Ivo Batričević u novom nastavku feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ posvetio je brodu Adriatic. Prizor nasukanog i izgorenog broda još uvijek je u sjećanjima na ratne dane i poslijeratne godine; piše dubrovački dnevnik.net

U jednom, na plaži, improviziranom brodogradilištu u malom grčkom mjestu Perama nedaleko Pireja izgrađen je 1973. kao novogradnja broj 62 putnički brod SARONIC STAR. Bio je dug 64, a širok 9 metara, imao je 863 bruto tona te je mogao prihvatiti 636 putnika. Dva diesel glavna brodska stroja od po 1180 KW omogućavala su mu brzinu od 16,5 čvorova. Plovio je isključivo na jednodnevnim izletima između Pireja i obližnjih mjesta Aegina, Poros i Hydra.

Tako je bilo sve do 1986. kada ga je za 1,8 milijuna dolara kupio dubrovački Atlas za održavanje jednodnevnih izleta zapadnom obalom Istre, većinom iz Poreča do Venecije. Sukladno Atlasovoj tradiciji da imena svih njegovih brodova započinju početnim slovom (A) matične kompanije, a i zbog dogovora s porečkom putničkom agencijom Adriatic o zajedničkoj prodaji izletničkih karata, brod je dobio ime ADRIATIC. 

Povremeno bi na početku ili kraju sezone plovio i na našem području do Mljeta i Korčule, a najduže mu je bio zapovjednik Josip Wagner. Tako je plovio na ovoj atraktivnoj pruzi sve do napada JNA na Sloveniju 1991. i prestanka svake organizirane turističke aktivnosti na cijeloj našoj obali Jadrana. Vjerojatno nikada ne bi ni ostao u nekom dužem sjećanju da ga Atlas nije zbog nadolazeće ratne kataklizme u rujnu vratio iz Poreča na vez u Sustjepanu u Rijeci dubrovačkoj i stavio ga u raspremu.

Agonija započela u  Sustjepanu

Kada su početkom listopada 1991. započeli prvi napadi na Dubrovnik, ADRIATIC je odmah bio pogođen neprijateljskom topničkom vatrom. Zbog znatnog oštećenja pramca, posada ga je 7. listopada dovela u grušku luku gdje je bio privezan na vezu br. 9 uz samu zgradu Luke Dubrovnik. Tu su na njemu obavljeni neophodni popravci te ugrađene posebne pumpe za prekrcaj goriva jer je u spremnicima goriva imao 36 tona. Kasnije je to gorivo poslužilo za potrebe svih raspoloživih plovila koja su sudjelovala u proboju pomorske blokade Grada. 

Nažalost, za vrijeme bombardiranja Gruža 12. studenog oko 17:30 sati pogođeno je i nadgrađe ADRIATICA na kojem je buknuo požar. U vatri koja je gorjela i na obližnjem Šipadovom skladištu izgorjeli su i njegovi vezovi pa je brod počeo bespomoćno plutati gruškim bazenom. U prvim jutarnjim satima 13. studenog, nošen sjevernim vjetrom, nesretni se ADRIATIC nasukao između hotela Lapad i Kazbeka. Počeo je gubiti stabilitet i lagano se naginjati. Nakon prijepodnevne agonije oko 13:30 tu se konačno i prevrnuo na bok. Za sobom je na morsko dno povukao i četiri manje brodice, i to jedrilicu Boka od I. Orlić, drveni brodić Rita od I. Antunović i još dvije manje barke. Bilo je planova da se po uzoru na mnoge sredozemne luke prevrnuti brod ispravi te na njemu izgradi lučki gat. Kada se za to nisu mogla ishoditi sva potrebna odobrenja odlučeno je da se ADRIATIC ukloni iz gruške luke jer je postao prijetnjom sigurnoj plovidbi.                                                                                                         

Izvadila ga dizalica VELI JOŽE  

Početkom 1994. brod je podignut na površinu s Brodospasovom dizalicom VELI JOŽE i uzgonskim cilindrima te je otegljen u Vranjic kod Splita gdje je konačno i izrezan u staro željezo. Tako je u dubrovačku povijest otplovio jedan dobro održavani brod, koji je ironijom sudbine sredinom travnja 1991. obavio posljednji kompletni remont u Tivtu. Bio je to samo jedan od oko 500 raznih plovila koja su za vrijeme Domovinskog rata stradala u dubrovačkom akvatoriju. Zato je prisjećanje na ADRIATIC zajednički spomen i na sva poznata i bezimena plovila koja su u bezumnoj agresiji na Dubrovnik dala svoj veliki obol modernoj Hrvatskoj državnosti.

Zanimljivost: Do današnjeg dana nitko od vlasnika stradalih plovila nije dobio nikakvu odštetu. Međutim, Atlasovi djelatnici Žarko Lipanović i Mario Petrušić  koji su rukovodili prebacivanjem broda iz Sustjepana u Gruž za vrijeme granatiranja su izjavili da je brod ADRIATIC igrom slučaja u polici osiguranja imao klauzulu osiguranja i protiv ratne štete. Po nekim saznanjima ekipe iz Brodospasa od prodaje broda rezalištu trebalo se zaraditi oko 120 000  dolara što i nije nešto previše jer cijena tone čelika iz rezališta je te godine bila veoma niska.        

Ostalo mi je u sjećanju da je bilo govora kako se svako plovilo moglo osigurati za vrijeme rata protiv ratnih šteta, ali bi polica osiguranja iznosila 2 posto od vrijednosti plovila dnevno.