Grupa Luka Rijeka objavila je Nerevidirano konsolidirano izvješće o poslovanju za prvih šest mjesci 2022. godine, prema kojem je zabilježen porast prometa i Luke Rijeka d.d. kao i Jadranskih vrata d.d., koja upravljaju kontejnerskim terminalom na Brajdici (AGCT).
Prema izvješću, ukupan je promet oba subjekta porastao za 18 %, od čega porast Luke Rijeka iznosi 15 %, a Jadranskih vrata, ako se gleda promet u TEU jedinicama, čak 31 %. To znači da su Jadranska vrata u prvih šest mjeseci 2022. prekrcala 195.678 TEU jedinica, u usporedbi s istim razdobljem 2021. godine, kada je prekrcano 148.958 TEU, javlja portal Brodovi u Rijeci.
Kod Luke Rijeka, u prvih šest mjeseci 2022. godine prekrcano je 1.418.716 tona, a u istom razdoblju prošle godine 1.232.131 tonu. Najveći postotak prometa otpada na rasuti teret, čiji je promet porastao za 5 %, dok veliki rast bilježi generalni teret, u usporedbi s prošlom godinom, čak 39 %.
Ako se prometu Jadranskih vrata pribroje kontejneri prekrcani od strane Luke Rijeka, moglo bi se dogoditi da se 2022. godina završi s prekrcanih i 450.000 TEU jedinica u Rijeci, ukoliko bi se isti trend nastavio. S druge strane AGCT u lovu je na 400.000 TEU jedinica prometa (prošla godina završena s 312.321 TEU), što također nije nedostižno, imajući u vidu polugodišnji promet ostvaren u ovoj godini.
Foto: gCaptain / MSC Tessa, službeno najveći kontejnerski brod na svijetu
Kinesko brodogradilište Hudong Zhonghua pohvalilo se još jednim rekordom: početkom ovog mjeseca porinuli su novi najveći kontejnerski brod na svijetu, koji će oboriti prethodni rekord za 112 TEU!
Novi najveći kontejnerski brod na svijetu, kapaciteta 24.116 standardnih kontejnerskih jedinica od dvadeset stopa (TEU), nazvan je MSC Tessa. Porinut je 1. kolovoza u brodogradilištu Hudong Zhonghua na otoku Changxing u Šangaju, koje je dio kineskog državnog CSSC-a (China State Shipbuilding Corporation).
Kako i samo ime otkriva, ovaj kontejnerski brod se gradi za Mediterranean Shipping Company, trenutno najveću kompaniju za prijevoz kontejnera na svijetu. MSC Tessa sličnog je dizajna kao Evergreenov Ever Alot, koji je u lipnju isplovio iz istog brodogradilišta te oborio rekord postavši prvi kontejnerski brod kapaciteta većeg od 24.000 TEU. Ipak, kineski brodograditelji uspjeli su nadmašiti sami sebe i ‘ugurati’ još nekoliko slotova na novi MSC-ov brod, čime je MSC Tessa i službeno postala najveći kontejnerski brod na svijetu.
“Iako su glavne dimenzije nepromijenjene, naš dizajnerski tim optimizirao je nadgrađe, radarski jarbol i druge značajke sukladno karakteristikama operativnih ruta vlasnika broda”, kažu iz CSSC-a. Rezultat redizajna MSC Tesse je povećanje kapaciteta od 112 TEU u odnosu na Evergreenove brodove Ever Alot i Ever Apex, koji imaju kapacitet od 24.004 TEU. Ova dva broda isporučena su za podružnicu tajvanske kompanije Evergreen Marine Corporation u lipnju i srpnju.
MSC Tessa duga je 399,99 metara i široka 61,5 metara. Ova grdosija je jedna od četiri ultra-velika kontejnerska broda koji se trenutno grade za MSC u Hudong Zhonghua. Kineski brodograditelji nisu propustili istaknuti da je MSC Tessa gotovo 60 metara duža od najvećeg nosača zrakoplova. Površina palube ekvivalentna je površini četiri nogometna igrališta, a uvis će se moći slagati čak 25 kontejnera.
Dizajn uključuje nekoliko značajki koje navodno poboljšavaju energetsku učinkovitost broda: maleni pramčani bulb, propelere velikog promjera i vodove za uštedu energije. Opremljen je hibridnim scrubberom, a također je prvi brod izgrađen u ovom brodogradilištu koji će koristiti tzv. sustav zračnog podmazivanja trupa (Air Lubrication System), koji bi prema procjenama trebao smanjiti potrošnju goriva za tri do četiri posto. Implementirani su i drugi sustavi i inovacije dizajna, primjerice osovinskog generatora, kako bi se smanjila potrošnja goriva te da bi se brod uskladio s novim EEDI zahtjevima energetske učinkovitosti plovila.
Otkako je 2017. godine prvi put premašena granica od 20.000 TEU, posljednjih godina konstantno se obaraju rekordi veličine kontejnerskih brodova. Kontejnerski brodovi su se po pitanju kapaciteta od početka stoljeća više nego utrostručili.
Novi MSC Tessa bit će isporučen do kraja ove godine. Novogradnje koje gradi kinesko brodogradilište samo su dio MSC-ove goleme knjige narudžbi. Prema Alphalineru, MSC trenutno čeka izgradnju čak 114 brodova, ukupnog kapaciteta od približno 1,5 milijuna TEU. Riječ je o kapacitetu koji je ekvivalentan trećini trenutne flote, a dio novogradnji vjerojatno će zamijeniti starije brodove.
Otkako je početkom ove godine nadmašio Maersk i postao najveća kompanija za prijevoz kontejnera, MSC nastavlja graditi svoje vodstvo. Alphaliner izvještava da MSC drži 17 posto udjela na tržištu, s flotom od 690 brodova ukupnog kapaciteta od 4,47 milijuna TEU.
Zalihe hrane i vode na brodu su kritično niske. Pitke vode nam je ostalo svega četiri boce po članu posade, a hrane imamo do kraja ovog tjedna, s tim da nemamo više mlijeka, voća, povrća, brašna. Imamo nešto mesa, tjestenine i jaja, ali i to je pri kraju, rekao je u telefonskom razgovoru za Novi list član posade broda »Mirjana K« (podaci poznati redakciji) koja već tri mjeseca nije primila plaću za svoj rad.
»Mirjana K« je trenutačno na sidrištu ispred grčke luke Pirej, posadu čine petorica hrvatskih državljana s riječkog i splitskog područja, dvojica Albanaca i jedan Crnogorac. Brod je, prema njihovim riječima, u tehnički lošem stanju, na palubi se gomila smeće koje nitko ne odvozi, a pomorci na njemu bez novca i dovoljnih zaliha hrane i vode. Riječ je o tegljaču koji plovi pod Panamskom zastavom, a menadžer broda je tvrtka Alveus Capital d.o.o. iz Rijeke, u kojoj je osoba ovlaštena za zastupanje Alan Klanac, nekadašnji predsjednik uprave Jadrolinije. Inače, osnivač Alveus Capitala je tvrtka Alveus d.o.o., čiji je jedini osnivač upravo Alan Klanac.
Podsjetimo, brod je, prema informacijama iz Sindikata pomoraca Hrvatske i Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) u međuvremenu proglašen napuštenim od strane brodara, sukladno MLC konvenciji (Konvencija o radu pomoraca), o čemu su obaviješteni središnjica ITF-a u Londonu, IMO (Međunarodna pomorska organizacija) i ILO (Međunarodna organizacija rada). Prema MLC konvenciji, P&I klub osiguravatelja broda trebao bi isplatiti zaostale plaće pomorcima te platiti troškove njihovog povratka kućama, što bi se trebalo dogoditi krajem ovog tjedna.
Točno toliko, prema riječima jednog od časnika, potrajat će i zalihe tehničke vode, za tuširanje, pranje posuđa i rublja i ispiranje wc-a.
Neispunjena obećanja
– Iz P&I kluba dobili smo informaciju kako će nam poslati hranu, vodu i ostale potrepštine. Zasad smo svi zdravi, iako je jedan član posade bio doživio moždani udar, nakon čega je prebačen u bolnicu i kasnije kući, u Hrvatsku. Nervozni smo, nisu nam isplaćene plaće za svibanj, lipanj i srpanj, ne znamo kad ćemo kući. U cijeloj priči najgore je ponašanje brodskog menadžmenta. Gospodin Klanac nam već mjesecima obećava da će sve biti riješeno, najčešće ne osobno, nego preko trećih osoba. Govorio nam je da ima kupca za brod, pa da ćemo biti isplaćeni kada se brod proda, te da trebamo brod dovesti do Sueza, gdje će ga preuzeti posada novog vlasnika iz Indije. Kontaktirali smo potencijalnog kupca, koji nam je rekao da takav dogovor ne postoji, jer on nema posadu, nego da brod treba dovesti do Indije. Ukratko, cijelo vrijeme nam laže i obećava, a ništa od tih obećanja nije ispunjeno. U međuvremenu je od nas zatraženo i da umanjimo svoja potraživanja, što ne dolazi u obzir, kazao je ogorčeni pomorac.
Foto: Novi list
Da će posada ipak biti isplaćena od strane osiguravatelja broda te vraćena kućama, potvrdio je Luka Simić, inspektor ITF-a iz Rijeke koji vodi cijeli slučaj.
– P&I klub je pokrenuo i proceduru za dostavu hrane pomorcima na brod, a nadam se da će se oni krajem ovog tjedna iskrcati i nakon toga vratiti kućama. Osiguravatelji su zatražili od agenta da se brod premjesti sa sidra na vez u luci te da se pomorci repatriraju. Radimo na tome da lučke vlasti u Pireju dopuste iskrcaj kompletne posade, te da nadzor nad brodom koji je zaustavljen u luci, zbog nagomilanih dugova, preuzme neka od tamošnjih tvrtki. Pomorcima će zaostale plaće također isplatiti osiguravatelji koji su to dužni učiniti, prema MLC konvenciji, kaže Simić, ističući kako mu je, kao ITF inspektoru, ovo najsloženiji slučaj napuštanja broda od strane brodara, u prvom redu zbog nesuradnje i odugovlačenja menadžmenta broda.
– Imao sam slučaj kada posada nije bila plaćena sedam mjeseci, ali smo ga riješili za manje od mjesec dana. U ovom slučaju menadžment broda je do jučer zavlačio i otezao postupak. Gospodin Klanac je u telefonskim razgovorima i e-mail prepisci obećavao da će problem biti riješen, da ima kupca za brod, ali ništa se nije promijenilo. Tvrtka koju on zastupa vodila je kompletan menadžement broda, operativni i tehnički. Na kraju su osiguravatelji odlučili isplatiti posadu i platiti njihovu repatrijaciju. Reagirale su čak i panamske vlasti, a u slučaj se uključio i grčki Sindikat pomoraca. Posada je, inače, ukrcana preko Kvarner Crewing Services, riječke agencije za posredovanje u zapošljavanju pomoraca koja s nama sve ovo vrijeme maksimalno i vrlo aktivno surađuje kako bi pomorci bili isplaćeni i vratili se kućama, kaže Simić.
Članovima posade »Mirjane K« koji su se s broda iskrcali prije nešto više od dva mjeseca brodar je također ostao dužan dvije mjesečne plaće koje su im, prije nekoliko dana, isplaćene od P&I kluba osiguravatelja broda.
Goran Živković iz Kvarner Crewing Servicesa kaže kako će osiguravatelji novac za isplatu plaća pomorcima uplatiti najvjerojatnije tijekom današnjeg dana ili sutra.
– P&I klub je već isplatio novac za plaće prethodnoj posadi kojoj je kompanija također ostala dužna, a plaća im je isplaćena preko naše tvrtke. Tako će biti i sa sadašnjom posadom. Brod je zaustavljen u Grčkoj zbog dugova, a mi, zajedno s ITF-om, Sindikatom pomoraca i osiguravateljima poduzimamo sve što možemo da se ljudi sigurno vrate svojim obiteljima i da im se isplate zaostale plaće. Posada će sigurno biti isplaćena. Gospodin Klanac je vodio poslovanje broda, a s njim i s tvrtkama povezanim s njim sigurno više nećemo surađivati, rekao je Živković.
Odgovor menadžmenta
Upit o slučaju Novi list poslao je i Klancu. Zanimalo nas je tko je stvarni vlasnik broda, odnosno je li to on, zbog čega pomorcima nisu isplaćene plaće, kada će biti isplaćene te je li točno da je tražio od pomoraca na brodu »Mirjana K« da umanje svoja potraživanja. Pitali su ga i zbog čega je odugovlačio s postupkom naplate potraživanja pomoraca duže od dva mjeseca, te imaju li njegove tvrtke u menadžmentu još brodova i jesu li na njima isplaćene sve plaće posadama. Odgovor prenosimo u cijelosti.
– Trgovačko društvo Alveus Capital d.o.o. iz Rijeke kao brodar (upravitelj) tegljača »Mirjana K«, zadnjih mjeseci ima određene probleme s tekućom likvidnosti. Isti su uzrokovani posljedicama COVID-pandemije, enormnim povećanjem cijena goriva, ratom u Ukrajini, a što je sve direktno i indirektno zadnjih mjeseci utjecalo i na tržište potražnje za uslugama tegljenja. Zbog nemogućnosti da na vrijeme platimo fakture prema posredniku za zapošljavanje pomoraca, tj. njihovom poslodavcu došlo je do kašnjenja u isplatama njihovih plaća. S protekom određenih rokova u kašnjenju isplata stvorili su se s druge strane uvjeti da se plaće isplate iz osiguranja broda temeljem MLC konvencije, a što je nedavno i učinjeno te je dio pomoraca u potpunosti namiren.
– Sve plaće koje su plaćene su isplaćene sukladno platnim listama i ugovorima koje pomorci imaju sa svojim poslodavcem i mi kao brodar nikada nismo tražili smanjenje istih. Bitno je navesti i činjenicu da dinamikom isplata u ovom trenutku ne upravlja više brodar, već osiguranje. Mi, kao brodar, činimo sve da olakšamo situaciju pomorcima, ubrzamo preostale isplate plaća, te vršimo svakodnevnu komunikaciju s brodom i lučkim agentom. U ovom trenutku vrši se redovna nabavka novih zaliha hrane nakon što su zadnje osigurane pred petnaestak dana. Povrh ovoga, želimo osigurati da se brod što prije prebaci sa sidrišta u luku, a što će stvoriti uvjete da se posada s broda i iskrca. Važno je u tom smislu navesti da su svi pomorci koji su sada na brodu ukrcani pred manje od tri mjeseca, a što je standardno ugovorno razdoblje. Za kraj, nadamo se skorom završetku ove situacije te se u tom smislu zahvaljujemo ITF predstavništvu za Hrvatsku, posebice gospodinu Luki Šimiću koji je nesebično pomogao i još uvijek pomaže na rješavanju zaostalih isplata – odgovorio je na upit Novog lista Klanac, ne navodeći koji su još brodovi u menadžmentu njegove tvrtke te jesu li svima isplaćene plaće.
– Nažalost, imamo već puno iskustva sa sličnim slučajevima u kojima su naši, nazovi brodari i menadžeri brodova ostavljali pomorce na cjedilu i bez isplaćenih plaća, komentirao je slučaj Neven Melvan, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske.
– Sjetimo se samo broda »Ane« i Spliske plovidbe i niza sličnih slučajeva koji su mahom bili lakše rješivi od ovog, jer su brodovi bili u hrvatskom teritorijalnom moru. Za nas u Sindikatu pomoraca i ITF-u veliku razliku čini ako je menadžer ili vlasnik kooperativan ili ne, a u ovom slučaju se s menadžmentom natežemo već gotovo tri mjeseca. Prednost je MLC konvencija koja obavezuje osiguravatelje da isplate pomorce i plati njihov povratak kućama. Riječ je o brodarima koji to zapravo nisu, nego se usputno okušavaju u toj zahtjevnoj branši pa ili ne znaju raditi svoj posao ili pokušavaju nabrzinu zgrnuti velik novac, što u pomorstvu nije moguće. U pravilu, riječ je o ljudima koji su zalutali u pomorsku industriju.
Nakon tri mjeseca neisplate plaća posadi broda Mirjana K i raznih peripetija, P&I kub je napokon dao instrukcije svojim odvjetnicima da stupe u kontakt s agentima i lučkim vlastima kako bi posada broda bila repatrirana.
– U cijelom postupku asistirat će im crewing menadžer (Kvarner Crewing Services) koji od početka čini sve kako bi posadi olakšao ovu situaciju, dok se menadžer broda tek nakon naših napisa „probudio“ i reagirao na ozbiljnost situacije – javio je Sindikat pomoraca Hrvatske.
Podsjetimo, posada broda Mirjana K (IMO: 7420742) već tri mjeseca nije dobila plaću. U međuvremenu se dogodila i smjena posade, što znači da oni koji su otišli kući nisu dobili plaću za travanj i svibanj, dok oni koji su došli nisu dobili plaću za svibanj, lipanj i srpanj. Na brodu je trenutno 8 članova posade, 5 Hrvata, 2 Albanca i 1 Crnogorac, a brod je na sidrištu u Grčkoj luci Pirej.
– Ovo mi je najteži slučaj abandonmenta, a imao sam ih već nekoliko. Stvar je u tome što menadžer broda zavlači sve uključene strane i stalno daje obećanja koja ne ispunjava – istaknuo je ITF inspektor Luka Simić koji već mjesecima radi na ovom slučaju kako bi se izborio za prava pomoraca.
Sindikat pomoraca Hrvatske aktivno je uključen u cijeli slučaj, a s obzirom na to da je menadžer broda jedna domaća firma, o cijelom slučaju obaviješteno je i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Pripeklo je kao u paklu, preko 35. Ne pomaže nikakva klima, tek blagi povjetarac daje naslutiti kako bi priroda skladno regulirala naše živote samo da je malo više poštujemo, a ne da se oslanjamo na nepouzdanu tehniku. Užarenim asfaltom dolazimo do suhe zemlje i Svetog Mihovila. Bog te pitaj kad je ovdje zadnji put padalo. Paški krajolik nalikuje mjesečevoj površini. Prepun negostoljubivog kamenjara porazbacanog u nepravilnim oblicima, životinjama pruža malo, ali dovoljno da prežive i budu korisne. Iz daljine dopire zvuk ovaca. Blejanje njih preko stotinjak. Ivan im ide ususret. Kaže da su – glupe životinje. Ništa ih ne možeš naučiti. No, slijede svoj instinkt i nepogrešivo mu prilaze znajući što će od njega dobiti.
Kao od brda odvaljen, onako, s malo nižim težištem, sate, posebno zimi i u proljeće, taj 43-godišnjak i bivši pomorac, provodi s ovcama. Rekli bi cinici – nećeš ti društva. Posebno nakon što nema važnije svjetske luke u koju nije uplovio i momački se zabavio. To su tempi passati. Njemu je sada dobro. No, ne s turistima u kakvoj novoizgrađenoj vili do koje je mogao doći s malo ušteđevine i brzovraćajućim kreditom. Nego s ovcama, s njima mu je baš dobro. Sam je svoj gazda. Ipak, nije to s “gazdom” baš tako doslovno, piše Robert Frank za Glas Istre.
Realnost je takva da ovce sa svojim navikama i potrebama diktiraju ritam njegovog rada i života. Ima, dakle, određenu slobodu, ali i privid slobode. Zašto privid? Zato što ih ne može pustiti ni dana same pa je, logično, i sloboda malo ograničena te, kao pojam, prilično relativna. Ovce su, kako god, ovisne o njegovim snažnim rukama kojima im je donedavno, dok nije instalirao pumpe, praznio vime. Prepune olakšanja kad bi ga vidjele, znale su da slijede, za svaku od njih od prve do zadnje, kratkotrajni trenuci ugode dok ih se prazni, a mlijeko kao nektar izlazi iz njihove utrobe. Ovce Ivanu organiziraju život: ni žena, ni djeca, ni on sam sebi, nego životinje koje su stoljećima othranjivale otok i otočane. Svjestan je toga Ivan. I zahvalan da je tako. Sretan da ima priliku suživjeti s ovcama kojih je na cijelom Pagu preko 35 tisuća, četiri puta više nego ljudi!
Ivan Magaš s obitelji trenutno ima oko 300 ovaca: 200 svojih i stotinjak u najmu. Na Pagu u vlasništvu ima 270 tisuća kvadrata, a razliku do punog milijuna kojim raspolaže namirio je tako što je preostalih gotovo 750 tisuća četvornih metara uzeo u najam od države i privatnih vlasnika. Još je u Lici kupio sto tisuća kvadrata, da se nađe, za proizvodnju sijena. Uspuhani od topline, koja na predjelu Svetog Mihovila ni popodne u pet sati ne da normalno disati, hodamo prema ovcama. Brste ostatke sasušene trave. Stalno se gomilaju. Poneka se odvoji pa se vrati u krdo. Ivanu ljeto, kaže, prolazi nijansu teže nego inače.
(…)
Posao s ovcama u početku mu je bio dodatni izvor prihoda. Kad je krenuo, 2009. godine, uzeo ih je tridesetak u najam. Paralelno je radio u paškoj Sirani kao šofer. Ujutro bi se dizao u tri, pomuzao svoje ovce i predao mlijeko, i već u sedam je vozio kombi na osnovnom radnom mjestu. Čim bi se vratio otišao bi, popodne, na još jednu mužnju. Otad do danas, i to puno desetljeće, radio je dva posla. Konačno, 2018. se osamostalio. Iza njega je ostao pomorski kruh mornara, nostroma i kormilara, pustio je rad za druge nekom drugom i krenuo u obiteljski biznis.
“Pomorski mi je život dosadio, a u ovome što sada radim uživam”, kaže Ivan.
Od obiteljskog bavljenja ovcama obitelj Magaš dobiva janjetinu, sir, skutu i mlijeko. Vrhunske kvalitete. Skroman je, neće o tome.
“Ni korona ni orkanska bura… Ništa ne može biti razlog da se ovce ne pomuzu. Da, mogu se složiti da smo često robovi svog posla. Ali, dobrovoljni robovi. Sami smo svoji šefovi. Tih pet najtežih mjeseci stisnemo, a poslije to ide lakše”, kaže Ivan.
Posada broda Mirjana K (IMO: 7420742) već tri mjeseca nije dobila plaću. U međuvremenu se dogodila i smjena posade, što znači da oni koji su otišli kući nisu dobili plaću za travanj i svibanj, dok oni koji su došli nisu dobili plaću za svibanj, lipanj i srpanj.
Na brodu je trenutno 8 članova posade, 5 Hrvata, 2 Albanca i 1 Crnogorac, a brod je na sidrištu u Grčkoj luci Pirej. Cilj je u što skorije vrijeme dovesti brod u „kraj“ kako bi posada mogla biti repatrirana, javlja Sindikat pomoraca Hrvatske.
Brod je proglašen napuštenim od strane brodara sukladno Konvenciji MLC 2006, Standard A 2.5.2, što je prijavljeno ITF središnjici u Londonu koja je to prijavila IMO-u i ILO-u. Isto tako obaviještena je uprava zastave broda (Panama) i P&I klub koji osigurava brod. P&I klub je, prema MLC konvenciji, dužan isplatiti do 4 zaostale plaće posadi broda i opskrbiti brod hranom, vodom, gorivom, odnosno omogućiti im dostojanstvene uvjete života i rada na brodu (kada im to brodovlasnik nije u stanju osigurati).
Ovo je klasični slučaj posade napuštene od strane brodara, što u svijetu pomorstva, na žalost, nije ništa neobično. No, neobično je to što slučaj traje već tri mjeseca.
– Ovo mi je najteži slučaj abandonmenta, a imao sam ih već nekoliko. Stvar je u tome što menadžer broda zavlači sve uključene strane i stalno daje obećanja koja ne ispunjava – istaknuo je ITF inspektor Luka Simić koji već mjesecima radi na ovom slučaju kako bi se izborio za prava pomoraca.
Sindikat pomoraca Hrvatske aktivno je uključen u cijeli slučaj, a s obzirom na to da je menadžer broda jedna domaća firma, o cijelom slučaju obaviješteno je i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
– Situacija na brodu trenutno nije baš najbolja, pri kraju su s hranom, a neki dan je došlo i do blackouta koji je isključivo zahvaljujući snalažljivosti posade uspješno riješen. Nadam se da će P&I klub shvatiti da menadžer broda ne radi u korist posade i da će se ova situacija privesti kraju te da će članovi posade, koji su već psihički i fizički iscrpljeni otići svojim kućama – rekao je Simić, te dodao da je menadžer broda podbacio na svim poljima.
– Ipak, zahvaljujući naporima SPH i ITF inspektorata isplaćene su plaće repatriranoj posadi od strane P&I kluba – zaključio je Simić.
Mirjana K je tegljač / Offshore Supply Vessel izgrađen 1975. godine, dug 64 metra. Trenutno plovi pod zastavom Paname.
U posljednje vrijeme sve se više piše i plače, sa svih strana, kako je pomorački život težak i mučan. Zatim, kako je pomorcima grozno kada moraju još jednom napustiti obitelj i dom, kako bi otišli u neizvjesnost. Pa kako su pomorcima uskraćena osnovna ljudska prava. I to popraćeno podužom listom čega se sve jadni pomorci moraju odreći kako bi zaradili svoj kruh svagdašnji, tu bijednu crkavicu, kojom jedva da uspijevaju pokriti osnovne životne potrebe. Nemojmo zaboraviti jadnu dječicu koja odrastaju bez očeva i ucviljenih supruga kojima najbolje godine života prolaze bez voljenih muževa. I sve to u već spomenutoj teškoj financijskoj bijedi.
Pa se ja, kao pomorac s trideset i tri godine odlaženja i dolaženja, pitam što li se toliko promijenilo u životima pomoraca današnjice u odnosu na živote nas starijih, naših očeva, nonića? Ili čak onih koji su već odavno zaboravljeni od sviju.
Pomorci su oduvijek odlazili u neizvjesnost. Sa sićušnom razlikom što su nekada odlazili na nepoznati vremenski rok, moguće i na nekoliko godina. Ili, nemojmo ići baš tako daleko. Vratimo se pedesetak godina unatrag, otprilike polovicu stoljeća. Što je polovica stoljeća u odnosu na vječnost? Moj otac je navigal’ osamnaest godina na brodovima tadašnje Jugolinije. Istina, ovisno o liniji, dolazili su brodom u Rijeku i još neke naše jadranske luke. Tu su ostajali i danima i tjednima, sve ukupno. Međutim, poput ljudi zaposlenih na kopnu, imali su mjesec dana dopusta, a navigali su preostalih jedanest mjeseci. Ja sam, skrušeno priznajem, bio dijete koje je odrastalo uz oca, pošto se moj iskrcao i zaposlio na kopnu kad sam imao nenavršene tri godine.
Ili da pokušamo otprilike trideset godina unatrag, dakle trećinu stoljeća. Što li je tek trećina stoljeća u odnosu na vječnost? Ja se sjećam, a siguran sam da se moj bratić sjeća kudikamo bolje od mene, kad je na brodu proveo dvanaest mjeseci u komadu. Ne jer mu se ostajalo, nego jer su bili (indirektno) ucijenjeni ostati kako ne bi otrpjeli posljedice, koje su unatoč tome uslijedile jer se od njih očekivala poslušnost, lojalnost i ostajanje na brodu onoliko dugo koliko je to brodovlasniku odgovaralo.
Danas slušamo i mlade, ali i iskusne, okorjele pomorce kako galame jer im smjena nije organizirana istog dana kad im ističe ugovor. Naravno, slažem se, ugovor je potpisan između dvije strane i obje su ga se dužne pridržavati. Međutim, svi mi smo prije ili kasnije naučili i shvatili, na lakši ili teži način, kako je prvo brodsko pravilo da pravila ne postoje. Pitamo li se koliko smo mi sami savršeni ako očekujemo živjeti u savršenom svijetu?
Dobro, pomorac je dakle potpisao taj ugovor. U pravnim odnosima takvi ugovori se nazivaju „ugovori o pristupanju“. U takvim situacijama jedna ugovorna strana (brodar, agent itd.) podnosi uvjete ugovora, a druga ugovorna strana te uvjete svojim potpisom prihvaća. I u čemu je zapravo problem? Potpisujemo ugovore koji nam, vjerojatno, odgovaraju po pitanju plaće, ali ne i po pitanju ostalih stavki. Zašto ih onda potpisujemo? Zašto ne odbijemo potpisati nepovoljan ugovor? Već čujem graju kako nemamo izbora, kako nas prisiljavaju i, konačno, kako bez ugovora se nećemo moći nigdje ukrcati. Ali, zašto bismo se ukrcali kad nam je tako teško, gotovo nepodnošljivo, na brodu? Uvijek imamo izbora, odbiti potpisati ugovor, tražiti bolji ugovor koji nećemo dobiti i ostati kući bez posla. U tom slučaju će naša jadnu dječica odrastati uz oca, supruge neće biti ucviljene niti će im najbolje godine života prolaziti bez voljenih muževa. I, konačno, moći ćemo se zaposliti na kopnu, biti kući svaki dan s obitelji, odlično zarađivati i nikada više nećemo dan provesti u već spomenutoj teškoj financijskoj bijedi.
Ali, nekadašnji pomorci, u koje istina spadam i ja, po dolasku u porat mogli su izaći van, prošetati se, zabaviti, vidjeti štogod. Brodovi su stajali po portima nekad danima, pa i tjednima. A mi danas uglavnom ne smijemo ili ne možemo niti izaći, čime nam je ugroženo jedno od osnovnih ljudskih prava. Istina! Zaboravljajući da nismo nikada zarađivali više nego danas, da su ugovori kraći, a dopusti duži nego ikada prije.
Uporno se naglašava i beskonačno ponavlja što nam je eventualno uskraćeno, ali ne i sve što nam je pruženo. Ne želim staviti stvari na vagu i reći da nam je nešto pruženo zauzvrat uskraćenoga, pa je zato sve u redu. Podrazumijeva se da nam obitelj i dom ništa ne može zamijeniti. Međutim, umjesto da neprestano prigovaramo na sve što nam ne paše, zašto ne usmjerimo snagu na sve dobrobiti našeg zanimanja? Ili, zašto se nastavljamo baviti tim neodgovarajućim poslom, a ne pokušamo nešto promijeniti, pa neka to bio i sam posao? I odgovor se ponavlja: Jer nemamo izbora. Što me opet vraća na toliko puta postavljeno pitanje: tko ili što nas je prisiljavalo da odaberemo pomorsku školu? Ili za neškolovanog pomorca, tko ili što ga je prisiljavalo da krene na brod? I konačno, tko ili što nas prisiljava da se uporno vraćamo natrag na brodove, kad postoje tolike puno bolje prilike na kopnu i u krugu vlastite obitelji?
Još samo jedan detalj, koji i nije to, nego postaje sve ozbiljniji problem među pomoračkom populacijom. Sve više se piše o sve učestalijim depresijama, pa čak i samoubojstvima među pomorcima, te da već sve više brodarskih kompanija unajmljuje stručnjake koji pružaju telefonsku pomoć pomorcima koji imaju sličnih potreba ili teškoća. Konkretno, lani je naša kompanija krenula s time, da bih nekoliko dana po primitku obavijesti o tome primio i telefonski poziv na brodski telefon. Nepoznati broj, nepoznati muški glas s druge strane. Glas koji je zvučao vrlo umirujuće, staloženo, ljubazno se predstavivši i objasnivši mi o kome i čemu se radi. Postavio mi je nekoliko naučenih ili pročitanih pitanja o stanju na brodu, na kraju napomenuvši da prenesem svim članovima posade kako su dostupni dvadeset i četiri sata dnevno, sedam dan u tjednu. Pretpostavljam da je dobro znati da tako nešto postoji i da s druge strane postoje živi ljudi koji su spremni i voljni nas saslušati. No, koliko sve učestalije pisanje i govorenje o tome uistinu pomaže pomorcima, a koliko pojedince potiče na depresivnost i mračna razmišljanja o besmislenosti posla kojim se bavimo i života kakav živimo?
U konačnici, duboko sam uvjeren, polazeći od sebe samoga i nemalog broja pomoraca s kojima sam imao prilike živjeti skupa i uzajamno dijeliti fragmente naših osobnosti i privatnosti, da nam nitko ne može pomoći ako ne pomognemo sebi samima.
Ma kamo se nalazili, ma što činili i ma kako se osjećali, neka nam je svima uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
U navigaciji, Južno Kinesko more, Batangas (Filipini) – Bangkok (Tajland), 28. srpanj 2022. godine.
Izložba „Korčulanska drvena brodogradnja“ autora Dušana Kalogjere, ujedno i autora knjige „Korčulanska brodogradnja“ (dobitnica nagrade J. J. Strossmayer-HAZU) i knjige „Korčulanski jedrenjaci u 19. st“ i ravnateljice Centra za kulturu Korčula, Lane Filippi Brkić otvorena je u subotu, 23. srpnja 2022. u korčulanskoj Lođi, novom galerijskom prostoru Grada Korčule. Izložba prikazuje presjek korčulanske drvene brodogradnje kroz povijest i podijeljena je na nekoliko područja: povijest brodogradnje od 13. st., brodogradilišta, jedrenjaci, brodograditelji, motorni brodovi, alati i dokumenti. Svi tekstovi su ujedno prevedeni i na engleski jezik, piše Dubrovački vjesnik.
Izložbu je otvorila gradonačelnica Grada Korčule Nika Silić Maroević, a više o izložbi, uz čestitke autorima na uspješnom prikazu povijesti korčulanske drvene brodogradnje, mnogobrojna je publika mogla ćuti od Tonka Barčota iz Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo.
Suradnici na izložbi su bili članovi Udruge “Korčulanska drvena brodogradnja” koji su ispred Lođe postavili obnovljenu gajetu imena „Korčulanka“ s jedinstveno oslikanim jedrom s motivom Korčule od strane slikara Hrvoja Kapeline i Marija Hajdić, ravnateljica Gradskog muzeja Korčula. U zabavnom dijelu programa sudjelovala je ženska klapa Moreška.
Izložba će ostati otvorena do kraja godine, a tijekom srpnja i kolovoza moći će se razgledati svakim danom od 9 do 13 i od 18 do 22 sata.
