Pogled na prošlost ne ostavlja nam lijepa iskustva u vezi bolesti Covid-19. Pa tako isto ni pogled na budućnost!
Mi pomorci postali smo taoci pandemije. Taoci za koje nitko, baš nitko, nema pažnje, a ni sluha da čuje naš glas.
Gotovo svi tretiraju nas kao da smo glavni prenosioci zaraze. Pogledajte samo na trenutak južnokorejske i kineske luke i sami ćete se uvjeriti kako je to biti u koži pomoraca – onih za koje kažete “pun je ka brod”. Samo na trenutak obucite odijelo pomorca i vidjet ćete da je vrlo teško. Samo oni naoružani strpljenjem mogu to izdržati. To mogu samo pomorci. Hrabri ljudi!
Boravak u njihovim karantenama, dolazak u njihove luke – to su horor priče za koje malo ljudi može zamisliti da postoje u današnjem svijetu.
Većina nas pomoraca prisljena je cijepiti se kako bismo osigurali posao i egzistenciju. Završili smo pomorske škole da bismo plovili dalekim morima svijeta – svijeta u kojem nismo dobrodošli. Nismo završili škole da budemo pokusni kunići.
Znamo da je povijest nastanka cjepiva duga. No, oduvijek su postajale sumnje u njihovu sigurnost i učinkovitost. Postavlja se pitanje zašto je to tako, na što će vam odgovor dati veliki svjetski igrači koji kroje budućnost svijeta. Kako će svijet izgledati nakon pandemije, to nitko ne zna. Znamo samo da svijet neće biti onakav kakvim smo ga poznavali.
Sjećamo se da smo se u prošlosti morali cijepiti protiv kolere i žute groznice – zaraznih bolesti koje su vladale svijetom. Cjepivo se proizvelo nakon dosta godina istraživanja, a WHO je donio odluku da se svi pomorci moraju cijepiti te da se cjepivo mora zavesti u žutu knjižicu. Dokaz je to da je pomorac primio cjepivo te da prema tome može biti siguran da se neće zaraziti i oboljeti od iste bolesti. U slučaju zarazne bolesti žute groznice, jedno cjepivo štiti najmanje 10 godina, a imunitet može trajati i cijeli život. To nije slučaj sa gore navedenim cjepivom.
Danas WHO mudro šuti u vezi samovolje svjetskih kompanija o cijepljenju pomoraca. Ne spominje se da će ovo cjepivo biti zavedeno u žutu knjizicu kao obavezno. Zašto? Zato što je ono proizvedeno u vrlo kratkom roku, uz malo prethodnih testiranja, što ne jamči da je cjepivo sigurno, kao ni da se osoba više ne može zaraziti.
Pomorske kompanije, kako bi osigurale sebe, jednostavno pošalju dopis brodu da se pomorci u luci cijepe te da moraju potpisati izjavu da su primili cjepivo na vlastitu odgovornost. Firma neće snositi odgovornost za bilo koju vrstu nuspojava ili komplikacija nastalih uslijed primljenog cjepiva. To je još jedan dokaz da ni firme ne vjeruju u učinkovitost cjepiva. Slogan za pomorce danas glasi: Ako želiš plovit’ – cijepi se.
Pomorci su negodovali toj odluci. No, mali je broj pomoraca koji će iskidati svoju pomorsku knjižicu kao dokaz neposluha. Sjećam se početkom ove godine da su pojedini pomorci negodovali i isticali svoje nezadovljstvo, a sada ti isti plove na brodovima – cijepljeni i zadovoljni što imaju posao.
Postoje i takozvane papirnate organzacije, kao što su MLC i ILO. Po mojem osobnom mišljenju, to su organizacije koje do sada nisu ništa napravile za nas pomorce. Mudro sastanče i prilagođavaju se brodovlasnicima da bi na kraju utakmice rezultat bio 0:0. Gdje je nestala organizacija za zaštitu ljudskih prava? A da, ona je u gledalištu i sa zanimanjem prati tok utakmice.
U ovoj priči nešto nije u redu. Nema smisla da testiranje na Covid-19 ili PCR košta 700 kuna, a cjepiva su besplatna.
Bio sam svjedok, na prošlom brodu, gdje nas je 70% bilo pozitivno, a među nama i oni koji su primili cjepivo. Tako mi Bog pomogao, mučno mi je i kad se sjetim, a kamoli kad govorim o tom vremenu…
Koliko je cjepivo sigurno, pokazat će budućnost. Ostalo će biti povijest.
Tajfun Kompasu uzrokovao je najveće gužve u kontejnerskom prijevozu u posljednjih nekoliko mjeseci, a sada se zagušenja protežu diljem jugoistočne Azije, piše gCaptain.
Iako su se lučke operacije u Shenzhenu i Hong Kongu nakon prolaska tropske oluje uglavnom vratile u normalu, ukupan broj kontejnerskih brodova na ova dva vitalna čvorišta popeo se u petak na 271, što je najveći zabilježen broj otkako je Bloomberg News počeo pratiti podatke u travnju.
U petak je zabilježeno najmanje 109 brodova koji usidreni čekaju na ulazak u luke, što je velik porast u odnosu na četvrtak, kada je zabilježeno 67 brodova.
Lanac opskrbe trenutno je vrlo opterećen te svaki mali događaj uzrokuje još jedan veliki problem, rekao je James Teo, analitičar Bloomberg Intelligencea. Postoji previše točaka u kojima su zabilježena zagušenja.
Dodaje da očekuje da će zagušenje luka vjerojatno potrajati najmanje do kraja siječnja iduće godine.
Oluja, koja je stigla do Vijetnama, također je uzrokovala nakupljanje brodova u Haiphongu, trećoj najvećoj kontejnerskoj luci u toj zemlji. Broj kontejneraša koji čekaju kraj Singapura dosegao je najvišu razinu od 21. srpnja, kada je tajfun In-fa prošao kroz Šangaj i na sličan način utjecao na opskrbni lanac u regiji.
Utjecaj tajfuna u Aziji proširio se kroz svjetski lanac opskrbe na sličan način kao uragan u Meksičkom zaljevu, koji je uzrokovao zastoje u najvećim američkim lukama, ali posljedično i drugim državama. Američki predsjednik Joe Biden najavio je u srijedu da će luka Los Angeles sada raditi 24 sata dnevno kako bi se pokrili zaostaci.
Gužve u najvećoj američkoj kontejnerskoj luci i dalje su prisutne, pokazuju podaci koje je prikupio Bloomberg, ali su se smanjile za 2,9% iznad medijana u razdoblju od travnja do listopada.
Najčešća asocijacija na Saudijsku Arabiju su pijesak, pustinja, vrućina i nafta. Područje je to koje još uvijek obiluje naftom, a upravo je ona u fokusu njihove nove, pomalo neobične turističke ponude.
Većina ljudi za godišnji odmor traži mir, tišinu, prirodu, cvjetne mirise i sve ono što čovjeka dokazano psihički opušta. No u Saudijskoj Arabiji opet su otišli korak dalje i u svoju turističku ponudu planiraju obogatiti – aranžmanom na naftnoj platformi. Riječ je o prvoj ovakvoj turističkoj atrakciji na svijetu, koja je inspirirana naftnim platformama na moru, prenosi Morski.hr.
Projekt naziva THE RIG nalazit će se u Arapskom zaljevu te će se prostirati na površini većoj od 150 tisuća četvornih metara. Radi se o platformi koja će imati tri hotela, bogatu ugostiteljsku ponudu, zabavne vodene aktivnosti, sportske aktivnosti, a pronaći će se nešto i za one “ovisne” o adrenalinu. Projekt je dio strategije PIF-a (The Public Investment Fund), koja cilja na daljnje jačanje međunarodne zabavne i turističke ponude Saudijske Arabije.
Koliko god to kontradiktorno zvučalo, autori projekta kažu da im je cilj osigurati održivo očuvanje okoliša u blizini projekta, koji će slijediti vodeće svjetske standarde i pozitivnu praksu s naglaskom na zaštiti okoliša.
Iako su kruzing komapnije pod SOS uzbunom, pa je i dio pomoraca more zamijenilo kopnom, počele su stizati bolje najave za nadolazeću sezonu, piše RTL.
Hoteli na moru nastavljaju uplovljavati u hrvatske luke. Iako je sezona započela tek u lipnju dubrovačka luka zaokružit će je s gotovo 140 dolazaka.
Naravno popunjenost tih brodova nije na razini koja je njihova maksimalna i dalje brodovi dolaze s 50 do 60 posto svojih kapaciteta, rekao je Blaž Pezo, ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik.
Tako će Dubrovnik ove godine posjetiti 120 tisuća gostiju s kruzera koji putuju u takozvanom zdravstvenom balonu.
Prema Državnom zavodu za statistiku u prvih 8 mjeseci prošle godine stiglo je tek 4 tisuće gostiju sa stranih kruzera. Ove godine ta se brojka povećala na 86 tisuća. Najviše posjeta imao je Dubrovnik njih ukupno 70, zatim Split sa 40, a slijede ih Korčula, Hvar i Šibenik.
Iza domaćih agencija stoji uspješna sezona. Sedmodnevne ture po hrvatskoj obali isplatile su prošlogodišnje zaostatke.
U odnosu na rekordnu godinu 2019. po nekim našim procjenama mislim da ćemo završiti na 60 posto prometa, apsolutno ćemo pokriti sve troškove i ono što nas još više veseli – zadržati sve zaposlenike, rekao je Marko Kapović, vlasnik putničke agencije za brodove na kružnim putovanjima.
Dio kruzera lani je završio u rezalištima, time je i dio pomoraca ostao kod kuće.
Dosta ljudi se trenutno ne vraća na brod jer su u godinu i pol dana našli poslove na kopnu i to im je siguran, kako da kažem posao, a opet nije sve tako sigurno kad se vrate na brod, objasnio je Momčilo Zdravković, manager restorana na kruzeru.
Na seminaru u Dubrovniku pomorci su iznijeli niz problema s kojima se sada moraju nositi. Jedan od njih je i nemogućnost izlaska u luke.
Ako je njima ugovor 4 mjeseca, oni 4 mjeseca moraju stajati na brodu, ne mogu izići van malo prošetati i raskomotiti se, kaže Romano Perić, ITF koordinator i predstavnik Sindikata pomoraca Hrvatske.
Ima i dobrih vijesti. Novih 15 kruzera na svim stranama svijeta uključuje se u plovidbu.
Procjenjujemo kako će do travnja 2022. godine ploviti 94 posto svjetske flote. Vjerujemo da ćemo se u potpunosti oporaviti do 2023.godine, rekla je Maria Deliganni, predstavnica CLIA-e za tržište istočnog Mediterana.
Sezona kruzera u Hrvatskoj završit će krajem studenog kad se očekuje njihov zadnji dolazak.
Venecijanski umjetnik i kipar Livio De Marchi ugodno je iznenadio sugrađane napravivši originalnu gondolu. Nije ni čudo s obzirom da ima oblik violine, a prvi put je zaplovila krajem rujna ove godine. Duga je 12 metara, ima pogon na struju i nosi naziv Noina violina (Noah’s Violin); piše Otvoreno more
Tijekom prve plovidbe Velikim kanalom u Veneciji su na njoj bili muzičari koji su svirali glazbu talijanskog baroknog skladatelja, violinista i svećenika Antonija Vivaldija.
Gospodin Ivo Batričević u novom izdanju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ piše o The Emeraldu koji je uplovljavao i u Dubrovnik; piše dubrovački dnevnik.hr
THE EMERALD, jedan od posljednjih klasičnih kruzera, dugo je godina bio redoviti posjetitelj gruške luke i lokrumskog sidrišta. Izgrađen je kao klasični lajner po ugovorenoj cijeni od 25 milijuna USD i krštenim imenom SANTA ROSA za američkog brodara Grace Line, 1958. godine kao novogradnja broj 521 u brodogradilištu Newport News u Virginiji.
Mogao je ukrcati 546 putnika, imao je 15371 bruto registarskih tona, bio je dug 178, širok 26 metra, a brzinom od 19 čvorova pokretale su ga četiri General Electric parne turbine ukupne snage 14720 kW. Zajedno s brodom blizancem SANTA PAULA zamijenio je istoimene starije brodove na redovnim plovidbama iz New Yorka prema Karibima i Venezueli. Njegov prethodnik istoga imena nas je kasnije redovno posjećivao kao grčki ATHINAI.
Nije plovio 20 godina
Dvanaest godina nova SANTA ROSA uspješno plovi, ali kada je 1970. godine Prudential Lines kupio matičnog brodara, mijenjaju ime u Prudential – Grace line, odlazi u raspremu te na mrtvom vezu u Hampton Roadsu ostaje sljedećih 18 godina. Otplovio je tek 1990., prvo za Baltimore te potom u Grčku gdje je nakon dvije godine rekonstruiran u brod za kružna putovanja.
U brodogradilištu tri puta mijenja ime, prvo u PACIFIC SUN i DIAMOND ISLAND, da bi na koncu 1992. iz njega konačno isplovio kao REGENT RAINBOW. Cijena ove rekonstrukcije je iznosila 70 milijuna USD, skoro tri puta više od gradnje, što je očigledan rezultat globalne inflacije i njena najprimjerenija ilustracija. Od tada na svojih deset putničkih paluba može ugostiti oko 1150 putnika i 420 članova posade iz svih krajeva svijeta koju predvode grčki i ciparski časnici, bruto tonaža mu je povećana na 26431 (volumen broda). Kada je 1995. matični brodar otišao u stečaj, brod je raspremljen i cijelu tu godinu ponovo ne plovi.
Foto: Dubrovački dnevnik.hr
Louis Cruise Lines
Sljedeće 1996. godine ga na dražbi kupuje ciparska kompanija Louis Cruise Lines iz Limassola koja ga je nakon još jedne kozmetičke rekonstrukcije preimenovala u THE EMERALD. Odmah je unajmljen najvećem svjetskom organizatoru putovanja, britanskom Thomsonu za kojeg dugo plovi po Sredozemlju. Iz luke Krf, koji mu je cijelu godinu bila ukrcajno – iskrcajna luka (home port), u ljetnim mjesecima je redovito uplovljavao u Dubrovnik. U dva različita programa posjećivao je naš Grad, u sedmodnevnim plovidbama kada uplovljava u luke Krf, Brindisi, Ravenu, Trst, Veneciju, Split i Dubrovnik te u četrnaestodnevnim na istoj ruti nakon koje otplovljava prema Kefaloniji, Pireju, Kusadasiju, Mikonosu, Santorinu, Iraklionu i Zakintosu.
Putnici su bili vrlo zadovoljni plovidbama brodom THE EMERALD, posebno veličinom i standardom putničkih kabina te čistoćom. Brod je veličinom bio optimalan, dovoljno velik s puno sadržaja, a opet nije izgubio intimnost i osjećaj po kojem putnik nije samo jedan u nizu brojeva, što je zapravo i najveći nedostatak suvremenih megakruzera.
Kružna putovanja
U 2007. godini THE EMERALD je plovio ljeti na izmjeničnim tjednim kružnim putovanjima s polaskom iz Krfa prema Kopru, Veneciji, Zadru, Brindisiju i Dubrovniku u okviru programa Adriatic Explorer, a potom u programu Pearls of the Aegean prema Kefaloniji, Pireju, Kusadasiiu, Rodosu, Santoriniju i Zakintosu. U programu putovanja za 2008. ljetnu sezonu THE EMERALD je nešto modificirao svoje jadranske plovidbe pa je umjesto Brindisija i Kopra tom prigodom posjećivao Rovinj i Trst. Na egejskim putovanjima je luke Rodos i Kefalonija zamijenio Mikonosom.
Foto: The Emerald/ Dubrovački dnevnik.hr
Foto: The Emerald/ Dubrovački dnevnik.hr
Nakon isteka desetogodišnjeg ugovora o najmu s britanskim organizatorom putovanja Thomson Holidays, THE EMERALD je u sezoni 2009. s ne baš puno uspjeha zaplovio na trodnevnim i desetodnevnim kružnim putovanjima iz Limassola prema lukama Egejskog i Crnog mora. I naravno, kako za doista ostarjeli brod (51 godinu) više nije bilo unosnog posla, te konvencija SOLAS 2010 su ga prisilile na prestanak plovidbi.
THE EMERALD se brzo našao na mrtvom vezu zaljeva Eleusisa pored Pireja u Grčkoj. Prodan je rezalištu Alang u Indiji, otegljen je pod nešto kraćim imenom EMERALD, gdje je do kraja 2012. izrezan u staro željezo.
S ITF inspektorom te predstavnikom sindikata pomoraca Hrvatske Romanom Perićem, iz redakcije Libero Portala razgovarali su o popularnom cruise seminaru koji se održava u Dubrovniku od 15. do 19. listopada. O kakvom seminaru je riječ te općenito o cruising industriji u pandemijsko vrijeme pogledajte u razgovoru.
“Seminar će krenuti sutra, a svečano otvaranje programa će biti u subotu u 9.30 sati. Prije 13 godina povijest seminara je počela, prije svega u državama odakle dolazi najveći broj pomoraca za cruising industriju. Održavao se četiri puta godišnje kroz ovih 13 godina i to u Filipinima, znamo koliko njihovih pomoraca ima, Indiji, Karibima i Indoneziji. To su četiri stalne lokacije tijekom godine koje je taj seminar obilazio i tu su se pomorci prijavljivali da bi saznali sve ono što ih može dočekati brodu i svi oni problemi s kojima se mogu susresti. Ja sam pristupio tom seminaru prije četiri godine i nekako mi bila želja to dovesti u Hrvatsku s obzirom na broj pomoraca i u regiji, pa sam ja i predložio organizatorima da ga dovedu u Hrvatsku i evo ga napokon u subotu je prvi put u Hrvatskoj, ali i za regiju je“, istaknuo je.
Novi list prenio je tekst Roberta Udiljaka s Facebook grupe Tijat u srcu. Grupa se zalaže za očuvanje najstarijeg putničkog broda u floti Jadrolinije. Svoj cilj nastoje ostvariti kroz niz aktivnosti, koje predstavljaju i javnosti, uz veliku podršku Jadrolinije.
Sve je počelo ne tako davne 2009. godine na forumu o brodovima i pomorstvu kada je otvorena tema o najstarijoj seriji brodova izgrađenih 1955. godine u brodogradilištu „Split“ a koja je možda jedinstvena u svijetu jer cijela serija i dalje plovi.
Priča o Tijatu
A priča kreće ovako:
Obzirom na tadašnje potrebe, u brodogradilištu „Split“ izgrađena su tri manja broda, teška ali vrlo stabilna i odličnih maritimnih sposobnosti te su imali mogućnost pristajanja u male luke. Iako su novogradnje bile zavedene kao serija brodova tipa „Brač“, dobili su imena Karlovac, Valjevo i Ohrid. Kobilice ovih brodova položene su u ožujku (Karlovac i Valjevo) i travnju (Ohrid) 1954. godine.
Prvi je u rujnu 1954 godine porinut Karlovac (126), zatim par dana kasnije Valjevo (127), a u listopadu 1954. je porinuta i novogradnja broja 128 pod imenom Ohrid tj današnji Tijat. Iako zadnji porinut, Ohrid tj. današnji Tijat prvi je ušao u eksploataciju u svibnju 1955, Karlovac u lipnju a Valjevo u srpnju iste godine.
Odmah po završetku vidjelo se da se ti brodovi iskazuju po svojim elegantnim linijama i ljepoti, te su im u potpunosti pogođena maritimna svojstva i namjena za koju su građeni.
“Male Jote”
Stari kapetani od milja ih kasnije nazivaju „male Jote“ radi velike sličnosti sa brodovima Jugoslavija, Jadran i Jedinstvo koji su kasnije izgrađeni u istom brodogradilištu.
Ohrid / Tijat je od izgradnje pa do danas prošao cijeli Jadran. Nije samo plovio na šibenskom okružju, a čak mu do 1967 godine luka upisa nije bila Rijeka već Dubrovnik. Odlaskom Karlovca iz šibenskog okružja početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Mali Lošinj, Ohrid (Tijat) je zaplovio na liniji Šibenik – Zlarin – Prvić – Vodice i liniju Šibenik – Kaprije – Žirje koju održava u paru sa brodom blizancem Ozalj (Valjevo). Godinama su tako neumorno plovili, tjednima se izmjenjivali na tim linijama i nije mi poznato da je ikada jedna od tih linija bila duže u prekidu.
Godine 1994. treći blizanac Karlovac imao je veću havariju stroja te je raspremljen, a umjesto njega u Lošinj je poslan Ozalj koji je do kraja svog plovidbenog vijeka u Jadroliniji plovio na liniji iz Malog Lošinja prema otocima Ilovik, Susak, Srakane i Unije.
U Šibeniku je tada ostao samo Ohrid (Tijat) od ove serije brodova te od tada stalno plovi na liniji iz Šibenika za Zlarin, Prvić i Vodice.
Foto: Ivana Beban / Novi list
Promjena imena
Tijekom kolovoza 1997. godine brod mijenja ime u Tijat, a ime dobiva po otoku u šibenskom arhipelagu.
Godine su prolazile, brodovi su odlazili a Tijat je uvijek odolijevao svim vremenskim uvjetima i prkosio svojim godinama. Tako je liniju prema otocima Kapriju i Žirju preuzeo trajekt iako i danas ima priča kako je linija bolje prometovala dok su klasični brodovi bili na toj liniji.
Kako to biva, brod i posade koje ga čine ušle su pod kožu stanovnicima tih otoka i gotovo su postali dio obitelji tih ljudi. Teško je izdvojiti nekoga od njih posebno.
Na forumu „Brodovi i pomorstvo“ primijećena je velika zainteresiranost za brod te se odmah vidjelo da isti ljudima nešto znači.
Onda je krenuo Facebook…
I onda je krenuo Facebook, upoznao sam se sa Ivanom Beban, Sašom Juratom te Milom Sršenom. Sprijateljili smo se i počeli družiti i živjeti svakodnevno s brodom te pokretali gotovo svaki događaj koji je organiziran kasnije s Tijatom. Naravno postoji još prijatelja koje sam upoznao uz Tijat i koji također imaju posebno mjesto u srcu i koji su pridonijeli kako bi Tijat bio prepoznat u javnosti.
U svemu tome intenzivno smo razmišljali na koji način sačuvati brod s obzirom da je star i da će, ukoliko nešto ne pokušamo, doživjeti sudbinu brodova koji su završili u rezalištu ili su prodani pa se koriste u turističke svrhe ali izmijenjenog izgleda.
Pomislili smo, zašto ne? Pa Tijat je građen u Splitu, projektiran je kod nas, gradili su ga naši brodograditelji i ima originalni stroj iz 1955. godine.
U to vrijeme pokrenuta je grupa u Dubrovniku imena: M/B Perast – Vapor s dušom koja čuva uspomenu na brod koji je stradao u Domovinskom ratu te je po uzoru na istu, u kolovozu 2014. godine je otvorena grupa naziva „Tijat u srcu.“ Grupa je dobila ime prema jednoj objavi na Facebooku a koja glasila „Perast u duši, Tijat u srcu“.
Posebno značenje
Ta izreka ima jedno posebno značenje jer istovremeno veže priču na Perasta kojeg više nema a prelazi na Tijata koji i dalje plovi. Misija grupe je odmah bila jasna: Očuvanje broda u izvornom obliku, u plovnom stanju, sa originalnim strojem, kao kulturno dobro RH.
U početku je broj članova bio relativno mali, da bi početkom suradnje sa Šimom Strikomanom broj počeo vrlo brzo rasti, tako da je trenutno u grupi više od 1.800 članova i gotovo 10.000 fotografija od izgradnje pa sve do danas. Šime Strikoman je jedan od naših poznatih akademskih snimatelja odnosno direktora fotografije, koji je odmah je pokazao veliki interes za Tijat.
Kako je 2015. godine brod obilježavao 60 godina plovidbe, odlučili smo napraviti Milenijsko snimanje kao proslava rođendana koje će pokazati vrijednost ovoga broda. Na snimanju i putovanju brodom u listopadu 2015. godine skupilo preko 300 ljudi od kojih su neki s tim brodom putovali još kao djeca.
Već tada se sve više počela spominjati ideja o očuvanju broda, a uz potporu članova grupe „Tijat u srcu“ svakodnevno se počelo fotografirati brod i pratiti njegovo kretanje. Naravno, uspjehom Milenijskog snimanja, a sve u cilju očuvanja broda nekoliko mjeseci kasnije, organizirano je još jedno snimanje u Zlarinu gdje je također Tijat pozirao i svojom pojavom izazvao oduševljenje prisutnih.
Foto: Tijat na Zlarinu / Novi list
Uspješan projekt
Nadalje, u organizaciji Udruge pomorskih kapetana i časnika Šibenik i uz potporu grupe „Tijat u srcu“, na brodu je snimljena emisija „Gurmanske ćakule“ TV Šibenik koja uz dobru spizu prikazuje i život ljudi na brodu i sa brodom. Uz priloge o grupi u emisiji „More“ HRT-a gdje se u prilogu o grupi „Tijat u srcu“ istaknula misija o očuvanju broda bila je samo uvertira u organizaciju treće milenijske fotografije imena „Tijat 50. godina poslije…“
Taj projekt planiran je gotovo dvije godine i ideja je bila evocirati uspomenu na liniju 504 koja je nekada povezivala Šibenik, Zaton, Raslinu i Skradin, te napraviti milenijsko snimanje i u Skradin doploviti Tijatom tj. istim brodom, koji je prije 50 godina zadnji puta prevezao ljude dok su bili djeca, a danas su stariji ljudi.
Projekt je uspio! Okupilo se preko 500 ljudi koji podržavaju Tijata, a sam događaj je bio i medijski popraćen. U svim projektima, Jadrolinija koja je vlasnik broda, dala je veliku podršku grupi i misiji grupe.
Nakon toga, uslijedila je “Plava vrpca Vjesnika”, još dvije milenijske fotografije, posebna emisija o Tijatu na Pomorskom radiju Bakar, prilog u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“, a najbitnije od svega što je krajem 2018. godine Tijat predložen da se uvrsti u Registar kulturnih dobara RH!
Priči nije kraj
Sada dok je brod još u eksploataciji važno je naglasiti da je očuvanje Tijata vrlo važno, ne samo zbog ljubavi prema brodu već i zbog kulturnih i povijesnih vrijednosti, a kao pomorska zemlja nemamo sačuvanog niti jednog čeličnog broda u izvornom obliku (zadnji je bio parobrod Antika koji je izrezan 70-tih godina prošlog stoljeća), a ovo je jedinstvena prilika.
Sve su to razlozi za njegovo očuvanje a mislim da nismo jedini koji dijelimo to mišljenje.
Stoga ovoj priči nije kraj, jer plovidba Tijatom je doživljaj!
Njemačko Ministarstvo obrane je još 2015. odobrilo obnovu starog školskog broda s tri jarbola Gorch Fock II, izgrađenog 1958. godine, prenosi Otvoreno more.
U prosincu 2015. je 89,32 m dugi jedrenjak poslan u škver, ali je zbog niza komplikacija i krivih procjena predan Mornarici u Wilhelmshavenu 30. rujna 2021. i od 4. listopada se nalazi u matičnoj luci Kiel.
Bilo je predviđeno da obnova ovog školskog jedrenjaka u malom Elsflether škveru traje 16 tjedana uz predviđene troškove od 10 milijuna eura. Međutim, Elsflether je bankrotirao pa se cijela stvar odužila sve dok poslove nije preuzeo poznati škver Lürssen.
No, umjesto 10 milijuna eura, restauracija je na kraju koštala 135 milijuna.
Eksperti tvrde da su eksploziju troškova uzrokovali brojni problemi, ali i pogrešne procjene oko toga što zapravo treba renovirati i na koji način. U svakom slučaju, drama oko Gorch Focka II je završena i jedrenjak opet plovi.
Tijekom prvih devet mjeseci 2021. godine, slučajevi piratstva i oružanih pljački brodova dosegli su najniže razine u posljednjih 30 godina, prema posljednjem izvješću ICC Međunarodnog pomorskog ureda (IMB), javlja The Maritime Executive.
Međutim, iz IMB-a su ipak naglasili da se borba protiv piratstva mora nastaviti te ističe nekoliko područja povećane opasnosti.
Pozitivne statistike
U Gvinejskom zaljevu, koji je dugo bio u središtu pozornosti, zabilježeno je veliko smanjenje slučajeva piratstva. IMB izvještava o samo 28 incidenata piratstva i oružanih pljački u prvih devet mjeseci 2021. godine, u usporedbi s 46 u istom razdoblju lani. U Nigeriji su zabilježena samo četiri incidenta u prvih devet mjeseci 2021. godine, u odnosu na 17 u 2020. i 41 u 2018. godini.
Slučajevi otmica posade u Gvinejskom zaljevu također su u padu. U trećem kvartalu 2021. samo je jedan član posade otet, u usporedbi s 31 članom posade u pet odvojenih incidenata tijekom istog razdoblja u 2020. godini. Svi incidenti u trećem kvartalu 2021. godine dogodili su se na plovilima na lučkim sidrištima, u usporedbi s trećim tromjesečjem 2020. godine, kada je prosječna udaljenost plovila na kojima su zabilježeni incidenti bila približno 100 nautičkih milja od kopna.
Pozdravljamo smanjenje broja slučajeva piratstva i oružanih pljački u Gvinejskom zaljevu i napore koje su poduzele vlasti u regiji, rekao je Michael Howlett, direktor IMB-a. Međutim, potrebno je uložiti trajne napore kako bi se osigurala stalna sigurnost pomoraca koji plove ovim područjem.
IMB je također istaknuo značajno smanjenje broja incidenata u indonezijskim vodama. Podaci pokazuju da je u prvih devet mjeseci 2021. godine prijavljeno samo šest incidenata niske razine opasnosti, u usporedbi s 23 incidenta u istom razdoblju 2020.
Ovo je najniži ukupan broj prijavljenih incidenata piratstva i oružanih pljački u indonezijskim vodama od 1993., izjavili su iz IMB-a uz pohvale za proaktivne mjere koje provodi indonezijska pomorska policija.
Zabrinjavajuća situacija u nekim dijelovima svijeta
Iako se bilježe poboljšanja u nekim od najgorih područja u prošlosti, zabrinjavajuća je situacija uz obale Singapura i Perua. U Singapuru je zabilježeno 20 incidenata oružanih pljački, što je najveći broj zabilježen od 1991. godine. U 2020. zabilježeno je 15 slučajeva, a u 2019. samo jedan. Iako su ti napadi niske razine opasnosti, IMB upozorava da su počinitelji izravna prijetnja pomorcima i plovilima. U četiri incidenta posada je bila napadnuta ili ozlijeđena.
Sidrište Callao u Peruu još je jedno područje na kojemu je zabilježen porast slučajeva piratstva. U 2021. prijavljeno je 15 incidenata, što je najveći broj od 1991. godine. I ti incidenti su niske razine opasnosti, no u 60 posto slučajeva napadači su bili naoružani noževima. Tri člana posade oteta su, a jedan je napadnut tijekom prvih devet mjeseci ove godine.
Na globalnoj razini ipak pad broja slučajeva piratstva
Globalno govoreći, bilježi se velik pad incidenata, s ukupno 97 zabilježenih slučajeva u prvih devet mjeseci 2021. u odnosu na 132 slučaja u istom razdoblju lani. Radi se o najnižem zabilježenom broju od 1994. godine. Zabilježeno je 85 ukrcavanja na plovila i devet pokušaja. Samo je jedno plovilo oteto u ovom razdoblju.
Iako su prijavljeni incidenti na najnižoj razini u posljednjih nekoliko desetljeća, nasilje nad pomorcima se ipak nastavlja. Prema posljednjim podacima IMB-a, ukupno je 51 član posade otet, osam ih je uzeto kao taoci, petorici je zaprijećeno, troje ozlijeđeno, dvoje napadnuto i jedan je ubijen.
Najveći broj napada, njih 34, dogodio se na bulk carrierima. Na tankerima i kontejnerašima prijavljena su po 22 i 24 napada. Usidrena plovila bila su nešto češće meta napada, s 50 incidenata, u odnosu na 40 za plovila na moru. Samo sedam plovila na pristaništima prijavilo je incidente.
Unatoč poboljšanju, IMB upozorava da je rizik za pomorce i dalje visok, osobito u regijama poput Gvinejskog zaljeva. Istaknuli su potrebu da se održe trenutne preventivne mjere kao i pravodobno izvještavanje o svim incidentima.
