RO-RO carrier Zenobia znaju nazivati mediteranskim Titanicom, iako usporedba nije posve primjerena: u potonuću Zenobie nitko nije stradao. Sličnost je samo u tome da su oba potonula na prvoj plovidbi; piše Otvoreno more.
U svibnju 1980. Zenobia je napustila Malmö u Švedskoj sa 104 ukrcana šlepera i zaplovila za Tartous u Siriji. Pristala je u Heraklionu na Kreti i nastavila za Pirej. Tijekom plovidbe, posada je uočila probleme u upravljanju, a brod se počeo i naginjati na lijevu stranu.
U Ateni je utvrđeno da su pumpe, zbog pogreške u softveru brodskog kompjutora, upumpavale previše mora u balastne tankove na lijevoj strani broda.
Višak vode je ispumpan i Zenobia je nastavila za Larnacu. Stigla je 2. lipnja, ali problem s vodom i naginjanjem se ponovio. U strahu da im pokvareni brod ne prouzroči probleme u luci, lučke vlasti odlučile su Zenobiu odvući i usidriti nedaleko od luke.
Na sidru su se problemi nastavili, a kad se brod nagnuo 45 stupnjeva kapetan je zatražio dozvolu da se vrati u luku. Kada mu je to odbijeno, kapetan i nužna posada na sidru odlučili su napustiti brod.
Nedugo potom Zenobia je potonula odnijevši na dno teret vrijedan oko 200 milijuna funti.
Bizarni brodolom popratile su razne teorije zavjere. Pričalo se o prijevari radi izvlačenja novca od osiguranja, o švercu skrivenog oružja za Bliski Istok, o sabotaži koju su izveli agenti Mossada i(li) MI6. Te su priče još dobile na intenzitetu nakon što je kapetan broda izvršio samoubojstvo.
Pomorcima koji plove morima diljem svijeta mnoge situacije predstavljaju neposrednu opasnost po život. Vjerojatno jedna od najgorih takvih situacija je napad pirata, koji operiraju u nekim od najopasnijih dijelova svijeta, poput Somalije i Gvinejskog zaljeva.
Pirati napadaju plovila isključivo zbog novca – bilo zbog toga da opljačkaju brod, ili da ga otmu, tražeći otkupninu u zamjenu za oslobađanje broda i članova posade.
Kako bi se obranili od napada pirata, mnogi brodovi opremljeni su različitim sustavima obrane. Od običnih vodenih topova, do uređaja koji ispuštaju nepodnošljive zvukove visokih frekvencija, donosimo video s nekim od načina na koje se brodovi brane od napada pirata.
Uprava Sueskog kanala odlučila je povećati iznos naknade za prolazak kanalom za 6%, počevši od iduće godine, javlja Splash247.
Nakon burne godine u kojoj je sada vjerojatno najpoznatiji kontejnerski brod Ever Given blokirao ovaj ključni kanal u pomorskom prijevozu, Uprava Sueskog kanala objavila je planove za provedbu povećanja iznosa naknada za prolazak kanalom za gotovo sva plovila, piše The Maritime Executive. Najava poskupljenja dolazi unatoč rekordnom prometu u kanalu ove godine.
Poskupljenje naknade za prolazak kanalom odnosi se na sve vrste brodova. Iznimke su brodovi za krstarenje i brodovi za prijevoz LNG-a, za koje će naknade ostati nepromijenjene, odnosno na istoj razini kao i u 2021. godini, piše gCaptain. Nove cijene naknada primjenjivat će se počevši od veljače 2022. godine.
Iako je kanal imao koristi od povećanja količine brodova i tranzita novih većih plovila, ipak se suočava sa sve većom konkurencijom. Tijekom blokade kanala ovog proljeća, kompanije su slale neke od svojih plovila oko Afrike, dok je Rusija snažno promovirala prednosti svoje Sjevernomorske rute. Panamski kanal također nastoji povećati promet, povećavajući konkurenciju svojim cijenama naknada.
Iz Uprave kažu da cjenovna strategija uzima u obzir globalne ekonomske uvjete i osigurava da plovni put može održavati svoje usluge, istovremeno zadržavajući prednost u usporedbi s alternativnim rutama.
Uprava je, međutim, naglasila da će od povećanja naknada biti izuzeti LNG brodovi i kruzeri. Kanalom kontinuirano prolaze LNG brodovi, a radi se o vrlo konkurentnom tržištu. Tijekom listopada, 84 broda za prijevoz LNG prošla su kanalom, u odnosu na 46 u prethodnoj godini. Cijene naknada za LNG brodove spustit će se s 25 posto na 15 posto počevši od ovog mjeseca.
Kruzeri su, kako kažu iz Uprave kanala, najviše pogođeni pandemijom COVID-19, a ulažu se veliki napori kako bi se industrija krstarenja ponovno postavila na noge. Uprava Panamskog kanala također razmatra prijedloge za prilagodbu naknada za prolazak kanalom za kruzere kako bi podržala njihov povratak.
Odluka o podizanju naknada dolazi nakon što je Sueski kanal postavio novi rekord u prometu tijekom listopada. Broj brodova porastao je za 14 posto u odnosu na prethodnu godinu s ukupno 1847 prolazaka. Neto tonaža porasla je za više od 11 posto, na 112,1 milijun tona, što je pridonijelo povećanju prihoda od 12 posto, na više od 551,1 milijun dolara.
Sueski kanal zabilježio je najveći dnevni tranzit ikad 29. rujna ove godine. Ukupno 87 plovila ukupno prošlo je kanalom samo tog dana. Tijekom prvih deset mjeseci 2021. godine u kanalu je zabilježeno povećanje tonaže od gotovo devet posto. Kanalom je dosad prošlo ukupno 17 020 brodova u odnosu na 1 380 u prvih 10 mjeseci 2020.
U međuvremenu, Egipat širi i produbljuje južni dio Sueskog kanala gdje se kontejnerski brod Ever Given nasukao u ožujku, blokirajući plovni put na šest dana. Radovi uključuju proširenje plovnog puta u dužini od 10 km, čime je dvosmjerna dionica kanala povećana na 82 km.
Premda je prošla tek trećina posljednjeg tromjesečja ove godine, profit koji ostvaruju prijevoznici je sve veći. Budući da se dosadašnji ugovori počinju realizirati, na vidjelo dolazi učinak nevjerojatno visokih cijena vozarina, piše gCaptain.
Doista, procjena od 150 milijardi dolara profita na razini cijele industrije za ovu godinu koju je Drewry iznio prije samo nekoliko tjedana već sada se čini pomalo konzervativnom.
Navodeći “izvanrednu situaciju na tržištu”, A.P. Moller-Maersk izvijestio je o rekordnim rezultatima u trećem tromjesečju, javlja The Maritime Executive. Radi se o ukupnom povećanju prihoda od 68 posto, odnosno 16,6 milijardi dolara u trećem kvartalu, s ukupnim prihodima od preko 43 milijarde dolara u prvih devet mjeseci ove godine.
Dobit kompanije utrostručila se u odnosu na isto razdoblje lani, a riječ je o najvećem rezultatu od 2014. i najprofitabilnijem pojedinačnom tromjesečju u povijesti ove više od 100 godina stare kompanije.
Prije objave svojih rezultata u prvih devet mjeseci, Hapag-Lloyd je 12. studenog ažurirao svoje cjelogodišnje EBITDA smjernice za 24%, s 12 milijardi na 13 milijardi dolara.
Kvartalna dobit NYK-a iznosila je 260 milijardi jena, što je više od 25 puta više od prošlogodišnjeg iznosa, prema izračunima Reutersa po zaradi koju je tvrtka objavila u četvrtak, piše gCaptain. Riječ je o najvećoj kvartalnoj dobiti za tvrtku, prema podacima Refinitiv Eikon koji se bilježe od prosinca 2002. godine.
Tromjesečni prihod Mitsui OSK-a bio je gotovo sedam puta veći od iznosa iz prethodne godine, pokazao je prošlotjedni izvještaj o zaradi.
ONE je izvijestio o svojim izvanrednim rezultatima u petak, javlja gCaptain. Radi se o profitu od 4,2 milijarde dolara u drugom tromjesečju, što je čak 125% više nego u istom periodu lani. Ukupna procjena dobiti ONE-a u ovoj fiskalnoj godini popela se na gotovo 12 milijardi dolara.
Lars Jensen, izvršni direktor Vespucci Maritimea, kaže kako bi se kumulativna dobit na razini cijele industrije mogla popeti na čak 200 milijardi dolara – dvostruko više od dobiti koju su prijevoznici ostvarili u posljednjih 20 godina.
Pitanje je koliko će dugo vozarine ostati na razinama do 1000% višim od onih prije pandemije. I dok kratkoročno gledano cijene pokazuju naznake opadanja, prijevoznici zaključuju ugovore sa znatno povišenim ugovornim cijenama. Prema posljednjem izvješću Xeneta o dugoročnim ugovorenim stopama, u listopadu je zabilježen deseti uzastopni mjesečni rast globalnog indeksa, koji na godišnjoj razini iznosi ogromnih 93,1%.
Kako piše gCaptain, izvršni direktor Maerska Soren Skou opisao je stanje u pomorskom prometu kao “gigantsko usko grlo” i rekao da će se kašnjenja u lukama protegnuti i u sljedeću godinu.
Što li se događa u pomorčevoj (pod)svjesti kada dođe vrijeme da mora ponovno otići, ostaviti sve za sobom, ne znajući je li mu to posljednji odlazak?
Kažu neki da sa svakim rastankom, djelić nas umire.
Ali, kažu i da gotovo vrijedi otići, samo kako bismo se mogli vratiti.
Grč
U grču stojim, naslonjen na ogradu balkona, tupo buljim pred sebe, potpuno nesvjestan još jednog, iako ne onako posebnog, zalaska koji mi nikako ne uspijevaju dosaditi. Stojim … razmišljam, iznova pitam se, hoću li ikada uspjeti tih nekoliko predugih, prekratkih sati pred odlazak, stopiti u trenutak.
RIJEKA, 21. IX 2010. (zbirka poezije “Ja kaoja“)
Uvjeren sam da bi svatko od nas koji odlazimo imao što za reći na tu temu. Isto tako vjerujem, ma koliko svaka priča bila drugačija, da bi sve u osnovi bile iste. Ali, kako u svega nekoliko rečenica opisati svu tu silinu pomiješanih osjećaja, tuge, boli, čega sve ne, koji pomorca prožimaju prije još jednog odlaska u neizvjesnost? Kako, a da ne zvuči patetično i blijedo?
Svjestan si da si sam odabrao svoje zanimanje, da te nitko nije tjerao da ga odabereš. Dapače, neke među nama, poput mene, mama je preklinjala da ne upisujem srednju pomorsku školu. Naravno da kao balavac od petnaest godina nisam bio sposoban razumjeti što mi je pokušavala reći. Odmahivao sam rukom kao da ona, supruga pomorca, ne zna što priča. Isto tako, čuo sam od raznih pomoraca kako su krenuli u pomorsku jer ih je još nekoliko od ekipe išlo. Tko god, što god, sami smo si “krivi”.
Mislio sam, kako vrijeme bude odmicalo, naviknut ću se na rastanke. Nakon trideset godina navigacije, ponekad mi se čini da postaje samo teže.
Budimo iskreni, kod svih nas, neovisno o poslu koji obavljamo na brodu, jedan od faktora za odabir zanimanja bio je financijske prirode. To je tako u današnje vrijeme, možda još i više nego unatrag više generacija, s bitnom razlikom što se kod starijih generacija radilo više o pukom preživljavanju. Dok se danas radi više o želji za osiguravanjem pristojnog do lagodnog života za nas same i naše obitelji. Zašto ne? Svatko od nas, uključujući naše obitelji, plaća itekako visoku cijenu kako bismo mogli uživati u pristojnom životu. Ili barem onaj dio kad smo kod kuće.
Primjera radi, usporediti ću tri generacije pomoraca u našoj obitelji. Od prve i druge više nitko nije među nama. Zato treća (ja i moji bratići) i četvrta (moj sin i nećaci) nastavljamo obiteljsku tradiciju. A do kad ćemo, kad ćemo shvatiti, tko zna…
Dakle, počelo je s mojim nonićem kojeg je mama, kao dečkića od dvanaest godina, ukrcala na brod jer nisu imali od čega živjeti, pošto je moja bižnona bila kućanica i dvostruka udovica. Nono je počeo kao mladić nečega ili svega, a danas se takve politički ispravno naziva General Purpose – u slobodnom prijevodu “svenamjenski”. Kroz pedesetak godina koliko je navigao, došao je do zvanja Glavnog Konobara, što i nije bila mala stvar u ono vrijeme.
Moj tata i njegov mlađi brat, rođeni u Bakru, sinovi pomorca i kućanice, nisu oskudijevali ni u čemu, ali nisu imali ničega ni previše. Trebalo je imati novca za put i školovanje u Rijeci, a nije ga bilo na bacanje. S pomorskom školom pred nosom i dugogodišnjom tradicijom pomorstva u Bakru, nisu imali nekih osobitih opcija. Svakako, njihov izbor nije bilo golo preživljavanje. Tata je došao do Zapovjednika, a njegov brat do Upravitelja Stroja.
Pa dolazim ja na red. Rođen u Rijeci sa školama na izbor, ja sam odlučio putovati u Bakar, u pomorsku. Kod mene je već bila jako izražena želja za pomoračkim zanimanjem jer sam bio okružen, što obitelji, što susjedima, koji su odlazili i dolazili. I, naravno, spomenuta potreba za lagodnim životom. Zašto ne spojiti ugodno s korisnim?
Je li ta visoka cijena koju plaćamo vrijedna plaćanja, je li previsoka ili taman? Na to bismo trebali odgovoriti svatko od nas ponaosob. Ja i dalje silno volim svoj posao i postoji samo jedan koji bih radio s većom ljubavlju. Na žalost, tu uskače na scenu taj ekonomski faktor.
Teško je otići i ostaviti sve za sobom. Teško je u jednom trenutku biti sin/kćer, brat/sestra, suprug(a), otac/majka, da bi sa sljedećim treptajem oka bio ništa nego tek zaposlenik, broj taj i taj.
Jesam li slučajno spomenuo sve one propuštene rođendane, godišnjice, blagdane, rođenja i smrti naših najbližih?
Foto: Unsplash
Dvojica, poznaju se gotovo od rođenja. Obojica dugogodišnji, očvrsnuli pomorci, prošli brodova i mora. Jedan od njih dvojice ide na ukrcaj. Drugi ga autom vozi do zračne luke. Zimsko je doba, jako rano ujutro, vani mrzlo i vlažno. U autu, naravno, radi grijanje. On sjeda na mjesto suvozača i kreću. Kad ovaj drugi čuje šmrcanje i pita ga šta se prehladio. A on odgovara da ne, nego malo plače. Ovaj drugi mu odgovara neka plače. Barem ga on razumije.
S druge strane, ja ne znam za vrstu posla koja vam pruža toliko slobodnog vremena. Znam, nismo svi iste “sreće” da navigamo šest mjeseci u godini, a doma smo preostalih šest – iako to nema previše veze sa srećom. Ali, svakako imamo godišnje više dopusta od prosječnog zaposlenika na kopnu. Pa kad se podvuče crta, sve ima svoju cijenu, a cijene dolaze u bezbrojnim nijansama sivoga. I svatko od nas ju plaća na svoj način. Pa ako tu cijenu nismo spremni ili sposobni plaćati, moramo se dobro potruditi i promijeniti vrstu posla – analogno tome i vrstu života kojeg ćemo voditi.
Svima nama, uvijek i bez iznimke: Dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
Usidreni na Ensenada de Huelva (Španjolska), 19.-21. srpanj 2021. godine.
Fondacija Battleship Texas (BTF) godinama se trudila da se obnovi američki muzejski bojni brod USS Texas (BB35) klase New York.
Ovih dana su napokon uspjeli u toj namjeri pa će trup broda porinutog davne 1912. biti restauriran u Gulf Copper & Manufacturing Corporation’s Galveston škveru. Cijena obnove kreće se oko 35 milijuna dolara, piše Otvoreno more.
USS Texas ima povijesni značaj iz više razloga, pa su iz BTF Fondacije uložili silni trud u njegovu obnovu. Naime, to je danas jedini postojeći bojni brod koji je sudjelovao u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Ujedno je posljednji Dreadnought, odnosno vrsta ratnog broda s početka 20. stoljeća.
Prethodnik je bojnih brodova koji su uslijedili, te projektiran prema standardima koje je postavio engleski ratni brod HMS Dreadnought.
Ratni brod dužine 175 m i istisnine 27.000 tona je u svoje vrijeme predstavljao čudo tehnike s obzirom da je među prvima imao radar, te je prvi bojni brod s kojeg je uzletio zrakoplov. Usto je kao prvi bio opremljen s protuzrakoplovnim topovima.
Izgrađen je u Newport News škveru, a stavljen izvan službe 1948. godine.
Izložba “Najduže putovanje. Prva plovidba oko svijeta”, u organizaciji Veleposlanstva Španjolske, Španjolske kulturne akcije zajedno s Ministarstvom kulture i sporta Kraljevine Španjolske i Sveučilišta u Splitu, otvorit će se u četvrtak, 4. studenog u 12 sati, u atriju Sveučilišne knjižnice i Rektorata, R. Boškovića 31, objavljeno je na web stranicama Sveučilišta u Splitu, a prenosi Otvoreno more.
Na 15 panoa predstavit će se putovanje koje je čovječanstvo dugo sanjalo, a započelo je prije 500 godina u Sevilli (Španjolska): trebalo je stići do mitskog istoka i Začinskih otoka do tada neistraženim putem ploveći preko Atlantskog oceana na zapad.
Putovanje je 1519. započeo Ferdinand Magellan, a završili su ga tri godine kasnije, tj. 1522., Juan Sebastián Elcano i posada broda Victoria, čime se ono pretvorilo u najduže putovanje tog doba i prvo oplovljivanje svijeta.
Ova izložba kronološki opisuje kako je tekao cijeli pothvat vezan za organizaciju i realizaciju te nesvakidašnje avanture, no osim datuma, činjenica i brojki, ona publici otkriva i ljudsku stranu pomoraca koji su sanjali o do tada nezamislivom putovanju, krenuli u nepoznato, prošli sva iskušenja i vratili se, izmijenivši time tijek povijesti.
Od 5 brodova koji su 10. kolovoza 1519. isplovili iz Seville, natrag se vratio samo jedan – Nao Victoria. Od 245 članova posade koji su na njima plovili, nazad ih se vratilo samo 18, što vjerno dočarava koliko je teško bilo to putovanje.
Ovaj junački pothvat je ujedno dokazao da je zemlja okrugla, da je njezin promjer mnogo veći nego što se mislilo i da se između američkog kontinenta i Indijskog oceana stere ogromni Tihi ocean, dotada nepoznat Europljanima.
Izložba daje glas protagonistima ekspedicije putem pisanih svjedočanstva onih koji su putovanje planirali, pripremili i realizirali. Objašnjava nam ne samo kako je svijet prvi put oplovljen, već i kakav je uopće bio u to vrijeme te kako su njegove do tada odijeljene stvarnosti po prvi put međusobno povezane u jednu globalnu cjelinu.
Od prvog predstavljanja u Sevilli 2019. g. izložba je obišla razne španjolske i svjetske gradove. Za njezino prvo predstavljanje u Hrvatskoj odabran je Dubrovnik zbog svoje stoljetne povezanosti s morem i pomorstvom. Nakon otvorenja početkom rujna, u dubrovačkom Državnom arhivu pronađeni su prijepisi pisama dvojice članova ove hrabre ekspedicije.
Jedno od njih je do sada bilo slabije poznato javnosti, no iznimno je važno jer je jedini poznati sačuvani primjerak tog pisma u svijetu. Fotografije pisama pridružene su postavu i nastavile su putovanje zajedno s izložbom po ostalim hrvatskim gradovima: Zagreb, Split i Rijeka.
Kustosi izložbe su: Antonio Fernández Torres, Guillermo Morán Dauchez (Archivo General de Indias), Braulio Vázquez Campos (Archivo General de Indias)
Izložba će se moći razgledati do 26. studenog, u radnom vremenu od ponedjeljka do petka od 8 do 21 sat te subotom od 9 do 14 sati.
Napomena: ulaz je besplatan, ali kontroliran u skladu sa epidemiološkim mjerama nadležnih hrvatskih zdravstvenih vlasti.
Sjećate li se hita čiji stihovi idu: “Ja u škveru radim, nije loša plaća…”? Kroz godine su mnogi “nije loša plaća” zamijenili s “nije došla plaća”, slučajno ili ne piše Dalmacija danas
“Radim evo 32 godina u škveru, većina mojih vršnjaka je bila primorana napustiti Hrvatsku, a kako mi se čini, morat ću i ja u petom desetljeću života. Došao sam u situaciju da nisam imao 11 kuna za autobusnu kartu, a auto mi stoji ispred kuće bez goriva. Jel’ sramotno da cijeli svoj radnički vijek provedem u škveru, a sada ne znam ni kada, ni koliko ni hoću li uopće dobiti plaću? Stavljaju nas u neke platne razrede pa ne znaš uopće hoće li te bez razloga staviti na čekanje ili minimalac”, samo je jedna, može se reći, od mnogih anonimnih negodovanja koja pristižu u redakciju Dalmacije danas jednom mjesečno iza prvog u mjesecu od radnika Brodosplita.
U razgovoru s radnicima, doznajli su da su ovisno o firmi u kojoj rade, nekim plaće sjele do danas, a nekima ni danas (srijeda, 3.11.2021.) ništa nije sjelo na račun.
“Razlog može biti samo administrativne prirode”
Unatoč uspostavljenom kontaktu sa glasnogovornikom brodogradilišta Josipom Jurišićem redakcija Dalmacije danas nije dobila konkretni odgovor na pitanje “gdje je zapelo”. Čak niti uobičajene rečenice:
“Svim zaposlenicima grupacije Brodosplit danas je, u zakonskom roku, isplaćena plaća. Ako slučajno netko od radnika još ne vidi uplatu na tekućem račun – razlog može biti samo administrativne prirode i uplata će biti vidljiva sutra. Našim radnicima je poznato kako se uvijek trudimo isplatiti plaću oko 15-og. u mjesecu, a ako to i ne uspijemo zbog povremenih poremećaja, znaju da ćemo to napraviti do kraja mjeseca što je u skladu sa zakonom.”
Na službenim stranicama Brodospita inače sve “frca” od poslova i ponosom na svoje sposobne radnike kojima ni jedan posao nije stran.
“Novi klijenti i tržišta”
“Ono što Brodosplit čini uspješnom tvrtkom su njegovi radnici – njihov stav, odnos prema poslu i način na koji izvršavaju svakodnevne obveze i zadatke. Fokus kompanije je na idejama, multidisciplinarnim projektima, novim klijentima i tržištima. Razvoj grupacije nikako se ne pripisuje samo njenom vodstvu već posebno onima koji svakodnevno stvaraju njene vrijednosti, entuzijazma s pozitivnim stavom tražeći nova rješenja, usmjereni na to kako se nešto može napraviti”, samo je dio samopredstavljanja potencijalnim naručiteljima.
Radnici bez plaće sigurno nisu garancija za dobro ugovoren posao ma koliko se “peglala” slika o nekad prestižnoj firmi u brodogradnji.
Na rijeci Guadalquivir, u srcu španjolske provincije Andaluzije, smjestio se prekrasni, i kulturom i pomorskom tradicijom bogati grad Sevilla, ili kako ga i u samom kraljevskom dvorcu nazivaju „una ciudad abierta al mundo“, grad otvoren svijetu. Kao jedina španjolska riječno-morska luka od velikog je značaja za cijelu Europsku Uniju i šire.
Zahvaljujući Erasmus+ projektu za strukovno obrazovanje i osposobljavanje „Koraci u budućnost“, pomorski nautičari Prometno-tehničke škole u Šibeniku, skupa sa svojim kolegama tehničarima za logistiku i špediciju te poštanske i financijske usluge, proveli su tri nezaboravna tjedna na toplom jugu Španjolske i stekli jako vrijedno radno iskustvo u međunarodnom okruženju.
Pomorci su uz svoju stručnu praksu imali i podosta studijskih posjeta, a jedan od njih je bio i posjet samoj luci u Sevilli te brojnim pomorskim muzejima.
Sa svojim kolegama posjetili su i Cadiz, gradić u kojem se Guadalquivir ulijeva u Atlantski ocean, a otputovali su i do obližnjeg Portugala.
Sve u svemu, iskustvo koje je ove mlade ljude oplemenilo i unaprijedilo kako u osobnom, tako i u profesionalnom životnom okruženju.
Novim raspisanim natječajem, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, odlučilo je dovesti kruzing turizam u Zagreb. Kako je prošlog petka pisao Večernji u svom tiskovnom izdanju, Natječajem Ministarstva vrijedan milijun kuna, planira se proširiti korito rijeke Save i dovesti u Zagreb brod koji bi vozio Savom na relaciji Jarun-Borovje. Zagrebački kruzing turizam, vodio bi se brodovima kakvi su već vidljivi u Ljubljani, prenosi portal Zagreb.info.
Prvi korak je koncept projekta vrijedan milijun kuna, a natječaj za njegovu izradu Ministarstvo je već raspisalo pa dobilo čak i prvu žalbu na dokumentaciju koja će proces odabira tvrtke za izradu potrebnih nacrta malo odgoditi. Ali do početka sljedeće godine, kažu nam, trebalo bi se znati tko će osmisliti koncepcijski, idejni, i glavni projekt plovidbe Savom, pisao je Večernji.
Prema zamisli ministarstva, Sava bi trebala imati pet pristaništa.
“Jarun-istok” (na lijevoj obali rijeke, povezujući istočni dio Jaruna i biti skelski prijelaz prema Laništu), “Lanište” (na desnoj obali), “Hendrixov most” (ujedno i intermodalna točka s tramvajskim i autobusnim prijevozom na okretištu Savski most), “Most slobode” i “Most mladosti” (gdje će se povezivati Savica i Borovje).
Ministarstvo želi da u Savu stanu plovila dužine pet do 15 metara s gazom od 0,7 metara, smatrajući da je krajnje vrijeme da glavni grad svoju rijeku stavi u pogon.
Velika turistička ponuda koju metropola pruža svakako se može oplemeniti novom atrakcijom koja će povezati Zagrepčane i Savu, te uvesti novu, vodnu dimenziju razgledavanja te uspostaviti plovidbu rijekom kroz grad. Pružanjem dodatnih usluga putnicima privlači se veći broj posjetitelja, a pružanjem dodatnih i kvalitetnih usluga brodarima privlači se veći broj brodova za kružna putovanja, rekli su iz Ministarstva Večernjem listu.
Pored produbljivanja riječnog korita i razradbe pristaništa (koja bi trebala biti trapezasta i samopodešavajuća kako se ne bi potopila porastom vodostaja), potrebno je napraviti i zimovnik za brodove preko zime.
Za njega se predviđa podizanje brodova iz rijeke autodizalicom na jednom od mostova preko Save te transport u garažu. Ova opcija predstavlja jednostavno rješenje bez velikih infrastrukturalnih ulaganja te dodatnu sigurnost za zimovanje brodova u čuvanoj garaži, rekli su iz Ministarstva, ostavljajući mogućnost da bi se brodovi čuvali zajedno sa ZET-ovim tramvajima i busevima.
