O nama  |  Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 282

VIDEO: Impresivni kadrovi MSC-ovog giganta – Najveći kontejnerski brod na svijetu MSC Loreto u europskim lukama

By
redakcija
-
0
Foto: Port of Antwerp / Offshore Energy

Kolosalni MSC Loreto, nevjerojatnog kapaciteta od 24.346 TEU, tijekom prošlog tjedna počeo je uplovljavati u glavne europske luke. Golemi brod privukao je pažnju Europe u srijedu ujutro, 24. svibnja, kada je stigao u APMT 2 u Prinses Amaliahaven u luci Rotterdam.

MSC Loreto preuzeo je prestižnu titulu najvećeg kontejnerskog broda na svijetu na temelju kapaciteta, a za nešto više od 150 TEU nadmašio je svog prethodnika, OOCL Spain od 24.188 TEU. MSC Loreto ponosno dijeli prvo mjesto sa svojim sestrinskim brodom, MSC Irinom.

Plovilo je u travnju isporučila podružnica Yangzijiang Shipbuilding Group, Yangzi Xinfu Shipbuilding, i to kineskoj Bank of Communications Financial Leasing (Bocomm Leasing) za MSC Mediterranean Shipping Company, navodi Offshore Energy.

Kontejnerski brod dug je ukupno 399,99 metara i širok 61,3 metra. Površina palube prostire se na ogromnih 24.000 četvornih metara, što je ekvivalentno površini 3,5 standardna nogometna igrališta. Klasificirao ga je DNV.

Kako navode iz brodogradilišta, brod je dizajniran s fokusom na održivost te je opremljen najsuvremenijim hibridnim scrubberom inovativnog dizajna, koji štedi energiju i smanjuje emisije štetnih plinova. Također ima niz tehnologija koje omogućuju bolju učinkovitost goriva i brzinu, uključujući mali lukovičasti pramac, propelere velikog promjera i kanalice za uštedu energije.

Podaci s VesselsValue pokazuju da je vlasnik broda zapravo Seaspan Corporation, dok je MSC upravitelj.

Na svoje prvo putovanje isplovio je 19. travnja iz Ningboa u Kini, s 25 članova posada. MSC Loreto na svom će itineraru posjetiti neke od najvećih europskih luka, a neke luke počastile su ljubitelje pomorstva ekskluzivnom prilikom da izbliza pogledaju MSC-ovog diva.

U organizaciji luke Antwerpen-Bruges, u subotu, 27. svibnja, organizirano je pet izvanrednih obilazaka, a 750 sretnika imalo je priliku izbliza vidjeti ovaj impresivni brod. Ovo jedinstveno iskustvo izazvalo je velik interes javnosti, a sva su mjesta bila rezervirana u roku od nekoliko sati, priopćila je luka.

“Nastavljaju se ticanja brodova-rekordera u luci Antwerpen. S ponosom smo pozdravili MSC Loreto, čiji posjet dokazuje da naša luka može primiti najveće kontejnerske brodove”, rekao je Jacques Vandermeiren, izvršni direktor luke Antwerpen-Bruges.

“Zanimanje za dolazak novog rekordnog broda MSC Loreto potvrđuje da aktivnosti u luci Antwerpen još uvijek zaokupljaju pažnju šire javnosti”, dodao je Marc Beerlandt, izvršni direktor MSC Belgija.

Pogledajte i noćne kadrove:

Nema kuće u Bakru koja nije dala pomorca: Znate li priču o Turskoj kući?

By
redakcija
-
0
Foto: Wikimedia Commons

Gotovo da nema kuće u gradu Bakru koja nije dala pomorca! Znate li priču o tamošnjoj Turskoj kući?

Povijest Bakra starija je od onoga što znamo i pamtimo, no ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da je pomorstvo uz Bakar vezano od pamtivijeka. Stoga su i za njegov razvoj najzaslužniji upravo pomorci. Kako nekad – tako i danas!

– S obzirom na to da je meni škola bila 50 metara od kuće, bilo je smešno poć nekamo drugamo va školu, nego svi smo zeli svjedodžbe od osnovne i išli se u Pomorsku školu zapisat. Da budem iskren, moji doma nisu ni znali kamo san se zapisal, kaže upravitelj stroja Boris Kučan za HRT.

Razlozi za upis u tu svjetski poznatu školu, doznajemo, vrlo su osobni.

– Finil san u pomorskoj školi aš roditelji nisu znali kamo će s menom, kako san bil jako dobar, smije se kapetan Lujo Knego.

“Pomorci su puno bolje živjeli”

Ipak, možda s knjigom i nije bio u ljubavi, no stasao je u kapetana izuzetno cijenjenoga kod velikih svjetskih brodara. 

– Pokojni otac je bil strojar, i brat i ja smo finili va nautike, jedan i drugi, jer otac je rekal da će nam polomit noge ako odemo u strojare, jer je nekada strojar bil užas. Ni bilo kontrolruma, ničega, med makinama, med pomoćnicima se provlačit, bili su gluhi ka topi, kaže Knego.

No, to što su strojari gluhi, što su mjesecima daleko od kuće kao i kapetani i svi drugi pomorci prilikom upisa baš i nije bilo važno.

– Moj otac ni bil pomorac. Ja se sjećan moje generacije, tih dečki koji smo bili vršnjaci, oni su puno bolje živjeli nego mi koji smo na kopnu radili, odnosno naši roditelji. Oni su imali traperice i ovo i ono, sve iz Amerike, to je bilo tako. A mi smo bili malo skraćeni, znate ono, u dječjoj mašti – “idem i ja u tu školu!”, kaže upravitelj stroja Davor Mlakar.

I tako je gospodin Mlakar postao upraviteljem stroja, pridružujući se brojnim bakarskim pomorcima koji su već stoljećima poznati i priznati u svijetu.

– Pomorci su dio života ovoga grada, bili i nadam se da će i ostati, jer oni su u biti naša vrata u svijet i oni koji pronose glas o našem gradu diljem kugle zemaljske, kaže direktorica TZ-a Bakar Sonja Jelušić Matić.

Gotovo da nema kuće koja nije dala pomorca. Svaki prag pamti duge rastanke!

– To su nekakove nazovimo tradicije. Prije su bile tradicije. Prije su ljudi hodili na more iz nekakovog poriva, ljubavi prema moru, danas je to ljubav prema egzistenciji. Više ni, prije je bilo lipo navigat. Danas je jako naporno navigat, kaže Kučan.

A kuće pomoraca otkrivaju priče.

– Definitivno su pomorske kuće uvijek bile onako impozantne, čak i više unutrašnjost nego izvana. Nekad ne biste ni rekli da je to kuća nekog kapetana ili upravitelja stroja, međutim, kad se uđe unutra, to je kao mali muzej, kaže Jelušić Matić.

Turska kuća čuva romantičnu priču

A jedna će i postati muzej – Turska kuća, koja čuva romantičnu priču!

– Jedan mladi pomorac iz Bakra zaljubio se u jednu predivnu djevojku u Turskoj i doveo je ovamo u Bakar da živi. Kako je on plovio i dalje, ona je osjećala silnu nostalgiju za svojim domom u Turskoj i on je napravio ovdje u Bakru repliku njene kuće u kojoj se rodila u Turskoj, kako bi joj na taj način izrazio svoju ljubav, objašnjava gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić.

Sve druge kuće su izvana slične – tipične primorske. No unutra kriju dijelove cijeloga svijeta! 

– To su uspomene, recimo iz Meksika, Asteci, bumerang iz Australije, Aboridžini, slonovača iz Afrike i onda nešto Grčke, kaže Knego.

I u koju god kuću da provirite – svaka krije dragocjenosti, kao i sam Bakar, koji je napokon svoju dragocjenu povijest počeo izvlačiti na sunce: morsku šetnicu, pomorski tunel, tunere uz žal ribara – čemu treba nazdraviti starom bakarskom vodicom uz bakarske baškote koji su nekada i do šest mjeseci bili jedinim kruhom na morima diljem svijeta.

‘Navarino’ je bio žrtva nevremena, požara, ali i gusara – Danas leži na morskom dnu

By
redakcija
-
0
Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Brod je pod imenom ‘Navarino’ u Dubrovnik uplovio 72 puta, a tri kao ‘Gripsholm’

Sredinom 1955. godine švedski brodar Swedish American Line (SAL) je u talijanskom brodogradilištu Ansaldo iz Genove naručio izgradnju svog do tada najvećeg broda od 23000 bruto tona kao prekoatlantski lajner za prijevoz 778 putnika. Porinut u more u travnju sljedeće godine švedska Princeza Margaretha ga je krstila imenom GRIPSHOLM, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Bio je dug 193, širok 25 metara, a Gotaverken diesel glavni pogonski strojevi ukupne snage 19800 KS preko dvije propele su mu omogućavali brzinu od 18 čvorova. Na prvo putovanje GRIPSHOLM je zaplovio 14. svibnja 1957. godine iz Goteborga za New York. Povremeno odlazi i na krstarenja u kojima je mogao prihvatiti svega 440 putnika.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

JEDNA OD NAJLJEPŠIH NOĆI U ŽIVOTU

Na 51-dnevnom kružnom putovanju po cijeni od 1525 američkih dolara po osobi s polaskom 8. ožujka 1962. iz New Yorka, GRIPSHOLM plovi tičući luke: Cadiz, Gibraltar, Tanger, Malaga, La Valletta, Aleksandria, Haifa, Soči, Jalta, Istanbul, Epidaurus, Pireus, Delos, Mikonos, Rodos, Iraklion, Itea, Kotor, Sveti Stefan, Dubrovnik, Messina, Sorento, Napulj, Villefranche, Barcelona, Palma, Lisabon i New York.

Iz tih godina ostalo je zapisano svjedočenje Roberta Davis Neilsona, voditelja brodskog tendera-lajbota koji je u noći s 9. na 10. travnja 1963. godine bio zadužen prevesti iz dubrovačke gradske luke na pred Lokrumom usidreni GRIPSHOLM veliku skupinu „lokalnih plesača i pjevača“. Oni su na brodu imali, u to vrijeme uobičajeni, nastup pred punim auditorijem brodskog kazališta. Neilson piše kako je hrvatska jadranska obala lijepa i razvijena, jednako kao norveška, iako nešto manja.

Nakon uspješnog nastupa, mladi članovi folklornog sastava su i na povratku lijepo zapjevali i njemu, rođenom Amerikancu i tu večer pretvorili u jednu od najljepših u životu. Pun mjesec, mirno more, odsjaj starih gradskih mira i lijepa pjesma su mu cijeli ugođaj pretvorili u prelijepu noć, jednu od onih za koje bi toliko volio da vječno traju.                                             

U kombiniranim prekoatlantskim i kružnim putovanjima kvalitetno izgrađeni brod bez većih problema ostaje sve do 1971. kada ga je SAL odlučio preurediti za putnički kruzer.

Na naslovnici brošure iz 1975. na kojoj je fotografija Grada, objavljeno je 48-dnevno proljetno putovanje s polaskom 11. ožujka iz Evergladesa tičući ukupno 23 luke, među njima i Dubrovnik.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

U POČETKU NIJE IŠLO SJAJNO

GRIPSHOLM je koncem 1975. prodan grčkoj brodarskoj kompaniji Karageorgis Line koji ga je rekonstruirao u brod za kružna putovanja kapaciteta 608 putnika i 330 članova posade te mu je dao novo ime ‘NAVARINO’. Od tada ima 22005 bruto tona, a na prvu dvotjednu plovidbu po Sredozemlju odlazi iz Venecije 22. svibnja 1976. godine, tičući luke: Katakolon, Pirej, Istanbul, Izmir, Mikonos, Delos, Rodos, Iraklion, Santorini, Krf i Dubrovnik. Tada, posljednjeg dana prvog krstarenja u plovidbi prema Veneciji, sa samo 74 putnika posjećuje 4. lipnja i Dubrovnik u koji uplovljava u 10:30, a odlazi u 17:30 sati.

Prve vožnje i nisu bile baš posebno uspješne jer je i na drugom putovanju imao svega 74 putnika. Te je godine NAVARINO posjetio Dubrovnik ukupno 12 puta, ali kasnije ipak sa sve većim brojem putnika. Posao se na koncu i nije tako loše završio pa su se četrnaestodnevna putovanja nastavila i od 6. travnja do 2. studenog 1977. godine, u vremenu između 7:30 i 12:30 sati, kada je ovdje uplovio ukupno 16 puta.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

PRVO NASUKAVANJE, A ONDA I POŽAR

Sljedeće, 1978. godine dolazi u isto vrijeme u jutarnjim satima 12 puta tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Santorini, Iraklion, Rodos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Pirej, Katakolon, Venecija. Godine 1979. dolazi četrnaest puta, 1980. dvanaest puta te 1981. šest puta. Posljednji put 23. listopada 1981. godine, s lokrumskog sidrišta odlazi u 12:30 sati s 597 putnika prema Veneciji nakon što je u prethodnih šest godina u dubrovačkom akvatoriju ostvario ukupno 72 posjete.

U sljedećoj planiranoj plovidbi u kojoj je opet trebao doći u Dubrovnik, NAVARINO se nasukao kod grčkog otoka Patmos te je teško oštećen odsukan i odmah prodan kompaniji Sally Shipping Commodore Cruises. Na popravku ga je u brodogradilištu zahvatio katastrofalni požar.

Raspremljen je sve do 1984. kada ga kupuje Regency Cruises za kojeg od studenog 1985. godine sljedećih dvanaest godina plovi pod imenom REGENT SEA. Nažalost, ne više u vodama istočnog Sredozemlja. Nakon stečaja matičnog brodara planirana je rekonstrukcija u brod casino- kockarnicu pod novim vlasnikom United States American Cruise Line te novim imenom SEA koja se nikada nije ostvarila zbog bankrota brodarske kompanije. Brod je konačno raspremljen u američkoj luci Tampa i 2001. godine prodan za milijun US dolara rezalištu Alang u Indiji prema kojoj je pomoću nizozemskog remorkera Solano započelo tegljenje 17. travnja iste godine.

U teglju su ga usput opljačkali gusari u blizini Dakara, a nedaleko Rta Dobre Nade uplovljava u veliko nevrijeme nakon koje je 12. srpnja 2001. potonuo na morsko dno gdje i danas leži na dubini od 4200 metara. U međuvremenu, dok je plovio prema Indiji, pokrenuta je široka akcija njegovog spašavanja u Švedskoj gdje je sve bilo spremno da u Stockholmu postane plutajući stacionirani hotel. Lokalne su vlasti odugovlačile sa dozvolama koje su trebale biti odobrene tek u kolovozu. Nažalost, za legendarni GRIPSHOLM i nama dobro poznati NAVARINO to je već bilo prekasno.

Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Zašto japanski brodovi imaju imena s dodatkom “Maru”?

By
redakcija
-
0
Foto: Nova Fresia / Danilo Prestint / Novi list

Brodovi japanskih vlasnika kao sastavni dio imena imaju počesto i dodatak – Maru, a potječe iz daleke prošlosti Japana. Povezan je s imenom božanstva Hakudo Maru, mitološkim nebeskim učiteljem brodogradnje i s božanstvom Akumigora Maru za koga se vjeruje da živi u podmorju.

Prvi brod koji je ponio taj dodatak imenu bio je »Nihon Maru« izgrađen 1591. godine. Dodatak se daje isključivo trgovačkim brodovima… U našoj floti gotovo svi brodari su gradili ili kupovali brodove u Japanu te su njihova originalna imena imala taj dodatak, piše Danilo Prestint za Novi list.

Kršenje pravila

Jedan od prvih brodova koji je porinut kao »Kibi Maru No.9« (dovršen kao »Commandant Le Fauve«, kasnije »Depute Frederic Chevillon«) 1918. godine u brodogradilištu Kibi u Osaki završio je 1930. godine u floti Splitskog parobrodarskog društva s.o.j. SPAD (utemeljeno 1929.) pod imenom »Jug«. Kasnije je prodan i postao je »Giglio« da bi 9. rujna 1943. godine bio potopljen u luci Bastia na Korzici.

Tanker »Eiryo Maru No. 3« izgrađen je 1990. godine u brodogradilištu Hitachi Mukaishima u Mukaishima. U Jadran dolazi 1998. godine kao »INA Sisak« (Outside Trading Corp. BVI Ltd.), a 2002. je »Sisak« (JPS Sisak Shipping Corp.). Prodan je 2009. godine i postaje »Karol Wojtyla« (Cassar Navigation Ltd.). I dalje plovi pod tim imenom, ali je u vlasništvu Milebrook United Ltd., vije zastavu Tanzanije, a posljednji poznati položaj zabilježen je krajem ožujka na sidrištu luke Kerč, pred prolazom između Kerčkog i Tamanskog poluotoka – spoj Crnog i Azovskog mora.

Godine 1993. u brodogradilištu Sasaki u Kinoe izgrađen je tanker »Yamae Maru« (Yamamoto Shoji), koji 2000. godine mijenja ime u »Seongho Ace« (Seong Ho Shipping Co.) da bi 2002. došao u Jadran kao »Bakar« (Jadranski pomorski servis, Rijeka). I danas plovi pod tim imenom, kao tanker za opskrbu brodova (bunker) u području luke Nakhodka (na obali Japanskog mora) vioreći zastavu Rusije.

Tanker »Koshin Maru No. 11« izgrađen je 1992. godine u brodogradilištu Watanabe Zosen u Hakati. Godine 1999. dolazi u Jadran i postaje »INA Urinj«, a tri godine kasnije je »Urinj« (Jadranski pomorski servis, Rijeka). Prodan je deset godina kasnije te postaje »Determination« pod kojim i danas plovi pod zastavom Togoa.

Tanker »Shohu Maru« izgrađen je 1986. godine u brodogradilištu Sasaki u Kinoe, a 1998. dolazi u Jadran kao »INA Đeletovci«. Četiri godine kasnije mijenja ime u »Đeletovci«, a 2010. je prodan i postaje »Z Two«. Šest godina kasnije postaje »Sea Eunice« pod kojim imenom i danas plovi pod zastavom Sierra Leonea. Prema najnovijim podacima iz ožujka, odnosno travnja 2023. godine, operativci nigerijske mornarice arestirali su tanker 15. veljače (bio je arestiran i 8. studenog 2016. i 11. kolovoza prošle godine) zbog kršenja pravila IMO-a i Nigerian Maritime Administration and Safety Agency (NIMASA). Naime, posada isključuje AIS i krijumčari gorivo.

Maru brodovi Splošne plovbe

– »Geiko Maru«, izgrađen 1970. u Yokosuki, a 1975. postaje »Novo Mesto«. Izrezan je 1992. u Beilunu

– »Kanetoshi Maru«, izgrađen 1968. u Shimizu, a 1971. mijenja ime u »Logatec«. Odlazi u rezalište 1993. kao »Wan Dai«

– »Nile Maru«, izgrađen 1972. u Shimizu, 1972. postaje »Nova Gorica«. Odlazi u rezalište 1996. kao »Triglav«

– »Shokai Maru«, izgrađen 1968. u Osaki, 1975. »Sobrino«, »Saloma« i »Vrhnika«. 1989. »Nika«, 1990. rezalište

– »Suiko Maru«, izgrađen 1978. u Mizushima, kasnije« Lassia«, »Lucija«, »Angela R.«, »Angela«, »Angel«, »Angel S.« i »KS Angel«. Izrezan 2012. godine

– »Tanba Maru«, izgrađen 1969. u Onomichi. Kasnije »Pioneer Merchant« i »Kočevje«. Izrezan 1992. godine

– »Thames Maru«, izgrađen 1972. u Onomichi. Kasnije »Oinoussian Maiden«, »Izola«, »Guns and Roses«, »Prosperous Star« i »Han Star«. Izrezan 2002. godine

Zanimljiva sudbina

U floti riječke Jadrolinije nalazimo trajekt »Koraku Maru« izgrađen 1983. godine u japanskom brodogradilištu Hayashikane SB & Eng. Co. Ltd u Nagasakiju za tvrtku Utaka Kokudo Ferry K.K. iz Takamatsua koji 1998. postaje – »Valun«.

Zanimljivu sudbinu imao je brod »Matsufukujin Maru« koji je izgrađen 1975. godine u brodogradilištu Kochiken Zosen K.K. u Kochiju, da bi nakon promjena nekoliko imena: »Sun Alkes« (Fukujin Kisen K.K., Namikata) i »Crest II« (Fantai Navigation S.A., Panama), 1985. ušao u flotu Trinos Shipping S.A., Panama, ali u najmu Lošinjske plovidbe-Brodarstvo, pod imenom »Unije«. Jedanaest godina kasnije brod izlazi iz najma Lošinjplova te je vraćen panamskom brodaru (Ferremka Handelsgeselschaft mbH, Beč) te je raspremljen od listopada 1996. u Rijeci, a potom u Kraljevici. Otegljen je u tursko rezalište Aliaga tek 2003. godine.

Godine 1976. u brodogradilištu Mitsubishi Heavy Industries Co. Ltd. u Shimonosekiju izgrađen je brod »Unkai Maru« (Sankyu Unyu Kiko K.K., Kitakyusho) koji nakon promjene imena u »Golden Cirrus« (Golden Cirrus S.A., Panama), 1986. godine ulazi u flotu Trinos Shipping S.A. iz Rijeke u menadžmentu Lošinjske plovidbe – Brodarstvo pod imenom »Cernik«. Prodan je 1988. godine jednoj ciparskoj kompaniji i postaje »Lady II« (Vlastos Shipping Co Ltd., Limassol), a 1991. mijenja ime u »Robin«, ali ostaje u ciparskom vlasništvu (man. Meadway Shipping & Trading Inc.) i pod ciparskom zastavom. U veljači 1999. godine odlazi u kinesko rezalište Xinhui.

Brod »Yosei Maru« (Itoh-Chu Shoji K.K., Osaka) izgrađen je 1969. godine u brodogradilištu Kanasashi Zosen K.K. u Shimizu, pet godina kasnije mijenja ime u »Strait Mars« (Oyster Shipping Corp., Singapore), a 1975. ulazi u flotu Lošinjske plovidbe – Brodarstvo kao »Rovenska«. Početkom rata, 1991. godine upisan je na tvrtku Croline Shipping Co. Ltd. iz Kingstowna te vije zastave St. Vincenta i Grenadina, a već sljedeće godine ista tvrtka je registrirana u Rijeci te je podignuta hrvatska zastava. Brod je prodan 1992. godine, postaje »Lady Rima« (zastava Honduras), 1994. je u sirijskom vlasništvu, a 1996. postaje »Mona C.« (Acatos Navigation Ltd.), pod zastavom Belizea. O nepoznatoj sudbini toga broda pisali smo nedavno (2010. je izbrisan)

Bulker »Nissho Maru« izgrađen je 1981. godine u Imabariju (Imabari Zosen K.K.) za japanskog brodara Dainichi Kaiun K.K. iz Kobea. Nakon promjena imena »Nymphaea« i »Azucena« (Seafarers Shipping Agency Inc., Manila, filipinska zastava), 1986. godine postaje »Ist« u floti Mid-Adriatic Shipping & Trading Inc., Panama (Jadranska slobodna plovidba, Split). Početkom rata, 1991. godine, registriran je na Malti (Adria Maritime Ltd., Valletta), a 1993. je u floti Hope Shipping Co. Ltd. (Valletta), ali uvijek u menadžmentu Jadroplova. Prodan je 2012. godine kad postaje »Bright Eagle« (Brightway Group Ltd., Panama), iste godine »Brigg« (Korablestroitel JS Co., Pnom Penh.zastava Kambodža), a 2013. odlazi u indijsko rezalište u Alangu.

Najveći u Jugoslaviji

Najveći brod u tadašnjoj jugoslavenskoj floti (nosivost 162.597 tona) – »Smederevo« (Beogradska plovidba, Beograd) izgrađen je 1973. godine u brodogradilištu JMU Amtec (IHI) u Aioi kao »Hoshun Maru« za kao ore/oil carrier (bulker/tanker), a 1981. je preuređen za prijevoz rudače. Prilično često mijenja imena (»Ryusei Maru«, »New Bounty« i »Accord«) da bi 1987. podigao jugoslavensku zastavu. Prodan je 1992. godine i postaje »Ore Star« (zastava St. Vincent & Grenadini), a 1994. bio izbrisan iz registra brodova zbog upitnog postojanja.

»Newcastle« je izgrađen 1971. godine u brodogradilištu Kurushima u Hashihami kao »Osho Maru« (Toda Kisen K.K.), zatim mijenja imena »Paz Estrella« (J.M. Volpan SA) te 1990. postaje »Vicko« (Renzlor Securities SA). Devet godina kasnije postaje »Sofia«, a 2011. je izbrisan zbog upitnog postojanja.

Na kraju brod za prijevoz cementa koji je često u vodama Koromačna – »Lika«. Izgrađen je 1974. u brodogradilištu Honda u Saiki kao »Iyo Maru« (Iyo Kaiun K.K.), a onda mijenja imena (»Naftocement IV«, »Adriacem I«) da bi 2011. postao »Lika« (Gosp Shipping Ltd.).

Brod »Miyoshi Maru« (Dainichi Kaiun K.K., Kobe) izgrađen je 1970. godine u brodogradilištu Kurushima u Hashihama/Imabari, a šest godina kasnije nosi ime »Jugoslavija« (Jugoslavenska pomorska agencija). Iste godine mijenja ime u »Vietnam Namtu« (Vietnam Sea Transport & Chartering Co., Saigon). Godine 2000. postaje »Silvery Falcon« (Falcon Shipping Co., Saigon), a izrezan je 17. studenog 2003. u indijskom Alangu.

Brod za prijevoz rashlađenih tereta »Shinki Maru« (Fresh South Shipping SA, Panama, man. Nisshin Kisen K.K.) izgrađen je 1987. godine u brodogradilištu Shikoku DY Co. Ltd. u Takamatsu. Osam godina kasnije mijenja ime u »Nova Friesia« (NV Zeerederij Holland – Friesland, Willemstad, man. Seatrade Groningen BV, Groningen). Godine 2007. nalazimo je u floti Friesia Shipping Ltd., Monrovia, man. Damaco d.d., Rijeka. Izrezan je 17. ožujka 2012. godine u Mumbaiju (Kainya Steel Corp.)

Riječki Japanci

Zanimljivo je da su neki prodani parobrodi riječkih brodara s vremenom završili u japanskom vlasništvu te su dobili imena s dodatkom – Maru.

Parobrod »Hunnia« izgrađen 1911. godine u brodogradilištu Wood Skinner & Co Ltd u Bill Quayu za Atlantica Sea Navigation Co Ltd. Fiume, 1914. prodan je u Rusiju, 1921. postaje »San Fernando« (Societe Maritime et Commerciale de France, Rouen), a sljedeće godine je »Monica Seed«. Dvije godine kasnije postaje »Kogiku Maru« (Shiozaki Yokichi, Nagasaki), mijenja vlasnike (Sawaguchi Kisen Kogyo K.K., Amagasaki), ali ne i ime. Sedmog prosinca 1932. godine nasukao se i potopio kod otoka Shinto.

Parobrod »Hieronymi« izgrađen 1904. u brodogradilištu W. Dobson & Co. u Walker-on-Tyne za Hungarian Levant Steamship Co. Ltd. Fiume, 1913. godine je prodan u Cardiff i postaje »Boscombe Chine«. Stalno mijenja vlasnike, 1921. mijenja ime u »Ville de Berne« (L. Chantier & E. Dbi., Dieppe), a 1924. postaje »Taisei Maru« (Morihei Kisen K.K., Amagasaki). Preživljava Drugi svjetski rat, te 1945. je u vlasništvu tvrtke Yamamoto Kisen K.K. iz Osake koja ga 1950. prodaje japanskoj vladi. Sljedeće godine je izrezan.

Parobrod »Buda II« (Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd., Fiume) izgrađen je 1905. godine u brodogradilištu Napier & Miller u Yokeru. Početkom Prvog svjetskog rata raspremljen je u Santosu, a 1917. zaplijenjen je od strane Brazila nakon što je posada onesposobila stroj. Godine 1919. nalazimo ga pod imenom »Marechal Foch« u vlasništvu francuske vlade i matičnom lukom Brest. Tri godine kasnije je u floti dobro poznatog francuskog brodara Cia. Delmas Freres et Vieljeux iz La Rochellea koji ga 1936. prodaje u Shanghai te postaje »Ha-Ven«. Dvije godine kasnije je u norveškom vlasništvu, plovi pod panamskom zastavom kao »Foch« poznatog brodovlasnika Wallem & Co. Početkom prosinca 1941. godine u Yokohami ga plijeni japanska vlada te 1942. postaje »Hoshi Maru« (Teikoku Senpaku K.K.). Plovidbe završava 25. srpnja 1945., kada je naletio na američku minu u blizini Osake.

Godine 1893. u brodogradilištu William Gray & Co Ltd u West Hartlepoolu izgrađen je parobrod »Burma« za brodara Luigia Osojnaka i drugove iz Rijeke, a sljedeće godine je u floti Orient Hungarian Sea Navigation Co. Ltd. Fiume. U siječnju 1905. godine, za vrijeme rusko-japanskog rata, proglašen je ratnim plijenom te postaje »Yesan Maru«. Mijenja japanske vlasnike, 1934. je prodan u Kinu te postaje »Lee Shun«, a 1942. je ponovno u japanskom vlasništvu kao »Rijun Go«. Potonuo je sredinom siječnja 1945. u tajfunu na nepoznatom položaju.


Danilo Prestint / Novi list

VIDEO: Brodovi budućnosti: Predstavljen prvi ‘tanker’ za prijevoz električne energije

By
redakcija
-
0
Foto: Offshore Energy

Japanska startup kompanija PowerX Inc. predstavila je detaljni dizajn prvog ‘baterijskog tankera’ na međunarodnoj pomorskoj izložbi Bariship održanoj u gradu Imabari u Japanu.

Naime, ovo jedinstveno plovilo dugo 140 metara bit će opremljeno s 96 baterija standardizirane veličine brodskih kontejnera, ukupnog kapaciteta 241 MWh, koje će se koristiti za transport električne energije morem. Uz to, brod će biti i pogonjen električnom energijom.

Prema riječima predstavnika japanske kompanije, sustav ugrađenih baterija temelji se na modularnom dizajnu kojeg je razvila tvrtka. Riječ je o litij-željezo-fosfatnim (LFP) ćelijama s trajanjem od preko 6.000 ciklusa. Ovaj skalarni baterijski sustav omogućuje ugradnju dodatnih baterija, čime se može povećati kapacitet plovila za transport električne energije kao što je Power Ark 1000, kako bi se ispunili specifični zahtjevi transporta.

U dizajn su uključeni i sustav kontrole emisije štetnih plinova te mehanizmi za suzbijanje požara za veću sigurnost, javlja Offshore Energy.

Foto: Offshore Energy

Sve baterije proizvodit će se unutar kompanije u prefekturi Okayama, a njihova isporuka trebala bi započeti sredinom 2024. godine. Prvi brod, imena “X”, bit će dovršen do 2025. godine, a testiranja su planirana početakom 2026. godine, kažu iz PowerX.

Japanska kompanija također je otkrila da će osnovati novu tvrtku pod nazivom Ocean Power Grid Inc. u trećem kvartalu 2023. kako bi unaprijedila poslovanje transporta energije morem pomoću baterijskih tankera. Ova će tvrtka biti brodovlasnik, a ujedno će i upravljati te prodavati baterijske tankere u Japanu i inozemstvu.

PowerX je već potpisao memorandum o razumijevanju (MoU) i ugovor o suradnji s tvrtkom Kyushu Electric Power Co., Ltd. i gradom Yokohama kako bi nastavio s ovim novim konceptom transporta energije morem te postigao cilj ugljično-neutralnih luka.

Baterijski tankeri

Uloga baterijskih tankera je uspostavljanje novih mreža za transport energije morem te promicanje korištenja obnovljivih izvora energije i njezinog skladištenja i opskrbe. Baterijski sustavi omogućit će skladištenje i transport viška električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije.

Raspremljene ili nekorištene termoelektrane u blizini luka mogu se opremiti za punjenja/pražnjenja baterijskih tankera, a energija bi se mogla prenosi korisnicima putem mrežnih priključaka na kopnu, omogućujući daljnju učinkovitu upotrebu obnovljive energije, navodi PowerX.

“Područja s velikim potencijalom za proizvodnju obnovljive energije često su udaljena od urbanih područja i regija s velikom potražnjom za električnom energijom. Jačanje transportne infrastrukture postaje bitno u takvim slučajevima. Battery Tanker je optimalno rješenje za pomorski transport energije na kratke udaljenosti, kako bi nadopunili postojeće mrežne dalekovode. U Japanu, baterijski tanker može transportirati električnu energiju iz regija s velikim potencijalom opskrbe obnovljivom energijom, kao što su Kyushu i Hokkaido, do područja Honshua s visokom potražnjom, ili za prijenos energije među otocima”, ističu iz kompanije.

Plovila su također namijenjena opskrbi tržišta vjetroelektrana na moru, što bi omogućilo postavljanje vjetroelektrana na moru u područjima gdje je postavljanje podmorskih kabela izazovno.

Nakon deset godina ponovno započeli pregovori za Nacionalni kolektivni ugovor u nacionalnoj linijskoj plovidbi

By
redakcija
-
0
Foto: ilustracija / Jadrolinija

Nakon dvije godine nastavljaju se pregovori za Nacionalni kolektivni ugovor u nacionalnoj linijskoj plovidbi

Prošlo je gotovo dvije godine od zadnjeg sastanka sindikata s pregovaračkim odborom Hrvatske udruge brodara Mare Nostrum. Krajem lipnja i početkom srpnja 2021. godine, sindikati su upoznali HUB Mare Nostrum s usuglašenim prijedlogom NKU-a za pomorce u kabotaži.

“Nakon više poziva na nastavak pregovora koje je Sindikat pomoraca Hrvatske uputio predstavnicima HUB Mare Nostrum te dva (nepotrebna) utvrđivanja reprezentativnosti… nadamo se da je došlo do pomaka. Nakon zadnjih dopisa upućenih 21. travnja i 12. svibnja predsjednicima Odbora HUB Mare Nostrum za pregovore oko Nacionalnog kolektivnog ugovora, pozvani smo na sastanak koji je održan u Rijeci 25. svibnja”, javlja Sindikat pomoraca Hrvatske.

“Prijedlog teksta NKU-a HUB Mare Nostrum nažalost smo dobili tek na sastanku te ga nismo mogli prethodno proučiti. Sam sastanak bio je konstruktivan, bez tenzija i povišenih tonova”, izvijestili su iz SPH.

“Nakon što proučimo tekst NKU-a, primjedbe ćemo dostaviti predstavnicima HUB Mare Nostrum. Nadamo se da će pomorci u kabotaži nakon više od deset godina od stupanja van snage prethodnog napokon dobiti novi Nacionalni kolektivni ugovor. Ipak, unatoč važnosti koju NKU ima u zaštiti hrvatskih pomoraca i brodara od nelojalne konkurencije, poučeni prethodnim gore navedenim iskustvima, i dalje smo skeptični po pitanju zaključivanja istog”, kazali su iz Sindikata pomoraca Hrvatske.

Jedna od najljepših i najelegantnijih jahti na svijetu u Dubrovnik je dovela i Spielberga

By
redakcija
-
0
Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

TALITHA G je jedna od najljepših jahti na svijetu, a posjetila nas je više puta pod raznim imenima. Dijelom godine jahta plovi za svoga vlasnika Mark Gettya i njegovu obitelj te zanjegove bliže prijatelje, međutim ona se daje i u najam za bogatije putnike

Godine 2005. nas je posjetila u najmu poznatog filmskog redatelja Stevena Spielberga, a na dvije fotografije se može vidjeti jahta vezana uz rivu luke Gruž. Bilo je još puno poznatih javnih osoba na jahti kao što su Tom Cruise, Francis Ford Coppola, neki od članova britanske kraljevske obitelji i mnogi drugi. Danas jahta nosi ime TALITHA, po krmi vije zastavu Ujedinjenog Kraljevstva, a luka upisa joj je Southampton, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

ZANIMLJIVA IMENA

U njemačkom brodogradilištu Krupp Germaniawerft u Kilu položena je 12. travnja 1929. godine kobilica za novogradnju broj 513. Ime joj je bilo REVELER, a građena je za poslovnog čovjeka Russella A. Algera Jr., predsjednika uprave Packard Motor Car Company. Iako je jahta porinuta u more, ona nije završena zbog smrti vlasnika te je stavljena u raspremu u brodogradilištu Camper & Nicholson u Gosportu u Hampsireu.

Godine 1931. ju je kupio Charles E.F. McCann, zet osnivača Woolworths trgovina, Franka Winfielda Woolwortha za 375000 američkih dolara te su završni radovi i opremanje jahte ubrzo završeni. Jahta REVELER za novog vlasnika mijenja ime u CHALENA tj. ime se sastoji od prva tri početna slova imena vlasnika (Charles) i četiri slova supruginog imena (Helena). Jahta je bila stacionirana u jahting klubu Glen Cove u New Yorku.    

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

BILA I U VLASNIŠTVU AMERIČKE MORNARICE

Imala je 1045 bruto registarskih tona s ukupnom duljinom od 68,88 i širinom 10,39 metara. Pokretala su je dva dizelska motora, također proizvođača Krupp, s ukupno 2200 konjskih snaga koja su je preko dvije propele pokretala brzinom od 15, 5 čvorova. Imala je samo jednu ciminjeru nešto višu i tanju od kasnije dvije koje su bile dosta niže, a koje su joj postavljene tek pod imenom TALITA G.       

Jahta je 1939. godine prodana Leonu Mandelu, vlasniku robne kuće Mandel Brothers u Chicagu. Iako joj je matična luka bila Chicago njome su pod novim imenom CAROLA plovili do Gvatemale, pa i do otočja Galapagos u Tihom oceanu.

Dana 23. siječnja 1942. CAROLU je kupila mornarica SAD-a te je preuredila za ratne potrebe kao patrolnu topovnjaču imena BEAUMONT i oznake PG-60. Nakon preinake koju je izvršila tvrtka Gibbs Gas Engine Company u Jacksonvilleu na Floridi, USS BEAUMONT je 2. kolovoza 1942. godine, pod zapovjedništvom John M. Cox, Jr., isplovio iz Key Westa preko Panamskog kanala te je stigao ​​u svoju novu bazu Peral Harbour na Havajima. Dodijeljena je havajskoj mornaričkoj floti kao meteorološki brod za podršku pacifičkoj floti. BEAUMONT je prikupljao vrijedne meteorološke podatke na području Tihog oceana između baza Oahuu i otoka Midway.

Nakon završetka rata 2. rujna 1945., BEAUMONT je nastavio davati vremenske podatke prognostičarima, ali je 5. studenoga konačno napustio Pearl Harbor te je otplovio za San Francisco gdje je otpisan iz vojne službe 19. veljače 1946.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

U SJEĆANJE NA SUPRUGU

U veljači 1947. USS BEAUMONT je kupio Norman B. Woolworth, čiji je otac Frederick Woolworth osnovao britansku podružnicu, F.W. Woolworth & Co. Limited, te je preimenovan u ELPETAL i stavljen u vlasništvo Elpetal Inc. iz New Yorka. ELPETAL je odmah preuređen u jahtu te su skinuta sva ratna obilježja i svo naoružanje. Nastavio je ploviti za užitak novog vlasnika. Godine 1957. ELPETAL je prodan grčkom brodovlasniku Marisu Embiricosu te jahta nastavlja ploviti s istim imenom, a uknjižena je na  Concordia Navigation Company s lukom upisa Monrovija u Liberiji. U ’70-ima, nakon smrti supruge, Embiricos je ostavio jahtu na svom obiteljskom otoku Petalioli u Grčkoj gdje je kasnije na vezu propadala.

Australsko-britanski glazbeni poduzetnik i filmski producent Robert Stigwood kupio ju je u kolovozu 1983. godine. Poslao je na Maltu na popravak koji je trajao osam mjeseci, što je uključivalo i restauraciju pramca. Ponovo je zaplovila pod imenom JEZEBEL te je od 1984. godine plovila širom svijeta. Kasnije je jahta ponovno u Lisabonu u Portugalu stavljena u raspremu zbog mehaničkih problema. Prodana je 1993. godine Johnu Paulu Gettyu Jr. koji je preimenovao u TALITHA G, u znak sjećanja na drugu suprugu. Jahta je bila na trogodišnjem popravku od 1991. do 1994. godnine kada joj je postavljena druga ciminjera koja joj je dala karakterističan izgled koji plijeni poglede ljubitelja brodova i jahti širom svih luka svijeta. Od smrti Johna Paula Gettya Jr. 2008. godine, jahta je dobila ime TALITHA te je i danas u vlasništvu njegova sina Marka Gettya. Jahta je od porinuća promijenila osam imena i devet vlasnika te je i dalje rado viđen gost Dubrovnika.

Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Brod s dušom – Ne damo Tijat!

By
redakcija
-
0
Foto: Novi list

Nakon gotovo sedam desetljeća, čuveni Jadrolinijin putnički brod Tijat u srpnju gasi motor. Brod je to napravljen za more, pouzdan i jedinstven – brod s dušom. Pa ne čudi što ga otočani žele sačuvati u izvornom obliku i upisati u Registar kulturnog dobra. Ispisao je pomorsku povijest, ali još uvijek može mnogo toga punuditi sadašnjim i budućim generacijama.

Svakog jutra u cik zore tu je za otočane. I tako već dugih 68 godina. “Brod je predivan nama. Zvuk njegov kad čujemo to je sve ono što nas vraća u neka doba davna”, “Ovo je super brod, ne može nego tako. Otočani trebaju stvari s kopna prevesti i sve, a ovo je brod za 10”, tako o njemu govore stanovnici Prvić Šepurina.

PETICIJA: Sačuvajmo Tijat kao spomenik našoj brodogradnji, pomorcima, otočanima, obali i otocima!

Rijetko kad ih je iznevjerio jer plovi Tijat i po olujnom nevremenu. Roko Buneta sa Zlarina kaže kako se ne pamti nijedan dan da Tijat nije vozio. No, od srpnja više ga neće biti. Istekao je certifikat i odlazi u zasluženu mirovinu.

– Rijetko koji brod bi napravio što je Tijat napravio. Ovoliko linija, ovoliko sati rada broda, to je čudo jedno. Čudo za jedan brod ovako i još ovoliko godina koliko ima. Ja mislim da nitko neće doseći taj broj, kaže zapovjednik broda Anđelo Rančić.

Vozio je od sjevernog do južnog Jadrana, a najduže se zadržao u šibenskom akvatoriju i zauvijek urezao u srca otočana.

– Definitivno će nam ovaj brod nedostajati, jer nijedan brod nije spreman napraviti šta može Tijat. Nikakva Lara, nikakvi katamarani. Ovo je brod za more, tvrdi Damir Vukov sa Zlarina.

Tko će ga zamijeniti iz Jadrolinije još uvijek ne otkrivaju. Zaslužuju otočani novi brod, ali složni su svi – Tijata treba očuvati pa su pokrenuli peticiju.

– Svi smo shvatili da nam je u krvi. Vidjeli smo da se u drugim državama takvi brodovi čuvaju, da oni imaju svoje mjesto. Vezani su, rekonstruirani i uređeni, upozorava Saša Jurat, jedan od pokretača grupe ‘Tijat u srcu’.

Ministarstvo upis u Registar kulturnog dobra razmatra od 2018. Proces je dugotrajan, ali ide u smjeru zaštite, ideja je mnogo.

– Jedan brod kao Tijat mogao bi bar nekoliko mjeseci biti muzej koji bi turiste i učenike vozio po šibenskom akvatoriju, predlaže ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević. 

A kad posljednji put pristane uz rivu i ugasi motor – s njim će otploviti i dio pomorske povijesti.

Dvostruko više nasukavanja brodova u Sueskom kanalu ove godine

By
redakcija
-
0
Ever GIven
Foto: Ever Given / Splash247

Ovotjedno nasukavanje supramax broda za rasuti teret u Sueskom kanalu četvrti je takav slučaj samo od početka ove godine, što je dvostruko više od broja zabilježenog tijekom 2022. godine

Supramax brod za rasuti teret Xin Hai Tong 23 (IMO: 9453236) nasukao se jučer u 04:00 ujutro nakon kvara stroja, dok je plovio prema sjeveru. Odsukan je nekoliko sati kasnije, a promet je ponovno uspostavljen u oba smjera nakon što je brod odsukan.

Riječ je o četvrtom slučaju nasukavanja u Sueskom kanalu ove godine, navodi Lloyd’s List.

Foto: Lloyd’s List

Neopanamax brod za prijevoz ukapljenog prirodnog plina Grace Emilia (IMO: 9884174) bio je prvi brod koji se nasukao u Sueskom kanalu ove godine, i to 1. veljače. U ovom incidentu kanal nije bio blokiran i promet je tekao normalno.

Kontejnerski brod MSC Istanbul (IMO: 9606326) od 15.900 TEU nasukao se 5. ožujka, najvjerojatnije zbog nevremena. Brod je odsukan nakon otprilike pet sati. Tijekom ovog incidenta promet prema sjeveru nastavio se normalno, dok su brodovi koji su putovali prema jugu preusmjereni sa zapadnog na istočni dio kanala.

Product tanker Torm Sara (IMO: 9273260) od 72.718 dwt nasukao se u Great Bitter Lakeu dok je 11. travnja plovio prema jugu. Brod je odsukan za otprilike četiri sata.

Samo od početka ove godine zabilježen je isti broj slučajeva nasukavanja u Sueskom kanalu kao tijekom 2021. i 2022. godine zajedno, prema podacima Lloyd’s List Intelligence. Dok je incidenata relativno više nego prethodnih godina, utjecaj na protok prometa najčešće je minimalan s obzirom na brzu reakciju Uprave Sueskog kanala. Brza reakcija je od kritične važnosti obzirom da je kanal glavna pomorska ruta koja povezuje Sredozemno i Crveno more, odnosno Europu i Aziju.

Nedavni incidenti nisu usporedivi s nasukavanjem broda Ever Given od 20.000 TEU (IMO: 9811000) u ožujku 2021., koji je na šest dana potpuno obustavio promet Sueskim kanalom i doveo do velikih kašnjenja u pomorskom prometu te ozbiljnog poremećaja globalnih opskrbnih lanaca.

Najskuplja narudžba ikad: Francuska kompanija gradi ‘zero carbon’ kontejnerske brodove na pogon vjetra

By
redakcija
-
0
Foto: Splash247

Francuska kompanija naručila je u južnokorejskom brodogradilištu Hyundai Mipo Dockyard seriju ‘zero carbon’ kontejnerskih brodova, poprilično neobičnog izgleda.

Francuska kompanija Zephyr & Borée potpisao je narudžbu za seriju od pet kontejnerskih brodova brodova od 1.300 TEU vrijedne ukupno 311 milijuna dolara. Brodovi su, tvrde iz kompanije, potpuno ‘ugljično neutralni’, a dio su projekta koji je već godinama u razvoju, javlja Splash247.

Kontejnerski brodovi u sklopu ove narudžbe bit će pogonjeni energijom vjetra uz pomoć krutih jedara koja će biti postavljena duž palube. Uz to, glavni dual-fuel motori bit će pogonjeni metanolom, a brojni francuski izvoznici potpisali su dugoročne ugovore s kompanijom kako bi ulaganje bilo održivo.

Brodovi će biti isporučeni od kraja 2025. do sredine 2026. godine, a bit će prvi ovakvi brodovi ikad izgrađeni, o čemu svjedoči i njihova poprilično paprena cijena. Naime, sa cijenom od 62,2 milijuna dolara po brodu, novogradnje koštaju barem dvostruko više od standardnih brodova ove veličine.

Alphaliner najavljuje da bi Zephyr & Borée uskoro mogli naruči još pet brodova slične veličine.

1...281282283...523Page 282 of 523

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

©