Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture objavilo je Naredbu o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za 2024. godinu.
Naredbom se propisuje visina mjesečne osnovice za sve pomorce koji imaju prebivalište i/ili uobičajeno boravište, odnosno odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj, ako drukčije nije uređeno međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju ili Uredbom o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.
Mjesečna osnovica za članove posade broda u međunarodnoj plovidbi, na temelju koje se obračunavaju doprinosi za obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, usklađuje se svake godine s iznosom najniže mjesečne osnovice propisane Naredbom ministra financija o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za tekuću godinu.
Visina osnovice za doprinose pomoraca značajno se povećala u svim kategorijama u odnosu na godinu ranije.
U 2023. je u prvoj kategoriji, u koju pripadaju radna mjesta zapovjednik broda, upravitelj stroja, zapovjednik osoblja te upravitelj osoblja u strojarnici, osnovica za doprinose iznosila 1.104,15 EUR, dok je novi iznos propisan u visini od 1.259,00 EUR.
U drugoj kategoriji, kojoj pripadaju prvi časnik palube, drugi časnik stroja, upravitelji hotelskog osoblja, liječnici i časnici za sigurnost broda i okoliša, visina osnovice porasla je s 814,17 EUR na 928,00 EUR.
U trećoj kategoriji visina osnovice u 2023. iznosila je 615,36 EUR, dok će u ovoj godini ona iznositi 701,00 EUR. U četvrtoj kategoriji osnovica je porasla s 569,78 EUR na 650,00 EUR.
U preostalim kategorijama, osnovica je porasla kako slijedi – u petoj s 554,87 EUR na 633,00 EUR, u šestoj s 542,69 EUR na 619,00 EUR, u sedmoj s 523,91 EUR na 597,00 EUR te u osmoj s 519,53 EUR na 592,80 EUR.
Obračun doprinosa temeljem mjesečne osnovice kako je određena tablicom Osnovica obavlja se od 1. siječnja 2024. godine, a Naredba ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića stupila je na snagu 9. veljače ove godine.
Sve iznose možete provjeriti >>OVDJE<<, ili u sljedećem dokumentu:
Po želji čitatelja Novi list piše o brodovima koji su postojali, plovili, a ostali su samo u sjećanjima – bili su mali ili veliki, hranili su pomorce i njihove obitelji i bili u flotama – naših brodara. Neka ovo bude prisjećanje na neke od njih.
Motorni brod Buc izgrađen je 1952. godine u brodogradilištu G. Wolkau Schiffwerft u Hamburgu (Wilhelmsburg) kao Conrad za tvrtku Conrad Schepers iz Haren-Emsa. Prilikom gradnje bio je dug 41,7 metara da bi 1959. bio produljen na 49,9 metara s posljedičnim povećanjem nosivosti s 365 na 591 tonu. U lipnju 1959. godine mijenja ime u Iduna i vlasnika Alfreda Schramma iz Elsfletha. Pod tim imenom plovi do 1973. kada postaje Sea Weser vlasnika Sea & Continental Waterways Transport Ltd. iz Singapura, a 1974. vlasnik je Freight Express Seacon Ltd. iz Singapura. Te iste godine kupuje ga Lošinjska plovidba (nema ga u monografiji tog brodara) te dobiva ime Buc. Nakon toga, po običaju, prelazi u flotu Brodogradilišta Cres. Devetog srpnja 1982. tone u uvali Štinjan u plovidbi Novigrad – Cres s teretom kamenja. Brod je izrezan u Puli u listopadu 1982. godine.
Sis i Orjen
Još jedan brod kojeg nema u monografiji Lošinjske plovidbe je Sis. Izgrađen je 1940. godine kao Uranus za vlasnika Hendrika Gerarda Antoniusa Sinjorga iz Hillegersberga u brodogradilištu N.V. Scheepswerven v/h Gebr. G.&H. Bodewes u nizozemskom Martenshoeku. Prodan je 1940. godine kada dobiva ime H.A.S.T. 1, vlasnik je N.V. Maatschappij Voor Handel Agenturen Scheepvaart & Transporten iz Rotterdama, a menadžer firma F.A. Voigh & Co. Godine 1941. nalazimo ga u floti N.V. Reederij Muron, također iz Rotterdama, menadžer je Hugo Stinnes Reederei A.G. iz Mulheima am Ruhr, a iste godine postaje S.A.T. 2 u floti njemačke ratne mornarice, 1942. – S.A.T. 17, a 1944. – V 6515. Nakon rata, 1947. vraćen je prijeratnom vlasniku te je brodu vraćeno ime, a 1958. godine prodan je u Italiju i postaje Tacito vlasnika Giusta Camalija iz Venecije, očito potomka obitelji Camalich iz Nerezina. Sedam godina kasnije postaje Visp, vlasnik je Gea di Cossutta Elio & C. S.A.S iz Venecije, a 1970. vlasnik je Antonio Smundin, također iz Venecije. Lošinjska plovidba kupuje ga 1971. godine i daje ime – Sis. Dvije godine kasnije prelazi u flotu Brodogradilišta Cres. Izrezan je u prosincu 1978. u Splitu.
Foto: Novi list
Tegljač male obalne plovidbe Mercedes III vlasnika Samuela J. Pricea iz Cardiffa izgrađen je 1908. godine u brodogradilištu George Brown & Co., Greenock, Garvel Shipyard (novogradnja broj 51). Imao je 98 brt, a pogonio ga je compound parni stroj snage 350 IKS. Godine 1909. kupuje ga brodogradilište Palmer’s Shipbuilding & Iron Co. Ltd., Jarrow za svoje potrebe, a 1920. prodan je brodaru The Hebburn Transport Co. Ltd., Hebburn. U britanskim izvorima navodi se da je 1930. godine prodan u Jugoslaviju bez daljnjih podataka, a utvrdili smo da ga je kupio brodar Jugoslavenski Lloyd i dao mu ime Orjen. Početkom Drugog svjetskog rata preuzimaju ga Talijani, a plovidbe završava 1943. godine kada je potopljen u luci La Spezia.
Dalmata, Fiume i Evelina
Drveni parobrod s pogonom na bočne kotače Baron Sturmer (Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco, Trst) izgrađen je 1838. godine u brodogradilištu Squero Panfili u Trstu. Bio je dug samo 38 metara. Godine 1845. mijenja ime u Dalmata, a svoje plovidbe završava 1949. godine brodolomom kod rta Kamenjak.
Željezni parobrod Fiume (Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco, Trst) izgrađen je 1852. godine u brodogradilištu Miller, Ravenhill & Co., Low Walker. Bio je dug 66 i širok 8,9 metara, a mogao je prevesti 42 putnika. Dvadeset godina kasnije vlasnik mijenja ime u Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austro Ungarico, a 1892. u Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco. Parobrod je te godine prodan te je postao Iquique (J. Franicevich, Trst) koji ga već sljedeće godine prodaje u Valparaiso novom vlasniku Valdesu Hermanosu. Nakon 1901. godine sudbina broda je nepoznata, no najvjerojatnije je zbog starosti izrezan.
Željezni parobrod Verbano (Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco, Trst) izgrađen je 1853. godine u brodogradilištu J. Watt & Co. u Londonu. Bio je dug 46 i širok 6,1 metar, a mogao je prevesti 29 putnika. Produljen je na 52 metra u Trstu, a 1888. godine postaje Evelina riječkog brodara B.&A. Popper de Podhragg. Izrezan je 1891. godine, navodi Novi list.
Constant i Drugi Dalmatinski
Zanimljiva je poprilično duga povijest parobroda Ionian: izgrađen je 1901. godine u brodogradilištu Grangemouth & Greenock Drydock Co. Ltd. u Greenocku (Cartsdyke Mid) za londonskog brodara Hawthorn Bros & Co. Ovaj neveliki parobrod pokretan parnim strojem trostruke ekspanzije je četiri godine kasnije, kao Albert Zelck, u floti Mecklenburgischer Lloyda iz Rostocka, a nakon toga nalazimo ga kao H. A. Hansen s matičnom lukom Thuro, pred kraj Prvog svjetskog rata je kao Borg u vlasništvu islandske vlade, menadžer je Iceland S.S. Co. Ltd., Reykjavik, 1923. postaje Amazone s matičnom lukom Malmo da bi 1934. postao Amazzone u floti Fratelli Montanari iz Ancone. Ostaje u Jadranu kao Teti i Constant C., da bi 1948. godine bio u floti Flumar Traffici Marittimi e Fluviali iz Malog Lošinja. No, već sljedeće godine sjedište brodara je u Veneciji, 1950. seli u Rim te 1952. mijenja ime u Constant i Rio Grande s matičnom lukom – Genova. I sad postaje zanimljivo: 1957. godine postaje Santa Clara, a matična luka mu je – Rio de Janeiro (Transportes Maritimos Ltda.)! Plovi sve do 1966. godine kada je zabilježeno da je u stanju podrtine u luci Cayenne u Francuskoj Gvajani, a Lloyd’s Register of Shipping ga briše iz svog popisa 1967. godine zbog upitnog postojanja.
Foto: Novi list
Brod Drugi Dalmatinski Prvog dalmatinskog trgovačkog društva kupljen je u siječnju 1926. godine, a izgrađen je 1889. kao Norna (Henry A. Salvesen, Grangemouth & Christian F. Salvesen, Edinburgh, menadžer T. Salvesen & Co., Leith) u brodogradilištu S. & H. Morton & Co. u Leithu. Prodan je u Italiju 1912. godine kada postaje Venezia (G. E. Salvagno, Venecija), 1924. mijenja ime u Palmanova. U floti splitskog brodara ostaje do 29. svibnja 1937. godine kad je prodan Parobrodarskom društvu Grgić s.o.j. iz Splita. Kupoprodajni ugovor potpisan je i ovjeren u nazočnosti dubrovačkog notara Melka Stankovića, a prilikom kupoprodaje splitsko društvo, kao članovi uprave, zastupali su Samuel Kaldor i Gjuro Sessa, a kupca je zastupao član uprave, kapetan Hrvoje Grgić. Prema ugovoru, primopredaja broda trebala se izvršiti u luci Bari tijekom lipnja, a dogovorena je cijena od dvije tisuće funti – isplata u roku od 18 mjeseci u tromjesečnim obrocima uz osam posto kamata. Uvrštenjem u flotu novog vlasnika mijenja ime u – Vihor. Vihor je sve do Drugog svjetskog rata plovio u floti Grgića, a u travnju 1941. postaje jedan od sudionika tzv. Lisabonskog slučaja. Jugoslavenski parobrodi Vihor, Olga Topić, Sud i Ante Matković su se, čekajući rasplet travanjskog rata, sklonili u Lisabon jer je Portugal tada bio neutralan. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Kraljevina Italija tražila je da brodovi skinu jugoslavensku i podignu talijansku zastavu. No, nijedan brod nije predan Talijanima, iako je dvadesetak članova posade popustilo pritiscima i prijetnjama te napustilo brodove. Naposljetku su svi brodovi, osim Vihora, uspjeli isploviti iz Lisabona. Vihor je 1942. godine formalno preuzelo britansko Ministarstvo ratnog prijevoza (MOWT) i predalo ga na upravljanje londonskom menadžeru J. A. Billmeir & Co. Ltd. Međutim, portugalske vlasti nisu dopustile isplovljenje, pa je Vihor do kraja rata ostao u Lisabonu. Pravni status broda konačno je razriješen te je 1946. prodan lokalnom rezalištu kao prvi prodani brod nove Jugoslavije, navodi Novi list.
Jugoslaven Prvi
Parobrod Jugoslaven Prvi vlasnika Pava Mitrovića iz Dubrovnika izgrađen je 1892. godine kao Branksome Tower (F. Stumore & Co. Ltd., London) u brodogradilištu Edwards Shipbuilding Co. Ltd. u Howdonu. Iste godine postaje Rio (Hamburg Sudamerikanische Dampfschiffahrts-Gesellschaft, Hamburg), a deset godine kasnije postaje Seriphos (Deutsche Levante Line, Hamburg). Tijekom Prvog svjetskog rata, 1914. godine, nalazi se u raspremi, pa je zaplijenjen u Pireju od strane snaga Antante (The Shipping Controller, London) te plovi pod imenom Huntsgulf pod menadžmentom Frank C. Strick & Co., London. Zanimljivo je da je brod 18. studenog 1917. torpediran od njemačke podmornice U-63 oko pet nautičkih milja sjeverozapadno od Point Cherchella u plovidbi Alexandria-Hull, ali je samo lakše oštećen. Tridesetog ožujka 1920. brod kupuje Pavo Mitrović iz Dubrovnika (podrijetlom iz Slanog) i postaje prvi parobrod pod zastavom novonastale države koji je isplovio iz Newcastlea za luke Čilea. Mitrović je preminuo 26. studenog 1922. godine u Arosi, u Švicarskoj, pa je brod od 1924. u vlasništvu Josipa Ucovića iz Dubrovnika, također podrijetlom iz Slanog, koji mu mijenja ime u Vojslav. Parobrod je izvjesno vrijeme proveo u raspremi na sidrištu u Bakru zbog starosti. Ostalo je zabilježeno da je zapovjednik Vojslava bio kapetan Pero Grdaković iz Kostrene, a da je 22. listopada 1925. brod doživio prodor mora… Zanimljivo je da je izrezan 1927. godine u dalekom Inverkeithingu (T.W. Ward Ltd.).
Od kojih se materijala može napraviti brod? Logičan je odgovor drvo, plastika, čelik…. No, ima li ih još?
Vratimo se najprije u daleku 1848. godinu. Francuz Joseph Louis Lambot tada je izumio pojačani beton – ferocement koji se sastoji od armature i sloja betona, piše HRT Magazin.
On je prvi započeo malu industriju izgradnje brodica s betonskim trupovima. Beton – potpuno nelogičan izbor za plovilo, no postao je popularan tijekom Drugog svjetskog rata jer je čelik bio skup i nedostupan.
Također, betonski su brodovi bili otporni na mine koje nisu imale funkciju pri dodiru o betonsko korito. U nacističkoj Njemačkoj, naredbom Adolfa Hitlera napravljeno je 50 takvih brodova koji su opskrbljivali mornaricu u Baltičkom i Sjevernom moru.
Danas su preživjela samo dva – Capella koji se nalazi u Njemačkoj i Sip koji se nalazi u Beogradu. Kod nas je pak, izrada betonskih brodova bila popularna 80ih i 90ih godina. U premanturskoj lučici pronašli smo jedan betonski ribarski brod.
Roberte, ovo je brod od betona? Brod iz miješalice?
“Ja sam ga kupio već gotovog, ne bi to nikad radio, to je rad. Armatura je bitna”, rekao je Robert Giotta, ribar, Premantura.
Armatura i elastičnost. Zvuči ludo – elastični beton koji plovi.
“On ima rebra od žice napravljena. Onda ide armatura 8 mm, ovisno o konstrukciji. i onda ide žica…onda se navlači beton, nisam nikad bio na gradnji, ali s jedne i druge strane idu majstori i navlače ga koliko je debljina 3 centimetra, i onda se moči mjesec dana da dobije elastičnost”, govori.
Brod je napravljen ’91. Ima puno prednosti u odnosu na plastiku ili drvo. Gotovo ga ne treba farbati, navodi HRT Magazin.
“Ja ga nisam 7 godina vadio van…neki brod drveni da sedam godina ne izvadiš van, nećeš ga više ni izvadit, pojeli bi sve crvi”, govori.
Motor mu ima idealnu snagu za vući koću, kaže Robert i poručuje – betonski brod je poput radnog džipa i ne može se usporediti s jahticama. Njime će kaže, ribariti do penzije. A poslije?
“Poslije ću ga staviti negdje na njivu, bit će glamping za turiste. Ovaj brod more na njivu, drveni bi se raspao”, rekao je Robert.
Kakva multifunkcionalnost! Pa vi sad probajte reći da betonski brodovi nisu praktični!
U brodogradilištu Cantieri Riunti dell’Adriatico u Trstu izgrađen je 1957. godine putničko-teretni brod Avsonia od 11.880 bruto tona. Bio je dug 160 i širok 21 metara, a mogao je prihvatiti 540 putnika, 215 članova posade i 3.400 tona tereta. Dvije DR parne turbine ukupne snage 12.800 kW su mu preko dvije propele omogućavale ekonomsku brzinu od 21 čvora do maksimalnih 25 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.
Za kompaniju Adriatica di Navigazione iz Venecije je zaplovio na bliskoistočnoj redovnoj pruzi u listopadu 1957. godine iz Trsta tičući luke: Venecija, Brindisi, Aleksandrija, Bejrut, Pirej i Bari. Bio je u to doba najmoderniji, najbrži i najveći putničko – teretni brod na Sredozemlju.
Foto: Dubrovački dnevnik
U DUBROVNIKU PRVI PUT 1970. GODINE
Prvi dolazak broda Avsonia u grušku luku je bio 28. ožujka 1970. godine u 11:00 sati kada je i Dubrovnik, nakon Venecije, Barija, Brindisia, Rodosa i Pireja uvršten u njegovu redovnu liniju iz Trsta za Bliski Istok. Te godine uplovljava ukupno 13 puta iz Venecije u 11:00 sati te isplovljava u pravcu Brindisia u 16:00 sati.
Sličan program s devet dolazaka nastavlja i sljedeće godine, s isplovljavanjima prema Beirutu i Rodosu. Nakon dvogodišnje stanke pojavljuje se 20. svibnja 1973. godine i tada Dubrovnik posjećuje ukupno 10 puta s polascima prema Bariju. Isti red plovidbe, s promijenjenim dolaskom u 8:00 sati ujutro i odlaskom u 23:00 sati navečer zadržava i sljedeće četiri godine.
AVSONIA POSTALA AUSONIA
Ime broda Avsonia modificirano je u Ausonia. Ovo novo vrijeme i dulji boravak u Gružu pokazuje da plovidba broda uz linijski prijevoz već preuzima elemente kružnih putovanja. U programu putovanja objavljenom 1976. godine Ausonia na dvotjednoj plovidbi s polaskom 5. i 18. ožujka iz Venecije posjećuje luke: Dubrovnik, Tunis, Casablancu, Tanger i La Vallettu. Nakon toga sve do listopada uplovljava u Dubrovnik, Pirej, Kusadasi, Istanbul, Kos, Rodos, Santorini i Krf naizmjenično tičući luke: Venecija, Brindisi, Aleksandrija, Antalija, Rodos, Izmir, Iraklion, Dubrovnik, Bari, Venecija. Posljednji put iz gruške luke Ausonia odlazi 18. rujna 1977. godine u 23:00 sati s 345 putnika prema Pireju i Tunisu, navodi Dubrovački dnevnik.
Foto: Dubrovački dnevnik
Već dvadeset godina tako uspješno plovi. Kad konačno prestane zanimanje za ovakvim putovanjima i prijevozom odlazi 1978. godine u brodogradilište Arsenal Triestino San Marco na preuređenje u brod za kružna putovanja za smještaj 690 putnika.
BROD ZA KRUŽNA PUTOVANJA
Od sljedeće godine u najmu plovi do 1983. godine kada ga kupuje Ausonia Crociere iz Napulja, u vlasništvu poznatije Grimaldi-Siosa brodarske grupe. Nakon još dva preuređenja u brodogradilištima La Spezia 1984. i u Palermu 1986. godine s novim kapacitetom za 750 putnika uspješno krstari Sredozemljem sve do 1998. kada ga je kupio ciparski Louis Cruise Lines iz Limassola. Ponovo rekonstruiran od tada može prihvatiti do 700 putnika i 280 članova posade te plovi isključivo na kratkim mini krstarenjima oko grčkih otoka i Bliskog Istoka u najmu britanske putničke agencije First Choice Holidays.
U najmu First Choicea Dubrovnik je posjetio 30. listopada 2001. godine, a njegov posljednji dolazak u luku Gruž pod Luisom bio je 16. listopada 2005. godine. Brodarska kompanija Louis Cruise Lines je još jednom preuredila brod i dala mu novo ime pa je tako od kraja 2006. godine ovaj legendarni brod nakon brojnih preinaka imao 12609 bruto tona i novo ime Ivory. Ali samo nakratko, jer je već 2007. godine iznajmljen grčkom brodaru Golden Star Cruises za kojega je iz Pireja započeo ploviti na trodnevnim i četverodnevnim mini kružnim putovanjima Egejskim morem pod privremenim imenom Aegean Two.
BIO JE U ODLIČNOM STANJU, ALI JE IPAK ZAVRŠIO U REZALIŠTU
Nakon završene sezone krstarenja, brod je raspremljen na sidrištu pored Pireja u Grčkoj. U siječnju 2010. godine objavljena je vijest da je indijskim rezalištima brodova za dva milijuna dolara prodan brod Ivory. Iako je brod još bio u odličnom stanju, nadolazeća konvencija SOLAS 2010 (Safety Of Life At Sea) mu je odredila konačnu sudbinu. Ta konvencija nije dozvoljavala brodovima starijim od 40 godina da plove u međunarodnoj plovidbi s putnicima osim pod posebnim uvjetima te se više u njega nije isplatilo ulagati.
Tako je priča o ovome zanimljivom brodu dobila svoj konačan i tužan epilog. Početkom rujna 2010. godine na plažama rezališta brodova Alang, okončano je rezanje broda Winnen 5, pod kojim je imenom nekadašnja Ausonia izrezana.
Foto: Screenshot Youtube, arhiva / Dalmacija Danas
Nakon što je u ponedjeljak, 12. veljače odjeknula vijest da je Jadrolinija nabavila do sada najveći trajekt, mnogi su s nestrpljenjem iščekivali i saznanje o njegovom “dalmatinskom” imenu, piše Dalmacija Danas.
Prema za sada neslužbenim informacijama od dobro upućenih izvora, trajekt Oslofjord, kako se ranije i pisalo, dobiva pravo dalmatinsko ime – zvat će se Dalmacija. Naravno, za službenu potvrdu pričekat ćemo odgovor nacionalnog brodara Jadrolinije kojem je o navedenom Dalmacija Danas poslala upit.
Podsjetimo, Oslofjord je izgrađen 1993. u švedskom brodogradilištu Bruce Shipyard, opremljen je u Norveškoj, a potpuno renoviran 2014. u Finskoj. Njegov matični brodar do sada je bio Norveški Fjordline, a plovio je iz Sandefjorda u Norveškoj do Stromstada u Švedskoj.
Krajem listopada 2023. odvozio je zadnju vožnju na svojoj standardnoj linija, pa se postavlja logično pitanje – je li se već tada znalo da uskoro stiže u Hrvatsku?
“Riječ je o brodu kojeg s ponosom očekujemo te koji će predstavljati značajno unapređenje usluge, komfora i sadržaja kojeg nudimo našim putnicima, ali i ne manje bitno, jačanje pozicije Jadrolinije u međunarodnom dijelu poslovanja”, napisali su iz Jadrolinije.
Napušteni bulker Rubymar koji je plovio pod zastavom Belizea, a koji je oštećen raketnim napadom Hutija, još uvijek pluta Crvenim morem unatoč tome što je zbog oštećenja u napadu došlo do proboja vode, piše Splash247.
Hutiji su ranije rekli da brodu prijeti potonuće nakon što su izvršili napad na njega u tjesnacu Bab el-Mandeb kasno u nedjelju te prisilili posadu od 24 člana, uključujući četiri stražara, da napuste brod. Nema ozlijeđenih, a posada je u međuvremenu sigurno prevezena u Džibuti, piše Splash247.
Today, the Djibouti Port Authority successfully coordinated the safe repatriation of crew members from the Rubymar vessel, the Belize flag, last port Khor Fakkan (U.A. E) and destinated to Belarus. On Feb 18th , the Rubymar was attacked in the southern Red Sea at 10:45 pm,… pic.twitter.com/qMQlrNzxKx
Uprava za luke i slobodne zone Džibutija rekla je 19. veljače u izjavi na društvenoj mreži X da je njihova lučka uprava dovršila sigurnu repatrijaciju 24 člana posade – 11 Sirijaca, šest Egipćana, tri državljana Indije i četiri Filipinca, navodi gCaptain.
Unatoč nekoliko zbunjujućih videa na društvenim mrežama o potonuću broda, najnovije snimljene slike broda Rubymar pokazuju da još uvijek pluta, ali sa potonulom krmom, nakon što je pretrpio udar u blizini strojarnice, navodi Splash247.
— Sal Mercogliano (WGOW Shipping) ????⚓????????????☠️ (@mercoglianos) February 21, 2024
Napad i šteta nanesena brodu od 32.200 DWT, koji je prevozio oko 22 tone gnojiva, dosad je najozbiljniji incident u eskalirajućem sukobu na Crvenom moru.
Prema TankerTrackers.com, brodu u vlasništvu Golden Adventure Shippinga registriranog u Velikoj Britaniji, a kojim upravlja Blue Fleet Group sa sjedištem u Libanonu, curi nafta, ali još uvijek pluta.
“Brod pluta južnom prometnom trakom”, rekla je služba za nadzor u objavi na platformi X. Brodovi u tom području su upozoreni da izbjegavaju napušteno plovilo.
U tijeku je akcija spašavanja broda od potonuća, uz nastojanje da se odvuče natrag u Džibuti.
“Bit će otegljen u Džibuti, ali tegljač još nije stigao”, rekao je izvršni direktor Blue Fleeta Roy Khoury. “Trebao bi biti tamo za dva do tri dana”.
“Džibuti je jedina neposredna opcija gdje bi neki popravci ili oporavak broda bili izvedivi”, rekao je jedan od izvora. “Prerizično je da se brod u takvom stanju vuče predaleko ili u otvorenije vode”.
Tankerska plovidba završila je javnu ponudu za otkup dionica Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Prema izvješću o preuzimanju koje je Tankerska plovidba objavila na stranicama Zagrebačke burze, njezinu ponudu prihvatilo je ukupno 1.748 dioničara Atlantske plovidbe.
Nakon ponude za preuzimanje Tankerska drži više od 1,34 milijuna redovnih dionica Atlantske plovidbe, što predstavlja 64,11 temeljnog kapitala Atlantske plovidbe i trenutačno ima 64,25 posto glasova na glavnoj skupštini Tankerske plovidbe, piše Jutarnji list.
Procjenjuje se da bi to bio iznos od 67 milijuna eura ulaganja u dionice Atlantske. Tankerska plovidba ovlastila je odvjetnički ured iz Zagreba da ih zastupa u isplati dionica, navodi 057Info.
Tankerska je plovidba, naime, sudjelovala u postupku dokapitalizacije Atlantske plovidbe, koja je završila 11. listopada. U tom je postupku upisala i uplatila 638.501 dionicu Atlantske plovidbe, što je 32,65 posto temeljnog kapitala dokapitalizirane tvrtke. Tako je Tankerska plovidba s dionicama koje posjeduje otprije u tom trenutku ukupno imala 818.563 dionice Atlantske plovidbe, što je 39,1 posto temeljnog kapitala. Kako je prešla prag od 25 posto, bila je obvezna dati ponudu za preuzimanje, što je i učinila u zakonskom roku.
Podsjetimo, u dokapitalizaciji Atlantske plovidbe imali su pravo sudjelovati samo postojeći dioničari ili, preciznije, samo dioničari koji su do 28. srpnja 2023. godine imali dionice Atlantske plovidbe. Atlantska je plovidba putem Zagrebačke burze objavila javni poziv dioničarima za povećanje temeljnog kapitala upisom do najviše 697.760 novih dionica. Raspon cijene po dionici je od 53,5 do 60 eura, a pravo upisa novih dionica imali su postojeći dioničari Atlantske plovidbe, ističe Jutarnji list.
Izvršni direktori i Upravni odbor donijeli su odluku će se nove dionice izdati po pojedinačnoj cijeni od 53,60 eura.
Tankerska plovidba ima tri bulk carriera i četiri tankera za prijevoz sirove nafte te šest produkt-tankera u sklopu TNG-a, a u sklopu TP Linea, tvrtke koja je, kao i TNG, u njezinu stopostotnom vlasništvu, ima i šest katamarana. Atlantska plovidba ima 12 bulk carriera u svojoj floti.
Tvrtka Yara Clean Ammonia, norveški North Sea Container Line i proizvođač amonijaka Yara International, udružili su se s CMB.TECH i započeli revolucionarni projekt narudžbom prvog kontejnerskog broda na svijetu s pogonom na amonijak kroz 15-godišnji ugovor. Projekt je najavljen prošle godine kao jedan od nekoliko koje podupire norveška vlada putem svog investicijskog fonda Enova za dekarbonizaciju pomorskog prometa.
Brod, nazvan Yara Eyde, kontejnerski je brod od 1.400 TEU klase Ice koji će se graditi u Qingdao Yangfan Shipbuildingu. Očekuje se da će brod biti isporučen do sredine 2026. godine te će ploviti na ruti između Norveške i Njemačke, piše Splash247.
Brod će biti u vlasništvu Delphisa, odjela za kontejnere tvrtke CMB.TECH, a njime će upravljati NCL Oslofjord – nova zajednička tvrtka North Sea Container Linea i Yara Clean Ammonia. Komercijalnim operacijama upravljat će postojeće NCL-ovo postrojenje, dok će Yara Clean Ammonia isporučivati amonijak brodu.
Osigurali su dugoročni ugovor o prijevozu tereta s tvrtkom Yara International od Yarine tvornice u Porsgrunnu u Norveškoj do Hamburga i Bremerhavena u Njemačkoj. NCL Oslofjord ima za cilj postati prvi svjetski linijski operater koji će se usredotočiti isključivo na brodove s pogonom na amonijak.
“Projekt dokazuje da je dekarbonizacija danas moguća i uvjereni smo da će projekt utrti put čistom amonijaku kao dominantnom gorivu u industriji”, dodao je Bente Hetland, izvršni direktor NCL-a, ističe Offshore Energy.
“Da bismo uspjeli u dekarbonizaciji brodskog prometa, tehnologije s niskim emisijama moraju se dovesti do komercijalnih razmjera u sljedećem desetljeću. Naglasak je na poticanju kompanija da odaberu goriva s niskim udjelom ugljika,” rekao je Magnus Krogh Ankarstrand, predsjednik Yara Clean Ammonia.
Tvrtke nisu objavile nikakve detalje o plovilu. U prijavi projekta za Enovu, navodi se da će kontejnerski brod biti “pogonjen amonijakom te opremljen baterijom od 250 kWh i opcijom napajanja s obale”, navodi The Maritime Executive.
Enova je u rujnu 2023. projektu dodijelila približno 3,6 milijuna dolara za nastavak razvoja i porinuće broda. Norveški fond dodijelio je novac u sklopu svog programa bespovratnih sredstava od ukupno 63 milijuna dolara najavljenog za projekte dekarbonizacije pomorskog prometa.
“Ovaj inovativni projekt važna je prekretnica za dekarbonizaciju pomorskog prometa i smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi, pokazujući da čisti amonijak može osigurati troškovno učinkovit i ekološki prihvatljiv pomorski promet”, kazali su iz CMB.TECH-a.
Točka u Adenskom zaljevu na ulasku u Crveno more i dalje u Sredozemlje trenutačno je najopasnija lokacija i noćna mora za sve pomorce i pomorske kompanije. Druga opcija puno je duži i skuplji put oko Afrike.
Kapetan Mario Tomas s 11 hrvatskih i 11 filipinskih pomoraca na brodu Solin, iz Koreje plovi prema Sredozemlju. Plan puta je bio najkraćom rutom kroz Adenski zaljev i Crveno more do Sredozemlja i luke u Turskoj. Cijelo vrijeme znali su da ih na ulasku u Crveno more dočekuju mogući napadi hutista kod Jemena, piše Dnevnik.hr.
Foto: Dnevnik.hr
“Cijelo vrijeme bili smo napeti i pod neugodnim osjećajem, ali uvijek smo vrtjeli razne scenarije, bili smo dobro mentalno spremni i uvježbani”, ističe Tomas.
Za sigurnost u Zaljevu brinu američki i drugi saveznički brodovi. Druga opcija bio bi puno duži, i za kompanije znatno skuplji, put oko Afrike. Stoga su riskirali. Kao i svi brodovi na tom mjestu trenutačno, dobro su se osigurali naoružanim zaštitarima koji su ušli na brod prije prolaska.
“Kad je bilo najkritičnije, zaštitari su držali puške na gotovs… Sad smo izbjegli opasnost”, rekao je Tomas.
Solin je brod za rasute terete, a posadu broda sada čeka prolazak kroz Sueski kanal i dalje put u Sredozemno more. Vjeruju da su u ostatku plovidbe Crvenim morem ipak sigurni.
Parobrod Kildonan Castle izgrađen je 1899. godine pod brojem 408 u brodogradilištu Fairfield Shipbuilding & Engineering Company Ltd. u Glasgowu. Izgrađen je kao linijski putničko teretni brod za liniju iz Southamptona iz Engleske za Cape Town u Južnoj Africi.
Imao je 9.652 bruto registarskih tona, bio je dug 156, širok 18 metara. Parni stroj proizveden u istom brodogradilištu ga je pokretao preko dvije propele brzinom od 17 čvorova. Na prvom putovanju ukrcao je tri tisuće vojnika za Cape Town za borbu u Burskom ratu, a u prosincu 1900. godine koristio se kao brod-zatvor za ratne zarobljenike u Simonstownu, piše Dubrovački dnevnik.
Foto: Dubrovački dnevnik
BIO JE BROD-BOLNICA, A ONDA I NAORUŽANI TRGOVAČKI BROD
Sljedeće 1901. godine vraća se u brodogradilište Fairfield u Glasgowu kako bi se preuredio za svoje prvo komercijalno putovanje iz Engleske za Južnu Afriku gdje je na toj liniji plovilo ukupno devet parobroda. Posljednjeg dana listopada 1914. godine, poduzeo je izvanredno putovanje za Lisabon gdje je ukrcao deset tisuća pušaka i streljivo za Cape Town za južnoafričke trupe koje su se borile protiv secesionista u Johannesburgu. Dobiva ratne oznake H.M. TRANSPORT 44/ PENNANT MI 74.
Početkom listopada 1915. preuređen je u bolnički brod sa 603 kreveta, ali je već sljedećeg ožujka pretvoren u naoružani trgovački brod te se 21. kolovoza 1916. pridružio Desetoj eskadri krstarica u bazi u Glasgowu. Sredinom siječnja 1917. ukrcao je britansku vojnu misiju na čelu s Lordom Milnerom i s 51 predstavnikom Engleske, Francuske i Italije prevezao ih je u Murmansk i Petrograd gdje misija nije uspjela spriječiti Ruse u pregovorima s Nijemcima za prekid neprijateljstava. Sporazum iz Brest-Litovsku, po kojem je Rusija potpisala poseban mirovni ugovor s Centralnim silama, potpisan je drugog ožujka 1917. godine, na dan kada se brod vratio u Scapa Flow (poznato zakloniše engleskih brodova u oba svjetska rata na otocima Orkney Islands – Škotska). Nakon toga plovio je u konvojima u sjevernom Atlantiku.
Foto: Dubrovački dnevnik
POSJET DUBROVNIKU
U prosincu 1918. dobio je zadatak repatrijacije trupa, te prijevoz trupa u Archangelsk koje su trebale spriječiti unutarnje borbe. Zatim je učinio jedno putovanje za Šangaj prije ticanja Vladivostoka gdje je u ožujku 1920. godine ukrcao 1.800 jugoslavenskih povratnika i ratnih zarobljenika iz Sibira te ih je iskrcao u luci Gruž 15. kolovoza iste godine. Tijekom burnih 20-ih godina Kildonan Castle je bio jedan od 38 brodova flote brodarske kompanije Union Castle. Krajem 1920. godine, ponovo je preuređen za svoje redovne putničko teretne linije. Godine 1931. je izrezan u rezalištu brodova Stavanger u Norveškoj, navodi Dubrovački dnevnik.
Novinar Dubrovačkog dnevnika je napisao još nekoliko slučajeva repatrijacije preko luke Gruž. Zanimljiv je dolazak hrvatsko-mađarskog parobroda Szeged koji je u plovidbi iz Odese preko Istanbula u prosincu 1920. koji je neočekivano doplovio u Gruž prekrcan s 2.530 od Crvene Armije poraženih pripadnika ostataka nekada moćne Wrangelove Bjelogardejske armije. U nehigijenskim i primitivnim uvjetima ova je masa izmučenog svijeta neko vrijeme zarobljena i izolirana u žici boravila u gruškoj luci. Dio njih je otišao dalje u neizvjesnost u druge krajeve zemlje, a jedan dio je nekako uspio ostati u Gradu (Ruski dom pored Revelina) i okolici te tu osnovati svoje obitelji. Iako ovaj dolazak ne predstavlja klasični primjer repatrijacije, zanimljivo je spomenuti ga zbog nesretne sudbine njegovih sudionika.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata tj. dana 18. veljače 1948. godine je u grušku luku uplovio naš prvi parobrod Partizanka (bivši Shawnee i bivši City of Lisabon) sa 700 povratnika iz Australije.
U doba Covida-19 krize naši pomorci su bili zatočeni na raznim sidrištima diljem svijeta jer su kruzing putovanja stala. Brodarska kompanija Carnival Cruise Line organizirala je povratak naših pomoraca, kao i pomoraca ostalih susjednih zemalja i zemalja Europske Unije koji su se iskrcali u luci Gruž, a s autobusima i avionima su proslijeđeni svojim domovima. Prvi je uplovio 20. svibnja 2020. godine Carnival Magic, s oko 800 pomoraca povratnika, a iza njega 20. svibnja Carnival Breeze s 1.100 pomoraca. Sve službe i svi sudionici prihvata pomoraca i njihov transfer prema njihovim domovima je profesionalno odrađen pazeći na sve sigurnosne mjere protiv širenja virusa Covid-19.
