S njim čak i najveći kontejnerski brodovi mogu postići najveću brzinu od oko 27 čvorova
Veliki brovi koji plove svjetskim morima i oceanima trebaju i velike motore, a najveći do njih je Wärtsilä-Sulzer RTA96-C. Kapacitet 14-cilindarskog motora je 25.480 litara, odnosno 1.820 litara po cilindru – ukupno ih je 14. Maksimalna snaga je 108.920 KS pri 102 o/min. Dizelski motor ima okretni moment od gotovo osam milijuna Nm, piše HAK Revija.
Samo radilica je teška 300.000 kilograma, a cilindri imaju promjer od 96 centimetara. Motor je dugačak 26,6 metara, visok je 13 metara i težak 2.300 tona. Potrošnja je također velika. U sat vremena rada troši više od 7.500 litara goriva. S njim čak i najveći kontejnerski brodovi mogu postići najveću brzinu od oko 27 čvorova, odnosno oko 50 km/h. Motor je opremljen common rail sustavom ubrizgavanja.
Foto: HAK Revija
Ovaj div finskog proizvođača Wärtsilä prvi put je ugrađen u kontejnerski brod Emma Mærsk (dugačak gotovo 400 metara) 2006. godine.
Podsjetimo, pisali smo o motoru koji pokreće Ever Given. O pogonu tog broda brine se Mitsui–MAN B&W 11G95ME-C9 dizelski motor s jedanaest cilindara u liniji. Motor razvija 79.500 KS pri 79 okretaja u minuti i omogućuje brodu brzinu od 42.2. km/h. Promjer jednog klipa je 95 centimetara, a cijeli je motor teži od 2.000 tona.
Pogledajte kako najveći dizelaš na svijetu izgleda uživo.
“Zašto bih im trebao platiti? Ponašaju se kao da je ovaj brod hotel”, tvrdi vlasnik 28 godina starog teretnog broda Sai Arambh, koji već 32 mjeseca stoji napušten u Šri Lanki, s posadom koja živi u bijedi, bez plaće, a preživljava od pomoći koju im pružaju dobrotvorne udruge za pomorce
Kapetan Mushtaq Ahmed Kapade nalazi se na 28 godina starom teretnom brodu teret Sai Arambh (IMO: 9115456) u luci Colombo od listopada 2019. Nije primio plaću, a ne prima redovito ni svježu hranu i pitku vodu. Ne može ni otići s broda.
Zajedno s pet članova posade koji su ostali na brodu, kapetan Kapde čeka presudu Visokog suda Šri Lanke koja bi mogla napokon presuditi javnu dražbu broda i okončati čekanje na pravdu koje traje već 32 mjeseca. No, s obzirom na ekonomsku i političku krizu na Šri Lanki, posada broda Sai Arambh je u neizvjesnoj situaciji, piše Lloyd’s List.
Oni su, zajedno s više od 3.500 pomoraca diljem svijeta, napušteni, prepušteni milosti i nemilosti mora. Ne mogu se vratiti kući, a njihovoj muci ne nazire se brz kraj. Neka od 247 plovila koja su napuštena na više lokacija diljem svijeta čekaju presude i odluke nacionalnih i međunarodnih vlasti više od desetljeća.
Broj slučajeva napuštanja raste
Zabilježeni slučajevi napuštanja posade prošle godine su porasli za čak 138%. Međutim, čelnici pomorske industrije upozoravaju da postoji vrlo dobra šansa da će se u ovoj godini premašiti rekord iz 2021. od 95 zabilježenih slučajeva.
Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) i Međunarodna organizacija rada (ILO) do sada su ove godine zabilježili 49 novih slučajeva napuštanja posade. ITF izvještava da je u tih 49 slučajeva riječ o ukupno 787 pomoraca koji su napušteni bez milosti (i bez plaće). Poput kapetana Kapdea i njegove posade, mnogi od njih su Indijci.
Međutim, poznato je da je takvi slučajevi ne prijavljuju redovito, a stvarna brojka je vjerojatno puno veća.
Dok jedni rekordno zarađuju, drugi jedva preživljavaju
Ponavljajući statistiku od prošle godine, Panama predvodi kao država zastave s najvećim brojem napuštanja, a do sada ove godine zabilježeno je ukupno 16 slučajeva. Prošle godine zabilježeno je njih 29.
Što se tiče lokacije, Ujedinjeni Arapski Emirati su najčešće mjesto za napuštanje plovila. Od siječnja je zabilježeno 11 slučajeva, s ukupno 157 pomoraca.
“Bude li trend slučajeva napuštanja nastavio rasti trenutnim tempom, ova godina bit će obilježena teškim problemima za brojne pomorce i njihove obitelji. Važno je zapamtiti da se to događa u kontekstu rekordnog profita od više milijardi dolara koje bilježi pomorska industrija”, kaže David Hammond, izvršni direktor nevladine udruge Human Rights at Sea.
“Ovakva ogromna nejednakost jednostavno je neprihvatljiva u industriji vrijednoj više trilijuna dolara. Ako su uopće dosad zabilježeni incidenti ikakvo mjerilo. Što je sa stvarnim brojem, uključujući one još nezabilježene slučajeve?”, kaže Hammond.
Odraz nesretnih sudbina kompanija
Slučajevi napuštanja naglo su se povećali na početku pandemije, a brojka je ove godine nastavila rasti.
Kako kaže Natalie Shaw, jedna od čelnih osoba u Međunarodnoj brodarskoj komori (ICS), sve veći broj slučajeva napuštanja odraz je sudbine tvrtki koje nisu imale dovoljno sredstava za hitne slučajeve.
Slučaj broda Sai Arambh poznata je priča za odvjetnike, sindikate i udruge koji pokušavaju pomoći pomorcima.
Kapetan Kapde prvi put zaplovio je na brodu Sai Arambh u rujnu 2018. godine. U listopadu 2019. brod je morao pristati u Colombo zbog problema s motorom. Iako je vlasnik, tvrtka SPS Marine Ocean Continental Shipping, uložio oko 300.000 dolara za popravke, posada nije plaćena.
Suvlasnik broda kapetan Ranjan rekao je za Lloyd’s List da nakon plaćanja popravaka jednostavno nije ostalo dovoljno sredstava za isplatiti posadu. Naredio im je da isplove, uvjeravajući ih da će dobiti plaću po završetku putovanja, ali posada je to odbila učiniti i na kraju uhitila brod. Nakon toga uslijedio je niz optužbi s obje strane, ali o sudbini broda i posade još treba odlučiti Visoki sud Šri Lanke.
Od 19 članova posade, koliko ih je bilo na početku, na brodu je ostalo samo njih šest, uključujući kapetana Kapdea. Oni 32 mjeseca čekaju plaću i put kući.
Brod je u lošem stanju. Nažalost, to najbolje ilustrira nesreća koja se dogodila 29. ožujka. Kako bi otišao na kopno, jedan član posade prolazio je skalama koje su bile jako korodirane, ali se poskliznuo, pao u luku i umro.
Vlasnik negira optužbe
Suvlasnik broda kapetan Ranjan negira optužbe da je napustio brod ili posadu. Krivi posadu i kapetana Kapdea jer su odbili isploviti, a neisplaćivanje plaća opravdava objašnjenjem da je zbog sudskih sporova izgubio ušteđevinu i kuću. Iako priznaje da nije isplatio plaću za prvotno putovanje, preostala 32 mjeseca koliko je posada na brodu “problem je njih i suda”.
“Zašto bih im trebao platiti? Nisu radili, a ja sam im govorio da odu. Ne bi smjeli biti na tom brodu – tretiraju ga kao vlastiti hotel”, rekao je kapetan Ranjan za Lloyd’s List.
Manje od 60% od ukupno 174 države članice Međunarodne pomorske organizacije (IMO) ratificiralo je Konvenciju o radu pomoraca, koja je usvojena još 2013. godine.
ILO i IMO planiraju krajem ove godine održati zajednički sastanak kako bi se raspravilo o tome što se još može učiniti kako bi se zaustavio ovaj negativan trend.
Splitska policija će državnom odvjetništvu podnijeti kaznenu prijavu protiv 44-godišnjeg kapetana koji je pod utjecajem alkohola u nedjelju rano ujutro turističkim brodom udario u obalni zid Inine benzinske postaje na splitskoj Zapadnoj obali.
O nesreći u Splitu, ali i kontroli plovidbe više nam je rekao kapetan Siniša Orlić, ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe. S njime je razgovarao novinar HTV-a Stanko Čulina.
– Za sada možemo reći da je jutros oko 2 sata prilikom pokušaja uplovljavanja broda Morska Vila u luku Split na predjelu Zapadne obale došlo do udara broda u obalu. Tom prilikom došlo je do naplavljivanja i nakon 40-tak minuta brod je potonuo. U tom trenutku na brodu se nalazilo 50-tak putnika, dolazak broda nije bio najavljen, a osoba koja je upravljala brodom nije bila ukrcana kao zapovjednik. Uz to su joj sve pomorske svjedodžbe bile istekle, istaknuo je.
Nesreća u blizini benzinske postaje
– Sve je to moglo zakomplicirati stvari, ali nasreću ništa loše se nije dogodilo. Brod će se dignuti iz mora. Nije bilo ozlijeđenih i zasad nema nikakve naznake ekološke štete. Tako da mi očekujemo već tijekom sutrašnjeg dana da bi se brod digao i oteglio u brodogradilište, rekao je.
Složio se da postoji dojam da ovo ljeto ima više pomorskih nesreća, no naglasio da statistika to demantira.
– U ovo doba prošle godine bilo je 30 posto više pomorskih nesreća. Ove godine su nam se dogodile dvije nesreće s putničkim brodovima i to očito interesira javnost i radi toga je to došlo u fokus pažnje, naglasio je.
Razlozi nesreće
Na brodu “Morska vila” bilo je oko 50 putnika i svi su neozlijeđeni, a brod je potonuo. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, 44-godišnjak je osumnjičen da je počinio kaznena djela ugrožavanje posebnih vrsta prometa te onečišćenje okoliša.
Kaznena prijava se podnosi redovnim putem nadležnom državnom odvjetništvu. Slijedi očevid broda nakon vađenja iz mora te se kriminalističko istraživanje, priopćeno je popodne iz splitske policije. Policija je prije izvijestila da je uhićeni kapetan broda bio u alkoholiziranom stanju.
Problem u brodskom motoru?
Novinarka HTV-a Karmen Šore za središnji Dnevnik HTV-a kazala je da izvidi i dalje traju te da su izuzete sve kamere na tom području.
– Neovisni stručnjaci kažu da je moguće da je bio problem u brodskom motoru i da kapetan iz brzine nije uspio prebaciti u tzv “ler”. Istraga će pokazati, dodala je.
Što se tiče izvlačenja, ni o tome se trenutačno ne zna, rekla je Šore i istaknula da je najvažnije da se nafta dalje ne izlijeva po splitskoj trajektnoj luci.
– Benzinska postaja je zatvorena. Najbliža je ona marini Kaštela. Prema zakonu, uklanjanje broda mora organizirati ili koncesionar obale, u ovom slučaju INA ili sam vlasnik broda. On je pak trenutačno u višestrukim problemima. Zbog plovidbe u alkoholiziranom stanju osiguranje mu neće isplatiti nikakvu odštetu. Drveni brod “Morska vila” izgrađen je 1946. godine u Italiji. Namijenjen je ribarenju, a zadnji put je obnovljen 2006. godine. Kao turistički brod registriran je za 73 putnika, kazala je Šore.
Jedan strani nautičar izjavio je kako je vidio kad je brod udario u dok, a da su ljudi bili preplašeni.
Za istragu nesreće mjerodavna je splitska Lučka kapetanija.
– Dali smo nalog vlasniku da organizira vađenje samog broda gdje trebaju doći ronioci i vidjeti stanje. Da se brod izvadi mora se vidjeti kakvo je oštećenje. Tada će Hrvatski registar brodova utvrditi može li se brod može tegliti i što će dalje biti, istaknuo je kapetan Željko Kuštera iz Lučke kapetanije Split.
Turistički brod “Morska vila” dužine 21,6 metara u vlasništvu je pravne osobe iz Hrvatske.
Zaštita protiv onečišćenja nakon potonuća broda
Ronilačke i vatrogasne ekipe angažirane su na mjestu nesreće kako bi osigurale more od onečišćenja, priopćilo je u nedjelju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Ministarstvo navodi da su na mjestu nesreće angažirani pripadnici JVP Split, čija je pomorska jedinica postavila upijajuće brane oko oštećenog broda, kako bi prevenirali onečišćenje mora i morskog okoliša, u slučaju da se dogodi istjecanje goriva iz brodskog spremnika.
Ronioci provjeravaju brodski trup ispod razine mora, dok je u dogovoru sa vlasnikom broda dodatno angažirana tvrtka za pružanje komercijalnih usluga sprječavanja i uklanjanja onečišćenja mora i morskog okoliša.
Još akcija Sigurnosti plovidbe
– Mi ćemo ih sigurno napraviti još. U prvoj akciji sudjelovala su 23 plovila kapetanije, 100-tinjak djelatnika. Ukupno je napravljeno preko 400 inspekcijskih pregleda. Ustanovljeno je oko 170 prekršaja i naplaćeno oko 400.000 kuna. Ova akcija je bila usmjerena na prekršaje vezane za glisiranje, međutim osim tih prekršaja dosta česti su prekrcaji putnika, kao i plovidba stranih plovila bez vinjete ili bez osposobljenja za upravljanje brodicom i slično, naglasio je.
Kad bi koji brod isplovljavao, narod bi se u luci redovito okupio, da isprati voljene i pozdravima punima nade, sreće i emocija ispratio jedrenjak na more, u misiju koja je uvijek nosila opasnosti. More je, kažu, oduvijek bila okrutna gospodarica je je znala dati, uzeti i čovjeka odvesti u smjeru koji nije očekivao, piše portal Blaga i misterije.
Priče o podvizima brojih pomorskih kapetana istočne obale Jadrana danas su uglavnom zatočene u starim spisima, dnevnicima koje su s putovanja donijeli, i rijetko kada ugledaju svjetlo dana.
Stara loza pomoraca
Putniku – istraživaču tako, čini se da priče s mora zaista, ostaju na moru, i kao spis, crtica u dnevniku nekog kapetana koji je u doba kada se s Kvarnera redovito isplovljavao, danas čine tako dalekima. Gotovo kao da je riječ o nekom davnom vremenu. One kriju i priče poput one o hrabrom kapetanu Petru Budiniću, poznatijem i kao Piero Budinich. Podrijetlom iz jedne od najstarijih loza lošinjskih pomorskih obitelji koja je više sinova pokopala u velikom plavetnilu nego u rahloj zemlji, zapovijedao je barkom „Santo Domenico“ čiji je vlasnik bio mletački židov Trevese.
Foto: Blaga i misterije
Te, godine gospodnje 1779. bjesnio je Američki rat za nezavisnost i inače pouzdani engleski kapetani koji su vodili europske brodove preko Atlantika bili su angažirani u kraljevskoj mornarici. Preko nepoznatog oceana ipak je trebalo ići gdje i počinje priča o čudnovatom putovanju kapetana Petra Budinića koji je „Santo Domenico“ nakrcan žitom i drugim namirnicama odlučio povesti preko Atlantika.
Sulud čin
Čin je bio sulud, jer mletački pomorci nisu bili vični oceanskoj plovidbi, no ipak, nadajući se dobroj zaradi, Budinić je prihvatio izazov duge i opasne plovidbe prema Jamajci koja danas, toliko godina kasnije, predstavlja jedno od najranijih zabilježenih putovanja preko Atlantika koje su poduzeli pomorci istočne obale Jadrana.
Foto: Blaga i misterije
Mjesecima nakon isplovljavanja, Santo Domenico se konačno nalazio blizu Amerike, no napali su ga engleski gusari te ga na Jamajku, njegovo stvarno odredište, na koncu doveli u lancima.
Gusari
Tamošnji mletački trgovci vremenom su saznali da se nalazi u tamnici, te mu pomogli da vrati posadu, brod i teret, koji je povoljno trampio za dragocjenu kolonijalnu robu. Na Jamajci je prema nekim izvorima upoznao mladu Moniku Treves, vjerojatno rođakinju brodovlasnika Trevesa, a po drugima lokalnu djevojku s Jamajke, te se sretno oženio i nakon skoro dvije godine izbivanja – vratio u Veneciju.
Foto: Blaga i misterije
U međuvremenu, Budinić je osim kapetana postao i trgovački zastupnik i njegov je poslodavac oduševljen zaradom ovog puta na Jamajku poslao veći brod, fregatu „Cavalier Angelo“ čija je momčad brojala stotinjak ljudi. Njime je Budinić otplovio prvo na Jamajku pa na Martinique kako bi ukrcao što više šećera s tamošnjih polja šećerne trske.
Veliko plavetnilo
Unatoč želji za skorim povratkom, kapetan Budinić ostao je na Karibima do kraja života, nakon što je isplovio prema Veneciji, kapetan Budinić teško se razbolio i umro nasred oceana. Bilo je to 1782. godine i brod se na koncu vratio pod zapovjedništvom njegovog mlađeg brata Antonija.
Njegov je posao trgovačkog zastupnika nasiljedio drugi brat Gašpar. No i on je ubrzo preminuo.
Foto: Blaga i misterije
Tek nekoliko desetljeća nakon Budinićevih putovanja Lošinjani su nastavili ploviti prema Americi. Naime, zbog napoleonskih ratova tijekom više desetljeća opala jegradnja jedrenjaka u lošinjskim brodogradilištima, a time i njihova putovanja u prekomorske zemlje. U prvoj polovici 19. stoljeća, započinje novo doba podviga lošinjskih pomoraca.
Tijekom trideset godina stotine predmeta doplivalo je na obalu Francuske
Garfielda svi znaju – lijeni narančasti mačak iz crtića i ikona pop kulture poznata po mudrim izrekama poput “Nikada nisam sreo lazanje koje mi se nisu svidjele” i “Mrzim ponedjeljak”, javlja Ripley’s, a prenosi Novi list.
A sad se uz njega veže još jedna zanimljivost. Naime, tijekom trideset godina stotine telefona u obliku Garfielda bez objašnjenja je doplivalo na obalu Francuske.
Nakon temeljite istrage kako su njegovi telefoni završili u oceanu u blizini obale sjeverozapadne Francuske, misterij je konačno riješen.
Hit iz 80-ih
Telefon u obliku Garfielda pojavio se na policama trgovina ranih 1980-ih, brzo prateći popularnost stripa Jima Davisa koji se prvi put pojavio u novinama početkom 1978.
Šarm mrzovoljnog narančasto-crnog mačka privukao je brojne obožavatelje. Od majica kratkih rukava do kalendara, papuča i telefona, Garfield je postao kultni mačak.
Foto: Pinterest
Misterij Garfieldovih telefona započeo je sredinom 1980-ih kada su jarko narančasti plastični dijelovi telefona otkriveni na obali Bretanje. Koliko god su često ljudi čistili obalu od plastičnih predmeta, pojavljivalo ih se više. Mještani su pokušali doći do uzroka, zabrinuti kako će plastika negativno utjecati na lokalni ekosustav i morski život.
Više od 200 Garfieldovih telefona zasulo je plaže sjeverozapadne Francuske samo u 2018.
Stalno pojavljivanje ovih telefona utjeralo je strah u ljude poput Claire Simonin-Le Meur kako će obala Bretanje biti unedogled kontaminirana Garfield telefonima.
Predsjednica skupine za zaštitu okoliša, Simonin-Le Meur godinama je bezuspješno pokušavala otkriti uzrok ove misterije, dok je nije kontaktirao lokalni farmer.
Farmer René Morvan odveo ju je do špilje na obali koja se nalazi među liticama Bretanje. Tamo je Morvan otkrio kako su prije nekoliko desetljeća on i njegov brat pronašli metalni kontejner koji je bio pun Garfieldovih telefona.
Nažalost, volonteri nisu mogli doći do kontejnera odmah nakon ovog otkrića. Nalazio se toliko duboko u špilji da je posjet lokaciji zahtijevao idealne uvjete. Kad su uspjeli doći do njega transportni kontejner je već bio prazan.
“Većina telefona je već nestala, more je radilo svoj posao 30 godina. Stižemo nakon bitke”, objasnila je Simonin-Le Meur, koja sada koristi pojavu Garfieldove memorabilije kako bi podigla svijest javnosti o onečišćenju oceana.
Red pomorske baštine, red glazbe, red girica i vina
Red demonstracije primorskih vještina, red hrane i pića, red glazbe – i tako je prošla prva ovoljetna Pomorska večer, fešta na glavnom gradskom trgu u organizaciji Turističke zajednice Lošinja, donosi Novi list.
Djeliće primorske i pomorske baštine Lošinja pokazali su iskusnici iz raznih branši života uz more i na moru, pa je tako Franko Mavrović pokazao kako se popravlja drvena barka, članovi Kluba pomoraca Lošinja kako se vežu mornarski čvorovi, a Fabijan Jurčević kako se popravlja ribarska mreža.
Unatoč dobroj volji, ipak je izostao 96-godišnji Ivan Lovrić, koji je na dosadašnjim Pomorskim večerima pokazivao kako se plete vrša od prirodnog materijala, šipe, no zato su tu bili članovi njegove obitelji, pokazavši ovo praktično etnografsko blago.
Foto: Bojan Purić / Novi list
Uz barku koja je služila za prikaz popravka, na kopno su izvučene i drvene barke koje su u potpunosti u funkciji i predstavljaju malu flotu koja podsjeća na stara vremena u moru suvremenih plastificiranih plovila.
Gdje se jede i pije, uvijek vlada najveća gužva, pa je tako bilo i kod punktova posada izletničkih brodova, s friganim giricama i vinom u prvom planu ponude.
Uoči glavne točke programa, koncerta splitske klape Rišpet, koja je poprilično popunila glavni gradski trg, nastupila je i lošinjska klapa Čikat, a zaplesali su članovi Folklornog društva Studenac iz Nerezina te dvije skupine folklora Manfrina iz Malog Lošinja.
Fešte poput ove Turistička zajednica Lošinja najavila je za još dva ljetna termina; 17. kolovoza i 10. rujna.
Kada su lošinjski pomorci počeli ploviti po cijelom Sredozemlju, donijeli su doma i prva stabla agruma. Zahvaljujući toploj otočkoj klimi naranče i limuni su uskoro rasle u svakom lošinjskom vrtu, čemu se jako začudio Alberto Fortis u svom poznatom putopisu iz 1774. godine jer ih nije očekivao tako sjeverno, donosi portal Blaga i misterije.
Lijepa egzotična mirišljava stabla kapetani su sadili u vrtovima svojih vila, a siromašnijim iscrpljenim pomorcima agrumi su bili bogatstvo i lijek. Još su antički pomorci znali da je limun nezamjenjiv kod liječenja skorbuta pa su stoga i lošinjski pomorci svoje brodove opskrbljivali velikim zalihama limuna.
Tako su ti zlatnožuti plodovi sunčanog juga, nekada vrlo rijetki i jako cijenjeni, postavili simbolom pomorstva, trgovine i blagostanja otoka Lošinja.
Prije su naranče dolazile iz prekomorskih krajeva, pa su ih si mogli priuštiti samo creski i osorski plemići, pa tako u povijesnim vrelima ostaje i zapis kako je jedna pošiljka limuna i naranči stigla je iz Vijetnama preko Palerma u Mali Lošinj.
S druge strane, lošinjski prirodoslovac Ambroz Haračić koncem 19. stoljeća bilježi kako u vrtovima Malog Lošinja ima: 1097 stabla agruma, od toga 797 limunovih, 129 slatke, 154 gorke naranče i 17 stabala mandarina. Primjećuje kako sve rastu na otvorenom, cvatu cijele godine i plodovi se beru također cijele godine.
Puna tri mjeseca bilo je potrebno vrsnom majstoru Franji Ilijaševiću iz Štitara za izradu lađe za osobe s invaliditetom kojom će se moći koristiti sve udruge i škole na području Vinkovaca, ali i najistočnije županije. Lađa za invalide razlikuje se po tome što ima most preko kojeg kolicima u lađu mogu ući i osobe s cerebralnom paralizom, donosi HRT.hr.
Da čamac ne bi potonuo nasred Dunava i Save, za kostur Franjo bira samo najbolje drvo.
– Ne valja livadnjak, on je pretežak, on tone. Ako bi se napunio vodom, on bi potonuo. Znači, biram hrast lužnjak iz naših slavonskih šuma, objasnio je.
Svaki njegov čamac je unikat i može izdržati riječne valove, kaže, i do 15 godina.
– Mora svako čelo biti na svom mjestu, svaka egija na svom mjestu, sve gdje su spojevi, dodao je.
Zavidna flota čamaca kroz njegove je ruke prošla. Desna ruka u montaži njegova je supruga.
– Rodila sam se maltene u čamcu, pa sam naučila to raditi. I to sam zavoljela, rekla je Ruža Ilijašević.
Drveni čamci danas su, kažu, prava rijetkost. Posljednji je u selu majstor toga zanata.
– Neki dan su bili unuci tu da nam pomognu. Kažem im da gledaju što djed radi pa da nauče jer to neće nitko raditi, nisu baš zainteresirani, dodala je.
A sjetno se prisjećaju vremena kada se tražio čamac više.
– Uglavnom su ribari naručivali, ribiči za Dunav, za Opatovac, Vukovar, Osijek. Nema gdje nisam prije radio čamce. Sada se uzimaju uglavnom aluminijski, smanjena je potražnja ovakvih drvenih čamaca, rekao je Franjo.
U sedam metara dugačku barku prilagođenu osobama s invaliditetom utkao je mnogo ljubavi i truda.
– Baš smo sretni. Većini će to jako dobro doći, rekao je Stjepan Sertić iz Udruge lađara grada Vinkovaca.
No posljednja je to barka koja će, kažu, izaći iz njihove radionice.
– Ovo je najveći čamac koji sam izradio i da nije za ovu djecu i invalide, mislim da je ovo zadnji koji sam izradio, rekao je Franjo.
Čamci, drvo, daske, alat i radionica bili su njegov život. Žao mu je, kaže, što tajne zanata neće nitko naslijediti.
More oko Grebena pored Silbe puno je olupina brodova iz raznih razdoblja. Antički brod koji se istražuje desetljećima, vjerojatno jedan od najvećih otkrivenih na Jadranu, po svemu sudeći krije još iznenađenja.
Jugozapadno od otoka Silbe nalaze se tri otočića, Zapadni, Srednji i Južni greben, a oko njih još poneki ispod površine. Zbog raspodjele kopna odnosno otoka i mora, na tom je mjestu vjetar nerijetko ćudljiviji i jači nego što bi pomorci očekivali. Tako je stvorena prirodna klopka za brodove, pa je ovo područje postalo njihovo pravo malo groblje. Nedaća za plovila, ali neiscrpno nalazište za ronioce i arheologe. Arheolozi istražuju olupinu antičkog broda na 30-tak metra dubine, donosi HRT.hr.
– Prvi puta istraživano u organizaciji Arheološkog muzeja Zadar 2000., s prekidima je rađeno do 2012. Nakon osam godina mi smo ponovo inicirali istraživanje s tim da je ovaj puta u fokusu istraživanja brodska konstrukcija, koja je u prijašnjim istraživanjima otkrivena, ali nije nikad propisno dokumentirana, a današnja tehnologija nam omogućava bržu dokumentaciju i točniju dokumentaciju, rekao je Dino Taras, dipl. arheolog, Arheološki muzej u Zadru, voditelj istraživanja.
Riječ je o velikom trgovačkom brodu. Na ovom je lokalitetu već izvađeno više od trideset amfora, no brod ovih dimenzija nosio bi mnogo više tereta, što otvara prostor nadi da se oko njega krije još arheološkog blaga.
– Prošle godine smo uzeli uzorke sa nekoliko djelova brodske konstrukcije, poslali ih u Institut “Ruđer Bošković” na 14C analizu i dobili smo datum kada je drvo od kojeg je izrađena brodska konstrukcija posjećeno, 95-te plus-minus 25 godina, rekao je Taras.
Brodovi ove veličine nisu korišteni u rimskom ranom carskom razdoblju, pa datacija nalazište čini još zanimljivijim.
Treba naglasiti i svijetlu stranu ovakvih istraživanja – sve je kvalitetnija suradnja zainteresiranih institucija. Tako je ovdje, uz zadarsko Sveučilište i Arheološki muzej, sudjelovao i Hrvatski restauratorski zavod.
– Ne samo zbog logistike, znanja, znanstvenog pristupa, nego da kolege surađuju i razmjenjuju iskustva, jer je svako nalazište drugačije, svaki pristup je drugačiji i u pravilu kad surađujemo učimo jedni od drugih, istaknuo je Pavle Dugonjić, dipl. arheol., Hrvatski restauratorski zavod.
U ekipi su i mlađi znanstvenici, te studenti, koji su dobili odličnu priliku za učenje.
– Olupina je zadivljujuća, kad je vidljivost dobra, vidi se cijela. Zato mi je posebno drago što sam se prijavila za ovo istraživanje, rekla je Isabella Bolman, studentica, Njemačka.
Ovoga puta osigurana su sredstva za samo dva tjedna rada. Kad se uzme u obzir vrijeme potrebno za skidanje zaštite prije početka radova, te ono koje će proći u ponovnom pokrivanju i zaštiti do sljedeće prilike, za istraživanje ostaje desetak dana, tijekom kojih se može učiniti vrlo malo, pa bi ovim tempom istraživanja mogla potrajati još koje desetljeće. Stoga svi okupljeni na ovom poslu pokušavaju pronaći nove izvore financiranja, ali i druge mogućnosti.
Nakon našeg posjeta, zaglavljen između dva brodska rebra, pronađen je neočekivan predmet.
– Jako rijetko se nađu drvene posude, pošto drvo i sam organski materijal prvi nestane u moru ili u bilo kojem arheološkom sloju, a mi smo imali sreće što je pronađena zdjelica izgleda odmah bila zasuta sa sedimentom, rekao je Dino Taras.
Ovaj antički brod obećava još iznenađenja iz mora pored silbenskih grebena.
S učenicima je uglavnom dolazio u zimskim mjesecima, pod imenom UNIVERSE CAMPUS pa UNIVERSE.
U brodogradilištu Sun Shipbuilding & Drydock Co., Chester u Pennsylvaniji 1953. godine izgrađen je teretni brod s imenom BADGER MARINER za US Maritime Commission. Imao je 9214 bruto tona (BT = volumen svih brodskih prostorija), bio dug 172, širok 23 metra. Parne General Electric SRG turbine ukupne snage 19250 KS preko jedne propele davale su mu zavidnu brzinu od 20 čvorova, piše Dubrovački dnevnik.
Za rastuće logističke potrebe Korejskog rata, američka je Vlada razvila program izgradnje brzih teretnih brodova klase Mariner, pa je i ovaj brod te klase plovio prema Dalekom Istoku, ali samo jednu godinu. Novi je brod već 1954. raspremljen na rijeci Hudson. Tek ga je 1958. kupila kompanija American Banner Lines koja ga je odmah preuredila u putnički brod, i od tada ima 14200 BT-a. Pod novim imenom ATLANTIC održavao je liniju između New Yorka i Amsterdama. Mogao je prihvatiti 40 putnika u prvom i 860 u turističkom razredu.
Prodaja Kinezima
Već 1960. je prodan American Export Lineu za kojeg pod istim imenom prevozi putnike između New Yorka i sredozemnih luka. Ali kako se transatlantski posao očito nije najbolje razvijao zbog sve većeg primata prijevoza putnika avionima, sve je češće plovio na kružnim putovanjima po Karibima. Krajem 1967. godine je ponovo stavljen u raspremu gdje ostaje sljedeće četiri godine. Za 2,4 milijuna USD kupio ga je 1971. poznati kineski brodski magnat C. Y. Tung, osnivač brodarske kompanije Orient Overseas Line / Seawise Foundation Inc. iz Hong Konga. Kompletno ga preuređuju, tada ima 18100 BT-a, dobiva novo ime UNIVERSE CAMPUS, a 1976. skraćuju mu ime u UNIVERSE.
Samo mu ime i govori da se zapravo radi o brodu, plovećem sveučilištu, što je u razvijenim zemljama Zapada bio vrlo popularnom načinu školovanja u drugoj polovici prošlog stoljeća. Brojni su putnički brodovi tako plovili Sredozemljem, a većina njih je redovito posjećivala Dubrovnik. Prisjetimo se samo čestih uplovljavanja britanskih školskih brodova UGANDA, DUNERA, DEVIONIA…
Brod istog vlasnika zagonetno izgorio
Vlasnik kompanije, bogati i kontroverzni kineski poduzetnik C. Y. Tung već je ranije kupio legendarni RMS QUEEN ELIZABETH od 83000 BT-a, koji je do tada bio najveći ikada izgrađeni lajner, a koji se dugo u Hong Kongu preuređivao pod imenom SEAWISE UNIVERSITY. Nažalost, ovaj je projekt propao kada je 1972. brod (u međuvremenu dobro osiguran) zagonetno izgorio u zaljevu Hong Konga i ostao za dugo prevrnut na boku.
UNIVERSE CAMPUS je ipak sretno dovršen, pa je kao ploveće sveučilište 4. rujna 1971. iz Los Angelesa zaplovio na svoje prvo tromjesečno putovanje. Inače, brodovlasnik C.Y. Tung posjedovao je još i najveći brod koji je ikad izgrađen imena SEAWISE GIANT od 564763 tona nosivosti i dužine 458,45 metara.
Foto: Dubrovački dnevnik
Dolasci u Dubrovnik
Prvo uplovljavanje na sidrište pred Dubrovnikom s imenom ATLANTIC i pod ciminjerom brodarske kompanije American Export Line vidljivo je na priloženoj fotografiji, ali je sami datum ostao nepoznat, s tim da je taj dolazak bio između 1960. do 1967.godine. Njegov drugi dolazak pod imenom UNIVERSE CAMPUS je bio 1. listopada 1975. te je pred Dubrovnikom usidrio u 17:00 sati s 434 studenta i profesora, a prema Pireju je otplovio sljedećeg dana u isto vrijeme.
Nakon desetogodišnje stanke, UNIVERSE je ponovo posjetio Dubrovnik ukupno šest puta i to prvi put 29. studenog 1986., a potom 16. veljače i 1. prosinca 1987. te 31. siječnja i 2. studenog 1989. Posljednji put dolazi 16. veljače 1990. godine. Kako su se njegova uplovljavanja događala isključivo zimi, izvan turističke sezone, doista je bílo zanimljivo u Dubrovniku vidjeti brojne učenike obučene u tradicionalne školske uniforme uglavnom britanskih srednjih škola. A kakav bi to tada bio uzbudljiv i dinamičan dan u zimi usnulom Dubrovniku, nije teško ni zamisliti.
Nakon što je UNIVERSE kompletno preuređen početkom 1995. godine, neočekivano su mu popustili brodski kotlovi. Popravak se više nije isplatio. Brod je ponovo još jednom raspremljen, ali ovaj put konačno. Godine 1996. je izrezan u indijskom rezalištu brodova Alang.
