Brod za prijevoz stoke, pod hrvatskom brodarskom kompanijom i na kojem plovi čak 13 hrvatskih pomoraca, krenuo je prema Bliskom istoku, ali je vraćen u Australiju zbog sigurnosnih problema u Crvenom moru. Tako je glasilo objašnjenje stranih medija, no doznali smo da je brod zapravo vraćen zbog zabrinutosti za dobrobit stoke.
Australsko ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i šumarstva odlučilo je u subotu, 20. siječnja, prekinuti sagu i neizvjesnost nakon što su se pojavili medijski izvještaji da je brod natovaren s čak 8.000 ovaca i goveda krenuo na putovanje oko Afrike, navodi The Maritime Executive.
“Kako bismo osigurali zdravlje i dobrobit stoke na brodu MV Bahijah, ministarstvo je uputilo izvoznika da se pošiljka odmah vrati u Australiju”, rekle su australske vlasti u kratkom izvješću o situaciji na brodu koji je krenuo iz Fremantlea 5. siječnja.
Bahijah je relativno moderno plovilo od 7.900 DWT, izgrađeno 2010. godine i registrirano na Maršalovim otocima. Njime se upravlja iz Hrvatske, a brod je išao prema Jordanu s najnovijom pošiljkom životinja.
Kako su strani mediji naveli da brodom upravlja hrvatski brodar Korkyra Shipping, kontaktirali smo ih kako bi doznali više o situaciji. “Komercijalno ne operiramo brodom Bahijah već brodovlasniku pružamo tehničke i kadrovske usluge (Technical and Crew Managers), pa nismo upoznati sa svim detaljima vezanim uz donošenje odluke o vraćanju broda u Australiju”, objasnili su.
Zbog prvotne odluke promjene rute oko Afrike, oni su upozorili vlasnike (koji su i komercijalni operatori brodom) da je radi sigurnosti broda, posade i tereta potrebno osigurati dodatne količine goriva i hrane za stoku u Južnoj Africi.
“Vlasnik je odmah pristupio rješavanju tih problema, ali je u međuvremenu dobio nalog od australskih vlasti za povratak broda u Australiju, gdje će se odlučiti hoće li se i na koji način putovanje obaviti”, istaknuli su.
Vlasnik mora poštivati odluke australskih vlasti, a oni će poštivati odluke vlasnika, sve u skladu s pomorskim zakonima i pravilima koji reguliraju njihovo postupanje.
Kazali su nam da je stoka u sasvim dobrom stanju i da se za nju uredno brinu članovi posade koji rade kao stočari na brodu, kao i australski veterinar koji prati stoku.
Objasnili su da se radi o modernom brodu koji je namjenski izgrađen za prijevoz žive stoke, sa sofisticiranom opremom za hranjenje i piće, ventilaciju, čišćenje i svom ostalom opremom koja omogućava visoki standard prijevoza žive stoke.
Na pitanje ima li na brodu hrvatskih pomoraca, kažu da su svi časnici, uključujući zapovjednika broda i upravitelja stroja, te kadeti i glavni kuhar hrvatski državljani. Dakle ukupno 13 hrvatskih pomoraca, koji već godinama plove na tom brodu.
Neki brodovi Korkyre su već prošli Crvenim morem bez problema, te ističu činjenicu da svaki pomorac daje pristanak za ostanak na brodu koji plovi tom rutom, a ako to ne želi osigurana mu je zamjena.
“Posada na našim brodovima je osigurana kroz uobičajeno pomorsko osiguranje (P&I) koje uključuje i ratne rizike. Što se tiče fizičkog osiguranja, primjenjuju se sve raspoložive mjere propisane od strane zastave broda kao i procedura kompanije uz angažiranje profesionalne oružane pratnje”, poručuju iz Korkyre.
Naglašavaju da ne znaju koliko će sadašnja situacija utjecati na njihovo poslovanje, ali da “sigurno neće pomoći”. Prijevoz žive stoke je specifičan posao jer je trajanje putovanja ograničeno karakterom tereta pa svaka izmjena rute putovanja predstavlja problem, što se vidi i iz ovog slučaja.
“Daljnji razvoj situacije je teško predvidjeti s obzirom na to da se radi o vrlo nestabilnom dijelu Svijeta. Plovidba Crvenim morem i dijelom Indijskog oceana je i prije spadala u zonu visokog rizika, a dodatno ometanje prolaza kroz Crveno more od strane Huta sigurno stvara ogromne štete svjetskoj trgovini pa je za očekivati da će veliki svjetski igrači reagirati vojno na trenutačnu situaciju”, poručili su iz kompanije.
Hoće li to pomoći, tek je za vidjeti. Ali iz Korkyre navode da treba napomenuti kako do sada nije bilo ljudskih žrtava ni većih materijalnih šteta iako se u svakom trenutku, pa i sada, u Crvenom moru nalazi i plovi veliki broj brodova.
Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) objavila je zabrinjavajuće podatke o porastu broja napuštenih brodova u 2023. godini.
Tijekom prošle godine prijavljena su ukupno 132 slučaja napuštanja posade, što je 13 više nego 2022. godine, kada je zabilježen dotad rekordan broj abandonmenta. Povećanje je to od ukupno 10,92 %, a veliku većinu tih slučajeva (129) prijavio je ITF.
ITF je otkrio i strašan podatak da je na spomenutih 132 plovila napušteno ukupno 1.676 pomoraca, što je prema podacima ITF-a preko stotinu više nego lani. Dugovanja prema pomorcima u 129 slučajeva koje je prijavio ITF iznose preko 12,1 milijun dolara. ITF je dosad zaprimio više od 10,9 milijuna dolara neisplaćenih plaća za pomorce sa 60 napuštenih brodova, no bit će potrebno još vremena za rješavanje slučajeva. Ukupan iznos vjerojatno će još rasti kako se budu javljali i drugi pomorci koji nisu zaprimili plaće.
Indija, jedna od najvećih pomorskih nacija, ujedno je imala i najveći broj napuštenih pomoraca. ITF je izvijestio da je prijavljeno više od 400 slučajeva koji su uključivali indijske pomorce.
“Porast broja napuštanja pomoraca je neprihvatljiv. To je posljedica industrije u kojoj je pomorac postao potrošna roba. Pomorci i njihove obitelji plaćaju cijenu pohlepe brodovlasnika i podnose neljudske posljedice sustava koji ugrožava njihovu dobrobit, dostojanstvo i temeljna ljudska prava”, rekao je Steve Trowsdale, koordinator Inspektorata ITF-a.
“Inspektori ITF-a obavljaju nevjerojatan posao, pozivajući na odgovornost brodovlasnike koji se pokušavaju izvući od svojih postupaka i tretiranja pomoraca kao suvremenih robova.”
Prema Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. (MLC), posada se smatra napuštenom ako brodovlasnik ne želi pokriti troškove repatrijacije pomorca; ako je napustio pomorca bez potrebnog uzdržavanja i potpore, a što uključuje: odgovarajuću hranu, smještaj, zalihe pitke vode, neophodno gorivo za opstanak na brodu, te potrebnu medicinsku skrb; ili je na drugi način jednostrano prekinuo svoje veze sa pomorcem, uključujući neisplatu ugovorne plaće tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca.
Abandoned Seafarer Log, tromjesečni bilten koji mapira slučajeve napuštanja pomoraca diljem svijeta, ističe da je najviše slučajeva zabilježeno na Bliskom istoku, a posebno u UAE.
Panama je na vrhu popisa prema državi zastave s 23 slučaja, a slijede Palau s 12 i Kamerun s 11 slučajeva. U osam zabilježenih slučajeva nije poznata zastava broda.
Četiri registra koje je istaknuo ITF – Kamerun, Komori, Tanzanija i Togo – nalaze se na crnoj listi Pariškog memoranduma zbog lošeg održavanja i sigurnosti. Ostala tri – Panama, Palau i St Kitts – nalaze se na sivoj listi.
Foto: ITF
Organizacije za pružanje pomoći i dobrotvorne udruge također priskaču u pomoć pomorcima koji ostanu bez zaliha hrane ili novca za troškove repatrijacije. Prošle godine, RightShip, druga grupacija neovisna o ITF-u, izvijestila je da je zabilježila 103 slučaja u kojima se procjenjuje da su napuštena 1.682 pomorca. Ukupno je u posljednja dva desetljeća napušteno gotovo 10.000 pomoraca na više od 700 brodova.
Grčka televizijska kuća u petak je objavila zastrašujuću snimku raketiranja grčkog broda koje se prošlog tjedna dogodilo u Crvenom moru.
Podsjetimo, hutisti su 16. siječnja oko 13:45 sati po lokalnom vremenu ispalili su projektil (najvjerojatnije protubrodski balistički projektil – ASBM), koji je pogodio bulker Zografia (55.000 dwt) pod zastavom Malte, objavio je The Maritime Executive. Brod je plovio od Vijetnama prema Izraelu, a napad se dogodio u južnom Crvenom moru, oko 100 nautičkih milja sjeverozapadno od jemenske luke As-Salif (Port of Saleef), navodi gCaptain.
Projektil je pogodio brod i udario u prazan skladišni prostor (bulker u trenutku napada nije prevozio teret). Posada je prijavila manju štetu, a srećom, nije bilo ozlijeđenih. Brod je i dalje bio sposoban za plovidbu i nastavio je svoje putovanje.
Exclusive footage of dry bulk vessel Zografia (56,894 dwt, 2010) hit by a Houthi missile 3 days ago: pic.twitter.com/ysCPJQ879y
Na snimci se mogu jasno vidjeti članovi posade na palubi kako bježe u zaklon nakon eksplozije, a kada se snimka uspori, može se razaznati i projektil. Pravo je čudo da nitko nije stradao.
Foto: gCaptain
Ovaj napad uslijedio je dan nakon raketnog napada na M/V Gibraltar Eagle, u vlasništvu američke tvrtke Eagle Bulk Shipping, u Adenskom zaljevu.
U četvrtak je indijska mornarica objavila fotografije koje pokazuju oštećenje na drugom brodu za rasuti teret, M/V Genco Picardy, koji je pogođen 17. siječnja.
Najveći brod za prijevoz automobila s dual-fuel pogonom na LNG zaplovio je ranije ovog tjedna u floti SAIC Groupe, istaknutog kineskog proizvođača automobila.
Brod, imena SAIC Anji Sincerity, izgradilo je kinesko brodogradilište CSSC Jiangnan isključivo za SAIC Anji Logistics, podružnicu SAIC Grupe.
S kapacitetom za prijevoz 7.600 automobila, brod je prema riječima kompanije Saic Motor najveći dual-fuel Ro-Ro brod s pogonom na LNG na svijetu, čime je kompanija postavila nove standarde u industriji. SAIC Anji Shipping, podružnica Anji Logistics, upravljat će brodom na međunarodnim rutama, javlja Offshore Energy.
SAIC Anji Sincerity opremljen je najmodernijom naprednom tehnologijom, a prevozit će razna komercijalna vozila i opremu. Na svojem prvom putovanju zaplovit će prema Europi, s više od 5.000 raznih vozila.
Brod, dug 199,9 metara i širok 38 metara, klasificirat će i DNV i Kinesko klasifikacijsko društvo (CCS). Opremljen je LNG WinGD dual-fuel motorom koji će doprinijeti smanjenju emisija ugljičnog dioksida, u skladu s ekološkim ciljevima SAIC-a.
Grupacija navodi da se njezina podružnica Anji Logistics može pohvaliti najvećom flotom među kineskim proizvođačima automobila. Flota se sastoji od ukupno 31 broda za prijevoz automobila različitih tipova, koji plove na sedam međunarodnih ruta, uključujući jugoistočnu Aziju, Meksiko, zapadnu Južnu Ameriku i Europu.
Tijekom sljedeće tri godine, Anji Logistics planira povećati svoju flotu s dodatnih 14 brodova kapaciteta od 7.000, 7.600, 7.800 i 9.000 CEU. Uz brodove s pogonom na LNG, kompanija je također uložila u novogradnje s mogućnosti pogona na metanol.
Iza snažnog širenja SAIC-ove flote krije se brzi rast poslovanja tvrtke u inozemstvu. U 2023., SAIC je diljem svijeta prodao 1.208.000 vozila, što je porast od 18,8 % u odnosu na godinu ranije. SAIC je već osam godina vodeći kineski proizvođač automobila, što je pomoglo Kini da po prvi put u povijesti nadmaši Japan i postane vodeći svjetski izvoznik vozila.
Nakon Drugog svjetskog rata, Italija je uspostavila nekoliko dužobalnih brodskih putničko-teretnih linija od kojih su neke doticale i istočno jadranske luke, a među njima í Dubrovnik. Iz Venecije su u grušku luku većinom uplovljavali San Marco i San Giorgio u vlasništvu državnog brodara Adriatica Line. Naravno to su bili linijski brodovi, ali će nakon rekonstrukcije San Giorgio pod drugim imenom do nas kasnije često dolaziti i na kružnim putovanjima.
Izgrađen je kao novogradnja broj 1513 u tršćanskom brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’ Adriatico daleke 1956. godine, imao je 5.067 bruto tona, bio je dug 112 i širok 16 metara. U tri putnička razreda mogao je prevesti 220 putnika i 120 članova posade te 1.433 tone generalnog tereta. Dva sedam cilindarska FIAT motora ukupne snage 4.800 kW omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 17 čvorova. Plovio je većinom oko talijanske “čizme” iz Venecije do Genove za što mu je trebalo ukupno 12 dana, ali i prema Pireju, Istanbulu i Izmiru, piše Dubrovački dnevnik.
Foto: Dubrovački dnevnik
SAN GIORGIO
Kada je zanimanje za ovakvim transportom potpuno nestalo, San Giorgio je 1976. prodan grčkom brodovlasniku Georgeu Kyrtatasu koji ga je kompletno preuredio u brod za kružna putovanja. Pod novim imenom City of Andros plovi iz Pireja na kratkim krstarenjima u trajanju od tri ili četiri dana, sve do 1984. kada ga je kupio novi brodar Ocean Cruise Lines, luksuzno ga preuredio i dao mu novo ime Ocean Islander.
Sljedećih pet godina plovio je ljeti iz Venecije istočnim Sredozemljem, a zimi u Karibima. Prvi put s ovim imenom je uplovio u Gruž dana 2. svibnja 1985. nakon čega je do 1990. godine uplovio još ukupno 84 puta. Ostalo je zabilježeno da je te 1985. dolazio 25 puta. Čini dvogodišnju stanku da bi 1988. između 5. svibnja i 24. rujna doplovio 20 puta s tjednim itinererom: Nica, Costa Smeralda ili Portofino, Sorrento, Taormina, Katakolon, Krf , Dubrovnik, Venecija i obratno.
Foto: Dubrovački dnevnik
U listopadu iste godine poduzeo je putovanje tičući luke: Barcelona, Nica, Cerdena, Portofino, Capri, Sorento, Taormina, Katakolon, Dubrovnik, Venecija, Krf i Barcelona. Sljedeće 1989. godine posjećuje nas 18 puta, a 1990. godine 21 put. Otplovio je konačno 21. listopada 1990. prema Indijskom oceanu. Ostao je zabilježen kao putnički kruzer koji nas je relativno kratko vrijeme posjećivao, ali kada je to činio, bilo je to doista intenzivno.
Godine 1990. ponovo mijenja vlasnika, ovaj put ga kupuje švicarski brodar Starline Cruises koji ga daje u najam African Safari Cluba. Pod novim imenom Royal Star plovi Indijskim oceanom. Ponovo je 1992. raskošno rekonstruiran od kada pod zastavom Bahama na svojim palubama može ugostiti svega 200 putnika. Godine 2009. zadnji put mijenja ime u Ocean Mist te na kraju 2012. završava svoja putovanja u indijskom rezalištu brodova Alang, ističe Dubrovački dnevnik.
SAN MARCO
Brod blizanac San Marco je izgrađen iste 1956. godine u istom brodogradilištu. Postoji zabilježeni podatak da je u luku Gruž uplovio prvi put s putnicima bez tereta 2. studenog 1970. godine u 7:00 sati. Nakon trogodišnje stanke ponovo je došao 1974. i imao je ukupno 10 uplovljavanja da bi sljedeće 1975. doplovio još četiri puta te je 3. svibnja iste godine posljednji put napustio Dubrovnik. Godine 1977. prodan je grčkom brodaru Cycladic Cruises iz Pireja za kojeg plovi pod imenom City of Myconos sve do 1991. godine kada je raspremljen u zaljevu Perama pored Pireja u Grčkoj. Dana 12. prosinca 1996. u jakom nevremenu se otrgnuo sa sidrišta, prevrnuo, te je na kraju potonuo.
Iako je DDR nastao nakon Drugog svjetskog rata, Jugolinija je, kao ratnu reparaciju pri osnutku, 1947. godine, od Njemačke dobila parobrod Malaga, koji je izgrađen u brodogradilištu Neptunwerft Rostock Schiffswerft & Maschinenfabrik G.m.b.H., za poznatog njemačkog brodara Roberta M. Slomana Jr. Iz Hamburga. Jugolinija mu je dala ime Vis, a 1969. godine, kao i mnogi drugi brodovi, završio je u floti Lošinjske plovidbe da bi već sljedeće godine završio u splitskom rezalištu. Imao je samo 3.150 tona nosivosti, a pogonio ga je parni stroj dvostruke ekspanzije uz pripomoć niskotlačne turbine od 1.177 kw brzinom od pristojnih 11 čvorova, piše Novi list.
U floti Parobrodarskog društva Marović (Omišalj/Sušak) plovio je od 1931. do 1934. godine parobrod Tivat koji je izgrađen 1903. godine u brodogradilištu Neptun Werft A.G. u Rostocku kao Mimi Horn (H.C. Horn, Lubeck). Nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, nalazimo ga u vlasništvu francuske vlade, a 1921. godine postaje Maid of Crete (Embiricos Line, London). Marović ga prodaje 1934. godine kada postaje Trade (Fenchurch S.S. Co. Ltd., London), a godinu dana kasnije prodan je i postao Pasubio (E. Milano & Co., Trieste). Kasnije, 1940. godine vlasnik je Angelo Parodi fu Bartolomeo iz Genove, a 16. veljače 1943. godine torpedirala ga je britanska podmornica HMS Unrivalled u plovidbi Crotone-Messina.
Jugolinija
Prvi brod izgrađen za riječku Jugoliniju u istočnonjemačkom brodogradilištu VEB Warnowwerft u Warnemundeu dobio je ime Baltik. U flotu je ušao 1974. godine, ali je 23. travnja 1993. nakon izlaska iz luke Bandar Imam Khomeini u plovidbi za Dubai rasparao dno na nepoznatom potonulom objektu i potonuo za dvadesetak minuta. Posadu su spasili lokalni ribari i jedan tegljač. Autor je imao priliku otići po brodolomce na aerodrom u Trstu autobusom. Među posadom bio je i susjed čiju je suprugu poštar dobro prestrašio: javio telefonom da ima telegram od Jugolinije, da je brod potonuo i da su svi članovi posade – stradali.
Stradao je i brod Krasica (Jugolinija) izgrađen u drugoj polovini 1977. godine: 7. listopada 1980. godine granatiran je i napušten od posade u luci Khorramshahru na rijeci Shatt-al-Arab tijekom Iračko-iranskog rata. Brod su preuzeli Iračani kao ratni plijen te je premješten – otegljen u Basru. U prosincu 1981. godine Jugolinija prepušta brod osiguravatelju te je 1990. prodan – postao je Ethnos (Emery Naviera S.A. iz Paname). Šest godina kasnije izbrisan je iz upisnika brodova.
Foto: Novi list
Slijedili su Topusko (290) i Drvar (391); prvi je ostao u floti do 1994. godine kada je postao Franka (Renzlor Securities Corp., Panama/Lošinjska plovidba iako se u monografiji tog brodara ne spominje), a 1999. doplovio je u rezalište u Chittagongu. Drugi je također 1994. godine prodan panamskoj kompaniji Renzlor Securities Corp, dvije godine kasnije postaje Mattz Spica, 1998. ime mu je skraćeno u Spica da bi bio 1999. godine nasukan u rezalištu Alang.
Mošćenice su izgrađene 1977. godine, a 28. listopada 1981. njegova je posada spasila 39 pomoraca, žena i djece, pred talijanskom lukom Crotone s tankera Chemical Challenger (vlasnik Gadot-Yama, Tel Aviv, zastava Liberije) na kojem se dogodila eksplozija. Mošćenice su ostale uz tanker do dolaska talijanskog ratnog broda Ardito. Spašeni su iskrcani u luci Crotone, nakon čega je brod proslijedio svoju putovanje prema lukama Srednjeg istoka. Brod je doplovio u indijsko rezalište Alang 8. prosinca 1998. godine. Početkom kolovoza 1984. godine, brod Mošćenice u plovidbi iz tajlandskog Pukheta prema Rijeci, oko 200 milja od Jeddaha, primio je poruku da je tanker Oceanic Energy naletio na minu. Bio je udaljen oko 25 milja od njega, a kad se približio, imao je što vidjeti, razneseni pramac. Bile su dvije eksplozije: jedna od mine, druga od plinova u praznim tankovima. Tanker je tonuo, ali dogodilo se čudo – u jednom trenutku prestao je tonuti. Mošćenice je ostao u blizini do dolaska tegljača, a onda oprezno do Sueza zbog mina. Svoje plovidbe Mošćenice je okončao 8. prosinca 1998. u rezalištu Alang.
Iste godine izgrađen je i Motovun koji je cijeli vijek plovio u vlasništvu Jugolinije te je 30. travnja 1999. doplovio u Alang. Krk je izgrađen 1977. godine, a 1999. je prodan te je postao Rice Express (Apple Maritime Co.) te je nastavio ploviti u menadžmentu Lošinjske plovidbe – Brodarstvo do 7. studenog 1999. kada je doplovio u Alang, navodi Novi list.
Foto: Novi list
Ostala su posljednja dva broda Jugolinije izgrađena u Warnemundeu: Slovenija je preuzeta 1980., a Vojvodina 1981. godine. Slovenija je od kraja 1998. do prosinca 1999. bio na mrtvom vezu u Lamjani, da bi doplovio 29. prosinca te godine u tursko rezalište Aliaga. Vojvodina se 3. srpnja 1989. na izlasku iz ustave Miraflores (Panamski kanal) sudarila s filipinskim brodom Ballena odnosno kanadskim tegljačem Guia koji se nalazio uz bok filipinskog broda. Došlo je do probijanja oplate i prodora mora, a brod se i nasukao. Dolaskom visoke vode, odsukan je i otegljen u Bilbao gdje privremeno popravljen. U rujnu 1992. za vrijeme blokade riječke luke od strane JRM-a, brod je preimenovan u Grobnik. Desetog rujna 1999. godine arestiran je u Durbanu, a 6. veljače 2000. doplovio je u Alang.
Slobodna plovidba
Vardar je izgrađen za Slobodnu plovidbu, Šibenik 1990. godine. Već sljedeće godine dat je u najam te postaje Vardar Delmas, 1992. postaje Torm America, a 1997. mijenja ime u Tijesno (S.P. Shipping Co. Ltd., Kingstown/Slobodna plovidba, Šibenik). Već 1998. je prodan te postaje opet Torm America (Sea Charm Marine Enterprise, Kingstown), a 2002. postaje MSC Patricia (Cia Naviera Patricia S.A., Panama). U rezalište Alang dolazi 29. lipnja 2012. godine.
Vodice su izgrađene 1986. godine za Slobodnu plovidbu, Šibenik, a 1992. registriran je u St. Vincentu i Grenadinima (S.P. Shipping Co., Kingstown). Godinu dana kasnije postaje Koral (Renzlor Securities Corp., Kingstown) te iste godine Mayor (Gregonavis Shipping S.A.), 1999. je u najmu kao Torm Brooklyn, a 2003. je opet Mayor (Lavantara Shipping, Valletta) i iste godine Safmarine Douala. Sedam godina kasnije prodan je i postaje Yuan Cheng (Yong Ding Men Shipping). U rezalište Alang odlazi 6. listopada 2012. godine.
Foto: Novi list
Jezera su izgrađena 1987. godine te su odmah date u najam Hapag-Lloydu pod imenom Borussia, da bi 1991. kratko ponovno bila Jezera te odlazi opet u najam kao Jezera Delmas, ali s matičnom lukom Kingstown (S.P. Shipping Co. Ltd.). Dvije godine kasnije mijenja ime u Francois de Sale, pa mijenja cijeli niz imena: 1994. je Torm Brigitte (KS UI Brigitte/A.S. Dampskibssekabet Torm, Hellerup), 2003. je Aeolian Sky (Arctic Breeze Shipping Ltd./Swissmarine Inc.), 2006. je Safmarine Texas, a u rezalište Alang odlazi kao Texas 13. siječnja 2012. godine. Američka carina je 2003. godine u luci Camden na brodu Torm Brigitte pronašla 23 »slijepa« putnika, ukrcani u Abidjanu i kilogram heroina.
Brod Merkur Bay (Merkur Bay Shipping/F.A. Vinnen, Monrovia) izgrađen je 1981. godine u brodogradilištu Neptunwerft u Rostocku. Prije nego je ušao u flotu Slobodne plovidbe 1989. godine promijenio je više imena (Andean Condor, Hapag Lloyd Pampa i Matador), a onda je dobio ime Tijesno (registriran za Puffin Maritime S.A.). Kasnije mijenja imena kao na traci: CGM Guyana, Pal Vassilis, CGM Amazonia, Amazonia, Floria I, Oriental Star i New Oriental. Udario je u stijene vijetnamske obale 4. listopada 2008. godine i – potonuo.
Jadroplov
Splitski Jadroplov je 1987. i 1988. nabavio dva vrlo slična broda (tip MBC – kombinacija bulker/kontejnerski brod) izgrađena u istom istočnonjemačkom brodogradilištu VEB Mathias-Thesen-Werft, Wismar. Brod je imao 22.042 tone nosivosti, te mogao prevesti 841 kontejner s pogonom motora MAN (VEB Dieselmotorenwerke, Rostock) od 11.200 KS brzinom od 15,5 čvorova. Prvi je dobio ime Split, a izgrađen je kao Paloma (Partenreederei m.s. Paloma, Hamburg, man. F. Lieisz). Mnogo toga događalo se 1983. godine: najprije je brod dat u najam (ime Finnsailor), pa vraćen te prodan – Mira (Mira Shipping Pte. Ltd., Singapore/H. Zeppenfeld). Plovi pod singapurskom zastavom dok 1987. nije u floti Mid-Adriatic Shipping & Trading Inc., Panama, stranoj tvrtki splitskog Jadroplova (zastava Jugoslavija), a 1991. upisan je u upisnik države St. Vincent i Grenadini te mu je matična luka Kingstown. Prodan je 1998. godine i postaje Athanassia (Igloo Tiger Maritime, Limassol), često je dat u najam: Cape Barren (SCL Equator), a 2004. je prodan i postaje Parsian (Megaship Management). Dvije godine kasnije postaje Ocean Frontier (Qeshm Bonyad Shipmanagement, Panama), a 27. veljače 2009. godina nasukan je u rezalištu u Šangaju.
Drugi brod dobio je ime Solin (23.240 tona nosivosti, 863 kontejnera, motor MAN od 9,500 KS), izgrađen je kao Spyros A Lemos (Thalassoporos Corp., Pirej, man. N.S. Lemos) i kod tog brodara ostaje dok nije registriran na tvrtku Mid-Adriatic Shipping & Trading Inc. Panama pod jugoslavenskom zastavom (1991. Adria Maritime Ltd., Valletta, zastava Malte, 1993. Salona Maritime Co., Valletta). Prodan je 2001. godine nakon dokovanja u Lamjani te postaje Flame (Sunseeker Shipping Ltd., Valletta), a 2004. postaje Thor Tribute (Thor Tribute Shipping Co Ltd/Thorensen & Co). Šest godina kasnije prodan je (Cetrade International Ltd., Panama/Nobpac Shipping Pte., Panama) pa mijenja ime u Bukit Timah. Odlazi 5. svibnja 2011. godine u rezalište Gadani Beach.
Ostali
Brod Orebić izgrađen je u brodogradilištu Schlicting & Co., u Travemundeu kao Siegried Lehmann 1958. godine za Lubecker Stauereikontor Hans Lehmann, Lubeck, 1962. postaje Anna Vera (Altenbucker Reederei Walter Sporlender, Berlin), a 1967. Orebić u floti riječke Jadrolinije. Četiri godine kasnije je u floti Obalne plovidbe Split, 1973. u Vranjicu je preuređen za prijevoz cementa, a 1982. je u floti Splitske plovidbe (1991. Cement Transport & Shipping Co. Ltd., Kingstown/manager Splitska plovidba). Godine 2010. nasukao se na plićinu Gumanac (Ploče), a 2015. u nevremenu na Marjan (Split), izrezan je 2015. u Vranjicu.
Brod Tipperary (Shelbourne Shipping Co, Dublin), kontejnerski brod (74 teu), a 1974. postaje brod za prijevoz općeg i teškog tereta (dvije dizalice po 350 tona). Izgrađen je 1969. godine u brodogradilištu Schlichtingwerft, Travemunde. Godine 1974. postaje Thor Scan (Scan Heavy Shipping Co., Willemstad/ Bjaesberg), a Atlantska plovidba, Dubrovnik kupuje ga 1980. godine i daje ime Jahorina. Prodan je 1987. i mijenja ime u Hori (Orville Cia Naviera S. A., Kingstown), a 1988. postaje malezijski Lin Petaling (Lin Lin Shipping Sendirian Berhad Kuching). Već sljedeće, 1989. prodan je u Singapur i postaje Equator Jade (Thong Soon Navigation (Pte.) Ltd.). No, 1998. godine vlasnik je u stečaju, te je brod napušten u brodogradilištu Sintai Industri u Batamu (Indonezija). Iz upisnika brodova izbrisan je 2011. godine, navodi Novi list.
Mali brod (66,5 x 9,9 metara) Kupa (Obalna plovidba Split), također je izgrađen 1957. godine u brodogradilištu New Schlichting Werft u Travemundeu (Lubeck) kao Bestik (Otto Christian Bohme, Oslo). Godine 1971. postaje Normannvaag, a tri godine kasnije, Kupa. Brod se 21. veljače 1984. nasukao u kanalu Sv. Ante (Šibenik) te je izrezan u ožujku iste godine u Splitu.
U floti Mediteranske plovidbe iz Korčule plovio je brod Kučište (Magis Shipping S.A.) izgrađen 1981. godine u brodogradilištu Neptun VEB iz Rostocka kao Yiannis L. (Belvedere Investment Trust Inc., Panama). Kasnije je, kod istog brodara mijenjao imena: Supertramp i Sascha Green. Do ulaska u flotu našeg brodara plovio je kao Horsham (Imperials Ltd.) te Novi Beograd (Beoplov, Beograd). Prodan je 1998. godine i postao Baltic Trader, a 2007. postaje Aniva (Key Developments S.A.). Svoje plovidbe završava 22. travnja 2014. godine kada je nasukan na plaću rezališta Alang.
Strava u Alexandriji
Luka je bila zakrčena, na sidrištu s lijeve strane Drvara grčki brod Deka Concorde, s desne ruski Kozmonavt. Vjetar je ojačao, sidro grčkog broda je zaoralo te je udario u pramac Drvara. I Drvaru su oba sidra popustila, krma se nasukala, a pramac je udario o ruski brod. Dio posade se spustio na obalu pokušati staviti autogume između trupa i stijena. Punih 28 sati sprječavalo se najgore: pojačani su vezovi na krmi prema kontejnerskom terminalu. No, konopi su strugali po ogradi terminala: posada je srušila armirano-betonsku ogradu u duljini od pet metara. Kad se nevrijeme smirilo, lučke vlasti su došle procijeniti štetu na – ogradi. Nakon svega, prvi časnik s ruskog broda došao se požaliti da mu je pramac Drvara ušao u kabinu i uništio – WC školjku… Naime, i taj brod je bio građen u DDR-u, pa je imao posebne školjke koje se nigdje drugdje nisu mogle nabaviti.
– Tivat, izgrađen 1981.; 1999. Nativa (Grupo Punta Arena Corp., Panama); 2005. Taurus (Rag Maritime Co., Kingstown); 2009. Sea Star (Sun Rise Shipping & Trading, Sharjah); 25. kolovoza 2009. potonuo u Crvenom moru nakon prodora mora u strojarnicu; napušten; CTL
– Kupres, izgrađen 1987.; 1992. Rama (White Star Shipping Co. Ltd., Limassol); 1996. Torm Agnete (Loyal Chartering Corp.); 2003. Aeolian Sun (New Light Shipping, Limassol); 2006. Safmarine Angola; 2012. Angola (Oceanstar Management Inc. Athens, Limassol); 28. svibnja 2012. rezalište Chittagong
– Risan, izgrađen 1981.; 1999. Tirisa (Orinoco Panama Corp., Panama); 2001. Splendour (Savannah International Navigation, Panama); 2004. Lady Flora (Flora Maritime, Tartous); 2008. Blue Lady (Den Sanayi ve Ticaret, Istanbul); 2010. Destiny (Paruma Maritime Inc.); 20. lipnja 2011. rezalište Chittagong
– Lovćen, izgrađen 1982.; 1999. Aegis (Savitel Shipping, Limassol); 2003. Anhui Hope (Anhui Ocean Shipping Co., Homg Kong); 2004. Ever Power (Ever Power Shipping, Hong Kong); 2006. Pheaton (Shanghai Vasteast International Shipping Management); 27. studenoga 2008. požar Luojing (Shanghai); 30. rujna. 2010. rezalište Chittagong
– Durmitor, izgrađen 1982.; 1999. Anais (Rolisa Shipping, Limassol); 2007. Unitec (Unitec Maritime Ltd., Hong Kong); 22. rujna 2009. rezalište
– Herceg Novi, izgrađen 1981.; 18. kolovoza 1996. Sudar s brodom Ming Galaxy; potonuo kod Singapura
Prekookeanska plovidba, Bar
– Morača, izgrađen 1990.; 1995. Norviken; 1997. Lim (Ana Shipping Ltd/Prekookeanska plovidba, Bar); 1999. Tekeze (The Ethiopian Shipping Lines); 2015. Tika (Venus Shipping Inc.); 10. veljače 2016. rezalište Gadani Beach
Od početaka na Jugotankeru, preko navigacije svjetskim morima na domaćim i stranim kompanijama, pa do karijere inspektora u brodogradilištu, i konačno voditelja ureda kompanije za koju je nekoć plovio – Boris Matijašević gotovo je cijeli svoj život posvetio pomorstvu. Sada uživa u zasluženoj mirovini. Kao što ga je nekoć njegov otac savjetovao kako biti dobar pomorac, tako i on svoja znanja danas prenosi na svog sina, na što je naročito ponosan. U našem razgovoru, Matijašević se, uz poneke savjete za mlade kolege pomorce, osvrnuo i na problematiku sve više mladih pomoraca koji danas odustaju od pomoračke karijere…
Kako ste se odlučili za karijeru u pomorstvu? Što Vas je tu zadržalo?
Mislim da se moja priča ne razlikuje puno od klasičnih priča mnogih pomoraca.
Dolazim iz Kožina, malog dalmatinskog mjesta kod Zadra, u kojem živim skoro čitav svoj život, a koje je dalo velik broj pomoraca. Tradicionalno pripadam pomorskoj obitelji te sam tu tradiciju i ja nastavio. Otac je bio pomorac, što je, vjerujem, utjecalo na moju odluku da se kasnije odlučim za posao u pomorstvu/na brodu. Zatim se i jedan od mojih sinova odlučio za isto, te je drugi časnik stroja na kruzeru.
Upisao sam Pomorsku školu u Zadru, nautički smjer, gdje se zapravo još više vezujem za pomorstvo i buduće zanimanje. Ponajviše zahvaljujući izvrsnoj ekipi profesora i profesionalaca, koji su voljeli svoj posao, dali nam onaj inicijalni “boost” i otvorili oči za ovo časno, teško, ali uvelike interesantno zanimanje. Tek kasnije sam shvatio što znači: “It’s not just a job, it’s an adventure.”
Foto: Privatna arhiva
Nakon srednje Pomorske, dolazi godina kadeture na Jugotankeru, zatim Poručnički ispit i dobivanje licence za časnika palube, što je za mene bila posebna čast. Nakon odrađenog vojnog roka u mornarici, upisujem Višu Pomorsku Školu u Rijeci, gdje sam diplomirao nautiku 1983. i dao se u potragu za što bržim ukrcajem na brod.
Tako sam svoj prvi ukrcaj kao treći časnik palube odradio na tankeru Ante Banina, koji je zapravo zapečatio moju sudbinu kao pomorca/tankeraša i ucrtao kurs mojoj karijeri.
Možda su se moje karte tako dobro posložile, ali s velikim zadovoljstvom mogu reći da sam kroz cijelu karijeru kao časnik na JTP/Tankerskoj imao sreću i privilegiju navigavati s velikim kapetanima i još većim ljudima, koji su nesebično dijelili svoje iskustvo i polagali veliku pažnju mladim časnicima i njihovom podučavanju i napredovanju (Kap. K. Stazić, V. Kiković, Ž. Botica, A. Milišić, D. Lonić, Z. Puhalović, i drugi). Upravo spomenuta briga i odgovornost Kapetana za mlađe kolege/časnike, kao i iskazivanje poštovanja za svakog člana posade, nekako su odredili moj profil i karakter za nastavak u ovoj profesiji.
Foto: Shipspotting / MT Ante Banina
Godine 1994. odlučio sam nastaviti karijeru “na stranca” i pridružiti se jednoj od prvih ship management kompanija u svijetu, Thome Ship Management Pte. Ltd, gdje sam ostao, s manjim prekidima, sve do odlaska u mirovinu 2023. godine.
Nadalje, 2005. godine sam završio svoju aktivnu navigaciju te sam do 2009. radio u brodogradilištu Brodosplit kao Inspektor novogradnje (Hull/Cargo Systems/Safety and Navigation Equipment), na gradnji šest Panamax Ice-Class tankera u vlasništvu švedske kompanije Marinvest, a u tehničkom managementu moje matične firme Thome. Tu sam stekao jedno prekrasno iskustvo i prijateljstva za cijeli život.
Završetkom tog projekta plan mi je bio vratiti se navigaciji, međutim Thome Ship Management, na inicijativu nekolicine svojih zaposlenika, otvara svoj ured u Zadru. Moram naglasiti da mi je bila velika čast što sam bio dijelom te lijepe i uspješne priče. U zadarskom uredu sam radio na raznim pozicijama i projektima, Marine & HSSEQ Superintendent, zatim Marine & HSSEQ Manager pa DPA, a zadnjih nekoliko godina sam obnašao dužnost prokuriste/administrativnog voditelja ureda.
Jako sam ponosan da sam taj dio odradio profesionalno i ljudski te da sam u svakom trenutku bio na raspolaganju, dao koristan savjet i tako pomogao kolegama u raznim/delikatnim situacijama da donesu pravilnu odluku, jer sam tako reći, još nedavno bio u njihovim cipelama i jako sam dobro znao koliko znači potpora/pomoć iz kompanije kad je nužno potrebna.
Foto: Privatna arhiva
Evo, i nakon odlaska u mirovinu moj telefon i dalje zvoni, e-mailovi dolaze od kolega/prijatelja koji navigaju… što me jako veseli i definitivno mi potvrđuje da sam napravio nešto dobro, a iznad svega sam poštovao svoje kolege, njihov zahtjevan posao i težak život.
Zaista je lijep osjećaj kad mirno spavate, znajući da nikome ništa niste uzeli, već samo davali, i da vas se ljudi rado sjećaju i spominju po dobrome.
Zahvaljujem Bogu na mojoj obitelji, bez čije bezuvjetne potpore ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Mojoj Ljiljani koja je bila i ostala “poluga stabiliteta”, jaka žena koja je držala i više od 4 kantuna našeg doma i koja me je uvijek podržavala u svemu. Mojim sinovima Mati, Roku i Anti – Toniju koji su mi bili velika motivacija i na koje sam izuzetno ponosan. Naravno, tu je i moj unuk Lucijan koji nam je dodatno obasjao život.
Skoro 30 godina navigacije mi je prošlo jako brzo, dok mi dani u mirovini prolaze mirno i bez stresa. Volim obrađivati svoj vrt i provoditi vrijeme u masliniku. Sad konačno imam vrijeme za sebe. Na nagovor svojih kolega iz brodogradnje, vratio sam se volonterski među nacrte, cjevovode, pumpe, navigacijske uređaje i protupožarne sisteme, ali radom od kuće. To me jako veseli i ispunjava, znajući da je moje znanje i poprilično iskustvo traženo i dobrodošlo.
Foto: Privatna arhiva
I vaš sin je pomorac. Kako ste se osjećali kad vam je rekao da želi krenuti vašim stopama?
Tako je. Imam tri sina, i baš onaj koji je najteže podnosio moje odlaske, odlučio se na pomoračko zanimanje. On je treća generacija pomoraca u našoj obitelji i danas je uspješan drugi časnik stroja na kruzeru.
Istina, jedan dio mene je bio zabrinut zbog njegovog izbora, dok je drugi dio bio ponosan. Nisam bio najsretniji kad se odlučio za navigaciju, međutim nisam se ni previše protivio, nego sam mu nastojao što bolje predočiti život pomorca, kao i sve mane i prednosti posla. Nažalost, njegova majka to najteže podnosi jer je već sve te rastanke iskusila nebrojeno puta.
Iako sam ja na kuverti dok je Roko u makini, imamo otvorenu komunikaciju i mislim da mu još mogu dati poneki koristan savjet, baš kao što je nekoć i moj otac meni. Ipak mi je drago da se tradicija nastavila.
Što biste izdvojili kao prednosti, a što kao nedostatke pomoračkog načina života?
Biti pomorac nije samo posao i zanimanje. To je jedan specifičan način života, u posebnom i zahtjevnom okruženju, koje kao takvo traži jake ljude. Mislim da bi svatko od nas pomoraca imao neki svoj specifični odgovor.
Međutim, mogli bismo nekako pod zajednički nazivnik staviti sljedeće prednosti: radiš posao koji voliš i po točno određenim pravilima; radiš i učiš konstantno i svaki dan te čeka neki novi izazov; imaš prilike upoznati svijet, nove kulture, ljude i običaje; plaća je bolja nego na kopnu.
Pod nedostatke naveo bih sljedeće: pomorci su preopterećeni i pod velikim povećalom javnosti; ono malo slobodnog vremena, koje bi možda iskoristili nekim kratkim izlaskom u nekoj luci, obično pokvare razne restrikcije u lukama i učestale inspekcije; pomorci su “bombardirani” velikim brojem safety circulara, kampanja, pretjeranom administracijom, nebrojenim check-listama, koje se preklapaju i koje je sve teže fizički popuniti.
Pomorci su također na udaru spomenutih inspekcija jer realno ne mogu uskladiti “work and rest hours”. Osim toga, ima se osjećaj da su pomorci građani drugog reda jer nailaze na razne poteškoće kod ostvarivanja svojih prava, u usporedbi sa zaposlenicima na kopnu. Na kraju, najgora od svega je činjenica da je poštovanje od strane poslodavca/matičnih kompanija prema pomorcima svedeno na minimum ili uopće ne postoji.
No, sve to naši dragi kolege hrabro izdržavaju jer navigavati se mora.
Foto: Privatna arhiva
Sve više mladih pomoraca odlučuje se za prekidanje pomoračke karijere i rad na kopnu. Što smatrate da je glavni razlog tome?
Pandemija je napravila poprilično nereda u cijelom svijetu, pa tako i u pomorstvu, rezultirajući porastom napuštanja pomoračkog zanimanja.
Međutim, postoje i drugi faktori, koji snažno utječu na mlade pomorce i njihove odluke da potraže sreću na kopnu. Naime, priroda posla pomoraca ima velik utjecaj na njihov privatni život i odvojenost od obitelji. Zbog navigacija često propuštaju važne trenutke, poput rođenja svoje djece, kao i njihova odrastanja. Također, vrlo mala djeca čine pomorce jako osjetljivima na odvojeni život i “podgrijavaju” im želju da se vrate obitelji i nađu posao na kopnu.
Društveni život pomoraca je zapravo ograničen jer je isti zbog prirode posla podijeljen na kopno i more. Nekima život i posao na ograničenom prostoru s istim ljudima pada dosta teško.
Trajanje ugovora je jednako tako važan faktor. Iako se generalno ide na smanjivanje ugovora, još uvijek ima kompanija koje nude duže ugovore i/ili ne poštuju potpisane. Uspoređujući pomorstvo s drugim poslovima, rekao bih da pomorci imaju jedinstvene radne uvjete koji zahtijevaju previše odricanja.
Već sam spomenuo veliko opterećenje na poslu, što uključuje i izlaganje opasnosti za vrijeme rada. Pomorci često rade 10 do 12 sati dnevno, obavljajući razne poslove koji zahtijevaju stručnost i visoku koncentraciju, kao i fizičku kondiciju. Sve to stvara pomorcima kronični stres, koji se dodatno pogoršava ako brod plovi u područjima visokog rizika, poput Crnog ili Crvenog mora ili obale zapadne Afrike.
Foto: Privatna arhiva
Smatrate li da se pomorstvo dosta promijenilo otkako ste vi bili na početku karijere?
Kako jedna poznata pjesma kaže: “Princip je isti, sve ostalo su nijanse.”
Naravno, promjene su velike, pogotovo glede napretka tehnologije, komunikacija, kao i uvjeta života na brodu.
Teško je napraviti usporedbe. Na primjer, dužina ugovora. Prije 20 do 30 godina bilo je “normalno” ostati na brodu 9 do 10 mjeseci, dok je dužina godišnjeg odmora bila nedefinirana, a pozivi za ukrcaj “iz kadrovskog” su dolazili mjesec dana nakon iskrcaja. Nove tehnologije su uvelike olakšale život i rad na brodovima (elektronika, satelitska navigacija, automatizacija, elektronske karte, itd.).
Međutim, još uvijek je ljudski faktor presudan. Internet komunikacija puno znači pomorcima za svakodnevni kontakt s najdražima, dok je istovremeno druženje na brodu svedeno na minimum. Ručak/večera traju cca. pet minuta, a nakon toga nema nikoga po salonima jer su svi na društvenim mrežama. Mene, kao “old school” pomorca, drži neka nostalgija za starim vremenima i običajima, kad se posada družila nakon večere. Igrala se briškula ili stolni tenis i gledali su se filmovi.
Foto: Privatna arhiva
Što biste željeli poručiti mladim pomorcima i imate li neki savjet za njihovu buduću karijeru?
Onima koji su se već odlučili na pomorački život savjetujem da budu jaki, uporni i strpljivi i neka slijede svoje snove. Vodite računa da najprije “morate puzati, da biste mogli hodati“. Učite i nesebično ulažite u svoje obrazovanje. Na brodu budite vrijedni, marljivo ispunjavajte svoje obaveze i dužnosti pozicije za koju ste ukrcani, skupljajte iskustvo i spremajte se za sljedeću poziciju, a iznad svega poštujte svoje kolege kao i sve članove posade, bez obzira na njihovu poziciju/dužnost. Vaše zalaganje i „good job“ će sigurno biti prepoznati, najprije od Vaših kolega na brodu, a zatim i od kompanije za koju plovite. S vremenom će doći nagrade/unapređenja i novi izazovi, a s time i zadovoljstvo osobnim uspjehom, što u konačnici nosi poboljšanje vašeg standarda.
I na kraju, molim Vas, kad postanete časnici, zapovjednici ili upravitelji stroja, ne zaboravite da ste i Vi nekad bili kadeti, asistenti ili mladi časnici. Sjetite se Vaših početaka, koji su, vjerujem, bili sve samo ne lagani i ne zaboravite na svoje buduće kolege. Pomozite tim mladim ljudima korisnim savjetom i dobrim primjerom da stanu na noge i dobiju samopouzdanje. Nesebično podijelite s njima svoje znanje i iskustvo.
Mene budućnost ne opterećuje previše. Nisam od velikih zahtjeva, tako da su moji planovi jako jednostavni, kako Bog da. Nastojat ću ostati zdrav, raditi ono što volim, uživati u svakom trenutku života sa svojom obitelji i biti na pomoći svojoj djeci koliko god mogu.
I za kraj, veliki pozdrav mojim kolegama pomorcima, posebno onima koji su na moru diljem svijeta. Želim im puno sreće i uvijek sretan povratak svom domu i svojoj obitelji.
S obzirom na to da se poslovne potrebe razvijaju i da potreba za otpornošću i stabilnošću opskrbnog lanca nikada nije bila veća, Maersk stvara novu oceansku mrežu, koja će ponuditi vodeću kombinaciju pouzdanosti bez presedana, brzine do tržišta i geografskog dosega, stoji u priopćenju Maerska.
U dugoročnu operativnu suradnju Maersk je ušao s njemačkim Hapag-Lloydom kako bi formirao novi savez pod nazivom “Gemini Cooperation”, koja će krenuti od veljače 2025. godine.
Maerskov i MSC-ov postojeći 2M savez završava za godinu dana, pa danska je kompanija aktivno tražila partnera za popunjavanje praznina u svojim kapacitetima.
Formiranjem Gemini Corporationa, članove THE saveza čeka odlazak njihovog najvećeg prijevoznika, Hapag-Lloyda. Savez je osnovan 2016. godine, a njegovo članstvo danas čine Hapag-Lloyd, HMM, Ocean Network Express (ONE) i Yang Ming. THE savez je jedan od tri globalna linijska saveza uz 2M i Ocean savez, čiji članovi čine CMA CGM, Evergreen i COSCO, navodi Splash247.
“Hapag-Lloyd je partner istomišljenika koji dijeli našu ambiciju i predanost poboljšanju kvalitete usluge i povećanju vrijednosti koju nudimo našim klijentima”, istaknuli su iz Maerska.
Njihova će se suradnja sastojati od 26 glavnih usluga, pokrivajući sedam trgovina: Azija / Zapadna obala SAD-a, Azija / Istočna obala SAD-a, Azija / Bliski istok, Azija / Mediteran, Azija / Sjeverna Europa, Bliski istok – Indija / Europa i Transatlantik.
Imat će neometanu povezanost sa širokim rasponom transportnih proizvoda i logističkih usluga te konkurentna tranzitna vremena preko strateških koridora.
Nova suradnja između Hapag-Lloyda i Maerska uključivat će flotu od oko 290 brodova s ukupnim kapacitetom od 3,4 milijuna TEU.
Komentirajući ovu vijest putem LinkedIna, bivši zaposlenik Maerska Lars Jensen, primijetio je: „Savezi obično imaju životni vijek od otprilike 5-8 godina, i stoga će ponovno sklapanje saveza koje sada vidimo najvjerojatnije biti konkurentno u ranim 2030-ima.”
Jensen je rekao da je odluka Hapag-Lloyda da se odrekne ONE-a, Yang Minga i HMM-a ostavila ovaj trio u “vrlo ranjivom položaju” te da je sad “pritisak na ova tri prijevoznika da ili namame novog partnera iz Ocean saveza ili ponovno izmisle novi koncept usluge”, navodi Splash247.
Iz Maerska su istaknuli da će tijekom ove godine nastaviti dijeliti novosti o novoj mreži Gemini, uključujući novi raspored plovila. “U međuvremenu, ako imate dodatnih pitanja o novoj mreži i što ona znači za vas i vaše poslovanje, kontaktirajte nas – naši timovi spremni su vam pomoći i uputiti vas”, naglasili su.
Britanska pomorska sigurnosna tvrtka Ambrey izvijestila je da je grčki brod za rasuti teret koji plovi pod zastavom Malte bio gađan i pogođen projektilom dok je prolazio Crvenim morem, 76 nautičkih milja sjeverozapadno od jemenskog lučkog grada Saleefa, prenosi Reuters.
Pomorske trgovačke operacije UK-a (UKMTO) također su priopćile da su primile izvješće o incidentu 100 nautičkih milja sjeverozapadno od Saleefa.
— United Kingdom Maritime Trade Operations (UKMTO) (@UK_MTO) January 16, 2024
Zasad se ne zna ima li stradalih u napadu, kao i kolika je šteta. Još nitko nije preuzeo odgovornost za napad, ali se pretpostavlja da se radi o novom napadu jemenskih islamističkih pobunjenika Huta.
Grupa Huti povezana s Iranom zaprijetila je da će proširiti svoje mete u Crvenom moru u znak prosvjeda protiv izraelskog bombardiranja Gaze kako bi uključila američke brodove kao odgovor na američke i britanske udare na njezine lokacije u Jemenu.
Sky News izvješćuje da se radi o bulkeru MT Zografia, koji je u grčkom vlasništvu s 24 člana posade. Plovio je bez tereta iz Vijetnama za Izrael, rekao je izvor iz grčkog ministarstva pomorstva za Reuters.
Opaženo je da brod za rasuti teret mijenja kurs prema luci.
Napadi Hutija na brodove u tom području od studenog utjecali su na tvrtke i uznemirili velike sile, u eskalaciji više od tri mjeseca izraelskog rata s militantima Hamasa u Gazi.
BREAKING: UKMTO has received a report of an incident in Saleef, Yemen.
Dogodio se novi napad na brod koji je prolazio kroz Adenski zaljev, objavila je britanska agencija za pomorske trgovinske operacije (UKMTO).
UKMTO je na X-u, ranije poznatom kao Twitter, objavio da je primio izvješća o “incidentu” 95 nautičkih milja jugoistočno od Adena u Jemenu. – Zapovjednik javlja da je projektil pogodio lijevi bok broda odozgo. Vlasti provode istragu – objavljeno je.
— United Kingdom Maritime Trade Operations (UKMTO) (@UK_MTO) January 15, 2024
Prema obavještajnoj tvrtki Ambrey, brod koji je projektil pogodio u blizini Jemena je američki brod za prijevoz rasutog tereta pod zastavom Maršalovih Otoka, javlja Sky News, prenosi Jutarnji list.
Projektil je izazvao požar u skladištu broda, ali je plovilo i dalje sposobno za plovidbu, rečeno je. Ambrey je dodao da nema izvještaja o žrtvama i da brod nije povezan s Izraelom.
Incident se dogodio u blizini mjesta gdje je drugi brod u petak, 12. siječnja, prijavio da je u njegovoj blizini u vodu pao projektil nakon što su ga pratila tri manja broda. Tog istog dana, posada drugog broda izvijestila je da su uočili manje brodove u istom području.
Prema neslužbenim informacijama i nepotvrđenim izvješćima, napadnut je brod Gibraltar Eagle, brod za rasuti teret pod zastavom Maršalovih Otoka u vlasništvu američke tvrtke Eagle Bulk Shipping, navodi gCaptain.
Današnji napad je 29. napad Hutija na međunarodne brodove od studenog.
BREAKING: The vessel struck by a missile near Yemen is a US-owned, Marshall Islands-flagged bulk carrier, according to intelligence firm Ambrey.
