Životni projekt: Enio ručno obnavlja barku izgrađenu 1927. godine

By

-

20.05.2023.

Entuzijast Enio Kapidžić ručno obnavlja barku izgrađenu 1927. godine. Duga je 7,5 metara, široka samo dva metra, stonska gradnja, veslarica. Pokušaj je to da se oživi barka što bi je drugi odavno bacili.

Drvenih barki sve je manje u gradskom portu, ona najstarija zbog oštećenja koje je pretrpjela sada je ispod Posata na popravku.

Izgrađena je 1927. godine. Bila je u posjedu obitelji Vitković iz Brijeste sve do 90-ih godina prošlog stoljeća kada je prodana u Žuljanu gdje je služila kao radna barka. S njome su se vadile mreže i ribalo Enio Kapidžić je u to vrijeme tražio barku, htio je baš drvenu, staru – i pronašao je u Žuljani, javlja HRT More.

Barku Naprijed Enio je kupio 2001. i lijepih 15 godina na njoj uživao. Bila je privezana u gradskom portu, ali onda je za olujnog juga u sudaru sa susjednom jedrilicom bočno došlo do oštećenja i morala je van mora. Od tada Enio ima svoju malu radionicu, nije marangun (stolar, drvodjelac, op.a.), cijeli radni vijek bavio se elektronikom, a umirovljeničke dane krati popravljajući i obnavljajući svoju barku.

“Prvo moram zahvalit udruzi Nazbilj koja mi je posudila mašinicu. Bez nje ne bi mogao ništa raditi, radio bi sporije. Drva imam, sve murva, slučajno sam naletio i kupio. To je danas nemoguće nabaviti. Murva je bila posječena 10 godina, a ja sam je kupio prije 30. To je drvo prve kvalitete”, objasnio je Kapidžić.

U poslu je sam svoj majstor. Rado prima savjete i svaka pomoć mu je dobrodošla.

“Barka je baš rađena od murve i od dobre borovine tako da su madijeri sačuvani izvanredno. Madijeri su oplata, a korbe su propale, interesantno, iako su od murve”, istaknuo je.

Kad izađe iz svoje radionice 10-ak metara već je na Stradunu. Alat i dijelove koje priredi u kolicima prebaci do barke ispod Posata. Treba za sobom ostaviti turiste i gužvu i spustiti se do izvlačilišta barki u staroj gradskoj luci. Tu počinje njegova meditacija. Već dvije godine strpljivo obnavlja nadasve jedinstvenu barku što svi u portu pozdravljaju.

“To je stvarno životni projekt. Pokušaj da se oživi barka što bi drugi odavno bacili. Nadam se da će biti uspješan na kraju i da će zaploviti”, poželio je Marc van Bloemen.

“Barka je stvarno povijesna. Ovo je 1927. rađeno, stonska gradnja, naša gradnja krasnog oblika. Duga je 7,5 metara, široka samo dva metra. To je baš veslarica, ustvari falkuša, najbliže je falkuši”, rekao je Kapidžić. “Nemam plan, radim ono što vidim da treba promijeniti.”

Utrobu barke ispunio je spužvom kojom vlaži drvo da se ne bi rasušilo, a onda polako dio po dio… Uspio je učvrstiti bočnu stranu, a sad učvršćuje i mijenja korbe.

“Ako je stara korba čvrsta onda se ona ne diže. Uz nju dodajem novi komad i onda on preuzima, daje snagu. Ne skidam staru da ne oštećujem drvo. Jedino umjesto onih koje su potpuno istrulile na njihova mjesta stavljam nove”, naveo je.

“Imam ponudu od tri meštra koja rade plastiku da je zamotaju u plastiku. Odbio sam to. Da sam prihvatio ona bi sad plivala i ne bi više bila ta barka”, dodao je.

Ovako čini dobro barci, jest da dugo traje, ali čini dobro i sebi i svom zdravlju.

“Ovo preporučam svakome. Prije 2 godine imao sam 136 kilograma, a sad imam 90. Mogu puno zahvaliti ovom brodu, to je terapija neviđena, to je gimnastika, to je sve korisno za čovjeka. Zahvalan sam što je ovako loša i što traži puno posla, zabavio sam se i puno mi je pomogla”, naglasio je Kapidžić.

A pomogao bi mu i dobar marangun da ga malo savjetuje u poslu oko barke. Ovako sam previše luta u pronalasku rješenja u obnovi. Potrajat će još godinu dana najmanje kako bi se ona dovela u red i ponovno zaplovila.

Podvodna izložba pomorca umjetnika: Praznina koja nastaje odlaskom

By

redakcija

-

20.05.2023.

0

Kakav je osjećaj napustiti domovinu, zorno prikazuju umjetnička djela Bruna Catalana. On je rodni Maroko prvi puta napustio sa samo 12 godina, a kroz svoje radove prikazuje koliko je teško odvajanje od doma i bližnjih.

Bruno Catalano francuski je umjetnik iza kojega stoji tužna životna priča. No, teški životni uvjeti izrodili su fantastična umjetnička djela.

Catalano je rodni Maroko prvi puta napustio sa 12 godina, a tijekom života mnogo vremena je proveo van domovine. Godinama je bio pomorac, što je, kako kaže, u njemu ostavilo veliku prazninu. Ističe da je svakim odlaskom gubio dio sebe i to je odlučio pokazati svijetu kroz umjetnička djela, prenosi Morski.hr.

Njegov karakterističan potpis na skulpturama koje izrađuje nedostatak je dijela putnika tijela, što simbolizira prazninu koja nastaje u čovjeku kada biva prisiljen napustiti svoju zemlju, svoj život, rodbinu, prijatelje..

Catalano izlaže po cijelom svijetu, a mi donosimo fotografije podvodne izložbe iz 2022. godine postavljene u Marseilleu na dubini tri metra koja je bila lako dostupna svima koji su poželjeli zaroniti samo s maskom.

Iz dalekog Brazila do familije u Zadar

By

redakcija

-

19.05.2023.

0

JURICA-Batinovic — Foto: Privatna arhiva

Nismo mogli odoljeti, a da ne podijelimo s vama ove prekrasne fotografije koje su nam pristigle na mail adresu naše redakcije.

“Kad sam vidio ove fotografije kod kolege Jurice Batinovića (2nd Officer, M/V Seabourn), koji je nakon par miseci doplovio iz dalekog Brazila do Zadra i u zagrljaj uzima svog sina Petra i vidi napokon suprugu Ivanu, srce mi je zaigralo.

Juricu je bilo teško nagovorit, ali ipak je pristao da Vam pošaljem fotografije. Objavite ih, možda nekome daju nadu da ni daleko more nije daleko za doplovit’ do obitelji – šta i je na kraju najvažnije”, stoji u emailu kojeg potpisuje Mario Belas.

Fotografije i ovih nekoliko divnih riječi kolege Belasa govore dovoljno, pa nećemo previše duljiti.

Velik pozdrav Jurici Batinoviću, ali i svim našim pomorcima i njihovim obiteljima koje ih doma strpljivo čekaju.

Mirno vam more gdje god bili.

Žene i more: Žene u pomorstvu više nisu rijetkost

By

redakcija

-

18.05.2023.

0

casnice jadrolinija — Foto: Ilustracija / Novi list

Danas slavimo Međunarodni dan žena u pomorstvu

Povodom Međunarodnog dana žena u pomorstvu 18. svibnja, Sindikat pomoraca Hrvatske, pomorska agencija Pasat d.o.o. i Pomorski fakultet u Splitu organizirali su konferenciju „Žene i more“.

“Sve je više mladih žena koje se odlučuju za karijeru u pomorstvu. Cilj SPH je upoznati ih s onim što ih čeka kad jednog dana dođu na brod i s iskustvima drugih žena pomoraca te popularizirati još uvijek dominantno mušku profesiju među ženama pomorcima i raditi na brisanju barijera prilikom zapošljavanja žena u pomorskoj industriji”, kažu iz Sindikata pomoraca Hrvatske.

– Važno je prepoznati i podržati ženski talent u pomorstvu. Rodna ravnopravnost nije samo moralno ispravna, već je i ključna za napredak naše industrije. Žene donose raznolikost perspektiva, kreativnost i inovacije koje su ključne za suočavanje s izazovima suvremenog pomorskog svijeta. Stoga je nužno promicati obrazovanje, mentorstvo i jednake mogućnosti za sve žene koje žele ostvariti svoje snove u pomorstvu. Žene su i uvijek će biti neizostavan dio pomorstva. Njihova hrabrost, stručnost i vizija donose ogroman doprinos razvoju naše industrije. Vrijeme je da zajedno gradimo inkluzivno i ravnopravno pomorstvo, u kojem će talent i sposobnosti biti cijenjeni bez obzira na spol – istaknuo je na konferenciji pomoćnik glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske i koordinator ITF inspektorata za Hrvatsku Romano Perić.

Predstavnica Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Ana-Marija Batinović održala je prezentaciju o trenutnim aktivnostima Ministarstva u odnosu na sustav primjene STCW Konvencije. Batinović se osvrnula na trenutne statističke podatke o broju pomoraca i udjelu žena u istima, novostima na međunarodnoj razini u odnosu na početak pripreme na izradi novih izmjena STCW Konvencije, kao i o aktivnostima koje su provedene u proteklom razdoblju glede provedbe neovisne prosudbe sustava, pripremljenog cjelovitog izvješća o primjeni Konvencije i provedene inspekcije od strane Europske agencije za pomorsku sigurnost.

Na konferenciji su prezentaciju održali i Alex Hadjipateras, izvršni direktor tvrtke Dorian LPG, te Josip Munitić, direktor agencije za ukrcaj pomoraca Pasat, koja preko 17 godina surađuje s Dorian LPG-em. Dorian LPG trenutno u floti ima 21 VLGC brod i 1 oil tanker te su tržišni lider u promicanju ravnopravnosti i uključivosti na brodovima, stoji u objavi SPH. Hadjipateras je govorio o internim politikama i koracima koje poduzimaju kako bi osigurali sigurnu i ravnopravnu radnu okolinu na brodu, a također su članica All Aboard Alliance, udruženja brodara koje se bavi promicanjem ravnopravnosti i prava žena u pomorstvu. Tvrtka već danas zapošljava značajan broj ženskih pomoraca, te se očekuje daljnji rast. Također, bilo je govora i o kadet programu tvrtke, preko kojeg je kroz godine zaposlen velik broj muških i ženskih kadeta koji su nastavili graditi svoju karijeru na brodu.

Svoje iskustvo kadeture na Dorian LPG ispričala je Veronika Gašpar.

– Imala sam tu sreću da je moje iskustvo bilo stvarno odlično. Nakon onog početnog procesa prilagodbe, vi jednostavno postanete dio ekipe. Znači nisu potrebne nikakve posebnosti, samo se traži ravnopravnost – kazala je Veronika.

Zanimljivo predavanje o očuvanju mentalnog zdravlja i kvalitete života održala je profesorica Andrea Russo s Pomorskog fakulteta u Splitu. Posebnu pažnju privukli su podaci koji govore o tome kako je radno mjesto pomorca izloženo daleko najvećem broju stresora u odnosu na ostala zanimanja – oluje i loše vrijeme, nemogućnost napustiti brod kad to želite, inspekcije, morska bolest, kriminalizacija, konflikt među članovima posade, odvojenost od obitelji, loša kvaliteta sna i hrane, nedovoljna educiranost posade, često mijenjanje članove posade, problemi s jezikom, previše korištenja interneta, multikulturalna posada, nesigurnost zaposlenja i slično.

Nakon prezentacija održana je panel rasprava koju je moderirala novinarka Božica Đurđević, a panelistice su bile Sandra Viđak Vukšić iz agencije Pasat, predstavnica Hrvatske udruge brodara Mare Nostrum Vesna Jelić, časnica elektrotehnike na kruzerima Tea Ivulić, voditeljica studija Pomorske nautike pri Pomorskom fakultetu u Splitu i nekadašnja pomorkinja Zaloa Sanchez Varela te voditeljica ureda SPH u Splitu Vana Bosto.

– Nadam se da će ova konferencija doprinijeti jačanju pomorskog sektora slavljenjem različitosti i uključivanjem više žena u pomorskoj industriji – zaključila je Vana Bosto, voditeljica ureda SPH u Splitu.

Pročitajte i:

Zdenka Nizić sreću je pronašla na brodu: “Obožavam piketavati! Moj posao me ispunjava”

Pomorski put jedne žene: Miroslava je nakon kontejneraša postala časnica na kruzeru. “Volim svoj posao, ne znam što bih drugo radila!”

Kadetura iz prve ruke – Tonka Brnardić

Ana Marija Bianki više od 6 godina plovi kao Environmental Officer: “Kruzeri nisu zagađivači obalnog mora”

Majka i sin zajedno u pomorstvu: Novi vlasnici nekadašnjeg Jadrolinijinog broda koji je pretvoren u minikruzer uspješno vode obiteljski biznis

Tri generacije, isti cilj: Časnice Jadrolinije ruše stereotipe o “muškom” zanimanju

Sarah Smajilhodžić: kapetanica duge plovidbe na francuskim brodovima

Riječanka Vera Zec Dešković upravlja luksuznom jahtom Aristotela Onassisa

MSC postaje prvi brodar s flotom od preko 5 milijuna TEU: Maersk uskoro pada na treće mjesto?

By

redakcija

-

17.05.2023.

0

Mediterranean Shipping Company (MSC), najveći brodar na svijetu, sprema se na još jednu prekretnicu. Naime, švicarskom brodaru nedostaje tek nekoliko novih kontejnerskih brodova da postane prva kompanija na svijetu koja upravlja flotom većom od 5 milijuna TEU.

Kako bismo stavili ovu značajnu brojku u perspektivu, dovoljno je istaknuti podatak da je početkom ovog tisućljeća, dakle prije tek nešto više od 20 godina, cjelokupni globalni kapacitet svih kontejnerskih brodova na svijetu iznosio 5 milijuna TEU.

Kapacitet MSC-ove flote od 753 kontejnerska broda – što u direktnom vlasništvu, što u najmu – jučer je iznosio točno 4.956.720 TEU, prema podacima analitičara Alphalinera. MSC u sljedećih nekoliko tjedana čeka isporuku dvaju giganta kapaciteta većeg od 24.000 TEU, MSC Michel Cappellini i MSC Gemma, koji će uskoro isploviti iz kineskih brodogradilišta i pogurati flotu iznad 5 milijuna TEU, prenosi Splash247.

MSC je u samo osam i pol godina udvostručio svoju flotu, a sudeći prema rekordnoj knjizi narudžbi, flota vodećeg brodara mogla bi već do sredine sljedeće godine premašiti 6 milijuna TEU.

MSC nije floti dodavao samo nove brodove. Kako Alphaliner opisuje u svom posljednjem tjednom izvješću, brodar je od kolovoza 2020. kupio ‘nevjerojatnih’ 306 rabljenih plovila.

Komentirajući povećanje flote, Peter Sand, glavni analitičar platforme Xeneta, rekao je da je odluka MSC-a o prekidu suradnje i dijeljenju plovila s Maerskom nakon isteka ugovora u siječnju 2025. ključna za strategiju nabave plovila.

Maersk uskoro na trećem mjestu?

Kinesko brodogradilište Yangzijiang Shipbuilding najvjerojatniji je kandidat za gradnju serije narudžbi za Maersk i CMA CGM. No, ovaj ugovor mogao bi dovesti do toga da francuski brodar prestigne danskog rivala te zauzme drugo mjesto na ljestvici najvećih brodara.

Obje kompanije traže graditelja brodova s pogonom na metanol, a iz Alphalinera kažu da će Yangzijiang najvjerojatnije na natječaju dobiti sve narudžbe.

Maersk je naručio osam duel-fuel brodova od 8.000 TEU s mogućnosti pogona na metanol, a ugovorom je predviđena opcija za gradnju još četiri broda. Ugovor je navodno već potpisan s kineskim brodogradilištem. Svaki brod vrijedi 115 milijuna dolara, a isporučivat će se od kraja 2025. do 2026. godine.

Međutim, CMA CGM u drugoj narudžbi planira naručiti deset megamax kontejnerskih brodova od 24.000 TEU. Nova plovila će najvjerojatnije imati dual-fuel motore s mogućnosti pogona na metanol, tvrdi Alphaliner. Yangzijiang je najvjerojatniji kandidat za ovu narudžbu.

“Ove narudžbe dovele bi do skoka CMA CGM-ove knjige narudžbi s 0,91 milijuna TEU na 1,15 milijuna TEU. To bi moglo dovesti do toga da francuski brodar prestigne Maersk i zauzme drugo mjesto na ljestvici najvećih brodara na svijetu”, ističe Alphaliner u svom najnovijem tjednom izvješću.

Maersk je čak 25 godina držao titulu najvećeg brodara na svijetu, sve do početka 2021., kada ga je nadmašio MSC.

EMSA objavila statistiku o pomorcima u EU: Hrvatska među vodećim zemljama

By

redakcija

-

16.05.2023.

0

Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) izdala je najnovije statističke podatke o pomorcima u Europskoj uniji, prema kojima Hrvatska zauzima visoko četvrto mjesto po broju zapovjednika i časnika.

Najnovije izvješće Seafarers’ Statistics in the EU predstavlja presjek europskog tržišta rada tijekom 2021. godine. Statistički pregled stanja na pomorskom tržištu temelji se na podacima koji su evidentirani u STCW informacijskom sustavu (STCW-IS) do 31. prosinca 2022., a predstavlja pregled europskog tržišta rada u smislu broja pomoraca koji imaju važeće svjedodžbe i potvrde o osposobljenosti u 2021. godini. Podatke su dostavile države članice Europske Unije, uključujući Island i Norvešku.

Prema EMSA-i, ukupno je u 2021. godini na razini EU bilo 182.207 zapovjednika i časnika koji posjeduju važeće svjedodžbe o osposobljenosti (Certificate of Competency – CoC), dok je još 127.452 zapovjednika i časnika posjedovalo važeće svjedožbe izdane van EU, ali s odobrenjima izdanima od strane članica EU (EaR).

Pet država članica EU-a koje su imale najviše zapovjednika i časnika u 2021. bile su Grčka (21.541), Poljska (19.523), Norveška (17.376), Hrvatska (15.395) i Italija (14.546). Uz, pet država članica EU-a koje su izdale najviše EaR odobrenja bile su Malta (53.265), Cipar (21.834), Portugal (13.605), Norveška (13.574) i Nizozemska (8.979). Konačno, pet zemalja izvan EU koje su imale najviše zapovjednika i časnika sa CoC priznatim od strane država članica EU su Filipini (47.313), Ukrajina (25.440), Ruska Federacija (17.865), Indija (11.881) i Turska (6.170).

Pregledom razdoblja od 2014. do 2021. može se primijetiti da je od 2016. do 2020. zabilježen uzlazni trend u broju zapovjednika i časnika s CoC-om i EaR-om. Ovaj trend je prekinut 2020. i 2021. godine zbog Brexita i pandemije. Usprkos tome, u globalu su brojke ostale uglavnom stabilne kada promatramo distribuciju po zemljama te raspodjelu zapovjednika i časnika po službi na brodu, kapacitetu, spolu, nacionalnosti i dobi.

Općenito govoreći, europsko pomorsko tržište rada je stabilno, što ukazuje na to da i dalje privlači mlade pomorce koji su zamijenili one koji su napustili pomorsku karijeru. Procjenjuje se da je tijekom 2021. godine više od 3.000 časnika po prvi put steklo svjedodžbe “Časnik plovidbene straže na brodu od 500 BT ili većem” ili “Časnik stroja odgovoran za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim”.

Kraj zlatnog doba: HMM ‘reže troškove’ nakon pada dobiti od čak 90 posto

By

redakcija

-

15.05.2023.

0

HMM-Nuri-16000-teu-Greece-780x470 — Foto: HMM/ Splash247

Nakon što je izvijestio o padu dobiti od čak 90 posto u prvom kvartalu, južnokorejski brodar HMM odlučio je smanjiti troškove kako bi se prilagodio stanju na tržištu i kraju razdoblja rekordne zarade za pomorski prijevoz.

Obujam prometa na glavnim trgovačkim rutama istok-zapad strmoglavo je opao otkako je krajem prošle godine došao kraj procvatu kojeg je uzrokovala pandemija, unatoč naporima brodara da prilagode kapacitete.

Južnokorejski brodar HMM izvijestio je o padu prihoda u prvom kvartalu od 58 posto u odnosu na godinu ranije, dok je profitabilnost pala još više, za čak 90 posto u istom razdoblju. Doduše, kompanija je u ovom kvartalu ipak ostvarila dobit od 230 milijuna dolara, ali te brojke nisu ni blizu dobiti od nevjerojatnih 2,4 milijarde dolara, koju je HMM ostvario početkom 2022. godine, javlja The Maritime Executive.

Ti se dani neće tako skoro vratiti, ako je vjerovati većini analitičara. Shanghai Containerized Freight Index (SCFI) vratio se na normalnu razinu od oko 1000 bodova, 80 posto manje nego u isto vrijeme prošle godine. Ovo je sjajna vijest za otpremnike i potrošače, ali za brodare to znači povratak na nižu dobit.

HMM predviđa dugotrajno razdoblje niske potražnje, potaknuto inflacijom cijena energije i sirovina. Brodar vjeruje da će se silazni trend globalnog gospodarstva nastaviti i “ne vidi nikakve ohrabrujuće znakove vraćanja povjerenja potrošača u bliskoj budućnosti”.

Kako bi uskladio svoje troškove sa stanjem na tržištu, HMM planira “široki raspon mjera za smanjenje troškova i povećanje operativne učinkovitosti” kako bi osigurao konkurentnost. Maersk je objavio slične smjernice, navodeći da je usredotočen na “proaktivno upravljanje troškovima”.

S padom u sektoru kontejnerskog prijevoza, HMM bi se uskoro mogao proširiti na popularni sektor – LNG brodove. Bivša podružnica HMM-a u LNG sektoru odvojila se prije deset godina kako bi se prikupila sredstva, no prošlog je tjedna HMM podnio obavijest o namjeri za nadmetanje za otkup podružnice od sadašnjeg vlasnika, IMM Holdingsa.

Umirovljenica ostavila sve i uplatila krstarenje dugo tri godine

By

redakcija

-

12.05.2023.

0

Sharon Lane je umirovljena profesorica koja ima 75 godina, a odlučila je svoje najbolje godine provesti na kruzeru. Točnije, odlučila je živjeti tri godine na moru i putovati svijetom. Odmah je prodala većinu svojih stvari, otkazala je najam stana i pripremila se za život na pučini.

Lane nije dugo razmišljala kada joj je prijateljica rekla za putovanje kruzerom u trajanju od tri godine. I ranije je često putovala, a sada je odlučila ponovno probuditi svoj avanturistički duh.

Sve kreće u studenome, a posjetit će razne destinacije diljem svijeta. Njezin san je živjeti na brodu, ali veliki problem su joj uvijek predstavljali troškovi takvog načina života. Ipak, sada je odlučila kako bi mogla uštedjeti i doći do potrebnog novca, ali i proputovati svijet. Cijelo putovanje će je koštati 90.000 eura.

“Malo iskušavam sudbinu, ali znam da će ovdje biti mjesta za mene kada se vratim. Ili ću možda ostati živjeti u drugoj zemlji. Ne znam, nebo je granica”, rekla je umirovljenica Lane za CNN, prenosi Mirovina.hr.

Lane je tako uzela malu sobu na kruzeru u kojoj nema ni prozora, a kaže kako joj to ne predstavlja veliki problem jer će tamo samo spavati. Aktivnosti joj neće nedostajati jer će brod stajati na 375 raznih luka diljem svijeta, od Indije do Kine, pa sve do Maldiva i Australije.

Lane i drugima preporučuje da odu negdje i da uživaju u životu, baš kao i ona.

“Nemojte biti kod kuće. Dom je gdje je srce, ali dom može biti i tamo gdje stavljate svoj šešir. Otiđite na brod, avion ili sjednite u automobil i otiđite negdje”, poručila je.

Bogata povijest lošinjskog pomorstva: Istaknuti lošinjski pomorci

By

redakcija

-

12.05.2023.

0

Konačno sam priveo kraju čitanje jedne knjige! Dugo je trajalo, dugo mi je stajala na radnom stolu. Često mi se tako događa, čitanje se odužuje, ponekad i nepotrebno. Loša je navika i paralelno čitanje dvije, pa i tri knjige. U ranijim tekstovima tu sam knjigu već spominjao, nazočio njezinoj riječkoj promociji. Autor je Julijano Sokolić, a naslov »Zlatna knjiga lošinjskog pomorstva«. Naziv jasno iskazuje njezinu tematiku. Jedan od niza naslova izuzetno plodnog lošinjskog autora, piše Branko Šuljić za Novi list.

Naprosto mi je neshvatljivo odakle stalno izvlači teme i građu za njih. Kada se čini da je sve iscrpio, da će malo odmoriti, on se javlja s novim naslovom. Svojedobno mi je govorio da ima još puno tema za istražiti i napisati, da ih mora sačuvati od zaborava. Bogata lošinjska povijest neiscrpno je vrelo njegova stvaralaštva. Još se žalio, govorio da nema nikoga tko bi mu se pridružio, danas-sutra nastavio njegov rad. Kao da je jedini koji se susreće sa sličnim problemima…

»Zlatna knjiga« objavljena je krajem prošle godine, i to dvojezično – na hrvatskom i engleskom u istom izdanju. Objavljena je »na spomen nebrojenim neimarima lošinjskog pomorstva koji su svoji radom, znanjem i smionošću preplovili sva mora i prenijeli slavu rodnog otoka diljem svijeta«. Pa u uvodu autor nastavlja: »Do danas je poznato što su sve uspjeli, kada i kako dostigli i postigli, ali ostaje još mnogo toga za istražiti u dokumentima koji su sačuvani, a ima i dijelova povijesti koja nikad neće biti poznata u cijelosti. Međutim, već ovo što znamo dovoljno je za jednu zlatnu spomen-knjigu u kojoj će biti prikazani događaji i osobe koji su bili sudionici te vječne i čuvene borbe čovjeka s morem i života prilagođenog njegovoj prirodi, snazi i ćudima. Zato je svaki dijelić te povijesti nauk i tajna življenja i opstojnosti.«

Istaknuti lošinjski pomorci

Nakon standardnih uvodnih tekstova knjiga počinje »Kronologijom o tome kako je Lošinj postao čuven u svijetu pomorskog privređivanja«, što je naslov prvog od pet poglavlja knjige. Ostalima su naslovi: »Pomorci i osobe koje pamti novija povijest pomorstva lošinjskog otoka«, »Razno – Mozaik raznolikih aktivnosti u povijesti pomorstva Lošinja«, »Ostalo – Proizašlo iz pomorske aktivnosti lošinjskog pomorstva« te »Dodaci – Pojmovnik«. U svakome od tih poglavlja više je podnaslova i oni preciznije uvode u dio teksta što slijedi. Svaki je maksimalno sadržajan, s mnoštvom podataka, imena ljudi i brodova, te brojki koje oslikavaju lošinjsku pomorsku aktivnost. A dobro mi je znana pedantnost Julijana Sokolića, koliko je uporan i strpljiv u traženju podataka, pa nema sumnje da su točni i pouzdani. Mogli bi poslužiti nekom drugom istraživaču hrvatske pomorske povijesti. I ne samo pomorske.

Posebnu vrijednost knjige čini poglavlje u kojemu su predstavljeni istaknuti lošinjski pomorci. Ponešto sam znao o nekima od njih, pročitao u ranije objavljenim tekstovima Julijana Sokolića. Sada su prvi put svi na jednom mjestu, uključujući i one o kojima dosad nije pisao. Potaknuli su ga drugi, čak i ljudi koji nisu od mora. Kako uvodno napominje, počelo je 2006. godine, prilikom velike rekonstrukcije malološinjske rive. Pa je nastala Riva lošinjskih kapetana, potom i Riva Priko. Pa je arhitekt predložio da se postavi trajni spomen na pomorske kapetane, na način da se na kameni pokrov priključnih ormarića za struju uklešu njihova imena. A tko će napraviti izbor ako ne Julijano Sokolić. I tako je počelo… Prvi popis kapetana i admirala otoka Lošinja objavio je u listu Pomorac, glasilu Kluba pomoraca iz Malog Lošinja. Sada su oni detaljno predstavljeni.

Niska kapetana iz jedne obitelji

Julijano Sokolić grupirao je biografije pomoraca prema mjestu njihova rođenja ili podrijetla – Veli Lošinj, Mali Lošinj i Nerezine. Biografije su detaljne i iz njih otkrivamo mnoštvo široj javnosti nepoznatih pojedinosti o tim pomorcima i njihovim podvizima na moru. Nećemo ih ovdje nabrajati i prepričavati kada su i kako počeli ploviti, na kojem brodu, kada je svaki od njih postao zapovjednik, koliko je plovio… To bismo trebali objavljivati u nastavcima. Tko se odluči za čitanje knjige, saznat će, između ostaloga, da je prvi otočni kapetan duge plovidbe rođen u Velom Lošinju 1608. godine. Također, predstavljena je niska kapetana iz jedne velološinjske obitelji, pa kapetani koji su prvi s obala istočnog Jadrana oplovili zloglasni rt Horn i stigli u Čile, odnosno oko rta Dobre nade u tadašnji Bombay. Kapetan lošinjskog podrijetla rođen u Veneciji postao je egipatski admiral i paša. Malo tko zna za lošinjskog kapetana koji je razoružao posadu francuskog ratnog broda koja ih je prethodno zarobila. Nabrajanju nikad kraja, sve do čuvenog talijanskog admirala i velikog jedriličara, jednog od najvećih svih vremena. A lista nije zaključena, ima na njoj puno slavnih imena. Nisu samo kapetani ispisivali slavnu povijest lošinjskog pomorstva.

Pozabavio se Julijano Sokolić i brodograditeljskim obiteljima, pomorskim poslovanjem na otoku i izvan rodnog otoka, a predstavio je i Pomorsku školu u Malom Lošinju.

Mora se istaknuti i bogatstvo ilustracija. Fotografije, crteži… gdje je samo izvukao sve ono iz davnih vremena. Pohvaliti treba edukativne prikaze, kao što su »podjela jedrenjaka prema snasti« te detaljan prikaz opreme jedrenjaka »da nas podsjeti koliko je toga trebalo znati i s time upravljati po svim klimama i vremenu da bi se obavljao komercijalni promet, a sačuvao i održavao brod, ali i posadu.«

»Zlatnu knjigu lošinjskog pomorstva« izdavački potpisuje Klub pomoraca Lošinj kao prvijenac kojim su uplovili u novu aktivnost, u izdavačke vode.

Prvi doseljenici s kopna

Iz Uvoda knjige prepisujem nekoliko zanimljivih rečenica koje otkrivaju najstariji dio lošinjske povijesti. »Dosadašnja povijesna istraživanja doseljenja prvih stalnih žitelja na južnom dijelu otoka Lošinja zbjeg je dvanaest hrvatskih obitelji s kopna na otok koji se nalazio pod vlašću grada Osora, a koji je dozvolio krajem 13. stoljeća naseljenje novih otočana. To je bilo povezano s potrebom obrade zemljišta i paše sitne stoke, kojoj su došljaci bili vični, a čime su pridonijeli s jedne strane obrani otoka od stranih ugroza, a s druge boljim osorskim prihodima«, piše Julijano Sokolić.

Brod na kojem su bili hrvatski pomorci prošao »sito i rešeto«: Čak triput torpediran, jednom uplovio u minsko polje

By

redakcija

-

12.05.2023.

0

Parobrod »Tagliamento« je nadasve zanimljive povijesti – triput je torpediran, jednom je ostao bez pramca kada je uplovio u minsko polje, a na njemu su stalno bili ukrcani pomorci iz naših krajeva.

Sve je počelo desetog lipnja 1940. godine kada Italija ulazi u rat – nalazi se »Tagliamento« u francuskoj luci Port-de-Bouc, pa ga Francuzi, koji su postali neprijatelji, zarobljavaju, a posadu uhićuju. Odmah je dat na upravljanje francuskoj kompaniji Messageries Maritimes. No, uskoro se Francuska predala, pa je 16. srpnja 1940. posada oslobođena i brod je vraćen vlasniku. Uskoro je brod rekviriran od Regio Marine te počinje prevoziti trupe i ratni materijal, uključujući i konje, iz talijanskih luka prema Albaniji, piše Danilo Prestint za Novi list.

Ratne posljedice

Devetnaestog srpnja 1941. godine u plovidbi Pirej – Candia (Heraklion) uplovljava u minsko polje koje je postavila britanska podmornica »HMS Rorqual« te ostaje bez pramca. Asistira joj torpiljarka »Lupo« (izgrađena u Rijeci) kojom zapovjeda F. Mimbelli (podrijetlom iz Orebića). O mjestu popravka nema podataka, ali od 1942. do kraja 1943. godine u najmu je njemačkog Luftwaffea! Šestog lipnja 1942. godine na brodu umire ložač Giovanni Bacillo (otac Luigi) s otoka Silbe, a kao uzrok navodi se – bolest nastala zbog ratnih posljedica.

Nakon toga brod počinje ploviti prema luci Bastia na Korzici: 12. ožujka 1943. francuska podmornica »Casablanca« ispaljuje prema konvoju u kojem se nalazi »Tagliamento« čak četiri torpeda. Sva četiri promašuju i eksplodiraju na obližnjoj plaži. Niti mjesec dana kasnije, osmog travnja 1943., britanska podmornica »HMS Trident« (zapovjednik P. E. Newstead) također ispaljuje četiri torpeda prema parobrodu i sva četiri promašuju, jer je brod bio prazan i imao vrlo mali gaz.

No, sreća ne može trajati vječno: 14. (ili 16.) travnja 1943. parobrod »Tagliamento« počinje ukrcavati u luci Livorno teret vozila za Olbiju. Ukrcaj, koji je uključivao i 273 tone mitraljeza, dovršen je 17. travnja. U 11 sati 21. travnja »Tagliamento« isplovljava iz Livorna za luku La Maddalena, u konvoju u kojem su talijanski brod »Ercole« i francuski »Ste. Marguerite« (bivši norveški »Ringulv« u njemačkim rukama). U pratnji je pomoćna krstarica »Cattaro«.

Potjera za konvojem

Na parobrodu su, uz 48 civilnih članova posade (građen kao putničko-teretni) i 72 vojnika, postoji i mogućnost da je bio ukrcan i nepoznat broj poslužitelja-protuavionaca), a prevozio je opskrbu za talijanske i njemačke trupe, pogotovo vozila i municije pod zapovjedništvom kap. Maria Miranija iz Milja (Muggia).

Pet minuta nakon ponoći 22. travnja konvoj je otkrila britanska podmornica »HMS Saracen« (poručnik Michael Geoffrey Rawson Lumby), unatoč jakoj kiši, s udaljenosti od 1.830 metara. Brodovi su plovili brzinom od samo sedam čvorova, »HMS Saracen« se pripremao za napad, kada je zamijetio da prema njemu plovi »Cattaro« te je zaronio. Kada se Lumby uvjerio da nije otkriven, već je »Cattaro« samo napravio krug oko konvoja, podmornica je izronila i krenula u potjeru za konvojem. U 1.02 Lumby je naredio ispaljivanje tri torpeda s udaljenosti od 1.830 metara prema drugom brodu u konvoju, a to je bio »Tagliamento«. Dva torpeda su prošla ispod trupa, a treći je prošao ispred pramca. Napad je ponovljen četiri minute kasnije s nova tri torpeda s udaljenosti od 1.100 metara. Prvi je prošao pred pramcem, drugi je pogodio »Tagliamento« u skladište iza dimnjaka. Eksplozija je aktivirala municiju u teretu – eksplozija je bila toliko jaka da je izbacila zapovjednički most, preko podmornice koja je uronjavala, u more. Lumby je zapisao u brodskom dnevniku da je samo srećom izbjegao da bude oštećen kišom krhotina. Napad se dogodio južno od otoka Pianosa…

Nijedan preživjeli

«Cattaro« je izbacio šest dubinskih bombi – predaleko da bi oštetile podmornicu, a nakon toga je konvoj nastavio prema svom cilju bez zaustavljanja i pokušaja spašavanja preživjelih iako je malo vjerojatno da je netko preživio…

Iz Bastije je u potragu za preživjelima poslana stara torpiljarka »Giuseppe La Masa«, dok hidroavioni, koji su bili zatraženi, nisu mogli uzletjeti zbog magle. »La Massa« je na mjestu torpediranja pronašla samo plutajuće dijelove broda i nijednog – preživjelog. Nakon duge i bezuspješne potrage, torpiljarka se vratila u bazu.

»Tagliamento«

Godina gradnje: 1922.

Brodogradilište: Cantiere San Rocco S.A., Trieste

Novogradnja br. 39

Vlasnik: Navigazione Libera Triestina S.A., Trieste

GRT: 5794 t

Dimenzije: 123,2×16,5×8,8 m

Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije; tri kotla

Snaga:465 IKS

Brzina; 10,0 čv

1937 – Lloyd Triestino S.A. di Navigazione, Trieste

Stradali upravitelji stroja iz naših krajeva

Giuseppe Ahel (pok. Leone), iz Pule, stradao 25/4/1944. pri brodolomu u nevremenu parobroda »Jakljan«; Giuseppe Balassi iz Pule stradao 31/12/1940. na brodu »Quinto«; Giovanni Castellani (Giovanni) iz Gruža, stradao 27/5/1943. u bombardiranju broda »Sansego«; Biagio Cossara (pok. Giorgio) iz Pule, stradao 22/12/1943. pri potonuću remorkera »Parenzo«; Teodolindo Cristoffi (Leonardo) iz Pule, stradao 7/5/1943. pri potapanju broda »Peppino Palomba«; Giuseppe (ev. Giovanni) Della Motta (pok. Domenico) iz Rovinja stradao 31/5/1942. pri potapanju broda »Gino Allegri«; Gerolamo Doro (Raimondo) iz Rovinja stradao pri potapanju broda »Crispi« 29/3/1943.; Antonio Ducci (pok. Guglielmo) iz Karlobaga stradao 2/12/1942. pri potapanju broda »Puccini«; Giovanni Franchetti (pok. Giovanni) iz Rijeke stradao 15/2/1942.. pri torpediranju broda »Ariosto«; Ferdinando Gulich (Francesco) stradao 29/12/1942. na brodu »Iseo«; Lino Labinac (pok. Antonio) iz Labina, stradao11/12/1941. na brodu »Calitea«; Carlo Liberti (pok. Carlo) iz Zadra stradao 8/2/1944. pri granatiranju broda »Salona«; Giuseppe Marotti (Giuseppe) iz Kastva, stradao 5/3/1942.pri potapanju broda »Marin Sanudo«; Emilio Mauro (pok. Cosimo) iz Šušnjevice, stradao 21/3/1945 pri bombardiranju remorkera »No.47«; Wladimiro Mirkovich (Giovanni) stradao 29/3/1942. na brodu »Galilea«; Antonio Muschi (Antonio) iz Pule, stradao 17/1/1942. na brodu »Rampino«; Antonio Muscoli (pok. Antonio) iz Rijeke, stradao pri torpediranju 26/6/1940. broda »Francesco Barbaro«; Francesco Rainis (pok. Zaccaria) iz Malog Lošinja, stradao 4/9/1942. pri torpediranju broda »Padenna«; Francesco Robba (Pietro) iz Pule, stradao 13/7/1941 na brodu »Caldea«; Cosimo Ružić (pok. Cosimo) iz Sušaka, stradao pri mitraljiranju 14/1/1944. broda »Spalato«; Giovanni Sillich (pok. Gualtiero) stradao pri torpediranju 28/6/1940. broda »Paganini«; Giorgio Slajmer (pok. Emilio) iz Rijeke, stradao 7/4/1944. pri bombardiranju broda »Eneo«; Massimiliano Stefani iz Pule stradao 24/1//1944. na brodu »Costante«; Giuseppe Valentin (pok. Paolo) iz Cresa stradao 26/10/1942. na brodu »Tergestea«; Antonio Vianelli (pok. Luciano) stradao 4/10/1940. pri torpediranju broda »F. Fassio«; Boško Betiza (pok. Gasparo) iz Trogira, nestao 21/10/1944. s brodom »Isto«.

Žrtve među civilnom posadom iz naših krajeva

Giulio Giorgeri (otac Enrico), prvi časnik palube (kapetan duge plovidbe) rođen u Zadru; Giuseppe Godina (ev. Godigna, otac Francesco), mehaničar, rođen u Puli; Giuseppe Iurman (pok. Antonio), ložač, rođen u Novoj Vasi (Villanova d’Arsa); Giuseppe Millo (pok. Domenico), prvi kuhar rođen u Bujama; Carlo Muggia (Giovanni), tesar, rođen u Puli.

Cattaro

Izgradnja parobroda »Hunyad« (Ungaro-Croata, Fiume) počela je 1916. godine u riječkoj tvrtki Ganz & Co. Machine, Waggon & Shipyard Co. Ltd., Bergudi. No, gradnja nije dovršena zbog izbijanja rata, pa je porinut tek četiri godine kasnije u brodogradilištu Cantieri Navali del Quarnaro. Trup je na mrtvom vezu u Mrtvom kanalu do 1923. godine. Nedovršen je dodijeljen Kraljevini SHS, a konačno je dovršen u prosincu 1932. godine, a par mjeseci kasnije (siječanj 1933.) postaje »Jugoslavija« u floti Jadranske plovidbe d.d., Sušak. Po okupaciji je zaplijenjen te postaje »Cattaro«, pomoćna krstarica, a 1942. ima oznaku D 26 (Regia marina). Devetog rujna 1943. Italija kapitulira te je brod namjerno potopljen kod Santa Margherite da bi ga Nijemci izvukli i obnovili. Nijemci ga 22. ožujka 1944. namjerno djelomično potapaju na ulazu u luku Livorno, a posao dovršavaju saveznički zrakoplovi 14. svibnja 1944. godine. Podignut je 1947., uvršten u flotu riječke Jadrolinije i odmah otegljen u rezalište u Split.

Životni projekt: Enio ručno obnavlja barku izgrađenu 1927. godine

Podvodna izložba pomorca umjetnika: Praznina koja nastaje odlaskom

Iz dalekog Brazila do familije u Zadar

Žene i more: Žene u pomorstvu više nisu rijetkost