Pomorska industrija danas nalazi se na velikoj prekretnici: uz digitalnu tranziciju kroz širenje uporabe digitalne tehnologije i sve veću težnju k autonomnim operacijama, značajnu ulogu igra i energetska tranzicija temeljna na nastojanjima dekarbonizacije pomorskog prometa. Kako će se tranzicija pomorske industrije odraziti na pomorce, razgovarali smo s doc. dr. sc. Lukom Vukićem, jednim od najproduktivnijih znanstvenika splitskog Sveučilišta.
Nakon završetka diplomskog studija Pomorskog menadžmenta na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Luka Vukić je 2019. godine na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci stekao akademski stupanj dotkora znanosti. Uspješnu karijeru u vaterpolu zamijenio je ulogom profesora na splitskom Pomorskom fakultetu, a nedavno je primio i Nagradu za znanost Sveučilišta u Splitu. Nastavlja sa svakodnevnim djelovanjem i kontinuiranim usavršavanjem, u radu na Fakultetu i javnom djelovanju.
Kakvo je Vaše viđenje obrazovnog sustava pomoraca u Hrvatskoj?
Obrazovni sustav pomoraca u Hrvatskoj, uzimajući u obzir institucije visokog obrazovanja, je izuzetno kompleksan, sagledavajući isključivo činjenicu da rad institucija nadgledaju dva resorna ministarstva – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Ministarstvo znanosti i obrazovanja, što iziskuje dodatne napore i predanost u zadovoljenju važećih propisa.
Osobno smatram da specifičnost pomoračkog zvanja nije prepoznata od strane nadležnih institucija, ali i činjenica da su Sveučilišta, njihove sastavnice (fakulteti), osim institucija visokog obrazovanja također i znanstvene institucije, što se često marginalizira u praktičnoj primjeni. Neminovno je istaknuti da su u posljednjem desetljeću vidljive značajne promjene u obrazovnom sustavu, posebice u pogledu realiziranih investicija u opremanje laboratorija i praktičnih predavaonica, čime se ojačala konkurentnost te zadržao korak s recentnim trendovima.
Naši pomorci su izuzetno cijenjeni u svjetskim okvirima, međutim zaista su opterećeni s brojnim administrativnim zahtjevima koji utječu na kvalitetu prijeko potrebnog slobodnog vremena nakon ukrcaja, imajući na umu da je brod sustav koji nema radno vrijeme i ne poznaje neradne dane. Koliko god se ističe unaprjeđenje praktične nastave, nužno je i ulaganje u potrebna znanja, vještine, kompetencije i pripadajuću opremu u skladu s novim trendovima na tržištu.
Promjene u obrazovanju pomoraca će zavisiti prvenstveno o viziji nadležnih institucija o dugoročnom razvoju pomorstva u Hrvatskoj te budućih trendova cjelokupne industrije koje će neminovno promijeniti paradigmu pomoračnog zvanja, ali i potrebnih kompetencija.
Također, ono što bih istaknuo je činjenica da se osim budućih pomoraca na institucijama visokog obrazovanja obrazuju i budući stručnjaci u povezanim djelatnostima na kopnu, bez čijeg bi djelovanja logistički lanac bio neefikasan, uključujući i brodarstvo. Radi se o budućim menadžerima pomorskih poduzeća, pomorskim agentima i otpremnicima, logističarima, stručnjacima u pomorskim osiguranjima, ali i budućih stručnjaka u ostalim područjima kao što je nautički turizam, kopneni promet te ostale djelatnosti unutar cjelokupnog lanca vrijednosti.
Uzimajući u obzir jačanje konkurentnosti hrvatskog prometnog pravca te uloge i važnosti morskih luka, potrebno je daljnje ulaganje u razvoj specifičnih kadrova, odnosno njihovih kvalifikacija, koji će biti spremni odgovoriti budućim zahtjevima tržišta. Navedeno podrazumijeva donošenje strateškog okvira dugoročnog razvoja obrazovnog sustava.
Kako će izgledati budućnost pomorske industrije i pomorstva? Kreće li se pomorska industrija sve više prema automatizaciji i korištenju umjetne inteligencije?
Pomorska industrija se trenutačno nalazi u značajnoj tranziciji koju možemo raščlaniti u dvije temeljne komponente: digitalnu i energetsku tranziciju. Shodno navedenom, recentni trendovi u pomorskoj industriji odnose se prvenstveno na implementaciju digitalizacije i održivosti te će se dugoročni razvoj bazirati na spoznajama i napredcima u navedenim područjima.
Integracija digitalne tehnologije označava korištenje blockchain tehnologije, prediktivne analize brodskih podataka radi povećanja efikasnosti, robotike i umjetne inteligencije koje neminovno vode prema uspostavljanju autonomne plovidbe. Navedeno će značajno promijeniti konstelacije i ulogu, ali i specifične zahtjeve prema edukaciji budućih pomoraca, kao i profil kvalifikacija sukladno razini autonomije koju propisuje Međunarodna pomorska organizacija. Naravno, vremenski okvir zavisi o stupnju razvoja tehnologije.
Analogno, energetska tranzicija i, općenito, održivost usmjerena je na tendenciju zaštite ekosustava i suzbijanja emisije štetnih plinova, koja uključuje upotrebu goriva s nultom stopom emisije ugljičnog dioksida dobivenih iz obnovljivih izvora energije i povećanje stupnja korištenja zelenih tehnologija.
Osim praktične primjene, upotreba zelenih tehnologija i općenito održivosti, uključuje i promjenu u bihevioralnoj komponenti svih uključenih dionika, kako zakonodavaca tako i samih pružatelja i korisnika usluga. Autonomna plovidba (i plovila), zelene tehnologije i goriva dobivena iz obnovljivih izvora energije s nultom stopom CO2 su prediktori dugoročnog razvoja industrije.
Dekarbonizacija brodskog prometa jedna je od tema kojom se bavite. Koja su goriva budućnosti? Možete li nam reći malo više o trenutnim inicijativama i zakonima koje se donose po tom pitanju?
U okvirima održivog razvoja, dekarbonizacija pomorstva nameće se kao imperativ suvremenog i odgovornog društvenog djelovanja te konačnog pružanja i korištenja usluga. Održivost kao paradigma sve više postaje element konkurentnosti u promišljanju multinacionalnih kompanija i država, a važnost smanjenja i konačne eliminacije onečišćenja zraka i mora, onečišćenja bukom i ostalih štetnih djelovanja pomorske industrije razvidno je u kvantiteti važećih regulativa, inicijativa, obrazaca i normi te standarda koji se donose i usvajaju na nadnacionalnim razinama, a posljedično transponiraju u nacionalna zakonodavstva.
Nakon tendencije smanjenja dušičnih („IMO Tier I, II i III“) i sumpornih oksida („IMO 2020“) kao outputa izgaranja fosilnih goriva u brodarstvu u posljednjem desetljeću, konačno je fokus industrije preusmjeren na redukciju ugljičnog dioksida i povećanju energetske učinkovitosti. Navedeno potvrđuju i recentne izmjene Međunarodne konvencije o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL konvencija), točnije Priloga VI koji propisuje pravila o sprječavanju zraka s brodova u pogledu primjene mjera energetske učinkovitosti za postojeće (EEXI) i nove brodove (EEDI) kao tehničkih mjera te indikatora ugljičnog intenziteta (CII) kao operativnih mjera.
Također, važno je istaknuti i donošenje početne strategije Međunarodne pomorske organizacije (IMO) za smanjenje emisija stakleničkih plinova s brodova iz 2018. godine kojom je postavljen dugoročni cilj smanjenja stakleničkih plinova do 2050. godine za 50% u usporedbi s baznom 2008. godinom te reduciranje emisije CO2 za 40% do 2030. godine. Nemojmo zaboraviti niti Europski zeleni plan, kojim se definiraju aktivnosti zelene tranzicije s krajnjim ciljem dostizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine na razini država Europske unije (EU) te Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. godine s tendencijom ograničavanja globalnog zatopljenja na 1,5°C. Osim navedenih, postoje brojne inicijative koje su usmjerene ka dostizanju jedinstvenog cilja, zaštite okoliša i smanjenje onečišćenja korištenjem fosilnih goriva.
Problematika masovne upotrebe jedinstvenog goriva u brodarstvu se očituje u trenutačnom nedostatku standardizacije istog, što dovodi do trenutačne diferencijacije u pogledu tzv. razvojnih goriva budućnosti. Tendencija je korištenje ugljično neutralnih energenata dobivenih iz obnovljivih izvora energije.
Metanol je energent koji trenutačno posjeduje operativnu, pravnu i političku podršku, čime se stvara platforma za njegovu masovnu konzumaciju. Stupanj zrelosti vodika i amonijaka, kao preostalih nosioca potencijalnih goriva budućnosti, je za sada isključivo povezan s eksperimentalnom fazom, a tek se u budućnosti očekuje njihova značajnija primjena.
Za sada dominira upotreba prijelaznih goriva, kojim prednjači LNG. Shodno navedenom, u bliskoj budućnosti očekuje se primjena različitih goriva i tehnologija, a konačna standardizacija i odabir jedinstvenog goriva ovisit će o konsenzusu svih dionika, industrijskih i regulatornih.
Koje su prednosti i nedostaci inovacija i novih tehnologija (primjerice alternativnih goriva, navigacijske tehnologije, umjetne inteligencije, automatizacije)? Kako te inovacije utječu na pomorce?
Svrha integracije digitalne tehnologije u poslovne procese brodarskog, lučkog i svih ostalih povezanih područja u pomorstvu je povećanje ukupnih performansi (kao što je povećanje efikasnosti, sigurnosti, produktivnosti, učinkovitosti, pouzdanosti), smanjenje operativnih troškova, povećanje ukupnih korisnosti te opće konkurentnosti.
S druge strane, korištenjem ugljično neutralnih goriva dobivenih iz obnovljivih izvora energije doprinosi se smanjenju onečišćenja zraka, čime se osigurava očuvanje ekosustava, odnosno bioraznolikosti. Također, dobiva se pristup neograničenim izvorima čiste energije čime se ozelenjava cjelokupni životni ciklus štetnih emisija. Važno je istaknuti da je za ostvarivanje cjelovite učinkovitosti potrebna integracija obje tehnologije čime se maksimiziraju ukupni učinci i efekti u okolišu i operativnom poslovanju.
Neki od nedostataka novih tehnologija su zasigurno visoki inicijalni troškovi u cjelokupnom logističkom lancu, potreba za kontinuiranim ulaganjem u razvoj tehnologije, adaptacija postojećih sustava kako bi postali kompatibilni s novim tehnologijama, neizvjesnost primjene do konačne standardizacije, potrebno vrijeme za dostizanje zrelosti i brojna druga ograničenja koja su više nego očekivana, kada uzmemo u obzir da se ipak radi o digitalno-održivoj revoluciji u industriji.
Navedene promjene u industriji zasigurno će se reflektirati i na pomorce te ostale dionike koji pružaju usluge u pomorstvu iziskujući kontinuirano ulaganje u dodatnu edukaciju kako bi isti ovladali znanjima i vještinama za učinkovito rukovanje i upravljanje pojedinačnim sustavima. Obrazovni sustav će zasigurno doživjeti radikalne promjene kako bi se adaptirao na zahtjeve industrije koji proizlaze iz rapidne progresije tehnološkog napretka, digitalizacije i ekoloških zahtjeva u pomorstvu.
Kako komentirate novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru, koji je u javnosti izazvao veliku buru?
Ne bih se upuštao u špekulacije na pojedine odredbe prijedloga novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jer bi redci predviđeni za predmetni intervju bili uvelike oskudni. Vrijeme će pokazati provodi li se zaista zaštita pomorskog dobra na svim razinama odlučivanja, odnosno primjene, predmeta deklariranog kao jednog od najvrjednijih resursa u RH ili je takva deklaracija samo simpatična sintagma. Na koncu, svi zainteresirani pojedinci za navedenu problematiku su imali priliku sudjelovati u javnom savjetovanju, iako se navedeno nije baš pokazalo kao efektivni mehanizam.
Naglasio bih iznimnu važnost participativnog odlučivanja, kao odliku suvremenih sustava, imajući pretenziju donošenja optimalne regulative uzimajući u obzir kvalitetne i konstruktivne prijedloge svih dionika. Navedeno uključuje imperativ sudjelovanja predstavnika ne samo javnih, već posebice privatnih subjekata u radnim skupinama u procesu izmjene postojećih ili predlaganju novih pravnih propisa.
U posljednje vrijeme, moj osobni interes je usmjeren ka unaprjeđenju strateške i planske dokumentacije koja se odnosi na željeznicu, kao što su Strategija razvoja željezničkog sustava Republike Hrvatske od 2022. do 2032. godine, Prijedlog Nacionalnog plana upravljanja željezničkom infrastrukturom i uslužnim objektima i razvoja usluga željezničkog prijevoza za razdoblje od 2022. do 2030. godine, Prijedlog Nacionalnog plana razvoja željezničke infrastrukture za razdoblje od 2022. do 2030. godine, te lokalnih i regionalnih strateških planova, Strategija razvoja grada Splita do 2030. godine i Plan razvoja Splitsko-dalmatinske županije u srednjoročnom razdoblju (2022.-2027.).
Osobno smatram da bez kvalitetnog, pouzdanog, dostupnog i održivog željezničkog sustava (putničkog i teretnog) ne možemo očekivati jačanje konkurentnosti hrvatskog prometnog sustava i morskih luka te afirmaciju nacionalnog gospodarstva te povoljne geostrateške pozicije. Konačno je vrijeme da se nakon posljednja tri desetljeća kontinuiranog ulaganja u sustav cestovne mreže, investicijski fokus alocira na prijeko potrebnu obnovu i modernizaciju željezničke infrastrukture i pružene usluge. Navedeno predmnijeva promišljanje i provođenje mjera kojima se povećava udio korištenja zelenih tehnologija te obnovljivih izvora energije, a s obzirom na dostupnost vode kao resursa i velikog broja sunčanih dana, energetski sustav RH trebao bi se usmjeriti na proizvodnju zelenog vodika kao strateški interes države, posebice imajući na umu značajan komercijalni potencijal.
Želim naglasiti da je ulaganje u prometnu infrastrukturu preduvjet gospodarskog razvoja te artikulirati važnost morskih luka koje upravo doprinose društveno-gospodarskom razvoju multiplicirajući brojne korisnosti u direktnom i indirektnom okruženju i osiguravajući prosperitet i afirmaciju komparativnih prednosti država i regija. Potrebno je mijenjati percepciju javnosti, odnosno rudimentarno poimanje samog koncepta morskih luka, osobito teretnih, te artikulirati važnost industrije naspram turizma, ne marginalizirajući potonji gospodarski sektor, već imajući tendenciju razvijati ga u kontroliranim okvirima.
Čuli smo da ste nedavno primili i Nagradu za znanost Sveučilišta u Splitu. Čestitamo! Kako komentirate primitak nagrade?
Zahvaljujem na iskrenim čestitkama. Moram priznati da me primitak nagrade zaista iznenadio, a s druge strane sam izuzetno ponosan na minuli rad koji je ipak prepoznat u akademskoj zajednici. Primitak nagrade također rezultira s većom odgovornošću i predanošću, ali i kontinuiranim ulaganjem u vlastito i stvaranje znanja mladim ljudima, pored sveprisutnog aplikativnog znanstvenog pristupa u provedbi istraživanja i projekata.
Međutim, također ističem da se moj osobni stav prema znanosti nije uvjetovan nominacijom za dodjelu navedene nagrade te još jednom naglašavam važnost intrinzične motivacije kao pretpostavke izvrsnosti u svim područjima djelovanja.
Koja je glavna uloga visokog obrazovanja?
Osobno smatram da institucije visokog obrazovanja (akademska zajednica) imaju dvije ključne uloge, omogućiti studentima stjecanje nužnih kompetencija sukladno potrebama tržišta rada, odnosno približavanje tržišta rada studentima, te djelovanje na razini inkubatora prema javnim i privatnim subjektima. Navedeno podrazumijeva jačanje suradnje, transfer znanja, društveni doprinos, popularizaciju i dodatnu afirmaciju, te konačno, inicijaciju ideja i projekata sukladno potrebama gospodarstva.
Ono što bih istaknuo kao strast i opsesivnost u radu na Fakultetu je vlastita predanost i znatiželja, radoznalost u području znanosti koja implicira isključivo intrinzičnu motivaciju. Zato si ne bih dodjeljivao epitete znanstvenika, već prvenstveno znanstvenika-početnika, jer biti znanstvenik podrazumijeva kontinuirani rad, cjeloživotno učenje, istraživanje, analitiku i iznimni doprinos znanstvenoj i akademskoj zajednici, a isto predmnijeva i vrijeme tj. zrelost istraživačke metodologije.
Slijedom navedenog, ne bih isticao kvantitetu znanstveno-stručnih radova kao primarni indikator (publicirano je više od 50 znanstvenih radova), već napredak koji bi trebao biti razvidan u kvaliteti i primjeni istraživanja, a koju možemo vrjednovati protekom vremena.
Dok ste studirali, paralelno ste imali i uspješnu karijeru u vaterpolu. Kako je znanost, odnosno pomorstvo, konačno prevagnula?
Pa rekao bih da su vrijednosti koje sam stekao u sportu prediktor odgovornog i uspješnog rada u znanosti i visokom obrazovanju ističući, među ostalim, radnu etiku, ustrajnost u kontinuiranom radu i ulaganju u osobne kompetencije, timski rad, ali i strpljivost te suočavanje s brojnim neuspjesima i nepravdama.
Svaki sportaš pa tako i znanstvenik se prvenstveno suočava sa svojim osobnim barijerama imajući tendenciju izbrusiti ne samo svoje vrline, već posebice svoje nedostatke te težiti izvrsnosti u nastojanju postizanja maksimalne učinkovitosti.
Osobno smatram da nije bilo potrebe birati, već posvetiti se onome što inspirira i što potiče kreativnost u određenom vremenu, nastavljajući se na osobne interese. Profesionalni sport je uglavnom aktivnost mladih i nema dugoročnu perspektivu. Svakako bih preporučio mladima bavljenje sportom jer se istima umnožavaju mogućnosti, a posebno izlaskom na međunarodno tržište na kojem sportska ulaznica može značiti vrijednu konkurentsku prednost.
Konačno, osobnog sam stava da se simultano uspješno mogu provoditi sve zacrtane aktivnosti, i obrazovanje i sport, uz optimalnu organizaciju vremena, ali i bezuvjetnu podršku škola, sportskih udruga i obitelji.
Katarina Mitrović
