Kako žive oni koji rade tisućama milja od obale na platformama usred oceana? Suočeni s velikim izazovima i ograničenjima, kako ovi muškarci i žene preživljavaju u često grubom morskom okruženju? Odgovore pogledajte u videu kojeg donosimo u nastavku:
Parobrod SVETI VLAHO: posljednji put zaplovio je bez svog zvona unatoč protivljenju kapetana
Zvono s dubrovačkog parobroda “SVETI VLAHO“ i danas se nalazi u Pomorskom muzeju Dubrovnik, piše Ivo Batričević u novom izdanju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’; javlja dubrovački dnevnik.hr
Fotografija zvona je odobrena za javno postavljanje u nevedenom članku. Izvor fotografije Brodsko zvono s parobroda SVETI VLAHO Dubrovačke parobrodarske plovidbe su Dubrovački muzeji, Pomorski muzej (DUM PM 3467), a fotograf Božidar Gjukić.
O parobrodu BANIJA, koji se prvotno zvao SVETI VLAHO jedan tadašnji član posade ispričao je interesantnu priču.
“Godina je 1966., brod BANIJA ex. SVETI VLAHO pred odlazak u rezalište u staro željezo svraća u Gruž kako bi smanjio broj posade na minimum za stići u Japan i iskrcati sve nepotrebno, a što bi moglo još koristiti. Zapovjednik je bio kap. Želislav (Žele) Šoša. Bilo je i dosta posjetitelja koji su se došli oprostiti s brodom nekadašnjeg imena SVETI VLAHO. Među njima je bio i već umirovljeni kapetan O. Fineti. Sa svojom ekipom demontirao je s pramca zvono na kojemu je pisalo ime broda SVETI VLAHO i odnio ga. Pred samu partencu kapetan Šoša je doznao što se dogodilo i nije htio isploviti bez zvona na pramcu. “Oni” iz Atlantske su se raštrkali i u “Sakupljača“ našli nekakvo zamjensko zvono.
Kapetan Šoša je pristao, ali ljut jer je slutio da će mu se nešto dogoditi. Konačno su partili, ukrcali negdje teret, sretno stigli u Japan, iskrcali teret i predali brod u rezalište. Ipak, slutnje kapetana Šoše su se ispunile: doživjeli su putem tri havarije, problem s kotlovima glavnog pogona, ne baš drastično nasukanje, i još nešto treće, ali ne sjećam se što. A zvono? Eno ga u Pomorskom Muzeju, dano je pod meni nepoznatim uvjetima.“
Dubrovačka parobrodarska plovidba
Parobrod SVETI VLAHO izgrađen je za dubrovačku parobrodarsku plovidbu A.D.
U škotskom brodogradilištu Lithgows Ltd, Port Glasgow 31. listopada 1927. brod je porinut u more kao novogradnja broj 764 za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu A.D. iz Dubrovnika pod imenom SVETI VLAHO. Isporučen je u siječnju 1928. godine, imao je 6001 bruto registarskih tona, nosivost 9832 tona, duljine 133,96 i širine 17,07 metara. Parni stapni stroj trostruke ekspanzije s pogonom na ugljen snage 2354 KW izgradila je firma Ranking & Blackmore Ltd. Glasgow s kojim je plovio brzinom od 11 čvorova.
Svečano krštenje broda bilo je u Dubrovniku 16. svibnja 1928. u nazočnosti kapetana Vicka Miloša, Federika i Boža Glavića, dr. Meka Čingrije, dr. Stijepa Kneževića, Marije Knežević (kuma boda), admirala Dragutina Price (kum broda), prvog časnika palube Vlaha Baletina (kasnije stradao kao zapovjednik parobroda Daksa) te brojnih drugih uzvanika. Bio je to jedan od najljepših brodova koji je plovio svim svjetskim morima, a nosio je ime našega parca, zaštitnika grada Dubrovnika.
SVETI VLAHO za vrijeme rata i nakon
Velika Britanija trebala je teretne brodove neutralnih zemalja pa su nakon okupacije Jugoslavije 1941. brodovlasnici tražili da jugoslavenska emigrantska vlada rekvirira sve naše brodove, kako bi ih Ministarstvo ratnog transporta moglo unajmiti, a ne sekvestirati. Na temelju toga ugovora su SVETI VLAHO, a i većina ostalih teretnih brodova Dubrovačke plovidbe plovili u najmu.
Nakon rata 1946. godine SVETI VLAHO je vraćen Jugoslaviji, iste godine Dubrovačka plovidba A.D. je nacionalizirana. SVETI VLAHO mijenja ime u BANIJA te je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke, a 1949. Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi iz Rijeke (Jugolinija).
Osnivanje Atlantske plovidbe
Nakon decentralizacije Jugoslavenske trgovačke flote, a odlukom gradskoga Narodnoga odbora od 27. svibnja 1955. godine utemeljena je Atlantska plovidba, po rješenju 9536/55, nazvana Pomorsko – saobraćajno poduzeće prekomorske plovidbe. Za prvog direktora brodara bez ijednoga broda tada je izabran kap. Špiro Savin. Grad je poduzeću dodijelio prostorije u Širokoj ulici, a za nužne troškove iz proračuna Narodnoga odbora izdvojeno je tadašnjih milijun dinara.
Pri odabiru imena poduzeća poštivana je tradicija, pa se ponovno rodila Atlantska plovidba koju je 1922. godine utemeljio poznati dubrovački brodovlasnik lvo Račić, a koja je prestala postojati 1929., nakon što se udružila sa splitskom Jugoslavensko – amerikanskom plovidbom u novo društvo – Jugoslavenski Lloyd. Premda je parobrod BANIJA uvršten u brodovlje Atlantske plovidbe već 14. prosinca 1955. godine, stvarnim početkom rada društva mogao bi se označiti 18. siječnja 1956. godine kada je u prostorijama Kluba pomoraca “Miho Pracat”, održana prva sjednica Radničkoga savjeta, čime su po tadašnjim zakonima bili ispunjeni svi uvjeti za poslovanje poduzeća.
Primopredaja ostalih brodova koji su na osnovu preporuke Saveznog izvršnog vijeća izdvojeni iz plovnog parka Jugolinije, dodijeljeni su Atlantskoj plovidbi prvih dana siječnja 1956. godine.
BANIJA kao prvi brod Atlantske plovidbe je preuzet u Rijeci, a pored Dubrovnika prošao je 19. prosinca 1955. pod zapovjedništvom kap. Vinka Račića. U listopadu 1964. preinačili su mu pogon s ugljena na naftu te je uspješno plovio do 1966. kad je prodan za rezanje tvrtki Matsukura Maritime Co. Ltd. Iz Tokija i u ožujku je predan rezalištu Hirao – Japan.
Zapisi dubrovačkog novinara Bora Kamića
“Dubrovnik, 19.VII.1955. – Poduzeće za prekomorsku plovidbu u Dubrovniku, Atlantska plovidba, dobilo je prvi parobrod: to je “BANIJA” od 9.832 tone nosivosti, čija je primopredaja izvršena prošlih dana na Rijeci. Primopredaja ostalih brodova, koji su na osnovu preporuke Saveznog izvršnog vijeća izdvojeni iz plovnog parka Jugolinije i dodijeljeni Atlantskoj plovidbi, tj. brodovi: Livno, Korenica, Korčula, Kragujevac i Plitvice, uslijedit će prvih dana mjeseca siječnja iduće godine. Tako će početak nove, 1956. godine obilježiti početak rada Atlantske plovidbe, a zajedno s tim ponovno postojanje pomorske privrede u Dubrovniku, što će biti od značaja za njegovu daljnju privrednu orijentaciju i prosperitet. Nakon primopredaje, BANIJA je pod zapovjedništvom svog dosadašnjeg komandanta, kap. Vinka Račića, proslijedila za Rašu, odakle je, nakon što je izvršila bunker ugljena, otputovala za Grčku – Elensis po teret boksita za Sjevernu Europu “.
Vijest s požutjelih stranica Slobodne Dalmacije, što ju je prije pola stoljeća iz Dubrovnika odaslao dugogodišnji dopisnik i prvi kroničar Atlantske plovidbe Boro Kamić, ma koliko bila skromna, ni danas nije izgubila svoju povijesnu vrijednost. Bio je to prvi glas o uskrsnuću dubrovačkog brodarstva, o kraju desetogodišnjeg križnog puta tijekom kojega je Dubrovnik nestao sa svjetskih zemljovida velikih i slavnih pomorskih gradova. Nikada prije, a to znači od IX. stoljeća i prvih zapisa o njegovoj pomorskoj snazi, nije se dogodilo da Grad cijelo desetljeće bude bez brodova.
Ivo Batričević
Uručeno priznanje hrabroj šibenskoj posadi koja je spriječila tragediju i spasila turiste u oluji kod Kornata
U Novalji na otoku Pagu u ponedjeljak su, na sam dan proslave Sv. Nikole, održani Dani hrvatskog pomorstva i unutarnje plovidbe. Proslava dana zaštitnika svih pomoraca i brodaraca, koju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture tradicionalno organizira svake godine, započela je polaganjem vijenaca u more u čast svim preminulim pomorcima i brodarcima; piše Šibenski.hr
U okviru Svečane akademije, koja je uslijedila odmah nakon Konferencije, dodijeljene su nagrade i priznanja osobama i institucijama koje su dale poseban doprinos razvoju pomorstva i unutarnje plovidbe u Hrvatskoj. Ministarstvo se, kao i svake godine, prigodno zahvalilo i svojim djelatnicima koji su tijekom 2021. završili svoj radni odnos.
Tom prilikom, priznanje za traganje i spašavanje na moru dobila je posada broda Lučke kapetanije Šibenik – posadu broda „Šibenik“ čine zapovjednik broda Saša Jurat, upravitelj stroja Mladen Radovčić te mornar Edi Brkić. Oni su u listopadu ove godine spasili sedam poljskih državljanina, koji su se našli u olujnom nevremenu u blizini Kornata na iznajmljenoj brodici.
Raul Baretić: Ponosan sam što sam četvrta generacija pomoraca u obitelji
U obitelji mladog gospodina Raula Baretića plovi se već više od stotinu godina. Istim smjerom krenuo je i on. Po završetku fakulteta odradio je kadeturu te se trenutno sprema za buduće izazove koje mu ovaj izabrani put nosi. Detalje o tome kako mu je bilo na kadeturi te koliko mu je pomoglo (ili odmoglo) to što je četvrta generacija pomoraca u obitelji donosimo u nastavku.
Kako si se odlučio za karijeru pomorca? Kako je na to reagirala tvoja obitelj?
Pomorci i pomorački život oduvijek su prisutni u mom životu. Djetinjstvo su mi ispunjavale priče, iskustva i anegdote onih koji plove i njihovih avantura, ali i onih koji ostaju kod kuće i čekaju. Odrastao sam uz priče koje život čine težim, ali i one druge, one lijepe koje mogu osjetiti i razumjeti samo malobrojni ljudi koji se odluče za ovakvo zanimanje.
Jedna od zanimljivih anegdota je da mi je otac, koji plovi već dugi niz godina, u jednom trenutku ,,zabranio” krenuti tim putem. Naravno nije mi to zabranio, nego je to bio topli očinski savjet koji je bio rezultat svih dobrih i loših iskustava, svih razočarenja i svega onoga propuštenoga. Kako je vrijeme odmicalo i kako se situacija na kopnu pogoršavala za tipičnu hrvatsku obitelj, a situacija na moru poboljšavala, tatin savjet je poprimio drugačiju notu. Odluku da upišem pomorski fakultet i odem na more obitelj je primila objeručke i bili su mi ogromna podrška, pogotovo kod prvog odlaska.
Svaki posao ima svoje lijepe i svoje ružne stvari i uvijek ćemo morati nešto žrtvovati da bi nešto dobili zauzvrat. Mi prodajemo našu slobodu da bi bili slobodni.
Zasigurno je na tvoju odluku utjecala činjenica da tvoja obitelj plovi morima već više od stotinu godina. Što za tebe to znači?
Jako sam ponosan što sam četvrta generacija u obitelji koja je krenula ovim putem i što se ljubav prema moru i dugim plovidbama zadržala u obitelji sve do danas.
Nedavno si završio kadeturu. Na kojem brodu si bio? Kako te se dojmila stvarnost u odnosu na teoriju ili tvoje ideje o tome kako bi to moglo izgledati?
Proveo sam dva ugovora, ukupno godinu dana, kao kadet na njemačkoj kompaniji Sloman Neptun. Kadeturu sam odrađivao na brodovima specijaliziranima za prijevoz ulja i kemikalija, brodovima koji su svoja imena dobili po grčkim bogovima, Helios i Herakles. Prvi je prevozio CPP ( clean petroleum products ) i tu sam imao mogućnosti vidjeti par operacija pranja tankova, a drugi je dugi niz godina bio u STS ( ship to ship ) operacijama i služio kao bunker i snabdijevao druge brodove gorivom te je nakon toga ostao prevoziti crni teret gdje sam imao priliku vidjeti operacije grijanja tereta.
Na oba broda sam imao sreće i imao Hrvate na poziciji pumpman-a koji su mi bili voljni pokazati sve što me zanimalo i trpjeli sva moja silna pitanja. Smatram da je u svakom poslu praktičan dio jako bitan te da ga teorija ne može zamijeniti koliko god puta nešto pročitali, a pogotovo u našem poslu. Puno više i kvalitetnije možete naučiti kada nešto obavite samostalno i imate to pod svojim prstima. Nažalost praktičan dio je nešto što nam fali tijekom školovanja. Većinu stvari ćemo vidjeti tek nakon školovanja na fakultetu, a to vodi i do nekih drugih problema kao što je to da ljudi tek tada, nakon diplome dolaze do saznanja da taj posao nije za njih.
Foto: Vesselfinder Foto: Vesselfinder
Možeš li nam ukratko opisati kako je izgledao tvoj uobičajeni radni dan? Kakve si poslove morao obavljati? Koja su točno bila tvoja zaduženja na brodu?
Moje radno vrijeme, oba ugovora, bilo je četiri sata na palubi i četiri sata na mostu, a odrađivao sam i prekovremene sate s časnicima koji uključuju održavanje i testiranje opreme, raznu papirologiju i slično. Uobičajeno smo radili osam sati na mostu u gvardiji i navigaciji, a dva do tri sata bi provodili na palubi ili nadgrađu u održavanju sigurnosne opreme.
Vikendi su mi bili slobodni, ali sam ih ja radije provodio na mostu. Dva dana provesti u kabini je malo previše i vjerojatno bi poludio, a gledao sam na to kako je ovo jedino vrijeme koje ću provesti kao kadet i moći ispitivati i učiti. Jednom kada dođete kao časnik, imate veliku odgovornost i ipak neke stvari morate znati. Naravno, nije svaki dan bilo novih i zanimljivih situacija za učiti iz njih, ali je sigurno bolje družiti se nego biti potpuno sam.Dva mjeseca (od ukupno šest) proveo sam s drugim, a četiri mjeseca s trećim časnikom, tako sam si organizirao vrijeme i prvi i drugi ugovor.
Dok sam s drugim časnikom pripremao plan putovanja, održavao i testirao telekomunikacijsku opremu, s trećim časnikom sam provjeravao i održavao sigurnosnu opremu: od aparata i cjevovoda za gašenje požara, pojasa za spašavanje, aparata za disanje, odijela protiv hipotermije, brodica i njihove opreme i slično. Papirologiju, koja je dio njegovog posla, a u to ulaze zapisi o održavanju i priprema papira za dolazak u luku prepustio je meni, a on bi ju nakon toga naravno provjeravao. Njemu sigurno nije teško palo, a meni je to bila dobra praksa za budućnost.
Prednost njegovog posla je to što možete povremeno izaći na palubu i uloviti malo zraka dok radite, dok drugi časnik većinu vremena provodi na mostu.
Operacije ukrcaja i iskrcaja sam provodio većinom u CCR-u ( cargo control roomu) s dežurnim časnikom i vani kao gvardijan kako bi stekao dobar uvid u sve postupke i procedure.
Imao sam sreću što sam imao naše pumpman-e koji bi me uvijek zvali van kako bi mi nešto pokazali i objasnili.
Foto: arhiva Baretić/Pomorac.hr 
Foto: arhiva Baretić/Pomorac.hr
Poznavati sustave cjevovoda i kako nešto radi je uvijek dobra ideja. U operacijama priveza i odveza sam uvijek sudjelovao. Čak mi je pružena prilika da vodim privez i odvez uz nadgledanje časnika što će sigurno pridonijeti tome da jednog dana budem spreman za samostalnu operaciju. Dobro je iskustvo vidjeti razne poslove koji se svakodnevno rade na palubi, od jednostavnijih popravaka i održavanja pa sve do pranja tankova. Ipak kada postanete časnik ćete znati što se događa oko vas i znati reagirati u određenoj situaciji.
Postoji li neki događaj koji te se posebno dojmio za vrijeme kadeture?
U godinu dana provedenih na moru, iskusio sam mnogo zanimljivih događaja koje ću zasigurno pamtiti. Jedan od njih je kada nam je u luci Rouen, gradu koji se nalazi na rijeci Seine, puknuo konop i umalo došlo do ozljede kolege. U toj luci, lučka uprava vam dostavi podatke o visokoj i niskoj vodi, odnosno točno vrijeme na određenom dijelu rijeke kada se može očekivati plimni val koji je snažan i opasan. Operacije ukrcaja i iskrcaja se zaustavljaju, a dvaput dnevno posada izlazi na pramac i krmu kako bi se pripremili na nadolazeći val. Uz silno komešanje tijekom čekanja, mali trenutak nepažnje doveo je do toga da je konop puknuo par centimetara ispred lica jednog od kormilara.
Srećom do ozbiljnijih posljedica nije došlo, a to je svakako bila dobra lekcija da uvijek treba biti oprezan i korak ispred. Zamijenili smo puknuti konop i nastavili s operacijom.
Razgovarajući s drugim kolegama kadetima, koliko je tebi pomoglo to što si četvrta generacija pomoraca u obitelji (a koliko ti je to odmoglo)?
S obzirom na to da sam odrastao uz taj posao, imao sam predodžbu o tome kako će svi ti silni odlasci i dolasci izgledati, ali i na kakve bi situacije mogao naići.
Ona lošija strana toga je da vas ljudi vide kao dijete pomorca i vide osobu kojoj je sve u životu poklonjeno bez truda.
Naravno, svatko dobije priliku dokazati i pokazati kakav je, neovisno o stereotipima i zamišljenim predodžbama, a to može na kraju biti jako motivirajuće. Očekivanja ljudi da opravdate svoje prezime i izazovi koji idu uz to vam mogu samo pomoći da postanete kvalitetniji i razvijate se poslovno. Kažu da se trebamo okružiti ljudima koji su bolji od nas i koji nas stalno stimuliraju da bi postali bolji nego što jesmo.
Koje su ti ambicije i želje za buduću karijeru?
Nadam se da ću ostati u ovoj profesiji i da ću s vremenom napredovati do Senior časnika te biti osoba čije se profesionalno mišljenje cijeni i kojoj se ljudi mogu obratiti za pomoć i savjet. Naravno sve je to bonus i najbitnija stepenica za sada je biti dobar treći časnik, sve ostalo će doći pomalo i u svoje vrijeme.
Kakav je bio osjećaj vratiti se doma nakon odrađene kadeture?
Odlazak na brod je nešto posebno, drugačije, pogotovo prvi odlazak u nepoznato. Pokušavate razmišljati kako će to proći u treptaju, kako su tih 2 ugovora po 6 mjeseci ( tako većinom bude za kadete ) samo jedna mala pobjeda u vašem životu, samo mala stepenica u dugačkom nizu koji vas samo čeka i kako taj dio profesionalnog sazrijevanja morate proći kao i svatko drugi. Obitelj, djevojku i prijatelje ostavljate doma i kada se vratite će biti kao da nikada i niste otišli, jer naposljetku kako su ljudi u prošlosti održavali odnose, sa svim tim dugim rastancima, samo s pismima kao način komuniciranja, nisu baš imali savršene uvjete, a nekako su uspjeli. Čuo sam od tate kako je znao reći i to mi se urezalo u sjećanje:
,,Možda se ipak isplati otići, samo kako bi se na kraju vratili i iskusili sve te silne emocije povratka“.
Zagrliti sve te bliske ljude koji su vam falili, voziti se cestama po noći kada nema nikoga ili sjesti na travicu s kavom u parku u susjedstvu nakon tog silnog vremena. Mislim da se ljudi koji se odluče za ovaj posao nauče veseliti onim malim i jednostavnim stvarima na koje možda neki nikada ne bi ni primijetili da postoje, a to je jedna od stvari koja mi se jako sviđa u mojem poslu.
Je li na brodu bilo ženskih članova posade? Što misliš o ženama pomorcima?
U vrijeme dok sam ja bio na brodovima, nije bilo ženskih članova posade, ali znam da ih je u prijašnje vrijeme bilo. Nekolicina kadetkinja i jedna kolegica koja je došla do pozicije Chief Officer-a te nedugo nakon toga odlučila promijeniti kompaniju i otići na kruzere. Nisam ih imao prilike upoznati, ali su ostale na dobrom glasu.
Nemam ništa protiv toga i mislim da mogu donijeti malo osvježenja i razbiti monotoniju u, dugo vremena, muškom poslu.
Mislim da mogu pružiti jednaku kvalitetu kao i svaki drugi muškarac, ali i da to zahtijeva određenu razinu hrabrosti i odlučnosti s njihove strane, te da će imati drugačije izazove na svom putu do vrha ljestvice.
Imaš li neku poruku ili savjet koji bi poslao kolegama i apsolventima s pomorskih fakulteta koji tek trebaju pronaći prvi ukrcaj?
Kadetura može biti uzbudljiva, zastrašujuća, novo iskustvo koje te može promijeniti. U svakom slučaju treba ući u to bez očekivanja i treba to shvatiti kao profesionalno sazrijevanje, koja god situacija ili događaj nas dočeka. Odlazimo na nju zbog stjecanja znanja i iskustva, a ne zbog novaca i to bi trebalo biti prioritet. Naravno, financijska situacija je veliki pokretač odlaska na more, ali prvi korak je upijati i gledati sve na brodu, pogotovo ako imamo sreće i imamo dobre ljude koji su voljni pomoći i usmjeriti nas.
Na kraju, znanje koje steknemo nam nitko ne može oduzeti.
Pogledajte kako izgleda električna budućnost Formule 1
Formula E i svjetska automobilska federacija (FIA) prošlog su tjedna podijelili prvi pogled na potpuno električni trkaći automobil treće generacije koji prema teaser fotografijama izgleda kao nešto čega bi se rado dočepao i sam Batman. Kako kaže i predsjednik FIA-e Jean Todt, prilikom dizajniranja Gen3 u fokusu su bile „visoke performanse, efikasnost i održivost“, a predstavljen je ekskluzivnoj skupini proizvođača Formule E, timova, vozača i partnera u Valenciji gdje je u tijeku predsezonsko testiranje za osmu sezonu ABB FIA Svjetskog prvenstva Formule E, koja počinje u siječnju; piše Novi List
“FIA-ini timovi zajedno s Formulom E, od pokretanja klase prije osam sezona, neumorno nastoje potaknuti inovacije i daljnji razvoj održive mobilnosti. Ne sumnjam da će ovaj novi jednosjed podići Formulu E na sljedeću razinu.” – rekao je legendarni Todt, kojeg najviše pamtimo po vođenju Ferrarijevog Formula 1 tipa u vrijeme vladavine Michaela Schumachera.
Prema fotografijama GEN3, iako su se autori potrudili da ne otkriju baš sve i slikali bolid uz vrlo malo svjetla, izgleda impresivno, a odmah u oko upadaju agresivne i futurističke linije te efektna rasvjeta. Iz FIA-e kažu kako će ovo biti energetski najefikasniji trkaći automobil ikada, jer će se barem 40 posto sve energije korištene tijekom utrke proizvesti iz regenerativnog kočenja. Zbog primjene ove tehnologije, bit će to i prva formula ikada bez hidrauličkog sustava kočenja na stražnjoj osovini. Njegovu će ulogu preuzeti regenerativno kočenje snage 250 kW sprijeda te 350 kW straga što je više nego dvostruko od regenerativne sposobnosti prethodnog modela (Gen2).
GEN3 „ispod haube“ ima elektromotor snage 470 KS, s mogućnošću razvijanja najviše brzine od 320 km/h. Elektromotori će biti deklarirani na 90 posto energetske efikasnosti, u usporedbi s oko 40% kod onih na fosilna goriva, a odnos snage i mase bit će mu dvostruko bolji nego kod usporedivog motora s unutarnjim izgaranjem iste snage. Sami bolidi će biti lakši, manji i agilniji od postojećih što će omogućiti i napetije utrkivanje.
Kako je cijela klasa Formule E posvećena održivosti, tako će Gen3 i u tom području donijeti napredak. Proizvodnja i korištenje bolida generirat će neto nulte emisije ugljika kao i do sada, uz dodatak recikliranja njihovih dijelova – ugljičnih vlakana, guma i baterija – nakon kraja životnog vijeka. Gume će biti izrađene od komponenata koje će sadržavati 26 posto održivih materijala.
– Prilikom dizajna automobila Gen3, bili smo odlučni pokazati da visoke performanse, učinkovitost i održivost mogu koegzistirati bez kompromisa. Zajedno s FIA-om, napravili smo najučinkovitiji i održiv trkaći automobil visokih performansi na svijetu. Gen3 je naš najbrži, najlakši, najsnažniji i učinkovitiji trkaći automobil do sada i veselimo se što ćemo svjedočiti kako inspirira i uzbuđuje sljedeću generaciju obožavatelja motosporta u gradovima diljem svijeta – naglasio je Jamie Reigle, izvršni direktor Formule E.
Prema najavama, timovi će prve bolide dobiti na testiranje već na proljeće sljedeće godine, a plan je da ih se u natjecanje uključi od devete sezone Formule E, koja će se odvijati krajem 2022. i početkom 2023. godine.
VIDEO: PEARL HARBOUR – junački otpor
Drugi svjetski rat ostat će zapamćen po brojnim herojskim djelima i samopožrtvovnosti koje su pokazali mornari, pripadnici zračnih snaga i civili koji su se borili ne čekajući zapovijed. Ti odvažni ljudi pokazali su neizmjernu hrabrost gledajući smrti u oči i sve svoje sunarodnjake ispunili ponosom.
Ovo je priča o tome kako je napad na Pearl Harbor promijenio tijek povijesti:
VIDEO: Napad na Pearl Harbour i žrtva Petra Herceg Tomića
Među prvim žrtvama iznenadnog japanskog napada na Pearl Harbour 7. prosinca 1941. godine, kojim je počeo Drugi svjetski rat na Pacifiku, bio američki bojni brod Utah. Pogođen s dva torpeda, naglo se počeo prevrtati, a samo je hrabrost i požrtvovnost šefa stroja, časničkog namjesnika Petra Tomicha, spriječila eksploziju kotlova i veće žrtve među posadom.
Po cijenu vlastitog života Petar Herceg Tomić spasio je posadu od sigurne smrti.
Cijeli članak možete pročitati ovdje: O Hrvatu koji je postao heroj Pearl Harboura snimljen film
Podsjetimo se povijesnih činjenica
Japanski avioni napali su američku ratnu luku na Tihom oceanu – Pearl Harbor na Havajima, u jutarnjim satima 7. prosinca 1941. godine. To je učinjeno prije nego što je Japan objavio rat SAD-u. Naime, japanski zapovjednik admiral Yamamoto želio je da rat bude objavljen samo pola sata prije napada. I doista, poruka takvog sadržaja poslana je u Japansko veleposlanstvo u Washingtonu, no tamo je nisu stigli transkribirati i predati Amerikancima na vrijeme. Zanimljivo je i to da su tu istu poruku Amerikanci presreli i sami transkribirali, tako da su na neki način bili prethodno obaviješteni o napadu; piše Povijest.hr
Danas postoji rasprava među povjesničarima je li američki predsjednik Roosevelt mogao naslutiti da će doći do japanskog napada. Neki tvrde da je znao za napad i da je htio da se katastrofa dogodi, kako bi američka javnost pristala na ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat. Drugi pak povjesničari ne mogu vjerovati da bi Roosevelt bio spreman na takvu zakulisnu igru, naročito s obzirom na poginule američke vojnike pri tom napadu.
U svakom slučaju, u Pearl Harboru je potopljen veliki dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova. Ono što je Amerikance spasilo bila je činjenica da su nosači zrakoplova bili, slučajno ili namjerno, na drugim lokacijama. Tijekom Drugog svjetskog rata pokazalo se da su upravo nosači aviona imali ključnu ulogu u ratu na Tihom oceanu.
Pomorska škola Zadar uručila vrijednu donaciju Općoj bolnici Zadar
Na sam dan škole i blagdana Svetog Nikole, Pomorska škola Zadar uručila je vrijednu donaciju za kupnju prijeko potrebne opreme Odjelu za transfuzijsku medicinu u vrijednosti od 100 tisuća kuna; piše eZadar
Riječ je o kupovini dvije specijalizirane fotelje za davaoce krvi te specijaliziranog medicinskog laboratorijskog zamrzivača za pohranu krvi i krvne plazme.
„Danas je dan Svetog Nikole zaštitnika pomoraca i putnika, ali i dan škole. Posebno me veseli što treću godinu za redom doniramo Opću bolnicu Zadar, a ove godine mi je iznimna čast što smo dobili priliku darivati odjel za transfuziju iz razloga što imamo svoj aktiv darivatelja krvi koji postoji od 1967. godine“, istaknuo je ravnatelj Pomorske škole Marin Perinić i dodao kako njihov aktiv daruje krv dva puta godišnje.
„Imamo preko 2000 doza darovane krvi i uvijek smo dobro surađivali s Odjelom za transfuzijsku medicinu tako da je ova vrijedna oprema kruna naše suradnje“, rekao je ravnatelj Perinić.
U ime Opće bolnice Zadar zahvalili su ravnatelj bolnice Željko Čulina i voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu Marijana Nadinić koji su naglasili kako će ova vrijedna oprema poboljšati uvijete svim darivateljima krvi.
U ime Zadarske županije zahvalio je zamjenik župana Šime Vicković koji je rekao kako ga iznimno veseli što naše dvije ustanove darivaju jedna drugu.
„Ovaj čin dobrote u duhu je vremena Došašća u kojem smo te ću iskoristiti prigodu da svima poželim sretan i blagoslovljen Božić te pregršt zdravlja, uspjeha i zadovoljstva u novoj godini.“, rekao je Vicković.
Dobitnici ovogodišnje Plave vrpce Vjesnika
Dobitnik Plave vrpce Vjesnika 2021. u pojedinačnoj konkurenciji je pomorac Marko Rakuljić (35) iz Krila Jesenice, koji je 22. svibnja ove godine spasio od utapanja jednog mladića iz hladne rijeke Nederrijn, pritoke Rajne, u gradu Arnhemu u Nizozemskoj. Učinio je to u prisustvu većeg broja službenih osoba koje nisu mogle ili nisu znale kako pomoći nesretniku koji je nekoliko minuta ranije pao u rijeku s mosta Nelson Mandela, javlja Pomorski radio, a prenosi Morski.hr.
Bio sam u salonu kruzera Jules Verne na kojem plovim kao drugi časnik palube, kad sam čuo neku galamu. Čovjek je pao s 12 metara visokog mosta, a veliki broj vatrogasaca, policajaca i drugih osoba pokušavali su ga spasiti. Vidio sam da mladić neće moći još dugo izdržati u vodi temperature svega četiri – pet stupnjeva Celzijusovih.
U toj utrci s vremenom skočio sam na malu radnu splav vezanu podno krme kruzera. Ta moja inicijativa nije baš naišla na odobravanje nekih službenih spasilaca koji su se tuda ustrčali, jer su smatrali da bih ja trebao imati pojas za spašavanje, ali nisu me mogli ni stigli zaustaviti.
Davljenik je bio udaljen tridesetak metara, a ja sam veslajući s polomljenim veslom očajnički nastojao da što prije stignem do njega. Momka su sve to vrijeme držali u kolutu za spašavanje s konopom s jednog broda, na koji ga nisu mogli podići jer je bilo previsoko. Kad sam doveslao do njega vidjelo se da je pothlađen, a ja sam ga iz drugog pokušaja, imao je stotinjak kilograma, uspio podići na splav. To nije bio kraj mukama po pitanju ovog spašavanja, jer je novi problem predstavljalo kako pothlađenog mladića iznijeti na visoku obalu. Na kraju su s obale vatrogasci spustili kran dizalice s košarom u kojoj je spašeni podignut na čvrsto tlo, ispričao je Marko Rakuljić.
U pojedinačnoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2021. još su bili nominirani:
Lučki kapetan iz Milne na Braču Nikola Brkuljić, za brzo i stručno zbrinjavanje te pravovremeni prijevoz do Splita sedmero najteže ozlijeđenih osoba s “gumenjaka” koji se sudario s drugom brodicom u noći 7. srpnja ove godine, 1,5 milja od Splitskih vrata. Tijekom prijevoza, Brkuljić je cijelo vrijeme bio u vezi s djelatnicima Hitne medicinske pomoći u Splitu, koji su ga savjetovali kako postupati s ozlijeđenima. Ovaj iskusni lučki kapetan je u noći 28.kolovoza ove godine u Bračkom kanalu, po buri jačine 15 – 20 čvorova, spasio mladi par iz Češke, koji se na more otisnuo na dva SUP-a, daske za stojeće veslanje. Nikola Brkuljić dobitnik je Posebnog priznanja Plave vrpce Vjesnika za 2021.
Zapovjednik japanskog tankera St. Katharinen Ivica Brčić iz Kaštel Kambelovca koji je organizirao opsežnu potragu za svojim drugim časnikom palube koji je usred noći na 8. svibnja ove godine nestao s broda u Južnom kineskom moru. Nakon devetosatne potrage časnik je pronađen živ i zdrav.
U momčadskoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2021. dobitnici su:
Dobitnici PVV 2021. u momčadskoj konkurenciji su kapetan Davor Perušina iz Slanog kraj Dubrovnika i upravitelj stroja Damir Mršić iz Malog Lošinja, koji su 21. veljače 2021. ploveći na brodu za prijevoz cementa Glory Tellus kod obale Brazila spasili trojicu. Njihov ribarski brod potonuo je osam sati prije nego što ih je u valovitom moru ugledala posada hrvatskog kapetana.
Unesrećenima smo bacili kolutove za spašavanje vezane plutajućim užetom, koje su oni uspjeli prihvatiti uprkos valovima od dva metra. Dobro uvježbana posada Glory Tellusa privlačila ih je jednog po jednog do oplate 146 metara dugačkog broda. Međutim, ti ljudi su bili krajnje iscrpljeni te nisu imali snage popeti se po pilotskim ljestvama na našu palubu, ispričao je kapetan Perušina.
U tim trenucima iskazao se stasiti upravitelj stroja Mršić, koji je doslovce svojim rukama oteo moru trojicu Brazilaca.
Valovi i snažne morske struje poigravali su se ljudima u moru privučenim u kolutovima do broda. Odnijeli bi ih taman kad su im brodske ljestve bile na dohvat ruke, a more bi nestalo ispod njih, pa hajde opet sve iz početka. Treba imati na umu da je propeler Glory Tellusa cijelo to vrijeme vrtio kako bi brod mogao manevrirati, prisjeća se Mršić.
Njemu je posebno teško bilo izvući na palubu posljednjeg od trojice ribara, koji od iznemoglosti ni ruke nije mogao podići. Centar za traganje i spašavanje na moru u Rio de Janeiru obavijestio je kap. Perušinu da skrene na sidrište luke Fortaleza, gdje su trojicu ribara preuzele tamošnje lučke vlasti.
U momčadskoj konkurenciji za PVV 2021. još su bili nominirani:
Posada m/b Šibenik Lučke kapetanije Šibenik, pod zapovjedništvom Saše Jurata, spasila je 8. listopada 2021. po orkanskom nevremenu katamaran sa sedam Poljaka kod Kornata.
Rene Urban iz EmergenSea na Krku i njegov suradnik Dragan Pajić su spasili 8. listopada ove godine po orkanskoj buri jedrilicu s osam čeških državljana kod Stare Baške. Pritom se Pajić sa spasilačke brodice morao prebaciti na jedrilicu kako bi preuzeo kormilo.
Djelatnici Lučke kapetanije Senj Tomislav Zrinski i Davor Šojat spasili su 18. srpnja ove godine po olujnoj buri trojicu njemačkih dječaka na moru ispred Senja, koji su tog dana isplovili u ribolov u malom gumenom čamcu.
Posada ophodne brodice P111 Postaje pomorske policije iz Pule, zapovjednik Emil Maružin, upravitelj stroja Marko Jakšić i mornar Boris Sabadoš, spasila je 14.listopada ove godine kod Savudrije dvojicu ribara s goruće ribarice.
Priznanja Plave vrpce Vjesnika za 2021. dobili su:
Branka Malnar, dugogodišnja novinarka Hrvatskog Radija Radio Rijeke te dugogodišnja urednica Pomorske večeri, za promicanje kulture mora.
Kapetan Gordan Papeš bio je 15 godina iznimno uspješan ravnatelj Pomorske škole Bakar. Dao je veliki doprinos unapređenju hrvatskog srednjoškolskog pomorskog obrazovanja.
Članovi Odbora za dodjelu Plave vrpce Vjesnika:
Predsjednik, kap. Edo Šarunić, ravnatelj Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru; kap. Gordan Papeš ; kap. Dragomir Mucić, Sindikat pomoraca Hrvatske; kap. Željko Vuković, dobitnik PVV 2015. ; Branka Malnar, novinarka ; dr. sc. Toni Bielić, predstojnik Nautičkog odsjeka Sveučilišta u Zadru ; kap. Mario Zorović, predsjednik Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA) ; Marijan Brubnjak, direktor u Croatia osiguranju ; dr. sc. Alen Jugović, dekan Pomorskog fakulteta u Rijeci ; Kristijan Pavić, direktor ACI–a, te Damir Herceg, tajnik Odbora PVV.
Pulski brodar Alpha Adriatic osnovao tvrtku za zapošljavanje pomoraca
Nedostatak kvalificirane radne snage problem je koji se već dulje vrijeme poput “virusa” širi mnogim sektorima domaćeg gospodarstva i za koji mnoge tvrtke kombinacijom aktivnosti i mjera pokušavaju pronaći vlastito “cjepivo”.
Traženju odgovora na taj izazov ozbiljno su prionuli i u domaćem sektoru pomorstva, pa je tako prije nekoliko dana pulski brodar Alpha Adriatic objavio informaciju o osnivanju trgovačkog društva ASP Adriatic, koje će u fokusu svoga rada imati upravo upravljanje ljudskim resursima, javlja Glas Istre.
Alpha Adriatic je kao jedan od osnivača usvojio društveni ugovor o osnivanju te nove tvrtke sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te time izvršio ulaganje, odnosno preuzeo poslovni udio u visini od 80 posto temeljnog kapitala ASP Adriatica. Drugi poslovni udio, odnosno preostalih 20 posto temeljnog kapitala, preuzeo je Eduard Hibšer iz Rijeke koji je, kako se navodi u objavi Alpha Adriatica, menadžer s bogatim iskustvom u upravljanju ljudskim resursima u pomorstvu, posebice u sektorima suhih tereta i tankera.
Ulaganje je izvršeno te se novo društvo osniva radi osnaživanja i dodatnog razvoja djelatnosti upravljanja ljudskim resursima, koja je jedna od ključnih funkcija u industriji upravljanja brodovima, poručuju iz Alpha Adriatica.
Objavljeno je i da su u završnoj fazi dogovori o pristupanju trećeg partnera, australske ASP Ships grupe, koja bi trebala postati i vodeći partner u ovom zajedničkom ulaganju. Zbog toga će novoosnovano društvo poslovati pod nazivom koji predstavlja kombinaciju imena Grupe ASP Ships i Grupe Alpha Adriatic.
Alpha Adriatic, odnosno nekadašnja Uljanik plovidba, ima odličnu poslovnu suradnju s Grupom ASP Ships još od 2005. godine, a radi se o renomiranoj međunarodnoj grupaciji s uredima u Australiji, Singapuru, Novom Zelandu, Ujedinjenom Kraljevstvu, te specijaliziranim uredima koji se bave upravljanjem ljudskim resursima u pomorstvu u Indiji, Ukrajini, Filipinima, Bangladešu, Mjanmaru i u Vijetnamu.
Ovaj projekt od velike je važnosti za Grupu Alpha Adriatic koja će, uz hrvatske pomorce, značajno povećati dostupnost i ostalih kvalitetnih pomorskih kadrova za flotu pod upravljanjem Grupe, a što će doprinijeti konkurentnosti usluga upravljanja brodovima koje nudimo na međunarodnom pomorskom tržištu, zaključuju u pulskoj brodarskoj kompaniji.
