O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 418

VIDEO: Dva sudara u Bosporu – U oba sudjelovali ruski teretnjaci

0
Foto: FleetMon

Turski i ruski teretni brodovi TAHSIN IMAMOGLU i RUSICH 10 sudarili su se u tjesnacu Bospor u jutarnjim satima 25. rujna, javlja FleetMon.

Oba plovila kretala su se prema sjeveru kada je došlo do nesreće. RUSICH 10 bio je na putu iz turske luke Rodaport prema ruskom gradu Taganrog, dok je TAHSIN IMAMOGLU putovao iz Diliskelesija u Eregli u Crnom moru. Nakon sudara oba broda prevezena su na sidrište u Buyukdereu, gdje je ustanovljena manja šteta na oba plovila.

Istog dana, 25. rujna, otprilike u isto vrijeme, ruski teretni brod VOLZHSKIY 40 sudario se s ribaricom pri izlasku iz Bospora u Crno more, piše FleetMon.

Teretnjak je bio na putu iz turskog Tekirdaga u ruski Azov. U sudaru je trup teretnjaka pretrpio veću štetu, a navodno je došlo i do proboja vode u trup. Brod je otegljen na sidrište Ahirkapi.

Zanimljivo je to što su oba ruska broda koja su sudjelovala u nesrećama, RUSICH 10 i VOLZHSKIY 40, u vlasništvu iste ruske kompanije.

Hrvatske brodice hitne pomoći: Suradnja Tehnomonta, Iskre i Metal Sharka

0
Foto: Novi list

Nakon što je Vlada na prošlotjednoj sjednici dala potrebnu suglasnost Ministarstvu zdravstva, sedamdesetak milijuna kuna vrijedan projekt uspostave hitne pomorske medicinske službe konačno se primaknuo realizaciji, piše Novi list.

​Očekuje se da će vrlo brzo, najvjerojatnije u listopadu, s odabranim domaćim konzorcijem brodogradilišta biti potpisan ugovor, pa bi prva brodica hitne medicinske skrbi trebala biti na raspolaganju stanovnicima i posjetiteljima hrvatskih otoka sredinom iduće godine, a do jeseni 2023. sukcesivno će se isporučiti i preostalih pet iz flote.

​Iz brodogradilišta će brodice izaći potpuno opremljene svim uređajima potrebnim za pružanje hitne medicinske pomoći koju je Ministarstvo zdravstva preciziralo na natječaju, što znači da je njihova nabava i ugradnja obveza brodogradilišta.

Njihova je primarna zadaća u pružanju kvalitetnije, dostupnije i učinkovitije hitne medicinske skrbi na našim otocima, ali će se zbog svojih tehničkih i maritimnih sposobnosti ove 15-metarske brodice moći koristiti i za potrebe traganja i spašavanja na moru, kao i za pružanje medicinske pomoći u slučajevima pomorskih nesreća i katastrofa.

Brodogradilište Iskra iz Šibenika, zajedno s pulskim Tehnomontom i u suradnji s riječkim projektantskim uredom Metal Shark Croatia, koji su istupili s najboljom ponudom, izgradit će tako aluminijske brodice koje će moći obavljati zadaće u vrlo otežanim, olujnim uvjetima stanja mora 6 odnosno pri visini valova od četiri do šest metara i brzini od 15 čvorova, a u slučaju prevrtanja imat će sposobnost samoispravljanja broda, takozvani »self-righting«.

Koncept nabave ovih brodica, koja će se sufinancirati sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu nešto većem od 38 milijuna kuna, zamišljen je tako da će iz brodogradilišta izaći potpuno opremljena, sa svom potrebnom opremom za hitnu medicinsku skrb, koja je bila precizirana natječajem. Stacionirat će se duž hrvatske obale, u lukama u Malom Lošinju, Rabu, Zadru, Šibeniku, Supetru na otoku Braču i Dubrovniku.

Izvor: Novi list

Natječaj za gradnju flote brzih brodica za hitnu medicinsku skrb proveden je još prošle godine i poklopit će se da je od odabira najbolje ponude za gradnju medicinskih brzih brodica do potpisa ugovora prošlo punih godinu dana.

Ministarstvo zdravstva, koje je nositelj ovog EU projekta, a dijelom je uključeno i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, početkom listopada prošle godine među tri pristigle ponude za najbolju je odabralo onu domaćeg konzorcija – Iskra brodogradilišta 1 iz Šibenika (bivši NCP), Tehnomonta i riječkog ureda Metal Sharka.

Potencijal domaćih malih brodograditelja, udružen s projektantskim znanjem i iskustvom po kojem je riječki bazen itekako prepoznat i van granica Hrvatske, pokazao se kao odličan i konkurentan poslovni potez koji je nadmašio ponudu talijanskog brodogradilišta Cantiere Navale Vittoria. Domaći konzorcij za šest je brodica, sa traženim tehničkim i maritimnim svojstvima, dao ponudu na iznos od 61,15 milijuna kuna odnosno 76,44 milijuna kuna, s PDV-om dok je iznos ponude talijanskog konkurenta bila skuplja i izlazila je iz okvira planiranih i osiguranih sredstava od 66 milijuna kun bez PDV-a. Treća ponuda stigla je od dubrovačke Global grupe i nizozemskog Workboatsa, međutim, nisu dostavili jamstvo za ozbiljnost ponude.

Šibensko i pulsko malo brodogradilište kvalitetom i tehničkom osposobljenošću za gradnje aluminijskih plovila već su se dokazala na međunarodnom tržištu. Podsjetimo, Tehnomont je nedavno uspio ugovoriti referentni posao gradnje tri patrolna broda zahtjevnijih performansi i dužine 17 metara za ciparsku policiju, pred potpisivanjem su i posla za gradnju dva protupožarna broda za Grke.

Šibenski mali brodograditelji, pak, s južne se strane mogu podičiti da su u posljednjih pet godina u Norvešku izvezli i isporučili stotinjak aluminijskih radnih brodica. Kako doznajemo od člana uprave ovog uspješnog dalmatinskog brodogradilišta Roka Vuletića, upravo je isporučena 121. po redu.

Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.

VIDEO: ”Koliko su pomorci značajni?”

0
Seafaring matters
Foto: Youtubescreenshot / Seafaring matters

Jučer je objavljen uvod u video pilot epizode naziva ”How significant are seafarers?” na youtube kanalu SEAFARING MATTERS.

Kapetani Isaias i Eli govorit će o temama relevantnim i korisnim za pomorce i pomorsku industriju kroz razgovore s različitim stručnjacima.

Na našem portalu moći ćete pratiti ove aktualne objave.

Potonuće trajekta MV Le Joola

0
Foto: Povijest.hr

Dana 26. rujna 2002. godine dogodilo se katastrofalno potonuće trajekta kraj afričke obale, sa znatno više od 1.000 poginulih. Procjenjuje se da je na trajekt bilo ukrcano gotovo 1.900 osoba, a preživjele su samo 64. Tako velik broj žrtava nadmašuje čak i katastrofu Titanica, pri kojoj je poginulo oko 1.517 osoba, piše Povijest.hr.

Trajket koji je potonuo uz afričku obalu zvao se MV Le Joola i bio je u vlasništvu senegalske vlade. Nesreća se dogodila nekoliko desetaka kilometara od obale Gambije, države koja graniči sa Senegalom.

Nije točno poznat broj osoba ukrcanih na trajekt. Naime, MV Le Joola mogla je nominalno nositi 536 putnika i 35 automobila, no na nju je ukrcavano znatono više ljudi. Karte za kobnu plovidbu imala su 1.034 putnika, no ukrcano ih je još više. Postoji procjena od 1.863 osobe, koja je možda čak i premalena, jer neki tvrde da je na brodu bilo i više od 2.000 osoba.

Nesreća se dogodila u noćnim satima za vrijeme oluje. Pretpostavlja se da se MV Le Joola u vrlo kratkom vremenu prevrnula i povela većinu svojih putnika u smrt.

Oni koji su preživjeli i ostali plivati na površini vode većinom su također poginuli jer je državna spasilačka služba došla na mjesto nesreće tek ujutro sljedećeg dana. Lokalni ribari uspjeli su nakon nesreće spasiti 64 osobe, od čega samo jednu ženu.

VIDEO: 15 olupina brodova koje zaista možete posjetiti

0
Foto: Screenshot Youtube

Bilo da su završili na dnu mora ili nasukani na hridima nekog otoka, na svijetu postoji vjerojatno bezbroj olupina brodova koje se gomilaju od pamtivijeka.

Neki su skončali zbog ratova, neki zbog utjecaja sila prirode, a treći pak zbog ljudske pogreške. Velik broj olupina nalazi na teško dostupnim mjestima (poput morskog dna!), no ovog puta donosimo zanimljiv video o 15 olupina brodova koje zaista možete posjetiti.

Zašto sve više pomoraca daje otkaz? Ovo su neki od razloga

0
Foto: Unsplash

Motiviranje i zadržavanje pomoraca ključno je pitanje u pomorskoj industriji, s obzirom na globalni nedostatak radne snage i visoku stopu fluktuacije među pomorcima. Razlozi za to variraju od složene prirode posla do neodgovarajućih rješenja pomorske industrije za navedenu problematiku, što je posebno došlo do izražaja tijekom pandemije, piše Safety4Sea.

Istraživanje Crew Wellness 2019., kojeg je proveo Safety4Sea krajem 2019. na uzorku od ukupno 9.768 pomoraca, pokazalo je bolji rezultat od očekivanog po pitanju dobrobiti posade. Mnogi pomorci dali su visoke ocjene zadovoljstva u mnogim aspektima, ali čini se da su se u vrijeme pandemije stvari promijenile.

Što nam je donijela pandemija?

Dugotrajna rasprava o dobrobiti posade na moru suočila se s još važnijim pitanjima 2020. godine kada je zbog pandemije stotine tisuća pomoraca zapelo na brodovima nakon isteka ugovora, bez mogućnosti da odu kući i ponovno se sastanu sa svojim obiteljima.

Podsjetimo, najnoviji Seafarer’s Happiness Index identificirao je velike izazove sa smjenama posade. Ne samo da je pomorcima ograničena sloboda kretanja pri odlasku na brod i repatrijaciji, već postoje teškoće i pri pružanju adekvatne medicinske pomoći na obali.

Krizu smjene posade naglasile su i procjene IMO-a. Procjenjuje se da je od ožujka 2021. na plovilima ostalo oko 200 000 pomoraca koji se nisu mogli repatrirati ni nakon završetka ugovora, a sličan broj pomoraca hitno se morao ukrcati kako bi se odradile smjene. Prema IMO-u, u svakom trenutku gotovo milijun pomoraca radi na oko 60 000 velikih teretnih brodova širom svijeta.

Često se događa da kompanije napuštaju brodove i posadu jer nisu profitabilni. Situaciju najbolje ilustriraju primjeri koje vidimo u posljednje vrijeme, poput posade broda Ali Bey koja se nalazi u Rumunjskoj od studenog prošle godine ili pomoraca koji su proveli nevjerojatnih 21 mjesec na brodu nakon što ih je u Keniji napustila kompanija.

Kao odgovor na situacije poput ovih, u kolovozu su tri najveće svjetske pomorske nacije Kina, Indonezija i Filipini, predložile osnivanje zajedničkog fonda za hitne slučajeve kako bi pomogli napuštenim posadama. Podaci pokazuju kako od početka pandemije postoji porast u broju slučajeva napuštanja posade, pa je tako od siječnja 2020. do travnja ove godine zabilježeno rekordnih 111 novih slučajeva. 85 slučajeva dogodilo se prošle godine, a njih 26 u prvom kvartalu 2021. Samo 46 slučajeva je riješeno, a još čak njih 27 zabilježeno je od travnja do danas. Ukupno više od 1300 pomoraca time je oštećeno.

Međutim, čak i prije pandemije te uslijed sve većeg interesa za dobrobit posade, istraživanje provedeno 2018. godine na uzorku od 1 000 pomoraca sindikata Nautilus otkrilo je da je četvrtina pomoraca pokazuje neke znakove depresije. Čak 26% je izvijestilo da se osjećalo ‘utučeno, depresivno ili beznadno’ u prethodna dva tjedna, a 20% se svaki dan osjećalo loše, depresivno ili beznadno.

U nedavnoj anketi o dobrobiti posade koju je proveo Filistos ASCOT SA i partneri, na uzorku od 4 989 pomoraca utvrđeno je da se u odnosu na 2019. nezadovoljstvo poslom u 2020. povećalo više od 7 puta. Zanimljiv je podatak da su rezultati konzistentni bez obzira na poziciju na brodu. Kako piše Offshore energy, zbog utjecaja pandemije na krizu smjene posade, sve veći broj pomoraca razmišlja o promjeni karijere.

Najčešći uzroci zbog kojih pomorci daju otkaz

Trajanje ugovora o radnom odnosu: Trajanje ugovora varira, no oni obično traju između četiri i šest mjeseci s određenim periodom odmora. U usporedbi s drugim poslovima, pomorci imaju jedinstvene radne uvjete koji zahtijevaju mnogo odricanja.

Osobna odricanja: Ovo je glavni razlog zbog kojeg se pomorci odlučuju za promjenu karijere ili prelazak na rad na kopnu. Priroda posla pomoraca ima velik utjecaj na njihov privatni život. Pomorci ponekad provode veći dio godine na brodu, što može odbiti potencijalne romantične partnere od ulaganja u buduću vezu i stvaranje obitelji. Za oženjene pomorce odsutnost od kuće može dovesti do povećanog stresa i osjećaja usamljenosti. Zbog posla često propuštaju važne trenutke, poput faza odrastanja svoje djece i važnih datuma.

Ograničeni društveni život: Pomorci žrtvuju svoj osobni i društveni život, koji je zbog prirode posla podijeljen na kopno i more. Mjesecima žive u malom prostoru s istim ljudima, a istovremeno propuštaju vrijedne trenutke poput proslave rođendana, godišnjica, nove godine i drugih blagdana sa svojim obiteljima i prijateljima.

Loša komunikacija: Kronični problem povezan sa životom na moru i stalna briga pomoraca je ostvarivanje komunikacije s obitelji. Loša komunikacija s njihovim najmilijima bila je najčešći prigovor pomoraca u anketi o dobrobiti posade koju je proveo Safety4Sea 2019. godine – čak i prije početka pandemije.

Preveliko opterećenje na poslu: Kad su na moru, pomorci često rade 10-12 sati dnevno, sedam dana u tjednu, obavljajući zadatke koji zahtijevaju stalnu stručnu pažnju. Umor i opterećenje radom također su glavna prepreka društvenom životu na brodu.

Opasnosti na radu: Pomorci su obično uključeni u prijevoz visokorizičnih materijala, kao što su zapaljive tekućine, eksplozivi, radioaktivni otpad i slično. Često rade na visini i obavljaju po život opasne radne zadatke. Sve to stvara pomorcima kronični stres povezan s prirodom njihovog posla. Stres se dodatno pogoršava ako brod plovi u područjima visokog rizika, poput Gvinejskog zaljeva.

Regulativna ograničenja: Složeni postupci, beskrajna papirologija, smjernice za naprednu obuku, novi ili revidirani kodeksi i sve zahtjevniji ekološki propisi mogu stvoriti zaista stresnu i užurbanu rutinu za pomorce na brodu.

Sve u svemu, nekoliko nedavnih istraživanja potvrđuje pad razine zadovoljstva pomoraca u vrijeme kada se pomorski promet već bori za privlačenje kvalificirane radne snage. Kakav utjecaj je imala ova druga pandemijska godina prepuna krize smjene posade s jedne strane, i dosad neviđene dobiti koju je ostvarila pomorska industrija s druge, vidjet ćemo za nekoliko mjeseci.

ZRINSKI i SKALA ove godine slave 50. rođendan, izgrađeni su u brodogradilištu u Mokošici

0
Zrinski i Skala
Foto: Zrinski i Skala/privatna arhiva dubrovačkidnevnik

Ivo Batričević u rubrici ‘Priče o moru i brodovima’ Dubrovačkog dnevnika donosi detalje o brodovima Zrinski i Skala koji ove godine slave 50. rođendan.

Zajedničkim naporima Uprava Rezervata Lokrum, ali i posada, prema mišljenju brojnih sugrađana, besprijekorno svih ovih godina održavaju svoje brodove koji su prevezli milijune i milijune putnika na jedinstven otok Lokrum.

Turisti su za svoga boravka u Dubrovniku uvijek rado posjećivali Lokrum. Prvi barkarijoli su vozili na vesla između Gradske luke i Lokruma, a u ljetnoj sezoni 1904. parobrodići MARIJA i URSUS su svakodnevno plovili od 8:00 do 20:00, i to svako pola sata prema Lokrumu. Vlasnik URSUSA je bio Jako Batinić. Parobrodić je izgrađen u Engleskoj, nabavljen 1902., za pogon parnog stroja je koristio garbun, plovio je 7 milja na sat, a mogao je udobno smjestiti 14 putnika. Vlasnici MARIJE su bili Frano Goll i Ivo Jelić. Nabavljen je 1901., bio je duljine 8,10, širine 2,10 i visine jedan metar.     

Navest ću i ostale parobrode koji su povremeno plovili po želji putnika na Lokrum ili u bližu okolicu, a neki od njih su održavali i pruge. Nakon izgradnje hotela Imperial 1897. kojega je izgradio Austrijski Lloyd, nabavljen je mali parobrodić imena IDA za prijevoz hotelskih gostiju, ali i za ostale turiste i čeljad Grada. Vozio je izlete po okolici, ali često ih  je dovodio na Lokrum te postoji jedna lijepa fotografija parobrodića IDA u Portoču. Taj parobrodić je bio izgrađen 1888. u Trstu, imao je 7 brt-a , duljine 12,64 i širine 2,5 metara. Na njemu su bila zaposlena tri člana posade, a mogao je prevoziti 30 putnika. Zapovjednik broda je bio Frano Goll, inače brodski agent Austrijskog Lloyda u Gružu. 

Drveni parobrodić MAUZ je izgrađen 1894. u Gružu, duljine 9,0, širine 2,5 metra, bio je visok 1,2 metara, a vlasnik mu je bio Robert Škoda. Vlasnik parobrodića ANČICA je bio Jako Bojanović, a parobrodića ELENA Nikola Srinčić, oba su nabavljena 1901. godine. Na Lokrum su još povremeno dolazili parobrodići: LACROMA, TONĆI, VENĆESLAV od Jaka Batinića, SOKO, SOKO II, motorni brodić RAGUSIN i nakon Prvog svjetskog rata male motorne brodice kao što su Dixie, Victoria, lijepa barka od mahagonija od barkarijola Giusti Težaka itd…

Brodogradilište / Škar / Mokošica

Evo par riječi o brodogradilištu gdje su napravljeni  ZRINSKI i SKALA te mnogi drugi drveni brodovi koji i danas nakon 50-60 godina i dalje plove. U istom brodogradilištu krajem šezdesetih, isti gore navedeni brodograditelji izgradili su još šest nama znanih drvenih brodova za prijevoz putnika za turističku agenciju Putnik te su svi imali imena PUTNIK, a drugi dio imena su im bili rimski brojevi od I do IV. Oni su plovili u akvatoriju Budve, Dubrovnika, Korčule i Makarske, a jedan od njih i danas plovi u nas pod imenom PROIZD. 

Također te iste 1971. godine su se gradila dva manja brodića od ovih s imenom PUTNIK za Hotelsko Dubrovnik te su se zvali DUBROVNIK 1  i  DUBROVNIK 2, a ovog prvog je vozio Miho Hajtilović i često je bio vezan u portu na malom mulu.       

Cvijeto Kapetanić piše: ”Rijeka dubrovačka bila je poljoprivredno – ribarski opredijeljena tako da su dva rođaka Cvijeto Donatović i Cvijeto Kapetanić (moj djed) bili šegrti, a kasnije i meštri brodogradnje, rođeni 1898. godine. Zanat su izučili na brodogradilištu kod obitelji Krile, a kasnije su prešli u Gruž (Solska baza) gdje se zadržavaju pet godina. Uvidjevši potrebu popravaka i gradnju novih leuta, bracera, trabakula, prvo Cvijeto Donatović odlazi u samostalnu brodogradnju te nalazi povoljan prostor na području ponta Žala u Mokošici te kupuje prostor. Ubrzo mu se pridružuje Cvijeto Kapetanić te sklapaju ugovor po sistemu vlasništva 50 – 50 posto, i registriraju se 1934. godine. 

Iz godišnjaka izdanog 1939. je vidljivo da su se uknjižili na pomorsko dobro, čestica zemlje 820/1 k.o. Mokošica na površini od 320 metara kvadratnih, kao poduzeće. Nakon Drugog svjetskog rata poduzeće je nacionalizirano te nastavlja raditi kao Državna zadruga. U momentu oduzimanja na skladištu je bilo cca 3,5 vagona hrasta bijelca i 1,2 vagona prvoklasne murve te nešto sitne građe i materijala potrebnog za gradnju brodica. U kolovozu 1960. brodogradilište preuzima Pomorsko transportno poduzeće Dubrovnik, a od 1962. prelazi u vlasništvo Atlantske plovidbe iz Dubrovnika koja je tada i dobila flotu Male obalne plovidbe od Pomorskog transportnog. 

U škveru su se izvlačili, uređivali i popravljali svi brodovi Obalne plovidbe poduzeća, a i ostali brodovi. Tada je Atlantska plovidba u jednom pogonu aktivirala jedrariju gdje su uglavnom šili šatorska krila za brzo pokrivanje štiva – skladišta, za sve njihove brodove kao i za brodove Duge plovidbe. 

Nakon nekoliko godina Atlantska je prepustila vlasništvo brodogradilištu Greben iz Vela Luke, a 80-tih godina u vlasništvo dolazi Atlas te nakon privatizacije Atlasa  brodogradilište prelazi u ruke grupacije Andronika Lukšića, našijenca iz Čilea. Danas brodogradilištem upravlja Nautički Centar Mokošica d.o.o.

Ivo Batričević

O cjeniku usluga iz 1910. godine, početku rada javne ustanove Rezervata Lokrum, Naručitelju gradnje Zrinskog i Skale te o tehničkim podacima navedenih brodova možete pročitati na stranicama Dubrovačkog dnevnika

Referentna točka za mjerenje nadmorske visine definirana je još 1675. godine

0
NAP-Normaal Amsterdams Peil
Foto: Johannes Hudde/Wikimedia

Kada se govori o nadmorskoj visini, ljudi se uglavnom ne zapitaju od kojeg se mora i od kojeg stanja mora ona mjeri. Sistem koji je prihvaćen u velikom broju zapadnoeuropskih zemalja polazi od amsterdamske referentne točke (NAPNormaal Amsterdams Peil) koju je 1675. definirao Johannes Hudde, tadašnji gradonačelnik Amsterdama; piše Otvoreno more

Dva stoljeća kasnije Prusija je preko NAP-a definirala svoj Normalnull, a 1955. je većina zapadnoeuropskih sistema prihvatila NAP, da bi devedesetih godina prošlog stoljeća NAP bio korišten kao referentna razina za United European Leveling Network iz kojeg je kasnije proizišao European Vertical Reference System.

Kada je Hudde definirao NAP, on je odgovarao tadašnjoj visini prosječne ljetne plime u rukavcu IJ sjeverno od Amsterdama. Tadašnjoj, jer je u to vrijeme IJ bez ikakvih, pa plime i oseke više ne utječu na visinu vode u njemu.

Ferdinand VI. – španjolski kralj koji je modernizirao mornaricu – 1713.

0
Ferdinand VI
Foto: Ferdinand VI/Povijest.hr

Za vrijeme Ferdinanda VI. uvedene su mnoge reforme i modernizirana je španjolska ratna mornarica; piše Povijest.hr

Dana 23. rujna 1713. godine rođen je kralj Ferdinand VI. od Španjolske, pripadnik dinastije Bourbon. Vladao je Španjolskom i njenim golemim prekomorskim posjedima od 1746. do 1759. godine. Španjolski kolonijalni imperij prostirao se u doba Ferdinanda VI. od područja današnjeg SAD-a pa sve do krajnjeg južnog dijela današnje Argentine. Obuhvaćao je i Filipine te znatan broj drugih otoka u Tihom oceanu.

Ferdinand VI. rodio se u Madridu u razdoblju vladavine svoga oca, Filipa V., koji je bio prvi kralj Španjolske iz dinastije Bourbon (ta je dinastije izvorno potjecala iz Francuske, a Filip V. bio je unuk moćnog francuskog kralja Luja XIV.). Glavni ministar kralja Ferdinanda VI. isprva je bio José de Carvajal y Lancaster, a velik utjecaj imao je i ministar financija Zenón de Somodevilla y Bengoechea (poznatiji kao markiz de la Ensenada). Kasnije je položaj glavnog ministra preuzeo Irac Richard Devereux-Wall (na španjolskom jeziku poznat i kao Ricardo Wall y Devereux).

Za vrijeme Ferdinanda VI. uvedene su mnoge reforme i modernizirana je španjolska ratna mornarica (na španjolskom jeziku zvana La Armada). Španjolska je u to vrijeme bila jedna od najvećih pomorskih sila na svijetu, jer je uspjela modernizirati svoju mornaricu i učiniti je konkurentnom moćnim mornaricama Velike Britanije i Francuske.

Kralj Ferdinand VI. preminuo je u mjestu Villaviciosa de Odónpokraj Madrida, u dobi od samo 45 godina. Naslijedio ga je njegov polubrat Karlo III., koji je prethodno bio kralj Napulja i Sicilije.

Uskoro kreće izgradnja najvećih VLGC-a na svijetu

0
Foto: Bureau Veritas / Offshore energy

Singapurska kompanija Sinogas naručila je dva vrlo velika broda za prijevoz plina (VLGC) od 93 000 kubičnih metara, koji će po izgradnji biti najveći VLGC-ovi na svijetu, piše Offshore energy.

Klasifikacijsko društvo Bureau Veritas izdalo je odobrenje za projektiranje najvećih vrlo velikih brodova za prijevoz plina (VLGC). Dizajn za VLGC-a ‘Panda 93P’ razvio je Jiangnan Shipyard, kineski brodograditelj koji je dio China State Shipbuilding Corporation (CSSC).

Nakon isporuke, ti će brodovi biti najveći VLGC-i na svijetu, a pokretat će ih ukapljeni naftni plin (LPG).

Isporuka ovih VLGC-ova, uglavnom namijenjenih za prijevoz LPG-a, planirana je za prvu polovicu 2023. godine. Isporuka će obilježiti tehnološki skok za Jiangnan u razvoju novih koncepata za VLGC-ove u dugoročnoj suradnji s Bureau Veritasom. Ova narudžba opisana je kao značajna prekretnica i za brodogradilište i za klasifikacijsko društvo na putu do dekarbonizacije pomorske industrije.

Novi dizajn smanjit će emisije CO2 za približno 32% u usporedbi s prethodnom generacijom VLGC-a od 84.000 cbm pogonjenih lož-uljem s niskim udjelom sumpora (LSFO). Ovo smanjenje odražava visoko optimiziran dizajn, kao i upotreba LPG-a kao goriva.

Dizajn je evolucija Jiangnanove serije VLGC-ova “Panda” s optimiziranim oblikom trupa koji omogućuje veći kapacitet tereta bez značajnog povećanja potrošnje goriva. Dizajn uključuje dva spremnika za gorivo s LPG-om na palubi koji omogućuju operacije pogonjene LPG-om pri prijevozu tereta koji nije LPG.