvajanje ove Odluke ne mijenja datum isteka koncesije, odnosno ne produžuje rok na koji je dana koncesija, dok iznos naknade za koncesiju ostaje isti.
Jesu li naručitelji Uljanikove novogradnje 526 iz kuvajtske kompanije Livestock Transport & Trading ujedno i zadnja i jedina šansa da brod za prijevoz stoke u dogledno vrijeme bude dovršen, te s navoza na Otoku konačno sklizne u more? Ovlašteni zastupnik te kompanije, ugledni pomorski konzultant Vlado Brničević tvrdi da je to tako, da su Kuvajćani potencijalno zainteresirani za kupnju gotovog broda, ali i da je vremena za eventualno sklapanje tog posla sve manje; piše Glas Istre.
– Dobra vijest je da potencijalni kupac za ovaj brod postoji i da je to, prema svemu sudeći, jedini potencijalni kupac za taj brod specijalne namjene. S druge strane, imamo tvrtku Uljanik Brodogradnja 1856 u nastajanju kojoj je to jedini potencijalni posao s kojim bi mogli ponovno pokrenuti proizvodnju. Malo lošija vijest je da je vremena za ugovaranje tog posla sve manje jer će Kuvajćani, ako ga ne uspiju zaključiti do 15. veljače, odustati i brod sličnih karakteristika ugovoriti u Kini, o čemu putem brokera već pregovaraju s tamošnjim brodogradilištima, kazao nam je Brničević.
Pojednostavljeno, Kuvajćani bi željeli kupiti brod koji su u Puli naručili prije punih šest godina i koji je projektiran prema njihovim potrebama, ali ga nisu više spremni čekati. Radi se o kompaniji koja se bavi uvozom žive stoke iz Australije i kojoj su zbog porasta obima poslova potrebni specijalni brodovi koji zadovoljavaju sve više standarde koji se za tu vrstu trgovine postavljaju u toj zemlji. Kuvajćani su nakon propasti posla s Uljanikom od australskog Wellarda kupili brod sličnih karakteristika Ocean Shearer te trenutno u floti imaju dva broda, no jedan od njih je starije proizvodnje i više ne udovoljava strogim australskim propisima. Kuvajćanima dakle hitno treba još jedan specijalni brod, ali ne zanima ih sudjelovanje u dražbi, niti kupnja trupa na navozu.
Definicije kažu da je otpornost mogućnost oporavka od stresnog događaja, uspješno nošenje sa stresnom situacijom ili prilagodba na nju, sposobnost izbjegavanja nepovoljnih okolnosti, iznadprosječno snalaženje u stresnim situacijama te „proces uspješnog nošenja ili upravljanja značajnim izvorima stresa ili traumom“.
Razmišljam o svom suprugu, kao i o mnogim njemu sličnim pomorcima s kojima se družimo, o kojima čitamo ili pričamo. Razmišljam o sebi i mnogim ženama koje su u ulozi njihovih partnerica. I pitam se kako se oporaviti od inače iscrpljujućeg ritma „kuća-brod-kuća“, kada su sve okolnosti „normalne“, kada su partneri zdravi, kada su djeca dobro, kada se problemi rješavaju, a ne gomilaju, kada je vrijeme sunčano i cijeli krug odlazaka i dolazaka, rastanaka i sastanaka protječe samo uz uobičajena ludila, sigurne strahove, panične noći i tišinu s obje strane – to skoro pa da smo svi naučili.
Nužno je da su žene otporne. Kao takve podnijet će njegovu odsutnost, kao takve izborit će se same sa sobom (većinom) za osjećaj samodostatnosti i poštovanja, kao takve crpit će snagu iz sposobnosti da u isto vrijeme budu i nježne i snažne, nesigurne i odvažne, spremne na nagle i samostalne odluke, sigurne u tješenju i pomaganju, nedodirljive u celibatskoj nirvani dok čekaju njegov povratak.
Pomorci moraju biti otporni. Kao takvi podnijet će izolaciju, osjećaj nemoći da sudjeluju u životu koji se odvija i dalje daleko od njih, a čija je izgradnja njihov konačan cilj. Kao takvi podnijet će fizičke prijetnje broda i njegovog vječnog treskanja. Kao takvi podnijet će osjećaj frustracije koji se javlja kada je komunikacija osiromašena i ne znaju ili slute o neizgovorenim i izbjegavanim temama. Žene moraju biti otporne i kada se on vrati, da zaborave na samostalnost i snagu, da tiho i neprimjetno podare svom suprugu osjećaj „glave obitelji“, osjećaj da nije samo važan kao financijer, već i kao otac i kao partner. Tada se ponovno prebacuju na film zajedništva i odluke ne donose prije nego se konzultiraju, poteze ne povlače prije dogovora, a svoje vrijeme prilagođavaju njegovom prvo oporavku te kasnije godišnjem odmoru, a sve u cilju održavanja obitelji na okupu, okrijepljivanja pomorca i dohvaćanja snage u novodoživljenom (jer svaki je put drugačije) zajedništvu i ispunjenjima koje ono donosi.
Pomorci moraju biti otporni u tolikoj mjeri da što brže zamijene svoje radno mjesto novim-starim kopnenim domom, da se uhvate u koštac s novim odlukama, pitanjima i problemima, te što prije zaborave na sve brodske situacije, kako bi u potpunosti prešli na obiteljski život i radili sve ono što mogu kako bi ga osnažili za novi stres koji je pred vratima – njihov ponovni odlazak.
Žene moraju biti otporne kada on nanovo odlazi. Skoro pa neosjetljivo izdržati sve nervoze i nesigurnosti onoga koji odlazi i svih onih koji ostaju pitajući se dokle i zašto. Oboje moraju savladati napade panike, ponovljene doživljaje straha od putovanja, oceana, pirata, nevremena i neobjašnjivih fenomena. Pokušavajući pri tome osjećati potrebe njihovih potomaka, njihove realne probleme i radosti, koje se odvijaju neovisno o njima, pomoći, dati savjet, biti rame podrške, grliti bez naznake nervoznog trzaja, zaista gledati i zaista slušati, kao da se sutra ne odlazi. Da, pojednostavljeno, potrebno je mnogo otpornosti. Čini se jednostavno i možda zaista jest, no zašto bi išta bilo jednostavno. Život ionako sve zakomplicira, pa je tijekom Korona epidemije i najotpornije stavila na kušnju. Ako se vratim na prvu misao, oporavak od stresnog događaja. Kako se oporaviti od talačke krize u kojoj otkupnina nije ni ponuđena? I pomorac i oni koji ga čekaju. Koliko je nježnosti, tolerancije, empatije, topline potrebno da se osoba koja je proživjela takvo zatočeništvo brojeno mjesecima, oporavi? Kako da se ona koja ga cijelo vrijeme čeka i brine i brine i brine, oporavi? Koliko im i čega točno treba?
Dvoje kada se nakon krize nanovo spoje ne razmišljaju o ničemu osim o sreći koju osjećaju jer su ponovno skupa. Snagu crpe iz tog osjećaja koji je dominantan. Život se smiruje, zajedno su, sve je lakše. I da nisu ni svjesni dolaze ponovno do točke rastajanja. Samo ove godine ona je još izazovnija nego ikada. Ona je ultimativni test otpornosti. Svačije. Otići na brod nije nikome i nikada (bilo) lagano. Uvijek je u pitanju strepnja, neizvjesnost, osjećaj fluidnog gibanja za koje nitko ne zna kako i gdje će završiti. Sada se radi o umnoženim strepnjama, uvećanoj neizvjesnosti, prijetećem gibanju koje nema određen ni smjer ni kraj. Pritisak je utoliko veći jer je upitno koliko je prošla iskustvena situacija utjecala na zdravlje, na stabilnost organizma, na njegovu otpornost. Mozganje o cijepljenju na naprezajućoj je granici. Nakon poražavajućeg shvaćanja da će cijepljenje vjerojatno biti uvjet i gibanja svijetom i samog pomoračkog zaposlenja, svijest se trese od robovlasničkih slutnji u kojima se shvaća da izbora nema. Izbor je jedino promjena zaposlenja, ali i taj izbor limitiran je i samim time poražavajuć kada se shvati ponuda i potražnja poslova u našoj zemlji, pogotovo ako je individua u zrelim godinama, u kojima bi zrelo i trezveno trebala donositi odluke, ali sada kao da joj ta zrelost smeta jer ne shvaća što bi točno trebala uraditi kako bi zadržala posao, osigurala preživljavanje svojoj obitelji, svjesno se odričući sanjanja o samoostvarenju, uživanju i samostalnim odlukama o svojoj budućnosti.
U eri neodgovorenih pitanja koji izviru jedni iz drugih, najvažnije pitanje svodi se na „Should I stay or should i go!?“, bez romantične konotacije, samo u smislu golog preživljavanja. Otpornost kao sposobnost izbjegavanja nepovoljnih okolnosti zvuči smiješno u današnjem pomoračkom poslu. Više nego ikada ovo je zanimanje prepuno nepovoljnih okolnosti. Kako njima, tako i njihovim obiteljima. O tome svjedoče i iskustva mnogih pomoraca kojima su onemogućena osnovna ljudska prava, kao da ih odabir njihovog zanimanja čini kandidatom roba nove ere.
Biti otporan ili ne. Ako nismo otporni, slomit ćemo se, kad-tad. Ako smo otporni, možda ćemo prebroditi i ovu. Kako povećati otpornost, kako se osnažiti, kako osnažiti svoje partnere, svoju djecu… Zagrljajima, zajedničkim minutama u tišini, u mirovanju gdje jedino slušamo kucanje u prsima, razgovorom i onda kada mislimo da smo sve rekli i da je sve uzaludno, nenadanim poljupcem kada za njega nikako nije vrijeme… Bilo čime, osim bijegom. Kada bježimo u sebe ili od sebe, zatvaramo mogućnost zajedničkog rasta, stvaramo pukotine koje nas naposlijetku slome. Bilo čime, osim predavanjem. Bilo čime. Zaključujem da se otpornost treba nužno trenirati, od malih nogu, s upornošću i predanošću kakvu nismo ni znali da imamo. Želim vam svima otpornosti na kile.
Kruzer koji je plovio za britanski Cruise and Maritime Voyages ide na rezalište.
Magellan, izgrađen 1985. godine za Carnival Cruise Lines, napustio je sidrište blizu Omana u Perzijskom zaljevu i plovi prema Indiji, gdje bi trebao stići krajem tjedna.
Magellan koji je mogao zaprimiti 1.400 putnika plovio je posljednjih pet godina za CMV. Bio je to početak napora da se modernizira CMV, nakon čega je kompanija kupila dodatne brodove od Carnival Corporation.
Kruzer je bio u Bristolu u Engleskoj, zajedno s ostalim CMV brodovima kada su se u proljeće 2020. godine zaustavila sva krstarenja. Međutim, za razliku od ostalih brodova, Magellan nije zadržan zbog kršenja sigurnosnih pravila britanskih vlasti. Kruzer je nešto kasnije prodan na dražbi.
Foto: The Maritime Executive; FEMA photo
Magellan je kupila grčka kompanija Seajets za nešto više od 3,4 milijuna dolara. Procijenjeno je da se mogao prodati za više od 8 milijuna dolara.
Brod je napustio Englesku u prosincu, prvo se zaustavio na Malti, a zatim se uputio Sueskim kanalom do Perzijskog zaljeva.
Navodno se Seajets nadao da će moći iskoristiti kruzer kao plutajući hotel ili nešto slično, no budući da je industrija krstarenja na pauzi, troškovi za Seajets su se povećali; nisu pronašli čarter za Magellana, te su ga navodno prodali rezalištu u Indiji.
Magellan sada završava svoju karijeru i plovi prema rezalištu u Indiji.
Posebna je veza pomoraca i crkvice svete Marije od milosti, poznatije kao Gospa od Danača. Kad brodovi prolaze pokraj grada pozdravljaju sirenama, a sestre franjevke odgovaraju zvonjavom zvona. To je običaj još od 17. stoljeća; piše HRT.
– Kada bi naši brodovi Atlantske plovidbe došli blizu vidjeli bismo natpis “volimo vas”, “pozdravljamo vas”, “Gospa od Danača na brodu”, a mi onda zvonimo. To je jedna uzajamna povezanost koja traje i dan danas, rekla je sestra Katica Dabo, tajnica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.
Kao znak zahvalnosti zbog zaštite u olujnim morima, generacije pomoraca darivali su srebrne zavjetne pločice. Privrženost je ostala ista, a s dalekih oceana danas komuniciraju e-mailom.
– Lijepo je to i impresivno. Čuvamo ih u našoj arhivi. To su prava čudesa. Pisali su što sve prolaze na morima i oceanima, a i da osjete zagovor Gospe od Danača. Imamo priliku puno puta vidjeti kako im je na ovoj punti od Danača kada udaraju orkansko jugo i valovi. Ne možemo stajati blizu od mora i soli, kaže sestra Katica Dabo.
Zanimljiva je povijesna važnost ovog prostora. Dubrovačka Republika na Dančama je 1457. sagradila prvi lazaret za smještaj okuženih, a u sklopu njega i crkvicu.
Foto: HRT
– Mene uvijek dira podatak iz arhive da se ovdje sagradila crkvica svete Marije. Siromasi koji su ovdje umrli od kuge, da ne umru kao stoka, sahranjeni su na sveto mjesto, a o njihovim dušama postoji spomen, dodaje sestra Katica Dabo.
Stoljećima je crkvica bila na udaru mora i soli, pa treba obnovu. Potrebno je zaštititi dvije neprocjenjive umjetnine – poliptih Lovra Dobričevića iz 1465. godine i triptih Nikole Božidarevića iz 1517.
– To su dvije jako vrijedne umjetnine od nacionalne važnosti. Mi smo čuvarice tih umjetnina i zato nam je stalo da ih ostavimo budućim generacijama. Radovi su nužni što prije, u interesu očuvanja umjetnina koje imamo, rekla je sestra Darija Jovanović, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.
Sestre su u okviru programa zaštite i očuvanja nepokretnih dobara Ministarstva kulture osigurale novac za prvu fazu sanacije unutrašnjosti crkve.
Darija Jovanović, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika, kaže kako se nadaju novim sredstvima “jer je zaista potrebno u drugoj fazi odstraniti cijelu žbuku budući da je u lošem stanju”. Dodala je da su potrebni i drugi radovi koji uključuju i promjenu elektroinstalacija, jer su sadašnje stare i derutne.
Kompanija MSC Cruises najavljuje ponovnu plovidbu MSC Grandiose 24. siječnja.
Tijekom božićno-novogodišnjeg razdoblja, krstarenje sa sjedištem u Italiji privremeno je obustavljeno zbog restriktivnih mjera povezanih s kretanjem ljudi unutar zemlje koje su postavile lokalne vlasti.
Nakon najnovije uredbe koju je izdala talijanska vlada i ažuriranih zdravstvenih mjera, brod će nastaviti s planiranim tjednim krstarenjima polazeći svake nedjelje iz Genove u Italiji s pristajanjima u talijanskim lukama Civitavecchia, Napulj, Palermo, kao i Valletta na Malti.
U petak je posada helikoptera Jayhawk iz zračne stanice Clearwater pomogla vlastima Turaka i Caicosa da pronađu migrantski brod sa 159 ljudi oko 13 kilometara istočno od otoka West Caicos-a.
Brod se nasukao na greben. Dok je zrakoplovna posada ostala na mjestu događaja, lokalni službenici su spasili sve ljude sa broda i odveli ih na sigurno. Operacija je trajala nekoliko sati, a brodovi u blizini su se također dobrovoljno uključili kako bi smjestili sve preživjele.
Foto: The Maritime Executive; Image courtesy Turks & Caicos Police
Primjetivši kako je migrantski brod bilo pretrpan, zrakoplovna posada Obalne straže pretražila je područje kako bi bila sigurna da nitko od putnika nije ispao s broda. Unatoč riziku nisu zabilježene ozljede ili smrtni slučajevi.
Vjeruje se da su migranti došli s Haitija, a lokalne imigracijske vlasti su ih privele.
Foto: The Maritime Executive; Image courtesy Turks & Caicos Police
“Bez obzira na svrhu putovanja i namjeru onih koji su se nalazili na brodu, njihov je brod udario u greben uzrokujući štetu brodu i bila im je potrebna pomoć. Kao odgovor, mnogi su se ljudi uključili kako bi uspješno spasili sve na brodu; pokazujući hrabrost, humanost i profesionalnost. Svi koji su bili uključeni zaslužuju velike zasluge.” – rekao je policijski službenik Trevor Botting.
