O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 344

Održana prva ovoljetna malološinjska Pomorska večer

0
Foto: Bojan Purić / Novi list

Red pomorske baštine, red glazbe, red girica i vina

Red demonstracije primorskih vještina, red hrane i pića, red glazbe – i tako je prošla prva ovoljetna Pomorska večer, fešta na glavnom gradskom trgu u organizaciji Turističke zajednice Lošinja, donosi Novi list.

Djeliće primorske i pomorske baštine Lošinja pokazali su iskusnici iz raznih branši života uz more i na moru, pa je tako Franko Mavrović pokazao kako se popravlja drvena barka, članovi Kluba pomoraca Lošinja kako se vežu mornarski čvorovi, a Fabijan Jurčević kako se popravlja ribarska mreža.

Unatoč dobroj volji, ipak je izostao 96-godišnji Ivan Lovrić, koji je na dosadašnjim Pomorskim večerima pokazivao kako se plete vrša od prirodnog materijala, šipe, no zato su tu bili članovi njegove obitelji, pokazavši ovo praktično etnografsko blago.

Foto: Bojan Purić / Novi list

Uz barku koja je služila za prikaz popravka, na kopno su izvučene i drvene barke koje su u potpunosti u funkciji i predstavljaju malu flotu koja podsjeća na stara vremena u moru suvremenih plastificiranih plovila.

Gdje se jede i pije, uvijek vlada najveća gužva, pa je tako bilo i kod punktova posada izletničkih brodova, s friganim giricama i vinom u prvom planu ponude.

Uoči glavne točke programa, koncerta splitske klape Rišpet, koja je poprilično popunila glavni gradski trg, nastupila je i lošinjska klapa Čikat, a zaplesali su članovi Folklornog društva Studenac iz Nerezina te dvije skupine folklora Manfrina iz Malog Lošinja.

Fešte poput ove Turistička zajednica Lošinja najavila je za još dva ljetna termina; 17. kolovoza i 10. rujna.

Lošinjski limuni, mandarine i naranče govore o vremenu junaka, moreplovaca i sretnih povrataka

0
Foto: Blaga i misterije

Kada su lošinjski pomorci počeli ploviti po cijelom Sredozemlju, donijeli su doma i prva stabla agruma. Zahvaljujući toploj otočkoj klimi naranče i limuni su uskoro rasle u svakom lošinjskom vrtu, čemu se jako začudio Alberto Fortis u svom poznatom putopisu iz 1774. godine jer ih nije očekivao tako sjeverno, donosi portal Blaga i misterije.

Lijepa egzotična mirišljava stabla kapetani su sadili u vrtovima svojih vila, a siromašnijim iscrpljenim pomorcima agrumi su bili bogatstvo i lijek. Još su antički pomorci znali da je limun nezamjenjiv kod liječenja skorbuta pa su stoga i lošinjski pomorci svoje brodove opskrbljivali velikim zalihama limuna.

Tako su ti zlatnožuti plodovi sunčanog juga, nekada vrlo rijetki i jako cijenjeni, postavili simbolom pomorstva, trgovine i blagostanja otoka Lošinja.

Prije su naranče  dolazile iz prekomorskih krajeva, pa su ih si mogli priuštiti samo creski i osorski plemići, pa tako u povijesnim vrelima ostaje i zapis kako je jedna pošiljka limuna i naranči stigla je iz Vijetnama preko Palerma u Mali Lošinj.

S druge strane, lošinjski prirodoslovac Ambroz Haračić koncem 19. stoljeća bilježi kako u vrtovima Malog Lošinja ima: 1097 stabla agruma, od toga 797 limunovih, 129 slatke, 154 gorke naranče i 17 stabala mandarina. Primjećuje kako sve rastu na otvorenom, cvatu cijele godine i plodovi se beru također cijele godine.

Majstor Franjo izradio je drvenu lađu prilagođenu za osobe s invaliditetom

0
Foto: Dobro jutro Hrvatska / HRT

Puna tri mjeseca bilo je potrebno vrsnom majstoru Franji Ilijaševiću iz Štitara za izradu lađe za osobe s invaliditetom kojom će se moći koristiti sve udruge i škole na području Vinkovaca, ali i najistočnije županije. Lađa za invalide razlikuje se po tome što ima most preko kojeg kolicima u lađu mogu ući i osobe s cerebralnom paralizom, donosi HRT.hr.

Da čamac ne bi potonuo nasred Dunava i Save, za kostur Franjo bira samo najbolje drvo.

– Ne valja livadnjak, on je pretežak, on tone. Ako bi se napunio vodom, on bi potonuo. Znači, biram hrast lužnjak iz naših slavonskih šuma, objasnio je.

Svaki njegov čamac je unikat i može izdržati riječne valove, kaže, i do 15 godina.

– Mora svako čelo biti na svom mjestu, svaka egija na svom mjestu, sve gdje su spojevi, dodao je.

Zavidna flota čamaca kroz njegove je ruke prošla. Desna ruka u montaži njegova je supruga.

– Rodila sam se maltene u čamcu, pa sam naučila to raditi. I to sam zavoljela, rekla je Ruža Ilijašević.

Drveni čamci danas su, kažu, prava rijetkost. Posljednji je u selu majstor toga zanata.

– Neki dan su bili unuci tu da nam pomognu. Kažem im da gledaju što djed radi pa da nauče jer to neće nitko raditi, nisu baš zainteresirani, dodala je.

A sjetno se prisjećaju vremena kada se tražio čamac više.

– Uglavnom su ribari naručivali, ribiči za Dunav, za Opatovac, Vukovar, Osijek. Nema gdje nisam prije radio čamce. Sada se uzimaju uglavnom aluminijski, smanjena je potražnja ovakvih drvenih čamaca, rekao je Franjo.

U sedam metara dugačku barku prilagođenu osobama s invaliditetom utkao je mnogo ljubavi i truda.

– Baš smo sretni. Većini će to jako dobro doći, rekao je Stjepan Sertić iz Udruge lađara grada Vinkovaca.

No posljednja je to barka koja će, kažu, izaći iz njihove radionice.

– Ovo je najveći čamac koji sam izradio i da nije za ovu djecu i invalide, mislim da je ovo zadnji koji sam izradio, rekao je Franjo.

Čamci, drvo, daske, alat i radionica bili su njegov život. Žao mu je, kaže, što tajne zanata neće nitko naslijediti.  

Podmorje oko Grebena pored Silbe bogato je olupinama brodova iz raznih razdoblja

0
Foto: More / HRT

More oko Grebena pored Silbe puno je olupina brodova iz raznih razdoblja. Antički brod koji se istražuje desetljećima, vjerojatno jedan od najvećih otkrivenih na Jadranu, po svemu sudeći krije još iznenađenja.

Jugozapadno od otoka Silbe nalaze se tri otočića, Zapadni, Srednji i Južni greben, a oko njih još poneki ispod površine. Zbog raspodjele kopna odnosno otoka i mora, na tom je mjestu vjetar nerijetko ćudljiviji i jači nego što bi pomorci očekivali. Tako je stvorena prirodna klopka za brodove, pa je ovo područje postalo njihovo pravo malo groblje. Nedaća za plovila, ali neiscrpno nalazište za ronioce i arheologe. Arheolozi istražuju olupinu antičkog broda na 30-tak metra dubine, donosi HRT.hr.

– Prvi puta istraživano u organizaciji Arheološkog muzeja Zadar 2000., s prekidima je rađeno do 2012. Nakon osam godina mi smo ponovo inicirali istraživanje s tim da je ovaj puta u fokusu istraživanja brodska konstrukcija, koja je u prijašnjim istraživanjima otkrivena, ali nije nikad propisno dokumentirana, a današnja tehnologija nam omogućava bržu dokumentaciju i točniju dokumentaciju, rekao je Dino Taras, dipl. arheolog, Arheološki muzej u Zadru, voditelj istraživanja.

Riječ je o velikom trgovačkom brodu. Na ovom je lokalitetu već izvađeno više od trideset amfora, no brod ovih dimenzija nosio bi mnogo više tereta, što otvara prostor nadi da se oko njega krije još arheološkog blaga.

– Prošle godine smo uzeli uzorke sa nekoliko djelova brodske konstrukcije, poslali ih u Institut “Ruđer Bošković” na 14C analizu i dobili smo datum kada je drvo od kojeg je izrađena brodska konstrukcija posjećeno, 95-te plus-minus 25 godina, rekao je Taras.

Brodovi ove veličine nisu korišteni u rimskom ranom carskom razdoblju, pa datacija nalazište čini još zanimljivijim.

Treba naglasiti i svijetlu stranu ovakvih istraživanja – sve je kvalitetnija suradnja zainteresiranih institucija. Tako je ovdje, uz zadarsko Sveučilište i Arheološki muzej, sudjelovao i Hrvatski restauratorski zavod.

– Ne samo zbog logistike, znanja, znanstvenog pristupa, nego da kolege surađuju i razmjenjuju iskustva, jer je svako nalazište drugačije, svaki pristup je drugačiji i u pravilu kad surađujemo učimo jedni od drugih, istaknuo je Pavle Dugonjić, dipl. arheol., Hrvatski restauratorski zavod.

U ekipi su i mlađi znanstvenici, te studenti, koji su dobili odličnu priliku za učenje. 

– Olupina je zadivljujuća, kad je vidljivost dobra, vidi se cijela. Zato mi je posebno drago što sam se prijavila za ovo istraživanje, rekla je Isabella Bolman, studentica, Njemačka.

Ovoga puta osigurana su sredstva za samo dva tjedna rada. Kad se uzme u obzir vrijeme potrebno za skidanje zaštite prije početka radova, te ono koje će proći u ponovnom pokrivanju i zaštiti do sljedeće prilike, za istraživanje ostaje desetak dana, tijekom kojih se može učiniti vrlo malo, pa bi ovim tempom istraživanja mogla potrajati još koje desetljeće. Stoga svi okupljeni na ovom poslu pokušavaju pronaći nove izvore financiranja, ali i druge mogućnosti.

Nakon našeg posjeta, zaglavljen između dva brodska rebra, pronađen je neočekivan predmet.

– Jako rijetko se nađu drvene posude, pošto drvo i sam organski materijal prvi nestane u moru ili u bilo kojem arheološkom sloju, a mi smo imali sreće što je pronađena zdjelica izgleda odmah bila zasuta sa sedimentom, rekao je Dino Taras.

Ovaj antički brod obećava još iznenađenja iz mora pored silbenskih grebena.

SS “Atlantic“ dolazio je kasnije i kao ploveće sveučilište; mladež u britanskim školskim uniformama bila je atrakcija u Dubrovniku

0
Foto: Dubrovački dnevnik

S učenicima je uglavnom dolazio u zimskim mjesecima, pod imenom UNIVERSE CAMPUS pa UNIVERSE.

U brodogradilištu Sun Shipbuilding & Drydock Co., Chester  u Pennsylvaniji 1953. godine izgrađen je teretni brod s imenom BADGER MARINER za US Maritime Commission. Imao je 9214 bruto tona (BT = volumen svih brodskih prostorija), bio dug 172, širok 23 metra. Parne General Electric SRG turbine ukupne snage 19250 KS preko jedne propele davale su mu zavidnu brzinu od 20 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.

Za rastuće logističke potrebe Korejskog rata, američka je Vlada razvila program izgradnje brzih teretnih brodova klase Mariner, pa je i ovaj brod te klase plovio prema Dalekom Istoku, ali samo jednu godinu. Novi je brod već 1954. raspremljen na rijeci Hudson. Tek ga je 1958. kupila kompanija American Banner Lines koja ga je odmah preuredila u putnički brod, i od tada ima 14200 BT-a. Pod novim imenom ATLANTIC održavao je liniju između New Yorka i Amsterdama. Mogao je prihvatiti 40 putnika u prvom i 860 u turističkom razredu. 

Prodaja Kinezima

Već 1960. je prodan American Export Lineu za kojeg pod istim imenom prevozi putnike između New Yorka i sredozemnih luka. Ali kako se transatlantski posao očito nije najbolje razvijao zbog sve većeg primata prijevoza putnika avionima, sve je češće plovio na kružnim putovanjima po Karibima. Krajem 1967. godine je ponovo stavljen u raspremu gdje ostaje sljedeće četiri godine. Za 2,4 milijuna USD kupio ga je 1971. poznati kineski brodski magnat C. Y. Tung, osnivač brodarske kompanije Orient Overseas Line / Seawise Foundation Inc. iz Hong Konga. Kompletno ga preuređuju, tada ima 18100 BT-a, dobiva novo ime UNIVERSE CAMPUS, a 1976. skraćuju mu ime u UNIVERSE. 

Samo mu ime i govori da se zapravo radi o brodu, plovećem sveučilištu, što je u razvijenim zemljama Zapada bio vrlo popularnom načinu školovanja u drugoj polovici prošlog stoljeća. Brojni su putnički brodovi tako plovili Sredozemljem, a većina njih je redovito posjećivala Dubrovnik. Prisjetimo se samo čestih uplovljavanja britanskih školskih brodova UGANDA, DUNERA, DEVIONIA

Brod istog vlasnika zagonetno izgorio

Vlasnik kompanije, bogati i kontroverzni kineski poduzetnik C. Y. Tung već je ranije kupio legendarni RMS QUEEN ELIZABETH od 83000 BT-a, koji je do tada bio najveći ikada izgrađeni lajner, a koji se dugo u Hong Kongu preuređivao pod imenom SEAWISE UNIVERSITY. Nažalost, ovaj je projekt propao kada je 1972. brod (u međuvremenu dobro osiguran) zagonetno izgorio u zaljevu Hong Konga i ostao za dugo prevrnut na boku. 

UNIVERSE CAMPUS je ipak sretno dovršen, pa je kao ploveće sveučilište 4. rujna 1971. iz Los Angelesa zaplovio na svoje prvo tromjesečno putovanje. Inače, brodovlasnik C.Y. Tung  posjedovao je još i najveći brod koji je ikad izgrađen imena SEAWISE GIANT od 564763 tona nosivosti i dužine 458,45 metara.

Foto: Dubrovački dnevnik

Dolasci u Dubrovnik

Prvo uplovljavanje na sidrište pred Dubrovnikom s imenom ATLANTIC i pod ciminjerom brodarske kompanije American Export Line vidljivo je na priloženoj fotografiji, ali je sami datum ostao nepoznat, s tim da je taj dolazak bio između 1960. do 1967.godine. Njegov drugi dolazak pod imenom UNIVERSE CAMPUS je bio 1. listopada 1975. te je pred Dubrovnikom usidrio u 17:00 sati s 434 studenta i profesora, a prema Pireju je otplovio sljedećeg dana u isto vrijeme. 

Nakon desetogodišnje stanke, UNIVERSE je ponovo posjetio Dubrovnik ukupno šest puta i to prvi put 29. studenog 1986., a potom 16. veljače i 1. prosinca 1987. te 31. siječnja i  2. studenog 1989. Posljednji put dolazi 16. veljače 1990. godine. Kako su se njegova uplovljavanja događala isključivo zimi, izvan turističke sezone, doista je bílo zanimljivo u Dubrovniku vidjeti brojne učenike obučene u tradicionalne školske uniforme uglavnom britanskih srednjih škola. A kakav bi to tada bio uzbudljiv i dinamičan dan u zimi usnulom Dubrovniku, nije teško ni zamisliti. 

Nakon što je UNIVERSE kompletno preuređen početkom 1995. godine, neočekivano su mu popustili brodski kotlovi. Popravak se više nije isplatio. Brod je ponovo još jednom raspremljen, ali ovaj put konačno. Godine 1996. je izrezan u indijskom rezalištu brodova Alang.       

Foto: Dubrovački dnevnik

  

Vlada odobrila nabavu SAR brodice, evo i gdje će se graditi

0
Foto: Ilustracija / Cantiere Navale Vittoria

Vlada Republike Hrvatske na jučerašnjoj je sjednici dala je suglasnost Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture za gradnju brodice za traganje i spašavanje, ukupne vrijednosti od gotovo 2,1 milijun eura.

Kako se navodi na službenim stranicama Ministarstva, MMPI je još u kolovozu 2019. godine raspisao natječaj naziva „Gradnja brodice za traganje i spašavanje od aluminijskih legura“. Međutim, natječaj je neko vrijeme bio stavljen u stanje mirovanja uslijed izbijanja pandemije i posljedičnoj odluci Vlade o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom RH.

Odlukom o odabiru, 25. ožujka ove godine odabrana je ponuda koju je priložilo talijansko brodogradilište Cantiere Navale Vittoria, i to u iznosu od 2.098.000,00 eura (odnosno 15.808.430,00 kn).

Sredstva za izgradnju brodice osigurana su u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcijama za 2023. i 2024 godinu, u sklopu projekta Ministarstva mora pod nazivom “OBNOVA SAR FLOTE LUČKIH KAPETANIJA“.

Za plaćanje po ponudi odabranog talijanskog ponuditelja u 2022. godini iz državnog proračuna izdvojit će se 1.258.800,00 eura (9.485.058,00 kn), a u 2023. godini iznos od 839.200,00 eura (6.323.372,00 kn). Predmet nabave je oslobođen plaćanja PDV-a, navodi Ministarstvo.

Namjena brodice je javna te obuhvaća aktivnosti na moru vezane uz traganje i spašavanje, inspekcijski nadzor sigurnosti plovidbe, prijevoz bolesnika, uz sve ostale aktivnosti vezane uz poslovanje Ministarstva.

Cantiere Navale Vittoria talijansko je brodogradilište s kojim je naša Vlada već prije ugovarala poslove. Naime, početkom ove godine, Ministarstvo unutarnjih poslova potpisalo je ugovor o gradnji dva obalna ophodna broda u vrijednosti od 62 milijuna kuna (s PDV-om). Rok za njihovu izgradnju je 15 mjeseci. Jedan brod ide u dubrovačku policijsku upravu, a drugi u splitsku.

Velika potražnja za hrvatskim pomorcima: Nitko ne zna kad će se ukrcati ili iskrcati, ali cijena naših pomoraca visoko je skočila!

0
Foto: Unsplash

– U ovoj turi sam ostao osam mjeseci na brodu jer nije bilo smjene, fali radne snage – kaže iskusni dubrovački pomorac koji problem vidi, kako kaže, u 300 tisuća blokiranih ukrajinskih kolega pa zbog toga ‘naši pomorci, inače navikli na smjene po tri ili četiri mjeseca ili ugovore na pola godine, ostaju duže’. Jedan kapetan nestašicu kadra osim u aktualnim ratnim zbivanjima vidi i u tome što su se ‘mnogi kojima su brodari dali otkaze tijekom pandemije snašli drugačije’.

– Najviše fali ljudi u stroju, paluba je manje-više pokrivena. Malo je električara, elektroničara… ali nije to drastično uspijeva se pokrivat’. Ostaje se tjedan ili malo duže, ali daleko je to od onoga kad je bio covid. Iako, još je on aktualan, još neke zemlje imaju rigorozne restrikcije radi virusa. Ali to je pristojna zarada pa se ljudi strpe, izdrže tih pola mjeseca ili mjesec duže – smatra ovaj iskusni pomorac u razgovoru za Dubrovački vjesnik.

Izvjesno je kako su zbog rata u Ukrajini brodari suočeni s deficitom radne snage. Zanimalo nas je koliko ‘nestašica’ pomoraca utječe na naše pomorce, zadrže li se dulje na moru? Proteklih pandemijskih godina svjedočili smo kako su neki ostajali i po deset mjeseci na brodu čekajući smjenu. Ponavlja li se priča, ovaj put zbog rata u Ukrajini?

– Rusi i Ukrajinci čine ozbiljan postotak pomoraca u svijetu, a prema nekim pokazateljima on iznosi oko 15 posto, negdje oko 250 do 300 tisuća pomoraca. Zbroj tih pomoraca jest veći nego što ima filipinskih pomoraca. Velik dio ukrajinskih pomoraca je odlučio ostati u domovini i boriti se za neovisnost. Rat je znatno otežao ukrcaj i iskrcaj ovih pomoraca, ali i dodatno zakomplicirao isplatu njihovih plaća zbog nestabilnosti u financijskim sustavima tih dviju država. Stroži vizni režim za ruske pomorce i stres koji pomorci proživljavaju na brodu zbog ratnih događanja, može dovesti do ozbiljnih posljedica zbog možebitnog manjka produktivnosti i fokusiranosti na svakodnevne radne zadatke – kaže Romano Perić, voditelj Ureda sindikata pomoraca Dubrovnik pa naglašava:

POTRAŽNJA ZA HRVATSKIM POMORCIMA

– Evidentan nedostatak radne snage na tržištu rezultirao je ozbiljnim rastom potražnje za hrvatskim pomorcima, pogotovo časnicima i to u svim segmentima pomorske industrije. Ovo je dobar moment za naše pomorce na svjetskom pomorskom tržištu rada jer im omogućuje da biraju bolje kompanije s kvalitetnijim uvjetima rada i primanjima, te da se učvrste na dobrim pozicijama.

Perić navodi kako je razdoblje covida brodare naučilo da se kvalitetnije i ranije pripreme za organizaciju smjene posade iz povoljnih luka za putovanje.

Foto: DuList

– Visoke cijene zrakoplovnih karata i zahtjevni protokoli određenih zemalja poput Kine prisilile su brodare da pomnije razrade plan smjene posade. Pomorci su postali svjesni da se repatrijacija može u bilo kojem trenutku zakomplicirati, pa su dosta tolerantniji na mogući produžetak ugovora. Tako da poteškoće u smjenama posada još postoje, ali su pozivi za pomoć i asistenciju daleko manji nego u pandemijskom razdoblju – kaže pomorski sindikalist svjestan kako neželjeni produženi ostanak na moru pomorcima izuzetno teško pada.

– Često nam se obraćaju pomorci od kojih je zatražen produljeni boravak na brodu. Razlog može biti situacija u Ukrajini, ali ne uvijek. Vrlo česti razlog prekomjernog ugovora jest loša i nekvalitetna organizacija smjene, uštede kompanije i manjak kvalificiranog kadra.

Na pitanje što pomorci mogu napraviti ako im brodar uvjetuje da ostanu, primjerice, još dva mjeseca na moru dok ne stigne smjena, Perić odgovara:

6+1+2

– Ugovori o radu imaju opciju brodara +/- jedan mjesec, što znači da brodar zbog operativnih zahtjeva može pomorcu skratiti ili produžiti mjesec dana od ugovorenog datuma. Nažalost, brodari u pravilu koriste opciju dodatnog mjeseca. Imao sam primjer prije par dana gdje je pomorcu istekao puni ugovor od 6 plus 1 mjesec, i kompanija ga je zamolila da potpiše produžetak ugovora na 2 mjeseca radi urednih brodskih dokumenta. Kada su nakon mjesec dana došli u povoljnu luku za njegov iskrcaj, pomorac je zatražio hitnu smjenu, a kompanija je negativno odgovorila što je rezultiralo otkazom i dodatnim troškovima pomorca.

Savjetujem pomorcima da ukoliko žele doma a ispunili su ugovornu obvezu, ne potpisuju produžetak ugovora jer su im prava za repatrijacijom u prvom sljedećem povoljnom portu za putovanje doma daleko povoljnija. Tad im i mi možemo pomoći i to putem naše mreže ITF inspektorata ili lokalnog PSC-a.

Kako pomorac može nadoknaditi vrijeme koje je umjesto na moru trebao provesti na kopnu s obitelji?

– Nažalost, to su specifičnosti posla i većina pomoraca je u pravilu spremna na takav scenarij. Pomorac će u takvom slučaju tražiti duži odmor kod kuće. Oni pomorci koji nisu spremni na to da kompanija učestalo krši dogovore oko njegove smjene onda će vjerojatno potražiti novu radnu sredinu koja posvećuje više pažnje pomorcu – zaključuje Romano Perić.

Zapošljavanje diplomanata

– Posljednjih mjeseci smo svjedoci sve većeg broja potpisivanja memoranduma između agencija za ukrcaj pomoraca i Pomorskih fakulteta u smislu trenutnog zapošljavanja njihovih diplomanata. Ovo je svakako dobar način privlačenja većeg broja studenata pomorskih zvanja, jer na neki način garantira siguran posao nakon školovanja. Smatram da će vrlo brzo doći do stabilizacije na tržištu rada, pogotovo kad dođe do smirivanja sukoba, ali potražnja za radnim mjestima će biti stalno prisutna – kaže Romano Perić.


Kristina Filičić / Dubrovački vjesnik

VIDEO: Energija vjetra – K Line planira instalirati još ‘zmajeva’ na bulk carriere

0
Foto: gCaptain

Japanski brodar Kawasaki Kisen Kaisha, poznatiji kao K Line, objavio je planove za kupnju dodatnih jedinica automatskih sustava zmajeva (wind kite) koje je razvio francuski Airseas.

Nakon što je već instalirao Seawings na svoja dva capesize bulk carriera, K Line je sada potpisao ugovor za kupnju tri dodatne Seawing jedinice s ovom podružnicom francuske zrakoplovne tvrtke Airbus .

Dodatne Seawing jedinice bit će instalirane na tri post-Panamax bulk carriera, a očekuje se da će smanjiti emisije CO2 za više od 20%. Prva instalacija novih sustava planirana je kasnije ove godine, a brod će zaploviti u prosincu.

K Line još od 2017. surađuje s Airseasom kako bi istražio potencijal wind kite sustava i potvrdio potencijalnu uštedu goriva i smanjenje emisija štetnih plinova.

Veliki i spori bulk carrieri i dalje su glavna ‘meta’ sve većeg interesa brodarske industrije za inovacijama vezanima uz pogon energijom vjetra. U zadnje vrijeme razvija se sve veći broj projekata u kojima se planira testiranje krutih jedara i rotora na bulk carrierima.

MOL dovršio izgradnju krutog jedra koje će se koristiti kao dodatni pogon na bulk carrierima

Seawind bit će instaliran na pramcu plovila, a njime se upravlja s mosta kada se procijeni da su postignuti uvjeti za učinkovito korištenje snage vjetra kao dodatan pogon. Zmaj se automatski rasklapa i sprema natrag na pramac kada se prestane koristiti, piše The Maritime Executive.

“K Line shvaća da će brodovi koji se trenutno grade morati zadovoljiti standarde dekarbonizacije do 2040. i 2050. godine”, rekao je Vincent Bernatets, suosnivač i izvršni direktor Airseasa. “Vodeći sustav pogona na vjetar kao što je Seawing pomaže u postavljanju temelja za održivi brodski promet budućnosti, i to smanjivanjem emisija upravo sada, uz kratkoročnu isplativost putem uštede goriva.”

Krajem prošle godine, nakon suradnje i testiranja s Bureau Veritasom, Airseas je najavio da će početkom 2022. započeti prva ispitivanja na brodu u službi, i to na Ro-Ro brodu Ville de Bordeaux od 5.200 dwt. Brod je za potrebe testiranja unajmio Airbus, a njime inače upravlja Louis Dreyfus Armateurs koji prevozi glavne komponente zrakoplova između Francuske i SAD-a. Brod je bio opremljen testnom verzijom jedra od 500 m2.

K Line planira postaviti svoju prvu verziju Seawinga sustava u prosincu 2022. Specifikacije sustava nisu detaljizirane, ali Airseas navodi da bi ova verzija Seawinga u punoj veličini bila parafoil od 1000 m2 koji bi letio na visinama od gotovo 300 metara, hvatajući stabilnije vjetrove na većim nadmorskim visinama kako bi pomogli propulziji plovila.

Kao sljedeći korak u suradnji, K Line i Airseas također će raditi na integraciji podataka o plovilima Seawinga i K Linea u platformu koju je razvila japanska brodarska tvrtka. Cilj je maksimizirati performanse sustava.

Američka vlada planira zabraniti stranim pomorcima rad na offshore projektima diljem obala SAD-a

0
Foto: gCaptain

Američki Zastupnički dom prošlog je četvrtka predložio novi zakon koji bi potencijalno mogao negativno utjecati na razvoj offshore industrije u SAD-u, ali i na brojne strane pomorce zaposlene na projektima duž obale Sjedinjenih Država.

Mjera, koja je dio National Defense Authorization Act (NDAA), nameće nove uvjete po pitanju državljanstva za članove posade koji rade na raznim offshore projektima, od naftnih platformi do offshore vjetroelektrana, diljem obale SAD-a. Prema novom zakonu, članovi posade morat će biti državljani ili stalni stanovnici SAD-a, ili biti državljani zemlje zastave pod kojom plovi brod na kojemu su zaposleni, piše gCaptain.

Stručnjaci tvrde da bi ovaj zakon mogao negativno utjecati na razvoj offshore projekata duž istočne obale SAD-a, primarno onih vezanih uz obnovljive izvore energije, poput vjetroelektrana. Predstavnici offshore tvrtki, uključujući Orsted Wind Power North America, Equinor ASA i BP Wind Energy, tvrde da trenutno jednostavno nema dovoljan broj američkih pomoraca koji bi mogli zamijeniti stranu radnu snagu.

“Ova je odredba velik udarac za offshore projekte”, kaže Heather Zichal, čelnica American Clean Power Association. “Ne možemo govoriti da podržavamo čistu energiju i projekte obnovljivih izvora energije, a onda donositi zakone koji ih potkopavaju.”

Mjera bi mogla potkopati ciljeve američkog predsjednika Joea Bidena, koji je obećao da će se do 2030. razviti 30 gigavata (GW) offshore vjetroelektrana.

Međutim, ovaj zakon neće negativno utjecati samo na vjetroelektrane.

Predstavnici naftne industrije tvrde da bi mjera također mogla zaustaviti ulaganja te poremetiti konvencionalne offshore energetske projekte, uključujući bušenja u Meksičkom zaljevu.

Pristalice mjere, uključujući Offshore Marine Service Association i nekih zastupnika, tvrde da je zakon potreban kako bi se zaštitili američki pomorci, kojima prijeti opasnost da budu zamijenjeni jeftinijom stranom radnom snagom u novim offshore projektima obnovljivih izvora energije.

Zakon NDAA, koji sadrži ovu mjeru, smatra se važnim zakonom koji se hitno treba usvojiti na Capitol Hillu, što povećava izglede da i ova mjera bude potpuno usvojena kao zakon. Ali zakon tek treba proći finalno glasanje u Senatu.

Prošlog četvrtka Zastupnički dom usvojio je još jednu mjeru, kojom bi se saveznoj vladi vratile ovlasti da prodaje u najam područja za razvoj offshore vjetroelektrana kod obala Floride, Georgije te Sjeverne i Južne Karoline. Bivši predsjednik Donald Trump zabranio je iznajmljivanje tih područja nakon negodovanja lokalnog stanovništva, koje je bilo zabrinuto zbog mogućeg bušenja uz njihove obale, te time potpuno onemogućio sve energetske projekte u toj regiji, uključujući naftne platforme i offshore vjetroelektrane.

Baterije – ‘zeleni’ i učinkoviti pogon budućnosti? 40% kontejnerskih brodova već bi se moglo elektrificirati

0
Foto: Fleetzero

Rezultati novog istraživanja objavljenog u časopisu Nature Energy Journal, koje istražuje ekonomske i ekološke prednosti elektrifikacije kontejnerskih brodova, pokazuju da su inovacije u tehnologiji i baterijama otključale potencijal za elektrifikaciju velikih kontejnerskih brodova koji bi mogli ploviti na na relacijama dugima i do 5.000 km, odnosno više od 2.500 Nm.

Troje znanstvenika s Berkeleyja u Kaliforniji sugeriraju da je elektrifikacija kontejnerskih brodova daleko ekonomičnija opcija na dužim putovanjima, te da je korištenje baterija tri do pet puta učinkovitije od “e-goriva”, kao što su zeleni vodik i amonijak, donosi Splash247.

Više od 40% globalnog kontejnerskog prometa moglo bi se isplativo elektrificirati s trenutnom tehnologijom, tvrde znanstvenici, također napominjući da bi električni kontejnerski brodovi mogli smanjiti emisije CO2 za 14% u SAD-u.

Instalacija sustava baterija zahtijeva minimalne preinake na većini brodova koji plove na kratkim do srednje dugim rutama, tvrde znanstvenici u istraživanju. Kako ističu, prostor koji je potreban da se na kontejnerski brod od 7.650 TEU instalira sustav baterija koji bi bio korišten za rute kraće od 3.000 km (1.600 Nm) zapravo je manji od obujma kojeg zauzimaju konvencionalni motori i tankovi goriva.

Primjerice, taj isti kontejnerski brod od 7.650 TEU mogao bi biti u potpunosti napunjen punjačem od 220 MW snage za samo 24 sata, što je korisno za kraće relacije. Za duža putovanja koja zahtijevaju veće kapacitete baterija, autori istraživanja predlažu instalaciju offshore stanica za punjenje, koje bi mogle biti strateški postavljene na jednima od glavnih pomorskih čvorišta i prolaza na kojima brodovi redovito danima čekaju u redu, kao što su Hormuški tjesnac, Panamski kanal i Malajski prolaz.

Najveći nedostatak električnih brodova u odnosu na brodove s konvencionalnim motorima na dužim relacijama je cijena baterije. Kako bi električni brodovi postali isplativi, cijene baterija morat će pasti na najmanje 20 dolara po kWh za električne brodove dometa od preko 5.400 Nm, koji bi mogli preploviti Atlanski ili Tihi ocean na jednom punjenju.

Trenutno se predviđa da će cijena komercijalnih litijskih baterija i drugih sličnih tehnologija, kao što su solid-state baterije, i dalje ostati dosta viša od cijene od 20 USD po kWh s obzirom na cijenu sirovina koje se koriste u njihovoj proizvodnji. Međutim, trenutno su u razvoju i druge tehnologije baterija od jeftinih materijala. Primjerice, željezo-zrak baterije omogućuju sličnu opskrbu energijom po neusporedivo manjoj cijeni od trenutnih litij-ionskih baterija i mogu biti dobra alternativa za dulje relacije, predviđa istraživanje.

Ovo vrlo učinkovito i ekonomično rješenje za elektrifikaciju kontejnerskog prijevoza, naravno s famoznom nultom emisijom štetnih plinova, postaje dostupno puno prije nego što su mnogi smatrali da je moguće. Pioniri poput američkog Fleetzeroa koji spremaju se ponuditi pomorskoj industriji pogled u budućnost pogona na baterije.

Potpuno električni kontejnerski brod dug 80 metara, Yara Birkeland, već je započeo autonomne operacije u Norveškoj. Slični projekti električnih plovila u tijeku su u Japanu, Kini, Švedskoj i Danskoj.