Teretni brod argentinske mornarice Ara Canal Beagle spremao se isploviti za ekspediciju na Antarktiku kako bi opskrbio istraživačke stanice, ali plovidba je morala biti odgođena nakon što se 13. siječnja dogodio požar.
Požar je započeo u časničkoj kabini i proširio se na drugu kabinu koja se koristila kao spremište za madrace i ostale brodske potrepštine.
Posada je požar ubrzo ugasila. Brod je bio vezan u Buenos Airesu, a od 18. siječnja je usidren. Požar je uzrokovao električni kvar.
Početak ove godine na plinskom tržištu Europe obilježila su tri događaja koja bi mogla značiti prekretnicu u opskrbi tim energentom jugoistočne Euope, ali i cijelog europskog kontinenta.
Za Hrvatsku je, naravno, najvažniji događaj u tom kontekstu početak rada LNG terminala na Krku, čime su i istočna i središnja Europa, koje ovise uglavnom o ruskim dobavljačima, dobile alternativni pravac dobave plina; piše Večernji List.
Hrvatska godišnja potrošnja plina iznosi oko tri milijarde kubnih metara, do prije nekoliko godina većinu je tih potreba zadovoljavala vlastitom proizvodnjom, a sad većinu tog plina dobiva od ruskog Gazproma. Kapacitet LNG terminala u Omišlju je pak 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, a svi kapaciteti su već zakupljeni za sljedeće tri plinske godine. Jedan od zakupaca su i Mađari.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u Gospođincima kod Žablja pustio u rad magistralni plinovod Balkanski tok kojim se ruski plin doprema u Srbiju preko Turske i Bugarske.
– Ovo je od presudnog značaja za dalji razvoj Srbije. Ovo je za nas od ogromnog značaja, za industriju i napredak srpske privrede i za sve stanovnike naše zemlje – kazao je tom prigodom Vučić i dodao da je Srbija tim plinovodom osigurala energetsku stabilnost i sigurnost te da se plin preko tog plinovoda nabavlja po cijeni do 155 dolara za tisuću kubnih metara, uz puno niže troškove transporta. Vučić je objasnio da će preko plinovoda kroz Srbiju plin ići u Mađarsku i BiH, a da je moguće da ide i prema drugim zemljama. Balkanski tok dio je plinovoda Turski tok, projekt ruskog Gazproma i turskog Botasa, koji bi trebao osigurati stabilnu opsrkbu plinom južne i jugoistočne Europe. Plinovod je dug 930 kilometara s kapacitetom od 31,5 milijardi kubnih metara godišnje.
Potpuna diversifikacija Prvi krak preko Crnog mora prolazi kroz Tursku, a drugi krak ide prema Bugarskoj, Srbiji i Mađarskoj. Kapacitet svakog kraka je 15,75 milijardi kubnih metara plina, a ta količina energije dovoljna je da zadovolji potrebe 15 milijuna srednje velikih domaćinstava. Treći plinski događaj zbio se u noći posljednjeg dana 2020. u Bugarskoj kada je u smjeru te zemlje preko Turske počela isporuka plina iz Azerbajdžana. Radi se o plinovodu TAP (Transjadranski plinovod), a bugarski premijer Bojko Borisov na Novu godinu obišao je jednu kompresorsku stanicu tog plinovoda na grčkoj granici. – Od danas vlada potpuna diversifikacija! – kazao je Borisov. A to je značilo da Bugarska više nije ovisna samo o ruskom plinu, odnosno da je okončan Gazpromov monopol na tamošnjem tržištu.
TAP ima kapacitet od deset milijardi kubnih metara godišnje, od toga će osam milijardi ići u Italiju koja je glavni kupac azerbajdžanskog zemnog plina u Europskoj uniji. Ekonomski analitičar Deutsche Wellea Anderej Gurkov u svojoj analizi triju spomenutih plinskih događaja s početka ove godine među ostalim navodi da je zbog povećane konkurencije izvjesno da će cijena ruskog plina pasti. Pojašnjava da je za Gazprom Italija, nakon Njemačke, drugo najvažnije tržište u EU. U 2019. je ruski koncern u Italiju distribuirao 22,1 milijardu kubnih metara. Gurkov navodi da bi teoretski, nakon pokretanja plinovoda TAP-a, potražnja za plinom iz Rusije mogla pasti za trećinu. Gurkov za Hrvatsku navodi da ona sad zapravo na tržištu nastupa i kao izvoznik ukapljenog plina prema Mađarskoj ili Ukrajini. Najveći kupci ruskog plina u jugoistočnoj Europi su u 2019., po Gazpromovim navodima, bile Hrvatska (2,82 milijarde kubnih metara), Grčka (2,41 milijarda kubnih metara) i Bugarska (2,39 milijardi kubnih metara), a četvrta je bila Srbija s 2,13 milijardi kubnih metara. Analitičar DW-a navodi i da bi teoretski Hrvatska zbog LNG terminala mogla preko noći gotovo potpuno raskinuti suradnju s Gazpromom, ali taj scenarij nije realan.
Gurkov prognozira da Gazprom ubuduće u Hrvatskoj očekuje stvarna tržišna utakmica, a to bi moglo utjecati na pad cijena plina, i to ne samo na hrvatskom tržištu. Znatan dio plina iz LNG terminala na Krku, možda i najveći dio, neće ostati u Hrvatskoj, već će ići u izvoz. Očekuje se da će najveći dio izvezenog plina kupiti Mađarska, ali i Ukrajina bi mogla biti potencijalni kupac. Po navodima ruske novinske agencije Interfax, cijena ruskog plina past će s 240 dolara za tisuću kubnih metara na 155 dolara. Time će i ruski plin postati konkurentniji na tržištu, navodi Gurkov i podsjeća da Gazprom još nije ispunio strateški zadatak koji je ta tvrtka dobila od Kremlja – da potpuno prekine dostavu plina odnosno tranzit preko Ukrajine. Iako neki na osnovi događaja od početka ove godine koriste termin balkanski plinski rat, umirovljeni redoviti profesor Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu Igor Dekanić kaže da bi on bio oprezan s tim nazivom i da se radi o tržišnoj konkurenciji. A ključnu ulogu u tome ima hrvatski LNG teminal.
Čim je proradio LNG terminal u Hrvatskoj ili je bio blizu puštanja u pogon, očigledno je da su odmah isporučitelji plina s druge strane počeli raditi na doradi pravaca isporuke plina. Hrvatska proizvodnja pada – LNG terminal u Hrvatskoj nije više priča, to je bio 30 godina, sad je realiziran i odmah su drugi konkurenti počeli govoriti ili najavljivati realizaciju dobave svojih pravaca. To je dobro za Europu, južnu Europu i Balkan. No kod nas je navika da odmah pitamo za cijenu i znači li to pojeftinjenje plina. A to će ovisiti o kretanjima na tržištu. Bude li viška plina, onda će pojeftiniti, a budemo li imali zime kao što je ova da mjesec i pol nema sunca pa su sve solarne elektrane izvan pogona, onda će taj plin biti skuplji – smatra Dekanić. Dekanić kaže da sve ovisi o tržištu energije, ali i da sve ovo pokazuje da se zbivaju neke dobre stvari za buduću opskrbu plinom južne Europe a time i Hrvatske. Hrvatska proizvodnja plina, napominje Dekanić, je pri kraju i stoga je baš dobro da dolaze novi opskrbni pravci.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Kontejnerskom brodu Dusseldorf Express prišao je gumeni čamac 9. siječnja, dok je brod driftao kod Cartagene, čekajući odobrenje za ulazak u luku.
Čamac je uočen te su vlasti obaviještene. Na brodu je pronađeno pet slijepih putnika, a u međuvremenu je u kontejnerima pronađen 51 paket koji je sadržavao ukupno 1539 kilograma kokaina visoke čistoće, plus 5 kilograma amfetamina.
Brod je pristao u Cartageni istog dana, napustio je luku 10. siječnja i krenuo prema Maroku.
Još nema dokaza koji bi ukazivali na to da su članovi posade umiješani u prijevoz droge; Dusseldorf Express je napustio Cartagenu prema rasporedu.
U zadnje vrijeme piše se o slučajevima kršenja osnovnih ljudska prava pomoraca. Mnogi pomorci mjesecima su na čekanju jer je Kina odbila pustiti na istovar brodove koji prevoze australski ugljen.
Nedavno su kineske vlasti odbile pružiti medicinsku pomoć ruskom pomorcu, a sada se pojavio novi slučaj kada je Kina još jednom uskratila medicinsku pomoć bolesnom pomorcu. Kapetan Tymur Rudov je objavio video na svom Youtube kanalu kako bi privukao svjetsku pažnju i ukazao na kršenje ljudskih prava pomoraca u Kini. Kapetan Tymur otkrio je da upravitelj stroja povraća krv i da mu je prijeko potrebna medicinska pomoć koju kineske vlasti ne dozvoljavaju.
Kapetan je tražio hitnu medicinsku pomoć na što mu je rečeno da se upravitelj stroja ne može iskrcati s broda dok se ne dobiju dozvole. Zanimljivo je da je riječ o kineskom državljaninu.
Hitna pomoć konačno je stigla nakon 12 sati, bolesnik je trebao biti prebačen u bolnicu, ali mu nije bilo dopušteno ući; već je liječnik izašao iz bolnice i pružio osnovnu prvu pomoć pomorcu te je nakon toga vraćen na brod.
Kad je kapetan zatražio da se bolesni pomorac hitno iskrca s broda kako bi mu se omogućila bolja medicinsku pomoć, dobio je odgovor da još nije odlučeno može li se iskrcati ili ne.
Navodno je oko 100 kontejnera izgubljeno s kontejnerskog broda 16. siječnja u sjevernom Tihom oceanu.
Brod je bio na putu iz Kine u SAD, no promijenio je smjer nakon što je prošao područje gdje su izgubljeni kontejneri.
Čeka se potvrda i informacije o brodu.
Kineska tvrtka Dingheng Shipping je u brodogradilištu Wuhu naručila izgradnju šest chemical tankera.
Narudžba uključuje pet 6.600 dwt tankera i jednog 9.000 dwt tankera. Sva plovila bit će opremljena pametnim navigacijskim sustavima kao dio Dinghengova plana za formiranje “pametne zelene” flote.
Isporuke plovila predviđene su za 2022. godinu.
Dingheng Shipping započeo je ambiciozni plan proširenja 2018. godine. Plan je bio izgraditi flotu od 100 malih i srednjih tankera kapaciteta od 2,000 do 15,000 dwt do 2028. godine.
Teretni brod potonuo je uz obalu turske provincije Bartin. Četiri od 13 članova posade je pronađeno mrtvo, a troje ih je još uvijek nestalo.
“Brod Arvin pokušao se skloniti u luku Bartin zbog loših vremenskih uvjeta, dok je prevozio teret iz Gruzije u Bugarsku” – rekao je guverner Bartina Sinan Guner.
Obalna straža rekla je da je brod potonuo nakon prodora vode usred olujnih uvjeta.
Posada broda bili su Ukrajinci i Rusi. Brod je u vlasništvu tvrtke Arvin Shipping.
The ship, named M/V ARVIN, sank off the Inkumu Coast of the northern, Bartin province. Rescue teams have so far managed to rescue 6 of 12 crew members – all Ukrainian nationals – and reached the lifeless bodies of 4 others. But the search and rescue phase is not completed yet. pic.twitter.com/A8aQYxUarD
— DENİZ İŞÇİLERİ (@Deniz_is_Pltfrm) January 17, 2021
Pripreme za “poručnički ispit” bit će održane od 21. do 25. siječnja putem Zoom aplikacije.
Obradit će se najvažnija pitanja iz predmeta Astronomska navigacija, Terestrička navigacija i Stabilnost broda; piše SPH.
Prijave se primaju na info@sph.hr.
Dana 18. siječnja 1911. prvi je put u povijesti izvršeno uspješno slijetanje zrakoplova na brod. Radilo se o važnom događaju koji je pokrenuo gradnju nosača zrakoplova, danas najvažnijih vojnih plovila u svjetskim mornaricama; piše Povijest.hr. Slijetanje je izveo pilot Eugene Burton Ely u zrakoplovu tipa Curtiss. Sletio je na posebno konstruiranu platformu na krmi američkog ratnog broda USS Pennsylvania i zaustavio se pomoću kuke i snažne žice.
Brod USS Pennsylvania, oznake ACR-4, pripadao je kategoriji oklopnih krstarica, a porinut je 1903. godine. Radilo se o plovilu dužine 153,6 metara i istisnine oko 13.900 tona. Eugene Ely poletio je s kopna i sletio na USS Pennsylvaniju dok je ona bila usidrena u zaljevu San Francisca. Eugene Burton Ely poginuo je prilikom izvođenja jedne točke letalačkog programa. Kongres SAD-a mu je 1933. dodijelio visoko odlikovanje za zasluge na polju unapređenja civilnog zrakoplovstva te za pionirska djela korisna za razvoj američkog ratnog zrakoplovstva.
Kakav je stvaran svijet svjetioničara i njihovih obitelji, prije modernizacije, najbolje pokazuje jedna u nizu emisija Karavane iz 1966. godine, nekadašnje Radio televizije Beograd. Prašinu s arhivske građe, otpuhnuli su i objavili na Youtubeu iz Radio televizije Srbije i otkrili javnosti još jednu zanimljivu priču s hrvatskog Jadrana; prenosi Morski.hr.
Ova vrijedna snimka predočava stvaran i grub život svjetioničara, koji zajedno s obiteljima izolirano žive na razbacanim otocima na prostoru kojeg pokriva Plovno područje Korčula.
Kamera prati posadu Plovputovog broda Porer, koji obilazi svjetionike Lovišće, Pločica, Struga, Palagruža i Glavat, i snabdijeva jedine otočne stanovnike neophodnim potrepštinama.
Emisija kreće od početka, kad svjetioničari putem radio veze naručuju s kopna namirnice koje im brodom Plovputa stižu jednom mjesečno. Ako ne bi došlo ono što su naručili, morali bi čekati novih mjesec dana.
Na kopno su išli rijetko, tek jednom ili dvaput godišnje, a posebno teško bilo je njihovim suprugama, koje su im pomagale, a za to nikad nisu dobivale plaću. Doslovno su živjeli na svjetioniku, dok su djeca u dobi za školu, najčešće bila razdvojena od roditelja i pohađala školu na kopnu.
Koliko je teško bilo tamo živjeti, govore i crtice iz emisije u kojima se vidi kako se teško vršio istovar potrebnih namirnica, drva za ogrjev i goriva za lanternu, na plaži Palagruže, a onda se sve to moralo na leđima prenijeti na 100 metara nadmorske visine, strmom stazom dugom 900 metara koja vodi do svjetionika.
Svakodnevni život, kako kaže jedan od svetioničara je jedan te isti – svi smo jedni drugima dosadili. Pričaju s kakvim teškoćama se suočavaju, ali pronađe se i poneka optimistična crtica iz tog doista teškog života kakav je bio od gradnje svjetionika prije dva stoljeća, pa sve do prije 30-ak godina, kad su se lanterne modernizirale.
Život na udaljenim hridima posebno je otežan zimi, kada nevrijeme često onemogućava pristup ovim nepristupačnim mjestima. Upravo je ekipa Karavana sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća to uspjela snimiti kod svjetionika Glavat, kao i posljedice požara kod Lovišta na Pelješcu.
Arhivski povijesni materijal, svakako vrijedan gledanja!
Turisti hrane morske pse bez čeličnog kaveza, ali i bez straha
