Asso.subsea dovršio je postavljanje približno 30 kilometara kabela za povezivanje jadranskih otoka u Hrvatskoj, koji dosežu dubine od 70 metara, piše Offshore Energy.
Asso.subsea je transportirao i postavio četiri različita 110 kV kabelska sustava, od kojih sjeverni dio povezuje pristaništa Mali Bok – Merag i Osorski zaljev na otocima Krk, Cres i Lošinj, a južni dio povezuje Prapatnu – Medvidbad i Travnu – Slatina između otoka Brača, Hvara i Korčule.
Projekt je izveden u suradnji s izvođačem Končar u ime Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS), a aktivnosti su izvedene pomoću kabelopolagača Atalanti (CLV).
Foto: Asso.subsea / Offshore EnergyFoto: Asso.subsea / Offshore Energy
Izvršena je zamjena starih kabela duž ovih trasa s 3x 630 mm2 podmorskih kabela ukupne duljine cca 30.500 metara.
Tvrtka je napomenula da su onshore pull-in aktivnosti zahtijevale pripremne radove prije same pull-in aktivnosti na svim mjestima, što je zajedno s tim predstavljalo značajne izazove, pri čemu su dvije operacije zahtijevale cijevi za HDD duljine oko 120 i 60 metara.
Također, zbog strmih padina sa zavojima na raznim mjestima, Asso.subsea je dizajnirao i proizveo posebne valjke. Nagibi do 40 % zabilježeni su na lokacijama kao što su Prapatna i Slatina.
Izvršni direktor QatarEnergya Saad Al Kaabi objavio je u nedjelju da je tvrtka finalizirala ugovore o najmu s nekoliko azijskih brodovlasnika kako bi ojačala svoju brodsku flotu s 19 LNG brodova i time učvrstila svoj golemi program gradnje LNG brodova na čak 104 plovila.
Na ceremoniji u sjedištu u Dohi, QatarEnergy potpisao je ugovore o najmu šest brodova s tvrtkom CMES LNG Carrier Investment, šest s tvrtkom Shandong Marine Energy i tri s tvrtkom MISC Berhad. Tih 15 brodova bit će izgrađeno u južnokorejskom brodogradilištu Samsung Heavy Industries, rekli su kompanije QatarEnergy, piše gCaptain.
S dodatna četiri broda upravljat će zajednički pothvat Kawasaki Kisen Kaishe (K-Line) i Hyundai Glovisa, a gradi ih južnokorejski brodograditelj Hanwha Ocean.
Potpisani ugovori povećali su ukupan broj brodova na 104, priopćila je kompanija, a od kojih će 43 unajmiti podružnica QatarEnergy Trading.
Svaki od 19 novih LNG brodova imat će kapacitet od 174.000 kubičnih metara, priopćio je QatarEnergy.
Katar je prvi put objavio svoje namjere u lipnju 2020. godine s onim što je nazvao “najvećim ugovorom o brodogradnji na svijetu”. S Južnom Korejom su potpisali ugovor koji je rezervirao 60 posto globalnog LNG brodograditeljskog kapaciteta na sedam godina. Projekt je osmišljen kako bi podržao njihove planove za povećanje kapaciteta LNG-a sa 77 milijuna na 126 milijuna tona godišnje do 2027. godine, ističe The Maritime Executive.
Dok su brodovi “konvencionalnih” dimenzija, ističe se da će biti opremljeni naprednom tehnologijom. K-Line je u najavi svog sporazuma s tvrtkom QatarEnergy izvijestio da će plovila sadržavati uređaje za uštedu energije, te će moći dobivati obavijest o spremnosti za prihvat i skladištenje ugljika.
Proširenje North Field tvrtke QatarEnergy ojačat će njegovu poziciju najvećeg svjetskog izvoznika LNG-a. Uključuje osam LNG sklopova koji će povećati katarski kapacitet ukapljivanja sa 77 milijuna tona godišnje (mtpa) na 142 mtpa do 2030., što je povećanje proizvodnje od 85 %.
Katarski program gradnje LNG brodova najveći je te vrste u povijesti ovog sektora. U prvoj fazi je nekoliko odabranih vlasnika ugovorilo 60 brodova u korejskim i kineskim brodogradilištima, potkrijepljeno dugoročnim čarterima s tvrtkom QatarEnergy i njezinim podružnicama. Druga faza je započela u rujnu prošle godine u ugovoru vrijednom gotovo 4 milijarde dolara s južnokorejskim HD Hyundai Heavy Industries za 17 LNG plovila i nastavila se u 2024. sa Samsung Heavy Industries i Hanwha Oceanom koji su osigurali narudžbe za 15 odnosno 12 brodova, navodi Splash247.
Najnoviji ugovori označili su završetak dijela programa koji se odnosi na brodove konvencionalne veličine, a očekuje se da će uslijediti gradnja velikih LNG brodova poznatih kao Q-Maxes.
Gotovo deset godina umirovljeni general Ivan Čermak posluje u Zadru. Od Tankerkomerca, kojeg je naposljetku i preuzeo, u najam je još 2015. uzeo naftni terminal u industrijskoj zoni Gaženica, s velikim planovima da uloži u njegovu modernizaciju i proširenje, kao i u Marinu Zadar, jednu od najatraktivnijih jadranskih marina kojom je upravljao Tankerkomerc.
Oko Marine vodio se višegodišnji spor između države i zadarske tvrtke, kojeg je na kraju pravomoćno dobila država, a nedavno je Lučka uprava Zadar i službeno ušla u njezin posjed, s obvezom raspisivanja natječaja za novog koncesionara u roku od godinu dana, piše Poslovni dnevnik.
No, posao s naftnim terminalom razvija se, i to, kako je suditi iz odluka nadležnih državnih tijela, sve ‘zelenije’. Generalova tvrtka Delta terminali potkraj prošle godine zatražila je od resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja izdavanje suglasnosti za sigurnost područja Terminala naftnih derivata, točnije obnovu postojeće, što je za ovako specifičnu i osjetljivu djelatnost zakonska obveza svakih pet godina.
Potpore i manji rizik
Na terminalu naftnih derivata Delte u međuvremenu su, kako se može iščitati iz priložene dokumentacije, nastupile i određene promjene. Točnije, postojeći terminal za skladištenje kemijskih proizvoda Kepol prenamijenjen je i moderniziran za skladištenje biljnih ulja, i to palminog ulja.
Taj je pogon, naime, dugo vremena bio izvan funkcije, a u skladu s novom predanošću obnovljivim izvorima energije i potporama koje takvu orijentaciju prate, te porast korištenja, Delta terminali uspjeli su provesti projekt prenamjene na skladištu kapaciteta 10 tisuća kubnih metara.
Ta je promjena ujedno i smanjila potencijalnu opasnost za okoliš i sigurnost područja terminala u Gaženici, pa je predstavljala i plus u ishođenju suglasnosti Ministarstva gospodarstva za sigurnost sustava, navodi Poslovni dnevnik.
No, čini se da s time ne staje namjera Delta terminala u okretanju biogorivima, kao sve brže rastućim alternativama tekućim gorivima. Iako je general Čermak prilično zatvoren i rijetko nastupa u javnosti sa svojim planovima, ovih dana na zadarskom skupu koji je o važnosti obnove željezničke pruge Zadar – Knin organizirala HGK, iz njegove tvrtke čule su se najave velikih ulaganja za koje je ta upravo pruga od izuzetne važnosti.
Direktorica za investicije i razvoj Delta terminala Svetlana Petrović nije ulazila u detalje, ali je dala do znanja da o toj pruzi svakako ovisi nekoliko važnih ulaganja kompanije, a njihova je ukupna vrijednost oko 180 milijuna eura. Sudeći prema dostupnoj dokumentaciji o modernizaciji i proširenju skladišnih prostora terminala čiji je ona autor, prenamjena terminala za biogoriva svakako je u planu.
Biogoriva su, kako je istaknula Petrović u stručnom radu, jedan od najbolje razvijenih i brzo rastućih alternativa tekućim gorivima na tržištu i stoga se investicijski ciklusi kompanije Delta terminali baziraju na projektima usmjerenima na proširenje skladišnih kapaciteta koji će pratiti porast potrošnje biogoriva, razvoj naprednih biogoriva i održivih tehnologija.
Terminal s 29 zaposlenih
Prema dokumentaciji iz Ministarstva gospodarstva, ukupni su skladišni kapaciteti Naftnog terminala 61.600 kubnih metara, a prema najavama koje su se pojavile, skladišni bi kapaciteti trebali biti povećani na 105 tisuća kubika.
Iz dokumentacija o sigurnosti terminala doznaje se da je na području terminala aktivno 29 zaposlenih, a prema zadnjim dostupnim službenim podacima, u ovoj ih je Čermakovoj tvrtki u 2022. zaposleno u prosjeku bilo 40, te su ostvarili oko 5 milijuna eura prihoda. Druga tvrtka Delta Oil-International, koja preko zadarskog terminala obavlja poslove trgovine benzina, dizela i ostalih sirovina, uprihodila je te godine 199 milijuna eura.
Čini se da će nesreća u Baltimoreu, u kojoj je u urušavanju velikog mosta nakon što je u njega udario kontejnerski brod poginulo šest osoba, oboriti rekord po potraživanjima od pomorskog osiguranja. Objavljen je i vremenski slijed, kao i novi detalji nesreće koja će zasigurno ući u povijest kao jedna od najvećih pomorskih nesreća. Pojavila su se i nagađanja da je gubitak pogona uzrokovalo kontaminirano gorivo ili problemi u sustavu opskrbe gorivom.
Jennifer Homendy, predsjednica američkog Nacionalnog odbora za sigurnost u prometu (NTSB), u srijedu navečer izjavila je da su istražitelji ispitali zapovjednika, prvog časnika, upravitelja stroja i druge članove posade. Dvojica peljara ispitana su u četvrtak.
Agencija je također otkrila da je preuzeto približno 6 sati podataka s tzv. ‘crne kutije’, odnosno uređaja za zapis plovidbenog putovanja (Voyage Data Recorder – VDR), koji je pokazao da je brod ostao bez pogona nekoliko minuta prije sudara. Na brodu se nalazio 21 član posade i dva lokalna peljara.
NTSB je objavio vremenski slijed događaja. Također su otkrili da je od ukupno 4.679 standardnih kontejnera od 20 stopa (TEU) na brodu, 56 kontejnera sadržavalo opasne tvari.
Vremenski slijed nesreće
Dali, kontejnerski brod od 300 metara, napustio je Baltimore u utorak oko 12:30 ujutro, na putu prema Šri Lanki.
Clay Diamond, izvršni direktor Američkog udruženja peljara (American Pilots’ Association), rekao je da je brod pretrpio “potpuni gubitak pogona” oko 01:20 ujutro. Brod je plovio brzinom od oko 8 čvorova, što je prema riječima Diamonda normalna brzina za plovidbu ovim područjem.
Podaci s VDR-a pokazuju pak da je u otprilike 01:25 sati zabilježen niz alarma na brodu, kao i kratkotrajni prekid u zapisu, koji se nastavio otprilike minutu kasnije, što se poklapa s verzijom koju je ispričao Diamond.
Diamond tvrdi da brod nikada nije povratio pogon, no pomoćni dizelski generator se ipak uključio, što je vratilo električne sustave. To je mogući izvor crnog dima koji se može vidjeti na videu sudara.
Budući da je brod nekontrolirano plutao, peljar je u 01:26 putem VHF-a prvo pozvao pomoć tegljača, a nekoliko sekundi kasnije naredio i obaranje lijevog sidra. Peljar je potom oko 01:27:25 poslao hitnu poruku da brod nekontrolirano pluta prema mostu Francis Scott Key te upozorio da se most zatvori za promet. Toj poruci pripisuje se spašavanje života.
Brod je oko 01:29:33 udario u jedan od potpornih stupova mosta, koji se urušio u rijeku Patapsco. Dva radnika s mosta su spašena, ali je nažalost šest njihovih kolega izgubilo živote, navela je Obalna straža.
VDR podaci, koji uključuju audio zapise sa zapovjednog mosta i VHF-a, nisu konzistentne kvalitete zbog pozadinske buke i alarma. Daljnja analiza će se provesti u laboratoriju kako bi se poboljšala jasnoća zvuka. Sve informacije su preliminarne i podložne konačnoj potvrdi i promjeni. VDR također sadrži ograničene sistemske podatke kao što su brzina broda, broj okretaja motora, kut kormila, smjer broda i neke informacije o alarmima.
Brod je više puta pretrpio blackout
Američka Obalna straža potvrdila je jučer da je tijekom brodavka broda u luci obavljeno rutinsko održavanje pogonskog stroja.
Lučki radnik luke Baltimore rekao je za CNN da je Daliviše puta u danima prije nesreće pretrpio tzv. “blackout”.
Julie Mitchell, administratorica Container Royaltyja koji prati dolaske i polaske kontejnerskih brodova u i iz Baltimorea, potvrdila je za CNN da je brod dva dana prije nesreće pretrpio blackout.
“Imali su ozbiljan problem. Bio je to potpuni gubitak pogona, snage motora, električne energije, svega”, kazala je Mitchell.
Mogući problemi s gorivom
Nagađanja o kontaminaciji goriva na Daliju pojavila su se nakon ekskluzivnog izvješća koje je prenio The Wall Street Journal o brifingu američke Obalne straže.
“Brod je doživio kompletni gubitak pogona, propulzije, kormilarenja, gašenje elektronike… Jedan od motora je ‘zakašljao’ i zatim stao. Miris izgorjelog goriva širio se strojarnicom, bio je mrkli mrak”, navodno je izjavio jedan od časnika stroja s Dalija u spomenutoj izjavi koje je objavio Wall Street Journal ranije ovog tjedna.
Homendy, predsjednica NTSB-a, potvrdila je da će se gorivo pomno analizirati i testirati njegova viskoznost i nečistoće.
Pregledavajući zapise, FuelTrust navodi da je Dalibunkeriran u Šangaju i Koreji i izvješćuju da je brod koristio Marine Gas Oil (MGO), uobičajeni, ali skuplji oblik lakog brodskog goriva koje se često koristi zbog nižih emisija u lukama i obalnim područjima. Brod se usidrio kod Panamskog kanala nakon tranzita 13. ožujka, zatim je nastavio prema New Yorku, Norfolku i konačno Baltimoreu. FuelTrust ne vjeruje da je brod bunkeriran u Panami, ali smatraju da je to obavljeno u Baltimoreu.
Ističu da je charterer, u ovom slučaju Maersk, obično odgovoran za kupnju goriva, no nema informacija jesu li u ovom slučaju za gorivo odgovorni Maersk, upravitelj Synergy Marine ili vlasnica plovila Grace Ocean. FuelTrust naglašava da i Maersk i Synergy Marine imaju uspostavljene stroge sustave za testiranje kako bi se osigurala ispravnost goriva.
Mediji također naglašavaju problem identificiran tijekom Port State inspekcije u San Antoniju, Čile, u lipnju 2023. godine. Pomorska i lučka uprava Singapura, kao država zastave, izvijestila je da se radi o neispravnom mjeraču tlaka goriva, a problem je riješen prije nego što je brod isplovilo iz luke. Brod tada nije zadržan.
Tijekom druge inspekcije američke Obalne straže u New Yorku u rujnu 2023. nisu zabilježeni nikakvi daljnji problemi s brodom. Sljedeća klasifikacija i inspekcija broda zakazani su za lipanj 2024.
Kontaminacija goriva dobro je poznat problem za pomorce, a nedavno je zabilježeno nekoliko incidenata povezanih s kontaminiranim gorivom.
Samo u 2023. godini zabilježeno je više od 120 slučajeva gubitka pogona na moru zbog problema s gorivom, prema FuelTrustu. Naglašavaju da se većina ovih problema dogodila na moru, daleko od očiju javnosti, a riješila ih je posada.
Problemi s kontaminacijom goriva pojavili su se 2022. u Singapuru, najvećem svjetskom bunkering tržištu. Riječ je bila o brodskom gorivu s visokim sadržajem sumpora (HSFO) koje je bilo kontaminirano visokom koncentracijom kloriranih organskih spojeva (COC). Incident je uključivao više od 120 milijuna dolara goriva, a Singapurska pomorska i lučka uprava Singapura (MPA) izvijestila je kako vjeruje da je oko 200 brodova primilo kontaminirano gorivo. Oko 80 brodova prijavilo je probleme s pumpom goriva ili motorom. Još jedan incident dogodio se u srpnju 2023. u Houstonu u Texasu, kada je više od 30 brodova primilo kontaminirano gorivo i prijavilo štetu ili kvarove.
Šteta se procjenjuje na 2 do 4 milijarde dolara
Do danas, potonuće kruzera Costa Concordia 2012. i incident Ever Givena u ožujku 2021. ističu se kao nesreće s daleko najvećim potraživanjima od osiguranja u ovom stoljeću. No, prema prvim procjenama, ukupna potraživanja nesreće u kojoj je u utorak sudjelovao kontejnerski brod Dali od 9.962 TEU mogli bi oboriti neslavne rekorde ovih nesreća.
“Ovisno o trajanju blokade i prirodi pokrića troškova prekida poslovanja za luku Baltimore, potraživanja mogli bi iznositi između 2 i 4 milijarde dolara”, rekao je jučer za Reuters Marcos Alvarez, direktor u Morningstar DBRS.
Usporedbe radi, potraživanja od nesreće Costa Concordie, koja je potonula u Italiji prije 12 godina i u smrt odnijela 32 života, iznosila su oko 2 milijarde dolara.
Luka će vjerojatno biti zatvorena mjesecima
Pete Buttigieg, američki ministar prometa, rekao je u srijedu da je “prerano da bi se moglo procijeniti” koliko će vremena trebati da se luka ponovno otvori. Više od 30 plovila, uključujući tegljače, glisere, jahte, kao i prekooceanske trgovačke brodove kao što su brodovi za rasuti teret i kontejnerski brodovi, i dalje se nalaze u luci Baltimore. Najmanje 10 trgovačkih brodova usidreno je izvan Baltimorea, pokazali su u četvrtak podaci MarineTraffica.
Mediterranean Shipping Company (MSC), najveća kontejnerska kompanija na svijetu, upozorila je klijente da će proći “nekoliko mjeseci dok se lučke operacije u Baltimoreu vrate u normalu” te da će izostaviti Baltimore iz svojih usluga “do daljnjega”.
Peter Gautier, zamjenik zapovjednika za operacije Obalne straže, rekao je da je Dali “stabilan”, ali da su podvodne inspekcije njegovog trupa u tijeku. Američka vojska surađivat će s američkom Obalnom stražom na uklanjanju srušenog mosta s pramca broda. “Pramac plovila leži na dnu zbog težine ostataka mosta”, rekao je Gautier.
U međuvremenu, pomorska i lučka uprava Singapura (MPA), zastave pod kojom je plovio Dali, otvorila je vlastitu istragu nesreće.
Foto: Ivo Batričević Privatna arhiva / Dubrovački dnevnik
U brodogradilištu Ingalls Shipbuilding Corporation iz Pascagoule u saveznoj američkoj državi Mississippi izgrađen je 1958. godine kao oceanski lajner za kompaniju Moore McCormack Lines pod imenom Brasil. Imao je 15.257 bruto tona, a jednako kao i brod blizanac Argentina mogao je prevoziti 557 putnika, piše Dubrovački dnevnik.
Bili su dugi 188,2 i široki 26,2 metra, a dvije General Electric DRG parne turbine preko dvije propele su im davale brzinu od 18 čvorova. Ugovorena cijena svakog broda pojedinačno je iznosila 24.4 milijuna američkih dolara.
Bili su to posljednji putnički brodovi u potpunosti izgrađeni u Sjedinjenim Američkim Državama, a kao kuriozitet se spominje sudjelovanje svih tadašnjih 48 saveznih država u njihovoj izgradnji i opremanju.
KAO BRASIL SE SIDRIO ISPRED LOKRUMA
Brasil je na svoje prvo putovanje otplovio 12. rujna 1958. godine iz New Yorka prema Rio de Janeiru, Montevideu i Buenos Airesu, a do konca godine na istim mu se južnoameričkim prugama priključio i brod blizanac Argentina. Od sredine 1963. započinju i sa svojim prvim kružnim putovanjima, kada je Brasil znao usidriti i na sidrište pored Lokruma.
Foto: Ivo Batričević Privatna arhiva / Dubrovački dnevnik
Neočekivano, početkom jeseni 1969. Brasil i Argentina su u Baltimoreu prisilno privezani gdje ostaju sve do 1972. godine kada ih oba za 20 milijuna dolara kupuje Holland America Line. HAL ih kompletno u njemačkom Bremerhavenu preuređuje te Brasil preimenuje u Volendam, a Argentinu u Veendam. Od tada imaju po 22.160 bruto tona, a na svojih osam putničkih paluba mogli su prihvatiti 730 putnika o kojima je brigu vodilo oko 300 članova posade, navodi Dubrovački dnevnik.
ČESTO MIJENJAO IME
Volendam često mijenja i vlasnike i ime, pa tako do 1995. plovi kao Monarch Sun i Island Sun pa ponovo Volendam, a nakon toga Liberte, Canada Star, Queen of Bermuda te Enchanted Seas. Godine 1995. kupuje ga Azure Investments te ga daje u dugoročni najam kompaniji New Commodore Cruise Lines.
Brod je preuređen u ploveće sveučilište te od konca iste godine pod imenom Enchanted Seas plovi oko svijeta u programu “Semester at Sea” Sveučilišta u Pittsburghu. Već u siječnju 1996. mijenja ime u prikladnije za ovu namjenu Universe Explorer pod kojim posjećuje i Dubrovnik.
Foto: Ivo Batričević Privatna arhiva / Dubrovački dnevnik
OD POŽARA DO SUDARA
Dana 27. srpnja 1996. pored Aljaske je izbio požar u praonici robe oko 3 sata ujutro kad je na brodu bilo 1.006 putnika i posade (to putovanje je bilo bez studenata). Poginulo je pet članova posade, a 55 članova posade i jedan putnik su ozlijeđeni. Procijenjena šteta na brodu je bila 1,5 milijuna dolara, a točan uzrok požara nikada nije službeno objavljen. Nakon popravka štete plovi i dalje s učenicima sveučilišta te Universe Explorer uplovljava u grušku luku, 24. studenog 1999. godine. Na brodu je bilo i dubrovačke posade.
U listopadu 2000. Universe Explorer je oštećen na rijeci Saigon u Vijetnamu tijekom sudara s kontejnerskim brodom gdje je imao oštećenja na pet kabina i oštetio je 9,1 metara trupa. Tada je na brodu bilo više od 600 studenata te nitko od njih nije stradao.
Godine 2004. brod je otišao na popravak u Hong Kong, ali nakon sporova s vlasništvom i raznih problema otkrivenih tijekom inspekcije, odlučeno je da se brod proda u otpad. Brod je preimenovan u Universe te je isplovio iz Hong Konga vlastitim pogonom u Indiju prema rezalištu brodova. Nasukan je na plaži rezališta Alang tijekom plime 7. prosinca 2004. i u potpunosti je izrezan za nekoliko mjeseci.
Foto: Ivo Batričević Privatna arhiva / Dubrovački dnevnik
Botaničar Enter Philibert de Commerson pozvan je da se 1766. godine priključi pomorskoj ekspediciji pod zapovjedništvom kapetana Louisea Antoinea de Bougainvillea, koja je za zadatak imala donijeti u Francusku što više novih biljnih vrsta, piše Otvoreno more.
Kako je bio slabog zdravlja, odlučio je na put povesti i svoju služavku Jeanne Baret, za koju se smatra da mu je bila i višegodišnja vjerna ljubavnica. Budući da je bilo nezamislivo da se žena ukrca na brod, Jeanne se maskirala u muškarca i posadi je predstavljena kao de Commersonov pomoćnik.
Tek nakon dvije godine posada je otkrila da je Jeanne ženskog spola, pa su ona i de Commerson na Mauricijusu morali napustiti brod. De Commerson je ubrzo umro, a Jeanne se udala za francuskog oficira s kojim se, sedam godina kasnije, brodom vratila u Francusku postavši prva žena koja je oplovila svijet.
Kapetan de Bougainville sa svoje je ekspedicije donio brojne do tada nepoznate biljke, od kojih je jedna, bugenvilija, njemu u čast dobila i ime.
Dina Levačić, proslavljena hrvatska daljinska plivačica, već sada se može pohvaliti mnogobrojnim plivačkim podvizima i vrhunskim rezultatima, a njene godine samo su dokaz da je pred njom još puno velikih izazova, avantura te preplivanih maratona.
Iznimni rezultati kojima se Dina može pohvaliti u proteklih 10 godina s razlogom privlače pozornost sportske i opće javnosti, stoga i ne čudi kako njen sportski put nije prošao ispod radara niti brojnim partnerima i sponzorima, među kojima i najvećem lancu marina na Mediteranu – ACI d.d., piše Novi list.
Do suradnje ACI-ja i Dine došlo je potpuno prirodno, budući da i mlada plivačica, ali i nacionalni nautički lanac njeguju i žive ljubav prema moru te žive s njime u simbiozi.
Mlada hrvatska daljinska plivačica prva je Hrvatica koja je preplivala La Manche, a može se pohvaliti i kako je osim La Manchea preplivala mostove Manhattana u New York Cityju te Kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra, čime si je priskrbila trostruku krunu daljinskog plivanja i postala šesta osoba u povijesti, a tek druga žena, kojoj je za 90 dana to pošlo za rukom.
Dininu dosadašnju karijeru prate brojni uspjesi i iznimni rezultati, a jedno od najvećih postignuća zasigurno joj je preplivavanje svih sedam velikih plivačkih maratona.
Naime, Dina ne samo da je preplivala velikih „Oceanovih sedam“, već je to uspjela kao najmlađa žena u povijesti.
Jedna od zanimljivosti koji se vežu od ovu hrvatsku daljinsku plivačicu jest i to da je prije deset godina, točnije 2014. godine preplivala i najduži plivački maraton na svijetu, onaj u muljevitoj rijeci Parani, dug čak 88 kilometara te pritom zauzela visoko peto mjesto.
O veličini i važnosti Dininih uspjeha govori i titula osobe godine 2023. prema izboru Večernjeg lista. Njezini rezultati govore sami za sebe, a njihovo množenje, kao i nadolazeći planovi, znak su da ne planira ubrzo stati.
Vrhunski uspjesi naše sportašice prepoznati su i na globalnoj sceni. Naime, Dina Levačić početkom je ove godine izabrana za najbolju sportašicu 2023. godine po izboru Međunarodne plivačke organizacije na otvorenim vodama (WOWSA).
Dinina preplivavanja Cookovog prolaza, Galway Baya, Fastnet Rocka, bristolskog kanala u 2023. godini su dobila najveće priznanje te ovoga puta Hrvatsku pozicionirala u sam svjetski vrh, ostavivši iza sebe plivačke velesile kao što su SAD, Njemačka, Velika Britanija i brojne druge.
Veliki uspjesi mlade plivačice ove godine i u Africi
Od svojih samih početaka nacionalni nautički lanac posvećen je promociji Republike Hrvatske i njenih regija kroz sport i turizam, pritom podržavajući različite sportske aktivnosti, događanja, pojedince i ekipe, navodi Novi list.
Dosadašnji profesionalni i društveni angažman kompanije obilježila je sjajna suradnja s istaknutim hrvatskim sportašima, među kojima su i proslavljeni hrvatski olimpijac, danas vrhunski jedriličar Ivica Kostelić, mlada jedriličarka Palma Čargo koja će ove godine po prvi puta nastupiti na Olimpijskim igrama, a tu su i Hrvatska vaterpolo reprezentacija, kao i Hrvatski savez daljinskog plivanja i mnogi drugi.
Foto: Novi list
Nova suradnja, ova s Dinom Levačić, nastavak je dugogodišnje tradicije aktivne podrške perspektivnim mladim sportašima, vrhunskim profesionalcima, koji prije svega označavaju sadašnjost, ali i budućnost hrvatskog sporta.
„Izrazito mi je drago što u 2024. godini u nove avanture idem sa svojim novim partnerom ACI-jem.
Drago mi je što su prepoznali moj rad, trud i zalaganje te što su prepoznali vrijednost ove suradnje koja je došla nekako prirodno, s obzirom da su i oni, ali i ja, izrazito vezani za more.
Nadam se da ću opravdati njihovo povjerenje kao najvećeg lanca marina na Mediteranu i da ćemo nastaviti ovu suradnju i u budućnosti“, kazala je Dina.
ACI je početkom godine Dinu pratio i na sam jug Afrike te joj pružio podršku u osvajanju novih plivačkih izazova.
U veljači se mlada daljinska plivačica okušala u tri tjedna dugoj avanturi u Africi, gdje je postala prva osoba iz Hrvatske koja je preplivala Robben Island, otok poznat po zloglasnom političkom zatvoru, osobito prepoznatom u vrijeme aparthejda.
Uz Robben Island, Dina je osvojila još dva velika plivačka izazova, koje je dosad uspjelo svladati tek nekoliko ljudi na svijetu – False Bay i Cape Point.
Riječ je o plivačkim duljinama na kojima prirodnu selekciju čine i morske struje, jaki vjetrovi te najveća kolonija bijelih psina na planetu, što je Dini predstavljalo samo dodatni motiv za osvajanje ovog velikog izazova.
Izvrsnost, briga o moru i zajednici te ljubav prema sportu zajednički su imperativ Dine i ACI-ja
Nakon osvojene Južne Afrike, Dina planira osvojiti i Dalmaciju. Naime, pred njom je projekt 104 Dalmatinca, u sklopu kojega će oplivati oko istog broja dalmatinskih otoka, otočića i hridi.
Cilj je projekta promocija hrvatskih otoka te približavanje istih domaćim i stranim turistima, kao i promocija Dalmacije i njenih prirodnih ljepota.
Ukoliko vremenski uvjeti budu dopuštali, Dina će neka od svojih preplivavanja započeti i završiti u ACI marinama diljem Dalmacije.
Riječ je o još jednoj u nizu lijepih priča koje povezuju sport, zajednicu i ljubav prema moru, što krasi našu vrhunsku daljinsku plivačicu, ali i nacionalni nautički lanac.
Promicanje aktivnog života i poticanje mladih generacija na bavljenje sportom – zdrav fizički, mentalni i socijalni razvoj djece i mladih nit su vodilja kojom se ACI vodi pri svom društveno odgovornom poslovanju.
Cilj je kompanije učiniti sve što je u njenoj moći kako bi buduće naraštaje usmjerila prema zdravom i održivom načinu života, ljubavi prema sportu, moru te naposljetku – nautici.
Najnovija suradnja, ova s Dinom Levačić sklopljena je u zajedničkom cilju – povezivanju hrvatskog Jadrana, što plivanjem, što nautikom.
Upravo perspektiva koju vrhunska hrvatska daljinska plivačica ima prepoznata je od strane ACI-ja koji će Dinu podržati u njenim nadolazećim karijernim izazovima i natjecanjima.
Na ovaj način domaća nautička kompanija još je jednom dala svoj obol razvoju sporta te potvrdila svoj status jednog od najvećih pobornika hrvatskog sporta te najvjernijeg promicatelja istog.
U tri sata ujutro 14. lipnja 1952. godine parobrod Baron Douglas (matična luka Ardrossan) u plovidbi iz Macorisa (najvjerojatnije luka San Pedro de Macoris, Dominicana) za London s teretom šećera poslao je poruku da ima rupu u oplati kao posljedicu sudara s parobrodom Korenica pod jugoslavenskom zastavom.
U 3.38 Baron Douglas se nalazio oko deset nautičkih milja istočno od broda svjetionika »Royal Sovereign Light«. Njegova posada, njih 37, počela ga je napuštati. U 3.43 obalna straža iz Fairlighta poziva postaju čamaca za spašavanje u Hastingsu, a čamac M.T.C. je spušten u more u 4.28, piše Novi list.
U 3.50 obalna straža Eastbourne poziva postaju za spašavanje u Eastbournu te u 4.28 oni spuštaju u more čamac Beryl Tollemache. U 4.10 obalna straža u Lade poziva postaju za spašavanje u Dungenessu te oni u 4.50 spuštaju u more svoj čamac Charles Cooper Henderson.
More je bilo mirno…
More je bilo mirno, puhao je lagani povjetarac iz jugozapadnog smjera, ali su u tom području dijelovi bili pod maglom. M.T.C. je pronašao parobrod Baron Douglas u pet sati između pet i šest nautičkih milja istočno od broda svjetionika.
Pramac je bio pod vodom, a paluba je bila poplavljena. Korenica je bila oko četvrt milje dalje, ali ona nije trebala pomoć te je nastavila plovidbu. Čamac s Eastbourna je stigao u 6.45, a čamac iz Dungenessa, kad je čuo preko radija da i čamac iz Hastingsa pristiže, vratio se u svoju postaju gdje je stigao u 8.30.
Zapovjednik Baron Douglasa je ljudima u pristiglim čamcima javio da čeka tegljač iz Dovera, pa su čamci odlučili ostati uz parobrod do dolaska tegljača Rumania.
Foto: Novi list
Tegljač je uzeo u tegalj parobrod, a zapovjednik je zatražio da čamci za spašavanje prebace posadu na kopno. Čamac iz Hastingsa je preuzeo 18 članova posade, čamac iz Eastbournea 14, a zapovjednik i četiri časnika su ostali na parobrodu za vrijeme tegljenja. Čamac iz Hastingsa vratio se u svoju postaju i iskrcao spašene ljude u 12.59, a posada je izvukla čamac na kopno. Čamac iz Eastbournea ostao je uz parobrod.
Parobrod se nasukao pa su zapovjednik i časnici napustili parobrod i ukrcali se u čamac iz Eastbournea. Tegljač je odsukao parobrod pa su se zapovjednik i časnici vratili na brod. Konačno je tegljač Rumania nasukao parobrod kod Pet Levela, četiri nautičke milje jugoistočno od Hastingsa.
Čamac iz Eastbournea ponovno je ukrcao zapovjednika i časnike, ali je ostao uz nasukani brod sve do dolaska dva dodatna tegljača. Kad su tegljači stigli, zapovjednik i časnici su se vratili na brod, ostatak posade je iskrcano u Hastingsu, na čamac su se popela dva inspektora Lloyd’sa koji su se popeli na brod zajedno s upraviteljem stroja koji se bio upravo iskrcao na obalu.
Čamac je ostao uz parobrod cijelu noć na zahtjev zapovjednika, ali Baron Douglas se nije pomaknuo, pa se vratio u Hastings 15. lipnja u 11.15 s nakanom da ponovno isplovi ukoliko se vrijeme pogorša, navodi Novi list.
Foto: Novi list
U 11.30 te noći obalna straža iz Fairlighta je izvijestila da je tegljač Rumania, koji je još bio uz parobrod, zatražio da čamac prebaci upravitelja stroja na kopno, jer je ozlijedio ruku. Čamac iz Eastbournea je stigao u 6.45, a čamac iz Dungenessa, koji je čuo da je čamac iz Hastingsa stigao do broda, se vratio u postaju gdje je stigao u 8.30.
Upravitelj stroja je napustio bolnicu jedan sat kasnije, a čamac ga je odmah prebacio na tegljač te se vratio u postaju gdje je stigao u 3.38 ujutro. Čamac iz Dungenessa, koji je bio spreman da krene prema parobrodu, ostao je u postaji. Na kraju je Baron Douglas odsukan i otegljen u Tilbury gdje je stigao 18. lipnja. Čamci za spašavanje su nagrađeni novčanim nagradama – ukupno 198,14 funti.
Bila je gusta magla
Jednovijčani prekooceanski trgovački parobrod Kostrena izgrađen je 1902. godine u brodogradilištu Napier & Miller u Glasgowu (Yoker) za Brodarstvo G.A. Šodića, direktora karatne udruge iz Kostrene. Desetog veljače 1907. godine, pod zapovjedništvom kap. Andre Kopajtića Valentinova (iz Kostrene sv. Barbare) u plovidbi iz Dunkerquea za Methil s 22 člana posade u 11.56 sudario se parobrodom James Joicey.
Trup Kostrene je probijen te dolazi do prodora mora u skladište br.1. Brod se sidri i naplavljuje krmeno skladište da se smanji prodor mora. Brod je 11. veljače u 5.45 proslijedio u luku Leith na popravak. Ukupni troškovi popravka iznosili su oko 650 funti sterlinga.
Parobrod Kostrena se početkom Prvog svjetskog rata sklonio u neutralnu luku Vigo gdje je ostao do kraja rata. Nakon okupacije Rijeke 1920. godine brod konfisciraju talijanske vlasti i predaju na upravljanje kompaniji S.A. di Armamento iz Trsta, a uspostavom Kraljevine SHS društvo ga uspijeva vratiti u svoj posjed.
Godine 1924. ulazi u sastav Brodarskog A.D. Oceania (Sušak), a početkom Drugog svjetskog rata ulazi u flotu britanskog Ministry of War Transport pod imenom Radfield te plovi u konvojima.
U kolovozu 1947. postaje Tuzla, nacionalizira se i daje na upravljanje Jugoslavenskoj linijskoj plovidbi iz Rijeke, a već sljedeće godine dat je na upravljanje Jadranskoj slobodnoj plovidbi (Sušak) sa svjedodžbom za malu obalnu plovidbu. Izrezan je 1953. u Splitu.
Parobrod James Joicey izgrađen je 1863. godine u brodogradilištu Palmer Bros. u Willinghton Quay za kompaniju J. Fenwick & Co. (London). Kompanija William Cory & Son iz Londona kupuje ga 16. prosinca 1896. godine. Plovio je do 1911. godine kada je izrezan u Boulogneu.
Nakon sudara, kompanija William Cory & Son Ltd., kao vlasnik britanskog broda (matična luka London) podnijela je tužbu protiv Andre Kopajtića, zapovjednika Kostrene (matična luka Fiume), kao predstavnika u toj zemlji vlasnika broda, za naknadu štete.
Suđenje je održano na škotskom sudu te je 11. lipnja 1907. godine izrečena i presuda: sudar je posljedica greške časnika u straži na parobrodu Kostrena. Suci su bili: Lord Salvesen, Lord Stormonth, Lord Justice-Clerk, Lord Ardwall i Lord Low.
Sud je konstatirao da je u vrijeme sudara vladala gusta magla, da je more bilo mirno te da je puhao lagani jugozapadni vjetar. Mjesto sudara: sjeverno od svjetionika Middle Cross Sand koji se nalazi uz obalu Norfolka te sjeveroistočno od Yarmoutha. Prilikom sudara oba broda su ozbiljno oštećena, ali je odgovornost pripisana samo austrijskom brodu.
Sudar se dogodio nešto prije podneva u nedjelju pri gustoj magli. Očevici s Kostrene su tvrdili da je vidljivost bila od oko 400 do 500 yardi, a zapovjednik drugog broda da je mogla biti oko sto yardi. Drugi časnik s Kostrene, koji je bio u straži, izjavio je da je vidio drugi brod tek na udaljenosti od 200 do 300 metara. Sud je bio mišljenja da su oba svjedoka lagala, navodi Novi list.
Utvrđeno je da su oba parobroda plovila umjerenom brzinom zbog magle, ali i zbog područja plovidbe koje je posebno regulirano: postoji obvezatan smjer za sve brodove koji plove iz smjera Škotske i Baltika prema Londonu i Engleskom kanalu.
Magla se spustila još navečer prethodnog dana, a parobrod James Joicey se iste večeri oko 21 sat sudara s parobrodom Syria. Pretrpio je znatnu štetu, ali nije imao prodor mora, jer je udaren iznad vodene linije.
Nakon sudara, Syria ga je neko vrijeme pratila, ali kako mu nije prijetila nikakva opasnost, otplovila je svojim putem. U 21.30 brod je prošao uz Newark plutaču toliko blizu da ju je, unatoč magli, vidio časnik u straži. Nakon toga zapovjednik je odlučio smanjiti brzinu davši stroju naredbu o plovidbi – dead slow. No, između 22.50 i 23 sata plovili su – half ahead iz nepoznatih razloga.
Nakon sudara s parobrodom Syria, mali James Joicey je upalio dva crvena svjetla – znak da brod nije upravljiv, a sljedećeg jutra podigao je dvije crne lopte. To je bilo dnevno upozorenje da brod nije upravljiv.
Prema mišljenju suda to zapovjednik nije smio učiniti jer: strojevi nisu bili oštećeni i brod nije imao problema s kormilarskim uređajem. Isto tako je utvrđeno da parobrod James Joicey nije mogao ploviti punom brzinom (full speed) te nije mogao manevrirati tako brzo kao prije sudara.
Oprečna svjedočanstva
Kako nijedan brod nije imao mogućnost vidjeti drugoga, zbog guste magle, prije samog sudara, a da su podaci o brzini, kursu i plovidbi dobiveni isključivo od članova posada, proizlazi da su njihovi iskazi bili u potpunoj oprečnosti.
Prema svjedocima s Kostrene, sirenu za maglu s Jamesa Joiceya se čula oko tri stupnja desno od pramca, a prije samog sudara ugledali su taj parobrod sa svoje desne strane pod kutem od 45 stupnjeva.
Svjedoci s Jamesa Joiceya, s druge strane, tvrdili su da je Kostrena bila lijevo od njihova pramca kada su prvi put čuli njihovu sirenu.
Prema mišljenju suda, ovaj čudan konflikt izjava je teško objasniti, ali se sud priklonio priči s britanskog broda zbog veće vjerojatnosti.
Naime, brodovi su plovili praktično u paralelnom kursu, a Kostrena je bila mnogo brža od Jamesa Joiceya – ako je Kostrena skrenula, kako tvrde očevici, kratko vrijeme prije sudara, nemoguće je da je došlo do sudara osim ako James Joicey nije plovio mnogo većom brzinom od one koju je naveo njegov zapovjednik.
No, zapovjednik Jamesa Joiceya, kap. Tait, je potvrdio skretanje Kostrene u brodskom dnevniku opaskom da je James Joicey htio proći zapadnije od Kostrene. No, to je ovisilo o udaljenosti prolaza Kostrene od svjetionika Middle Cross Sand i o tome da je kurs oba broda izračunat matematičkom točnošću.
Sud je postavio i sljedeće pitanje: koje su bile točne brzine brodova prije sudara? Utvrđeno je da je James Joicey gotovo sat vremena plovio protivno struji plime (usporavanje brzine broda), dok je Kostrena plovila u smjeru struje plime (povećanje brzine broda).
Ako su oba broda plovila dead slow, što znači brzinom od tri čvora, brzina Kostrene,u odnosu prema kopnu, morala je biti mnogo veća od brzine Jamesa Joiceya. Stručni izračun brzine morske struje plime sat vremena prije sudara napravio je za sud kap. Cowie: 2,64 čvora.
Prema tome, Kostrena je plovila najmanje brzinom od 5,64, a James Joicey samo 0,34 čvora. Da je brzina struje iznosila samo jedan čvor i trajala pola sata, kako su neki svjedoci procijenili, Kostrena bi plovila brzinom od četiri čvora.
Kostrena je uz to što je plovila prebrzo, prekršila drugi paragraf članka 16., odnosno nije se pridržavala odredbi toga članka: u 11.45 čula je sirenu broda, za kojeg na suđenju tvrde da vjeruju da je bila s Jamesa Joiceya. Po citiranom propisu Kostrena je trebala zaustaviti strojeve.
Baron Douglas
Godina gradnje: 1932.
Brodogradilište: Lithgows Ltd., Port Glasgow, Kingston Shipyard
Američki ratni brod Texas porinut je 1912. godine i sudjelovao je u oba svjetska rata.
Bio je to prvi ratni brod opremljen protuavionskim mitraljezima, prvi ratni brod s kojeg je, uz pomoć katapulta, mogao uzletjeti avion, prvi ratni brod opremljen radarom, kao i prvi ratni brod koji je u sklopu svoje opreme imao kino-projektor, pa su se mornari mogli zabaviti gledajući filmove, piše Otvoreno more.
I nakon umirovljenja nastavio je biti prvim. Prvi je američki ratni brod pretvoren u muzej i prvi ratni brod upisan na listu National Historic Landmark.
Norveški vikinški brodovi Oseberg i Gokstad među najvećim su arheološkim otkrićima iz vikinškog doba. Nakon pažljive ekskavacije i restauracije, brodovi se čuvaju u Oslu, kako bi im se mogle diviti buduće generacije, piše Forbes Hrvatska.
Na žalost onih koji se još uvijek oslanjaju na zastarjele turističke vodiče, popularni muzej vikinških brodova u kojem su se ovi brodovi dosad nalazili zatvoren je za javnost od listopada 2021. godine.
Muzej je originalno namijenjen za 40.000 godišnjih posjetitelja, ali posljednje godine kada je radio zabilježio je čak pola milijuna posjetitelja, što je predstavljalo veliki rizik za ove osjetljive brodove.
Umjesto tog muzeja, trenutno se gradi Muzej vikinškog doba, u kojem će se brodovi čuvati za buduće generacije. Iako je prepreka bilo napretek, od političkih prepiranja, sukoba oko budžeta i odgodi zbog pandemije, rad na muzeju se nastavlja i on bi trebao biti otvoren 2027. godine.
Foto: AART ARCHITECTS / Forbes Hrvatska
Ultimativni vodič za doba Vikinga
Savjetnica za komunikaciju muzeja, Mari Parelius Wammer, kaže kako je njihov cilj da postane najbolji svjetski vodič za vikinško doba: “Naši posjetitelji moći će izbliza pogledati najbolje očuvane vikinške brodove u najboljoj kolekciji na svijetu”.
Svi koji su posjetili raniji muzej bit će iznenađeni planiranim poboljšanjima u veličini zgrade, ali i izložaka, navodi Forbes Hrvatska.
“Novi muzej bit će preko tri puta veći od starog muzeja vikinških brodova. Dok je u starom muzeju bilo izloženo tri broda i oko 350 artefakata, u novom će biti izloženo preko 5.500 predmeta i muzej će pokrivati širi period vikinške povijesti”, objašnjava Wammer.
Dugogodišnji projekt
Jedan od razloga za dug period zatvorenosti muzeja je potreba za očuvanjem delikatnih vikinških brodova. Važno je kontrolirati klimu i eliminirati vibracije gdjegod je to moguće, budući da bi ih one mogle oštetiti. Kako bi zaštitio brodove u ovoj kritičnoj fazi, muzej će koristiti stabilizacijsku tehnologiju koja se koristi na naftnim i plinskim platformama na Sjevernom moru.
Wammer također objašnjava kako izgradnja “ponovno ide po planu” nakon odgoda izazvanih financijskih problemima: “Već se naziru obrisi hodnika, kao i solidne platforme na kojima će biti izloženi brodovi. Kada izgradnja bude gotova, brodovi će biti prebačeni u svoj novi dom”.
Foto: AART ARCHITECTS / Forbes Hrvatska
Vikinški turizam u Norveškoj
Iako novi muzej svoja vrata neće otvoriti prije 2027. godine, posjetitelji koji u Norvešku odlaze u nadi da će više saznati o vikinškom dobu još uvijek na raspolaganju imaju mnogo opcija, ističe Forbes Hrvatska.
Tako u Muzeju povijesti u Oslu možete vidjeti nevjerojatan nakit, zlato i oružje iz tog perioda povijesti i bolje shvatiti ratnu kulturu, prekomorska putovanja i sve načine na koje se društvo mijenjalo. Ovi artefakti 2027. će biti premješteni u novi muzej.
U regiji Oslofjord postoji i nekoliko drugih atrakcija s takozvanog “put Vikinga” koji posjetiteljima omogućavaju da osmisle putovanje kako bi bolje upoznali regiju gdje su otkrivena dva slavna broda.
Među najvećim hitovima je vikinški centar Midgard u Borreu, groblje iz željeznog i vikinškog doba. Mnogi artefakti pronađeni na ovom lokalitetu jasno pokazuju kulturološki utjecaj baltičke regije. Danas ovo mjesto organizira izložbe, a tu je i rekonstruirana dvorana za gozbe.
