Analizirajući podatke iz preko 5.000 incidenata i 3.400 zadržavanja brodova između 2021. i 2024. godine, izvješće ističe ključnu ulogu redovitih inspekcija u smanjenju rizika i poboljšanju operativnih standarda.
Izvješće pokazuje ključne trendove, uključujući smanjenje stope zadržavanja i ozbiljnih incidenata nakon inspekcija, posebno kod brodova starih između 6 i 13 godina. Unatoč tome, ljudski faktor ostaje značajan uzrok incidenata.
Analizom 3.435 zadržavanja brodova otkriveno je da se stope zadržavanja povećavaju do 12 godina starosti, a zatim stabiliziraju do 17 godina, nakon čega slijedi blagi pad do 21 godine. RightShip zahtijeva da brodovi zadrže prihvatljiv status inspekcije nakon 14. godine.
Foto: Rightship/Safety4Sea
Analizom 5.628 incidenata ustanovljeno je da se incidenti događaju neovisno o starosti broda, ali s nešto većom učestalošću kod brodova starih između 6 i 13 godina.
Foto: Rightship/Safety4Sea
Inspekcijski programi, poput RISQ-a, dokazali su se u smanjenju stope zadržavanja i ozbiljnih incidenata. Analiza pokazuje da je zadržavanje smanjeno s 14% na 6% nakon RISQ inspekcija, dok su ozbiljni incidenti pali s 59% na 19% u šest mjeseci nakon inspekcije.
Izvješće naglašava važnost kontinuiranih inspekcija i mjera za smanjenje rizika u industriji rasutih tereta, piše Safety4Sea.
Jedinstveni jedrenjak za prijevoz tereta, Anemos, kojim upravlja francuski prijevoznik TOWT, isplovio je na svoje prvo transatlantsko putovanje iz Le Havrea prema New Yorku s 1.000 tona tereta.
U usporedbi s konvencionalnim kontejnerskim brodom, Anemos (drevnog grčkog imena za “vjetar”) smanjit će emisiju CO2 na ovom putovanju za čak 99 posto. Plovilo je građeno dvije godine i oslanja se na naprednu tehnologiju jedara. Anemos koristi francusku stručnost u ovom području: više francuskih proizvođača i dizajnera doprinijelo je dizajnu broda. Trup je izgrađen u brodogradilištu Piriou u Rumunjskoj, a zatim prebačen u Concarneau, Francuska, radi opremanja.
Anemos ima kapacitet tereta do 1.000 tona, što je znatno manje od modernog kontejnerskog broda, ali njegova predviđena emisija ugljika po jedinici transporta iznosi samo dva grama po tona-kilometru, što je manje od desetine emisije sub-Panamax kontejnerskog broda. Teret prevezen na Anemosu bit će popraćen posebnom potvrdom o niskougljičnom transportu, uključujući oznaku na ambalaži s brojem putovanja.
Anemos je prvi u seriji od osam brodova za TOWT. Operater planira redovne usluge prema Kolumbiji, Martiniku, Guadeloupeu i Brazilu, važnim proizvodnim lokacijama za kavu i čokoladu, kao i sjevernoatlantsku rutu kako bi dosegnuo potrošačka tržišta u New Yorku.
Na brodu se vrijedni prehrambeni proizvodi mogu odvojeno skladištiti u posebnim skladištima. Početni kupci uključuju uvoznike kave Belco i Cafe William, koji žele premjestiti nekoliko tisuća tona svoje zalihe iz Južne Amerike. Francuski koncern za konjak i šampanjac Martell Mumm Perrier Jouët želi koristiti jedrenjak za prijevoz nekih svojih vrhunskih proizvoda u New York, piše The Maritime Executive.
U ponedjeljak je došlo do sudara između kineskih i filipinskih brodova u blizini spornog Drugog Thomasovog grebena, izazvavši novu eskalaciju u već napetim odnosima između Pekinga i Manile, prenosi Net.hr.
Prema izvještajima, incident se dogodio kada je filipinski brod PCG 4410 navodno namjerno udario u kineski brod, unatoč ponovljenim upozorenjima kineskih vlasti. Kineska strana tvrdi da su filipinska plovila nezakonito ušla u njihove teritorijalne vode, izazvavši opasan i ozbiljan sudar.
This is China Coast Guard vessel 21551 which rammed Philippine Coast Guard ship BRP Bagacay near Escoda Shoal early this morning, the same ship that shadowed and followed BFAR Ship BRP Datu Pagbuaya for two days early this month from Escoda Shoal to Recto Bank. | via @raffytimapic.twitter.com/65nHTAvEN2
Naime, kineski mediji izvještavaju kako su filipinska plovila obalne straže “ilegalno ušla u vode u blizini grebena Xianbin, dijela otočja Nansha“, koristeći kineske nazive za sporna područja poznata kao Sabina greben i otočje Spratly. Peking je optužio filipinske brodove za “neprofesionalno i opasno ponašanje” koje je dovelo do bočnog sudara.
S druge strane, filipinska vlada oštro odbacuje ove optužbe, navodeći da su kineski brodovi izveli “agresivne manevre” koji su rezultirali oštećenjem dva filipinska broda. Prema Manili, plovila su bila na rutinskoj misiji opskrbe osoblja na otoku Flat kada su napadnuta.
Kineska obalna straža izjavila je da su poduzeli “mjere kontrole” nad filipinskim plovilima, upozorivši Filipine da “odmah prekinu kršenja i provokacije” ili će “snositi sve posljedice.”
Ovaj incident dodatno komplicira situaciju u Južnokineskom moru, području koje Kina gotovo u cijelosti polaže kao svoje, unatoč suprotstavljenim zahtjevima drugih zemalja. Drugi Thomasov greben, koji je odavno poprište sukoba, ponovno je postao žarište regionalnih tenzija, signalizirajući potencijalnu eskalaciju sukoba na ovom spornom morskom području.
BREAKING: A China Coast Guard (CCG) vessel and a Philippine Coast Guard (PCG) vessel had a collision near Escoda Shoal in the West Philippine Sea (WPS) on Monday, according to a Chinese official. | via @jovilandxritapic.twitter.com/w41AWF5sY3
Zbog neuspješnog ukrcaja vozila na trajekt u luci na otoku Andros, kapetan trajekta Saonisos suočen je s kaznenom prijavom, dok je brod privremeno izvan funkcije zbog pokrenute istrage.
Dok su se putnici ukrcavali na trajekt Saonisos u luci Gavrio na Androsu, jaki vjetrovi dodatno su zakomplicirali situaciju. Jedan vozač manjeg vozila pokušao je ući na trajekt, no rampa se podigla, a automobil je ostao zaglavljen između rampe i obale. “Moj auto je zapao, rekli su mi da krenem unatrag, ali jedan kotač je ostao u zraku,” izjavio je vozač automobila.
Dok se to događalo, posljednji putnici trčali su prema nestabilnoj rampi. Neposredno nakon toga, trajekt je krenuo i ostavio automobil na obali.
Kako prenosi The Maritime Executive, loši vremenski uvjeti ozbiljno su ugrozili sigurnost broda, zbog čega je kapetan odlučio napustiti luku. Putnici i posada uspjeli su gurnuti automobil s rampe te se brzo vratili na brod.
Zbog opasnosti koju je ovaj incident izazvao, tužitelj je zatražio uhićenje kapetana, koji je optužen za “opasno ometanje brodskog prometa” prema grčkom zakonu.
Operater Saos Ferries smijenio je kapetana i privremeno obustavio operacije trajekta Saonisos dok traje istraga.
Ελλάδα 2024 Ανδρός Λιμάνι Γαυρίου Το πλοίο SAONISOS της Saos Ferries εχει δέσει αλλα,λογω κακοκαιρίας,ένα αυτοκίνητο αδυνατεί να ανέβει Πολιτες προσπαθούν να το σπρώξουν Ο καπετάνιος φευγει και ο κόσμος αλαφιασμένος τρεχει να επιβιβαστεί Βίντεο που κόβει την ανάσα Ζουμε από τυχη pic.twitter.com/7UbKemImEC
Prošli tjedan, u laguni na rijeci Yangtze, izbio je požar na starom sovjetskom nosaču zrakoplova Minsk.
Ovaj brod, nekad ponos sovjetske mornarice, izgrađen je 1978. godine u Mikolajivu. Minsk je služio do 1990-ih kada je povučen iz upotrebe. Nakon toga, prodan je južnokorejskoj tvrtki, no umjesto da bude razrezan u staro željezo, završio je u Kini. Tamo je preuređen kao izložbeni brod i postao glavna atrakcija tematskog parka Minsk World u Shenzhenu.
Park je bio popularan sve do 2016. godine, kada je zbog pada prodaje ulaznica zatvoren. Minsk je zatim premješten u Nantong gdje su vlasnici planirali obnoviti turistički biznis, no brod je bio usidren u laguni i postepeno propadao više od šest godina.
Prošli tjedan, na brodu je izbio veliki požar koji je izazvao značajna oštećenja. Prolaznici su zabilježili gust dim i plamenove kako izlaze iz broda, a nadgrađe se srušilo u požaru. Unutarnja oštećenja od vatre i dima vjerojatno će spriječiti bilo kakve daljnje planove za ponovno otvaranje broda za javnost.
The Minsk Aircraft carrier was burned by urban explorers 明斯克号航母被城市探险者烧毁 1143 Минск pic.twitter.com/RN1gc0dRIi
U svojim zlatnim danima, Minsk je bio zanimljiv hibrid krstarice i nosača zrakoplova. Nosio je osam P-500 protubrodskih projektila i četiri 76mm topa, te je mogao primiti malu zračnu skupinu STOVL lovaca i protupodmorničkih helikoptera. Nažalost, požar je možda stavio konačnu točku na njegovu upotrebu, ostavljajući brod u stanju daljnjeg propadanja, piše The Maritime Executive.
Nepovoljni vremenski uvjeti doveli su do toga da je još jedan kontejneraš izgubio 99 kontejnera uz istočnu obalu Južne Afrike.
Južnoafrička pomorska sigurnosna uprava (SAMSA) izdala je hitno upozorenje za sve plovne objekte u blizini i zamolila građane da prijave svaki uočeni plutajući kontejner, piše Splash247.
Incident se dogodio na brodu CMA CGM Belem, kapaciteta 13,000 TEU, koji je nedavno isporučen s brodogradilišta Hudong-Zhonghua.
Ovo je drugi takav incident za francuskog brodara u manje od mjesec dana. Prošlog mjeseca, brod CMA CGM Benjamin Franklin, s kapacitetom od 18,000 TEU, izgubio je 44 kontejnera na istoj obali Južne Afrike. O ovoj temi smo već pisali, više pročitajte OVDJE.
SAMSA je nakon ovog incidenta poduzela dodatne mjere kako bi osigurala sigurnost plovidbe u tom području i radi na pronalasku i izvlačenju preostalih kontejnera iz mora.
Eksplozija u Halifaxu bila je do tada najsnažnija eksplozija zabilježena prije pojave nuklearnih bombi.
Dana 6. prosinca 1917. godine, u luci Halifax u kanadskoj provinciji Nova Škotska, dogodila se jedna od najrazornijih nesreća u povijesti pomorstva. Sudar francuskog teretnog broda SS Mont-Blanc, natovarenog ogromnim količinama eksplozivnih materijala, s norveškim brodom Imo rezultirao je katastrofalnom eksplozijom koja je zauvijek promijenila lice Halifaxa. Ova nesreća upisana je u povijest kao jedna od najrazornijih nenuklearnih eksplozija, s posljedicama koje su obilježile grad i njegove stanovnike za generacije.
SS Mont-Blanc, francuski teretni brod, prevozio je 2.925 tona smrtonosnog tereta – uključujući benzen, TNT i pikrinsku kiselinu – te je uplovio u Halifax kao dio konvoja pripremljenog za prijelaz Atlantika. Cilj je bio dostaviti ovaj opasni teret za ratne napore u Europi tijekom Prvog svjetskog rata. Dok se približavao luci, SS Mont-Blanc se susreo s norveškim teretnim brodom Imo, koji je napuštao luku na putu prema New Yorku.
Nesporazumi u komunikaciji i navigacijske pogreške doveli su do toga da su se dva broda našla na kolizijskom kursu. Usprkos očajničkim pokušajima posada da izbjegne sudar, Imo je udario u bok SS Mont-Blanca, izazvavši trenutačni požar na palubi prepunoj zapaljivih materijala. Kapetan Mont-Blanca, svjestan smrtonosnog tereta koji brod nosi, odmah je naredio posadi da napusti brod, znajući kakva opasnost prijeti Halifaksu.
Požar na SS Mont-Blancu ubrzo je izmakao kontroli. U minutama koje su uslijedile, nije bilo vremena za pravodobno upozorenje stanovnicima Halifaxa o nadolazećoj katastrofi. Samo 20 minuta nakon sudara, u 9:04 sati ujutro, SS Mont-Blanc je eksplodirao. Sila eksplozije bila je nezamisliva: ogromna vatrena kugla uništila je veliki dio grada, sravnila zgrade u radijusu od nekoliko kilometara i izazvala udarne valove koji su se osjetili na udaljenosti od stotina kilometara.
Eksplozija je odnijela najmanje 1.800 života, dok je više od 9.000 ljudi ozlijeđeno, a tisuće su ostale bez krova nad glavom. Materijalna šteta bila je neizmjerna; čitave četvrti su sravnjene sa zemljom, a Halifax je pretrpio devastaciju nevjerojatnih razmjera. Tsunami izazvan eksplozijom dodatno je pogoršao razaranja, odnoseći brodove na obalu i uništavajući sve pred sobom.
Foto: Wikimedia commons
Osim ljudskih gubitaka, ova eksplozija ostavila je duboke posljedice na industrijski i društveni život grada. Halifax se suočio s kolosalnim zadatkom obnove, uključujući ponovnu izgradnju industrijskih kapaciteta i stambenih naselja za tisuće ljudi. Međutim, ova tragedija izazvala je i neviđenu solidarnost, s valom humanitarne pomoći koja je stigla iz cijelog svijeta.
Eksplozija je postala prekretnica u povijesti pomorske sigurnosti. Nakon ove katastrofe, usvojeni su stroži propisi za transport opasnih materijala, uz obvezno prijavljivanje takvog tereta prilikom ulaska u luke. Svijest o nužnosti bolje komunikacije među brodovima, osobito u prometnim lukama poput Halifaxa, također je znatno povećana.
Pothvat koji su mnogi tada smatrali suludim i neizvedivim.
Kapetan Nikola Primorac, poznati dubrovački pomorac i istraživač, isplovio je 1870. godine iz Liverpoola u svojoj jedrilici “City of Ragusa” s ambicioznim ciljem – preploviti Atlantski ocean. Ovaj hrabri podvig nije bio samo rezultat pustolovnog duha, već i oklade u iznosu od 1.000 funti, sklopljene u kapetanskom klubu u Liverpoolu.
Primorac je s irskim kapetanom Johnom Charlesom Buckleyem kao partnerom u pothvatu započeo avanturu koja će ostati zapamćena u povijesti pomorstva. Njihova jedrilica, dugačka svega šest metara, sa širinom od niti dva metra i visinom od kobilice do ruba palube od 0,82 metra, činila se neprimjerenom za tako veliki izazov. No, unatoč svemu, nakon 92 dana na moru, uspjeli su stići do Bostona. Još impresivnije, povratak su obavili za samo 38 dana.
Britanske i američke novine naširoko su pisale o ovom izvanrednom pothvatu, dok je u Hrvatskoj ovaj događaj gotovo prošao nezapaženo.
Vrijedi napomenuti da je kapetan Primorac želio ploviti pod zastavom svetog Vlaha, no to mu, nažalost, nije bilo dopušteno. Jedrilica “City of Ragusa,” koja je izdržala toliko oluja i izazova, nažalost, nije sačuvana do danas, no njezino ime ostaje zapisano u anale svjetskog pomorstva, piše Povijest.hr.
Zahvaljujući sačuvanim povijesnim zapisima i arheološkim otkrićima, stručnjaci su uspjeli vjerno rekonstruirati drevne liburne — ratne brodove poznate po svojoj izuzetnoj učinkovitosti i laganoj konstrukciji. Ovi brodovi, dugi do dvadeset pet metara, isticali su se iznimnom okretnošću, što ih je činilo idealnim za pomorske bitke. Bili su opremljeni s dvanaest pari vesala, jednim velikim jarbolom u sredini broda i manjim ukošenim jarbolom na pramcu, s križnim jedrima na oba.
Tokom prvog i drugog stoljeća prije Krista, liburne su dominirale morima, s posadama koje su brojale između trideset i četrdeset snažnih mornara. Kada su Rimljani ratovali s Ilirima, zapovjednik rimske flote, Marko Agripa, prepoznao je superiornost liburnskih brodova i vještina. Uočivši njihovu nadmoć u okretljivosti i borbenoj sposobnosti, Agripa je na temelju liburnske konstrukcije stvorio novi tip rimskog broda, poznat kao liburna, nazvan po ilirskom plemenu Liburnima.
Sve rimske liburne imale su vitak trup s unazad zakrivljenim pramcem i kljunom ispod vodne linije, no razlikovale su se po veličini. Opremljene kulama sa strijelcima i katapultima za bacanje kamenja i zapaljivih bombi, ove brodske tvrđave bile su gotovo nepobjedive na moru. Agripina pobjeda 31. godine prije Krista, u bitci kod Akcija, kada je s 260 liburna nadjačao flotu Kleopatre i Marka Antonija, svjedoči o njihovoj moći.
Liburne su omogućile Rimljanima da narednih pet stoljeća dominiraju Sredozemljem kao jedina pomorska sila. Ipak, zbog nedostatka iskusnih mornara, Rimljani su često zapošljavali strane plaćenike, prvenstveno Ilire, za upravljanje ovim moćnim brodovima, piše Povijest.hr.
Na dubini od oko četrdeset metara, nedaleko od Rovinja, nalazi se olupina jednog od najmodernijih parobroda svog doba – “Barona Gautscha”. Ovaj nekadašnji ponos austrougarske mornarice sada miruje na morskom dnu, privlačeći mnoge ronioce koji žele istražiti njegovo podvodno groblje, piše Novi List.
Tragedija na početku Prvog svjetskog rata
Prvi svjetski rat započeo je krajem srpnja 1914. godine, donoseći nesigurnost i kaos. Samo dva tjedna kasnije, dogodila se strašna nesreća u Jadranskom moru. Dana 13. kolovoza 1914., putnički brod “Baron Gautsch” naletio je na minu koju je postavila austrougarska ratna mornarica, osmišljenu da zaštiti glavnu ratnu luku u Puli. Brod je ubrzo potonuo, povukavši sa sobom mnoge putnike i članove posade.
Procjene o broju žrtava variraju, no vjeruje se da je između 130 i 240 osoba izgubilo život, među kojima su bile žene i djeca. Točan broj stradalih nikad nije utvrđen zbog panike i kaosa koji su vladali.
Uzroci potonuća
Do tragedije je došlo kada je “Baron Gautsch“, skrenuo s predviđene rute i ušao u minsko polje. Ostali brodovi, svjesni opasnosti, pokušali su upozoriti posadu “Barona Gautscha“, no njihova upozorenja nisu bila primijećena. Brod je potonuo u nekoliko minuta, dok su austrougarski ratni brodovi uspjeli spasiti 159 ljudi.
Foto: Danijel Frka/Novi List
Olupina kao atrakcija
Danas je “Baron Gautsch” jedno od najpoznatijih ronilačkih odredišta u Jadranu. Olupina počiva na pješčanom dnu, iako su mnogi dijelovi broda oštećeni ili nestali. Mjesto je zaštićeno, a ronioci mogu istraživati ostatke broda samo uz organiziranu pratnju.
Ova olupina pruža jedinstven uvid u povijest Jadranskog mora, ali i podsjeća na opasnosti ratova koji su oblikovali sudbine mnogih. “Baron Gautsch” i dalje “plovi“, ali ovaj put u sjećanjima i pričama onih koji se usude zaroniti u njegovu tihu grobnicu.
Dokumentarac o brodu “Baron Gautsch” pogledajte ovdje.