RANK: 2nd Engineer VESSEL TYPE: Container vessel SALARY: 8.180,00 EUR / 8.380,00 EUR – depending on years in Rank Seniority bonus is applied + Loyalty bonus for years spent with Company JOINING DATE: June 2025 TOUR OF DUTY: 4 ON / 3-4 OFF EMPLOYER: German shipping company EXPERIENCE: MAN ME-C Engines ADDITIONAL INFO: Multinational crew on board; Trading area: World wide; Seniority & Loyalty bonus applied
For more information about contract Terms & Conditions and sending CVs please do not hesitate to contact us at: cv@dgs.hr
Feel free to fill in the online application without any obligation.
RANK: 2nd Engineer VESSEL TYPE: Bulk Carrier SALARY: 8.180,00 EUR /8.380,00 EUR + (depending on years in Rank Seniority bonus is applied) + Loyalty bonus for years spent with Company JOINING DATE: End of May 2025 TOUR OF DUTY: 4 months ON / 3-4 months OFF EMPLOYER: German shipping company EXPERIENCE: MAN ME-C ADDITIONAL INFO: Seniority & Loyalty bonus applied; Multinational crew on board; Trading area: World wide; US VISA preferable
For more information about contract Terms & Conditions and sending CVs please do not hesitate to contact us at: cv@dgs.hr Feel free to fill in the online application without any obligation.
Još jedno ostavljanje, još jedan odlazak u (ne)izvjesnost. Unatrag trideset godina, otkad sam počeo odlaziti, do danas, naučio sam se gotovo svemu o odlaženjima i ostavljanjima, i baš ničemu o ostajanjima. Naučiš se prihvatiti neminovno i kreneš još jednom, važući naizgled nevažne sitnice i detalje koji bi eventualno mogli odlazak i put do broda učiniti jednostavnijim, na bilo koji način. Tako sam i ovaj put razmišljao o tome da let od Londona do Toronta traje manje od devet sati, što je putniku s tisućama prijeđenih kilometara, u nekakvim granicama podnošljivosti. Istovremeno me radovalo što idem na ukrcaj u Kanadu, civiliziranu zemlju, te sam krenuo pun optimizma, gurajući od sebe sve te naizgled nevažne sitnice i detalje koji bi eventualno mogli odlazak i put do broda učiniti manje jednostavnim. U zagrebačkoj zračnoj luci sam od, izuzetno ljubazne, službenice uspio dobiti malo komotnija sjedala uz izlaze za nuždu na oba leta, Zagreb – London, kao i London – Toronto, te su oba prošla poprilično udobno.
Dolaskom na konačno odredište opet se javlja onaj isti osjećaj, kao i toliko puta prije, osjećaj olakšanja i sigurnosti jer stigao sam na odredište, bez komplikacija ili ikakvih neugodnosti. Istina, na neke stvari se jednostavno navikneš i prihvatiš ih kao neizbježan dio posla, jer i samo putovanje nije ništa drugo. Naučiš se na čekanja u redovima, na sigurnosne provjere, na ponekad neraspoloženo osoblje koje si uzima za pravo da dodatno provjere baš tvoju torbu ili baš ti moraš izuti cipele i staviti ih na traku da prođu kroz „scanner“, moraš objašnjavati zašto nosiš elektronički čitač knjiga ili tlakomjer, a nisi ih izvadio iz torbe, iako si prošli put prošao istom zračnom lukom, možda naišao na istu osobu izbjegavši ista ili slična pitanja. Navikneš se na svašta, pa i više od toga, po potrebi.
Dakle, stigao sam u zračnu luku Toronta, jednog od najvećih gradova Kanade, s ukupnim brojem stanovnika većim od Hrvatske, ni po čemu osobitom ili očigledno drugačijom od većine zračnih luka približno iste veličine. Čak sam, kretajući se ubrzanim korakom s desecima do maloprijašnjih suputnika, čijih se lica više ni ne sjećam, pogledom tražio nekakav detalj koji bih mogao uhvatiti kamerom u mobitelu za uspomenu na to prvo slijetanje u Toronto, naravno, bezuspješno. Osjećaj već viđenog me prožimao uz ono dosadno kljucanje u mozgu izazvano brigom za svoj kufer, svog vjernog pratioca s kraja na kraj svijeta.
Činilo se do pasoške kontrole da hodam satima dok nisam stigao i ugledao stotinjak putnika u glistolikoj koloni što manje ili više nestrpljivo čekali su pregled službenika pogranične policije. Neki su se nesretni, što im se očitovalo na licima, vraćali natrag kako bi ispunili novi obrazac zbog kakve greške, ili ako je službenik bio bolje volje, dozvolio bi im da to učine sa strane i ne vraćaju se na kraj kolone. Kad sam stigao na početak gliste tamnoputa (nimalo ne nalikujući na tipičnu Kanađanku) službenica me uputila na desno prema jednom od četiri šaltera s te strane. Skenirajući već iskusnim okom u kojoj od manjih kolona ima najmanje putnika i stao u prvu, pogriješivši, što nisam shvatio dok nije bilo prekasno. Nije da se baš ponosim talentom koji mi neizostavno omogućuje da odaberem krivu kolonu, radilo se o redu za blagajnu u marketu, koloni automobila na granici ili naplatnim kućicama s auto puta, iako i s time sam se nekako uspio saživjeti kroz godine.
Službenik za šalterom pred kojim sam ja čekao, činilo se, ima svo vrijeme ovog svijeta jer bi sa svakim putnikom malo popričao, pa i našalio, sudeći po čestom smješkanju, dok lica putnika, okrenutih meni leđima, nisam mogao vidjeti. Bespomoćno sam gledao na obje strane u ostalih 7 šaltera kako putnici dolaze i prolaze a naš red kao da je stajao zamrznut u vremenu. Istovremeno moje strpljenje bilo je blizu točke ključanja, pojačano neznanjem o sudbini mog kufera.
Konačno, došao je i na mene red. Ne pokazujući emocije ili nervozu, prišao sam dotičnom službeniku ljubazno ga pozdravivši, nakon čega su uslijedila pitanja kao kojim poslom dolazim u Kanadu, imam li kakav dokument kojim mogu potvrditi da sam pomorac i da se ukrcavam na brod. Naravno da imam, te sam mu dao na (detaljan) pregled garantno pismo s podacima mene, brojevima i datumima isteka putovnice i pomorske knjižice, imena broda, kao i imena s adresom agencije odgovorne za moju sigurnost do ukrcaja na brod. Očito nedovoljno zadovoljen zatražio je da mu pokažem pomorsku knjižicu gdje su evidentirani svi moji ukrcaji i iskrcaji od 2006. godine na ovamo. Uslijedila su pitanja poput, unosim li veću svotu novca, biljke ili hranu u Kanadu, jesam li u zadnjih nekoliko mjeseci boravio i poznajem li nekog da je u isto toliko mjeseci boravio u u područjima zaraženim ebolom. Na sve i jedno pitanje sam odgovorio negacijom, mudro izbjegavajući podatak da se prijatelj vratio s broda nakon gotovo pet mjeseci provedenih u zapadnoj Africi svega nekoliko sedmica ranije. Potom mu je pažnju privukla moja putovnica „izbrazdana“ raznim pečatima i vizama raznih zemalja kroz koje sam prolazio zrakom, morem ili cestama, tražeći mjesto gdje će udariti pečat kao trajni dokaz da sam baš tog dana ušao u Kanadu. Ili sam to ja samo, opet pogrešno, mislio da će mi taj pečat omogućiti ulazak u Kanadu. Zahvalivši se službeniku produžio sam k, vjerovao sam, izlazu iz zračne luke, u ruci i dalje držeći obrazac sad išaran debelim crvenim flomasterom, već poprilično uzrujan kad me nakon dvadesetak metara čekalo novo iznenađenje. Na vratima je stajao identično obučen službenik i, pretpostavljam, vidjevši svo to crvenilo po obrascu, preusmjerio me u drugu prostoriju s kakvih deset šaltera, tek djelomično zauzetih, opet, službenicima te iste pogranične policije. Dakle, strpljenje mi je bilo na kraju, a ipak znao sam da nemam izbora doli čekati pa sam (valjda) strpljivo stao u red od svega četvoro ljudi. Nakon petnaestak minuta (valjda) strpljivog čekanja bio je moj red, jedan od putnika je taman bio oslobođen daljnjeg ponižavanja te sam samouvjereno prišao šalteru na kojem je dotični bio trenutak ranije. No, lik iza stakla je to zamišljao potpuno drugačije. Vidjevši me da prilazim zamolio me da se vratim natrag dok me netko od službenika ne pozove. Kako bih bio sočno se izvikao i ispsovao tad, pa čak i sad dok ovo pišem, ali čemu zapravo. Onda bih se bio zasigurno uvalio u barem još duže čekanje, ako ne i u veće probleme, a sad sam sa sobom u kabini i da počnem tko bi me čuo. Stisni zube ABe, ponavljao sam si kao mantru, vraćajući se natrag. Nije prošlo duže od minute kad me taj isti lik iza stakla pokretom ruke pozvao da priđem. Zubi, stiskanje, zubi stiskanje … Namjestio sam najbezbrižniji izraz lica i dalje stiščući zube, prišao sam mu kao da se nismo nepunu minutu ranije vidjeli, pruživši mu putovnicu s flomasterom zakrvavljenim inkriminirajućim obrascem koje me očito obilježavao kao „putnika čija dodatna provjera je neophodna“. Uslijedila su nova pitanja o mom očekivanom kretanju po Kanadi, kao da sam tu došao iz vlastita zadovoljstva s jedinim ciljem, obilaskom njihove gostoljubive zemlje. Okuraživši se između njegovih pitanja i mojih odgovora, pitao sam sad ja njega zašto sam ovdje ako sam već prošao pasošku kontrolu. Blijedo me pogledavši u posvemašnjem čuđenju objasnio mi je kako sam niti državljanin Kanade, niti imam vizu za ulazak u Kanadu i „njegova sveta dužnost“ (opaska autora) je da ustvrdi da li će mi dopustiti ulazak. Više od nemoćna bijesa nego jer sam se osjećao humoristično, nasmijao sam se kiselo rekavši mu kako, što je očito iz mojih dokumenata, se ukrcavam na brod u luci Mississauga i nemam ni najmanju namjeru ostajati u Kanadi. Nagradio me onim već spomenutim čuđenjem uz komentar da nije poanta u mom ostajanju nego kako nisu u stanju ispitati sve putnike što ulaze u zemlju ali su dužni ispitati određen broj. Ponos mi je bio duboko povrijeđen pošto sam do tad u sebi fantazirao da sam im sumnjiv, što mi je u vlastitim očima davalo određenu važnost i na pomalo bolestan način me tješilo zašto nisam već u udobnoj hotelskoj sobi. Bio sam tek sredstvo za ispunjavanje kvote. Konačno, dobio sam toliko željeni pečat uz nezaobilaznu opasku kako mi daje dva dana, zaključno s 1. Studenim 2014. da se ukrcam na brod. Pohitao sam iz te tako neprijateljski raspoložene prostorije k izlazu iz zračne luke, gotovo odmah ugledavši moj kufer među hrpom ostalih, očito nesretnika koji su još uvijek čekali pečat.
Svi smo na broju, razmišljao sam, ja, kufer i ručna torba a dalje će sve biti jednostavnije, ma kako bilo. Pogledom tražim nekog s komadom papira na kojem će pisati moje ili ime broda ali ne pronalazim nikoga. Ne odustajem odmah, sad kad sam dobio pečat u i ovako pečatima i vizama izranjavanu putovnicu, dok ne shvatim da nikog nema, da sam prepušten sebi samom. I zapravo nisam ni bijesan više. Osjećam samo neodređenu tupost dok tražim broj telefona agencije i biram broj s privatnog mobitela. Javlja mi se vrlo ugodan, čak privlačan, ženski glas, objašnjavam joj tko sam i zašto zovem. Taj isti, i ljubazan, glas mi govori da su oni agencija iz Montreala, gdje sam trebao sletjeti da sam išao dva dana ranije letom preko Amsterdama. Slušam taj tako ugodan, privlačan i ljubazan glas, ne vjerujući, ne želeći vjerovati, jer taj glas se samo šali sa mnom i na kraju ćemo se skupa smijati, glas i ja. Ali, glas slučajno zna koja agencija je zadužena za brod a slučajno ima i njihov broj telefona. Zahvaljujem se glasu i nazivam drugi broj telefona s kojeg se javlja glas tako drugačiji od prvog, muški, neprivlačan i neljubazan. Unatoč tome, nakon više od pola sata čekanja i nekoliko nestrpljivo popušenih cigareta stiže moj prijevoz do hotela.
U hotelu, o kojem ne bih trošio slova sam proveo tu noć i čitav slijedeći dan dok me nisu u 23 h pokupili autom i nakon skoro dvosatne vožnje dovezli do pristaništa za pilotine (pilotski brodić). Moja pretpostavka da će jezero Ontario, ma kako golemo bilo ipak je samo jezero, biti mirno pokazala se kao savršeno pogrešna. Tridesetminutna vožnja pilotinom od desetak metara bila je sve samo ne ugodna, unatoč nesumnjivom iskustvu u upravljanju pilotinom dvojice članova posade, po svakakvim vremenskim uvjetima. Kako bi izbjegli valjanje, vozili su direktno na valove uzburkanog jezera tako da je pilotina divlje poskakivala, a skupa s njom i moj želudac. U jednom trenutku kad je pramcem bubnula o površinu nemirne vode jezera, a moj želudac nimalo radosno poskočio do grla, tip za kormilom me najljubaznije upitao ako patim od morske bolesti uz dobronamjernu opasku da je u kutu ispod mojih nogu prazna plastična kanta ako mi ustreba. Na što sam se slatko nasmijao, nimalo se praveći važan, (sad ja) uz opasku da nakon dvadeset i pet godina plovidbe i nisam osobito sklon tome, ali mu ipak hvala na brizi. Čovjek nikad ne zna.
Moj brod je bio još uvijek u vožnji kad smo pilotinom pristali uz njegov desni bok. Sad je još samo trebalo skupiti hrabrosti i u pravom trenutku se uspenjati na buškainu, skalu s drvenim stopama i grubim konopima upletenim kao rukohvatima, s podivljale pilotine. Radi pogrešno procijenjenog trenutka ili pokreta pilotine mogao sam se naći u hladnoj vodi jezera, ili gore.
Širenjem globalne trgovine, proširio se i sektor pomorskog prijevoza te postao najzastupljenija grana prometa.
Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), preko 80% svjetske trgovine odvija se brodovima. Pomorski promet odigrao je značajnu ulogu u spajanju različitih dijelova svijeta i neophodan je za globalnu trgovinu; piše Hubbig.
Transport morem je najjeftiniji i najstariji oblik prijevoza. Promet se obavlja na prirodnim trasama (more) te ne zahtijeva velika kapitalna ulaganja u izgradnju i održavanje prometnica, osim ako se radi o kanalima.
Troškovi transporta su također vrlo niski, što ovu vrstu prijevoza čini najpogodnijim za prijevoz glomazne robe na velike udaljenosti.
Vrste pomorskog prometa
Pomorski promet je neophodan za vanjsku trgovinu. Spojio je različite dijelove svijeta u jedno veliko tržište, a dijeli se na obalni transport i prekomorski transport.
Obalni transport je jedan od najvažnijih oblika prijevoza za transfer robe iz jednog dijela zemlje u drugu. Jeftiniji je i brži te je najpogodniji način transporta za prijenos teške, glomazne i jeftine robe.
Prekomorski transport obavljaju tri vrste brodova – linijski brodovi, brodovi bez određene linije ili tramp brodovi i tankeri.
Linijski brodovi imaju redovne rute, satnice i cijene. Obično se radi o floti brodova pod jednim vlasništvom. Pružaju jedinstvenu i redovitu uslugu te plove na unaprijed zakazan datum i vrijeme bez obzira na količinu tereta.
Tramp brodovi nemaju fiksne rute. Obično ne plove ako nisu puni teretom. Najčešće se iznajmljuju te su spremni na plovidbu bilo gdje i bilo kada, no nisu toliko brzi kao linijski brodovi. Tramp brodovi su najprikladniji za prijevoz sezonske i glomazne robe.
Tankeri su plovila posebno dizajnirana za prijevoz nafte, benzina i sličnih tekućina te imaju velike kapacitete spremnika.
Troškovi slanja pomorskim prijevozom
Pomorski promet čini preko 80% općeg prometa i prenosi ⅘ svjetske trgovine. Troškovi međunarodnog prijevoza ključna su komponenta trgovinskih troškova i ekonomskog razvoja.
Promet kontejnera danas je najrazvijeniji oblik prijevoza robe morem s kontejnerskim lukama kao glavnim čvorištima u kojima se odvija prekrcaj kontejnera. Najvažnija je karika u odvijanju međunarodne trgovine i opskrbnih lanaca te direktno utječe na razinu uspješnosti svjetskog gospodarstva.
U rastućoj ekonomskoj globalizaciji sve je veća potreba za otpremom većih količina tereta u najkraćem mogućem razdoblju. To je dovelo do izgradnje mega-brodova koji danas mogu prevesti ogromne količine robe s tisućama kontejnera u samo jednoj plovidbi.
Nekoliko je kriterija na kojima se zasniva cijena prijevoza pošiljaka u pomorskom prometu.
Prilikom određivanja vozarina, potrebno je prikupiti podatke o vrsti, težini i kapacitetu tereta, vrijednosti tereta, odredištu, smjeru i brzini prijevoza te veličini, broju i vrsti kontejnera.
U kontejnerskom prometu razlikuju se dva osnovna tipa prijevoza tereta, a samim time i dva načina obračuna vozarine: FCL (puni kontejner) i LCL (zbirni kontejnerski prijevoz).
Vozarine za FCL kontejnere su niže od LCL vozarina. FCL vozarine se koriste češće jer nemaju dodatne troškove utovara i istovara tereta za više krcatelja i/ili primatelja.
S druge strane, primjena LCL vozarina omogućila je jeftiniji pomorski transport malim pojedinačnim pošiljkama tereta koje samo djelomično iskorištavaju kapacitete standardiziranih kontejnera.
Osnovna vozarina predstavlja prijevoznu naknadu koja se obračunava za premještanje tereta. Osnovni elementi koji čine kontejnersku vozarinu su:
Osnovna vozarina (engl. The basic ocean freight – BAS)
Obvezni dodaci na vozarinu (engl. Container mandatory surcharges – CMS)
Vrijednosti dodatnih usluga (engl. Value added services – VAS)
Osnovni dodaci na vozarinu koji se najčešće primjenjuju su:
THC (engl. terminal handling costs), troškovi rukovanja terminalom – uključuje troškove rukovanja kontejnera u luci odredišta ili na terminalu. Usluga je primjenjiva na sve proizvode (određeni su u fiksnom iznosu za razdoblje u kojem kontejnerski brodari imaju sklopljene ugovore s operaterima kontejnerskih terminala)
BAF (engl. bunker adjustment factor), faktor za podešavanje bunkera – pokriva troškove brodskog goriva u situacijama kada se cijene goriva povećaju iznad određene razine (štiti brodare od stalnih promjena cijena goriva na svjetskom tržištu)
CAF (engl. currency adjustment factor), faktor prilagodbe valute – pokriva dodatne troškove uzrokovane tečajnim razlikama zbog korištenja različitih valuta plaćanja.
Ostale važne naknade na vozarinu koje treba spomenuti su: naknada u slučaju zakrčenosti luke, naknada za prijevoz opasnih tereta i nepovoljne vremenske prilike, sigurnosnu zaštitu brodova i lučkih prostora, prolazak broda kroz Sueski i Panamski kanal, naknada za izdavanje i izmjene teretnice i obradu dokumenata, zadržavanje punog ili praznog kontejnera na terminalu izvan odobrenog vremenskog roka, naknada za čišćenje kontejnera, izmjene teretnica, inspekcijske nadzore nad teretom u kontejnerima i drugo.
Koji prijevoz odabrati – cestovni, zračni, željeznički ili pomorski, u velikoj mjeri ovisi o vrsti robe koja se prevozi.
Izbor optimalnog i ekonomičnog prijevoza treba se temeljiti na svim glavnim čimbenicima kao što su veličina robe koja se izvozi i vremenski rok u kojem roba treba doći do odredišta.
Prednosti pomorskog prometa
Međunarodnu trgovinu nemoguće je zamisliti bez pomorske industrije. Pomorski promet je najučinkovitije, a u nekim situacijama i jedino moguće sredstvo za trgovanje robom.
Privlačan je mnogim tvrtkama, posebno velikim multinacionalnim kompanijama. Kao takav, ima niz prednosti.
Foto: Hubbig
Niska cijena
More je prirodni prometni put koji ne zahtijeva nikakve troškove izgradnje i održavanja pa je prijevoz tereta morem jedan od najjeftinijih oblika prijevoza robe.
U konkurentnom poslovnom okruženju većina tvrtki traži načine kako smanjiti svoje troškove. Troškovi transporta tereta jedni su od najznačajnijih troškova za tvrtku. Njihovo smanjenje može poboljšati cjelokupno poslovanje, dovesti do većih prihoda i veće profitabilnosti.
Usluge pomorskog prijevoza uglavnom su jeftinije od usluga zračnog prijevoza jer tvrtkama omogućuju isporuku robe u velikim količinama. Ako nemate hitnu pošiljku, pomorski prijevoz robe bit će financijski isplativiji u usporedbi sa zračnim prijevozom.
Veći kapaciteti
Brodovi mogu prenositi puno veće količine teške i glomazne robe.
Glavna prednost pomorskog teretnog brodarstva je rukovanje i prijevoz predimenzioniranim, teškim i glomaznim teretom. Takav teret uključuje velika vozila, opremu, građevinski materijal i slično.
Za razliku od cestovnog i zračnog prijevoza koji ne podnosi predimenzionalne pošiljke, težak ili velik teret idealan je za prijevoz morem.
Fleksibilna usluga
Ovaj oblik transporta pruža puno fleksibilniju uslugu koja se može prilagoditi individualnim zahtjevima.
Sigurnost
U usporedbi s bilo kojim drugim oblikom transporta, rizici od nesreća i kvarova u ovoj vrsti prijevoza su minimalni. Pomorski prijevoz najsigurniji je način slanja pošiljaka, a posebno slanja opasnog i zabranjenog sadržaja.
Brodovi su dizajnirani za siguran prijevoz opasnih materijala i opasnih tereta, a industrija je dobro upućena u rukovanje ovakvom vrstom robe.
Sigurnost pomorskog prijevoza u zadnjih se deset godina kontinuirano povećava. Zbog dodatne sigurnosti tereta, spremnici su dizajnirani za zatvaranje i zaključavanje tijekom prijevoza.
Nedostaci pomorskog prometa
Ovisno o situaciji, navedene prednosti ponekad neće biti dovoljne jer bi ovih nekoliko nedostatka moglo presuditi kod odabira odgovarajućeg oblika otpreme robe.
Brzina
Ako robu na odredište trebate prevesti u što kraćem roku, tada pomorski prijevoz neće zadovoljiti vaše potrebe.
Dostava pomorskim putem ponekad može potrajati duže (i do nekoliko tjedana) pa je ovakav oblik prijevoza neprikladan u situacijama u kojima je kratko vrijeme isporuke važan čimbenik. Zato je ovaj oblik prijevoza najbolji za vremenski neograničene isporuke.
Rizik prijevoza robe
Opcije pomorskog teretnog prijevoza nisu toliko pouzdane kao mogućnosti koje pruža zračni prijevoz. Na brodovima se mogu pojaviti različiti problemi pa uvijek postoji mogućnost da će vaša isporuka kasniti.
Na isporuku pošiljke mogu utjecati vremenski uvjeti (nevrijeme, monsuni i slično), potonuće brodova i izgubljeni kontejneri.
Unatoč napretku tehnologije praćenja, zbog nepovoljnih vremenskih prilika, praćenje lokacije i statusa pošiljke ponekad može biti nedostupno.
Nedostatak infrastrukture
Neki dijelovi svijeta nemaju luke i terminale pa ne mogu primiti velike brodove koji prevoze kontejnere.
Dokumentacija
Kod prijevoza robe morem, potrebno je ispuniti puno više dokumentacije nego za bilo koji drugi oblik prijevoza.
Dokumente je potrebno ispuniti točno i pažljivo kako bi se izbjegli problemi s carinjenjem i omogućio ulazak u luke i međunarodne plovne putove.
Benefiti pomorskog prijevoza
Ova vrsta prijevoza je jedna od najstarijih i najdostupnijih mogućnosti za prijevoz tereta jer oceani i plovni putovi prekrivaju većinski dio našeg planeta.
Međunarodna brodska industrija prevozi više od 80% svjetske robe. Uz alternativne opcije, poput zračnog, cestovnog i željezničkog prijevoza, pomorski prijevoz donosi niz benefita.
Ekonomičnost
Pomorski prijevoz ima najkonkurentnije troškove, posebno kada se teret prevozi na velikim udaljenostima.
Procjenjuje se da su troškovi pomorskog teretnog prijevoza četiri do šest puta jeftiniji od zračnog prijevoza tereta. S obzirom na statistiku, ovaj je prijevoz najjeftinija međunarodna mogućnost otpreme tereta.
Učinkovitost
Bez obzira na veličinu pošiljke, tvrtke za pomorski prijevoz robe obično mogu udovoljiti svim vašim potrebama.
Manje se pošiljke mogu grupirati s drugim teretom radi punjenja kontejnera, što omogućuje podjelu troškova usluga prijevoza, dok veći teret može napuniti jedan ili više kontejnera.
Plovila su dizajnirana za prijevoz velikih količina robe ili sirovina pa su idealan način za premještanje velike količine tereta.
Ekološka prihvatljivost
Potrošači su sve više informirani i svjesni problema zaštite okoliša i očekuju da će tvrtke u svom poslovanju i cijelom procesu opskrbnog lanca biti ekološki osviještene.
Brodovi pružaju najučinkovitiji način prijevoza i proizvode manju masu emisije ispušnih plinova nego bilo koji drugi način otpreme tereta. U usporedbi s cestovnim i zračnim prijevozom, prijevoz morem je ekološki najučinkovitije rješenje.
Pomorski prijevoz je popularna metoda uvoza i izvoza robe općenito, a posebno robe široke potrošnje koja se kreće na velikim udaljenostima. Očigledno je da će pomorski prijevoz do daljnjega ostati glavni izbor za dugoročnu isporuku većine proizvoda, od šećera i žitarica do voća i povrća. Usluga pomorskog prijevoza ekonomično je rješenje za slanje velike količine teretnih pošiljaka čija dostava nije vremenski ograničena.
Kao pokretačka snaga globalne ekonomske vitalnosti, pomorski prijevoz značajno doprinosi međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti.
Kapetan Hansen Crockett Gregory (1832. – 1921.) iz Camdena u američkoj saveznoj državi Maine ostvario je pomorsku karijeru, ali je u povijest ušao ne kao pomorac, nego kao čovjek koji je napravio rupu u krafni.
Oily Cakes, kako su se tada plosnate grudve tijesta koje su se pržile u ulju nazivale, najčešće su ostajale sirove u svojoj sredini; piše Otvoreno more. Jedan od načina da se tom problemu doskoči bio je i umetanje oraha ili lješnjaka u sredinu. Odatle potječe i kasnije ime uljanog kolača: dough-nut.
Hansen je, tada još šesnaestogodišnjak, smislio kako bi se taj problem mogao riješiti bez umetanja koštunjavog voća: u brodskoj je kuhinji uzeo poklopac s posude za papar i izbušio rupu u sredini tijesta. Kada je došao kući, to je pokazao svojoj majci. Njene su ravnomjerno ispržene krafne oduševile svakog kome ih je ponudila pa je krafna s rupom vrlo brzo osvojila svijet.