O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 356

‘CABO SAN ROQUE’ i ‘CABO SAN VICENTE’ bili su česti dubrovački gosti, ostajali su i više dana

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Česti posjetitelji gruške luke početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bili su španjolski putnički brodovi CABO SAN ROQUE i CABO SAN VICENTE. Prvi je brod izgrađen 1957. kao novogradnja broj 75 za brodara Ybarra y Cia iz Seville u brodogradilištu Sociedad Espanola de Construccion Naval Bilbao. Bio je dug 170, širok 21 metar, imao je 14500 bruto tona dok su mu glavni Sulzer brodski strojevi ukupne snage 14600 KS preko dvije propele omogućavali plovidbu brzinom do 22 čvora. Prevozio je do 900 putnika, 230 članova posade i imao je pet malih teretnih skladišta. Dvije godine kasnije, za istog brodara, u istom brodogradilištu izgrađen je i brod blizanac CABO SAN VINCENTE, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Emigracijske linije

CABO SAN ROQUE je zaplovio na prvo komercijalno putovanje 5. rujna 1957. iz Genove za Marseilles, Barcelonu, Montevideo i Buenos Aires. Redovnu emigrantsku liniju za Južnu Ameriku je održavao u paru s našim dobro znanim brodom MONTE UMBE (pisali smo o njemu u feljtonu broj 17), a dvije godine kasnije im se pridružuje i novogradnja CABO SAN VINCENTE. Plove iz Genove preko sredozemnih luka Barcelona, Palma i Algeciras, atlantskih Cadiz, Vigo, Lisabon i Tenerife do južnoameričkih Bahia, Rio de Janeiro, Rio Grande do Sul, Montevideo i Buenos Aires.

Šezdesetih plovili kao kruzeri

Kako je posla na prekoatlantskim putovanjima zbog agresivnog razvoja zračnog putničkog prometa počelo biti sve manje, CABO SAN ROQUE i CABO SAN VICENTE su sredinom šezdesetih godina započeli ploviti na kružnim putovanjima većinom oko Australije i po Antarktiku, ali i sve češće u Sredozemlju. Već 1973. prvi put plove prema Malvinima (Falkland Islands). 

Nakon što je u siječnju 1977. teško stradao u požaru, CABO SAN ROQUE je prodan ciparskom brodaru Growth Marines koji ga je u Pireju sljedeće godine kompletno preuredio i dao mu novo ime GOLDEN MOON. Međutim, pod tim imenom nije nikada komercijalno plovio jer je iste godine prodan na Kubu gdje je dobio i novo ime AFRICA CUBA. Što je radio na Kubi, nije baš jasno, ali je po svemu sudeći isključivo plovio prema prijateljskim lukama Etiopije i Angole, prevozeći kubanske vojnike koji su u to vrijeme bili izrazito angažirani u tamošnjim vojnim sukobima. Otpisani CABO SAN ROQUE je u srpnju 1982. konačno doplovio u Barcelonu gdje je i izrezan u staro željezo.                

CABO SAN VICENTE je 1976. prodan indijskoj brodarskoj kompaniji Mogul Line Ltd. gdje je još neko vrijeme prevozio hodočasnike pod imenom NOOR JEHAN. Raspremljen je u veljači 1984. u Bombayu gdje je do kraja 1985. godine potpuno izrezan.

Foto: Dubrovački dnevnik

Njihovi dolasci u Dubrovnik

CABO SAN ROQUE i CABO SAN VICENTE su često uplovljavali u grušku luku. Prvi ovamo dolazi CABO SAN ROQUE na kružnom putovanju tičući luke: Barcelona, Tunis, La Valletta, Venecija, Split, Dubrovnik, Krf, Katakolon, Catania, Barcelona u vremenu od 17. srpnja do 1. kolovoza 1966. Sljedeće godine dolazi i CABO SAN VICENTE koji je u vremenu između 22. kolovoza i 7. rujna 1967. poduzeo krstarenje tičući luke: Barcelona, La Valletta, Venecija, Dubrovnik, Pirej, Delos, Mikonos, Barcelona. 

CABO SAN ROQUE plovi na uskršnjim putovanjima 1968. s itinererom: Barcelona, Palma de Mallorca, Dubrovnik, Istanbul, Constanza, Haifa, Pirej, Napulj, Livorno, Barcelona. Sljedeće 1969. plovi s itinererom:  Barcelona, Palma de Mallorca, Venecija, Split, Dubrovnik, Istanbul, Constanza, Pirej, Napulj, Livorno, Barcelona. 

CABO SAN VICENTE se ponovo vraća na kružnom putovanju od 14. do 31. srpnja 1970. u plovidbi s itinererom: Barcelona, Dubrovnik, Split, Pirej, Yalta, Odessa, Constanza, Istanbul, Cagliari, Barcelona za što je po osobi trebalo platiti 18.400 pezeta. CABO SAN ROQUE se vraća između 14. i 30. srpnja 1971. na putovanju: Barcelona, Dubrovnik, Krf, Katakolon, Pirej, Odessa, Constanza, Istanbul, Barcelona te napokon posljednji put na dvotjednom krstarenju s polaskom 2. travnja 1974. tičući luke: Dubrovnik, Krf, Katakolon, Pirej, Istanbul i Kavala. 

CABO SAN VICENTE poduzima krstarenje s polaskom 28. kolovoza 1972. iz Barcelone i uplovljava u luke: Dubrovnik, Split, Pirej, Istanbul, Delos i Mikonos, a na putovanju od 1. do 15. srpnja 1973. luke Dubrovnik, Split, Venecija, Krf, Katakolon i Pirej. Osnovna cijena dvotjednog aranžmana je iznosila 19.900 pezeta. CABO SAN VICENTE plovi između 10. i 22. rujna 1974. na krstarenju tičući luke: Barcelona, Itea, Venecija, Split, Kotor, Dubrovnik, Bari, Barcelona i konačno 1975. dolazi dva puta, prvi put od 17. do 31. ožujka tičući luke: Barcelona, Palermo, Dubrovnik, Split, Venecija, Krf, Pirej. Barcelona te posljednji put između 15. i 26. srpnja tičući luke: Barcelona, Krf, Dubrovnik, Split, Venecija, Malta, Barcelona.        

Naš sugrađanin i ljubitelj kruzera gosp. Nevenko Bilobrk rekao je da se dobro sjeća kako su CABO SAN ROQUE i CABO SAN VICENTE u gruškoj luci znali boraviti i po dva dana i da je za njihove putnike organiziran bogati izletnički program. Između ostaloga putovali su čak i do Beograda, što u to vrijeme i nije bilo ništa neobično, s obzirom na to da mu je agent u Dubrovniku bio beogradski ”Putnik”.

Foto: Dubrovački dnevnik

Ivo Batričević

Moss Hills – Gitarist koji je spasio stotine ljudi s tonućeg kruzera

0
Foto: BBC

Kada je luksuzni brod Oceanos 1991. godine zaplovio po uzburkanom moru, tijekom putovanja oko obale Južne Afrike, glazbenik Moss Hills i njegovi kolege iznenada su se našli odgovorni za sve na brodu, piše BBC.

Tijekom večere Moss Hills je počeo shvaćati koliko je oluja jaka. Konobari, inače poprilično vješti u prenošenju pića i hrane bez prolijevanja, mučili su se. Moss, gitarist iz Zimbabvea koji radi na kruzeru zajedno sa svojom suprugom Tracy, basisticom, nikada prije nije vidio da konobarima ispadaju pladnjevi.

Ranije tog dana, olujni vjetrovi i jaka kiša nekoliko su puta odgodili plovidbu za posljednji dio krstarenja prema Durbanu. No, s obzirom da nije bilo znakova da će se vjetar smiriti, kapetan je na kraju odlučio podići sidro. Oceanos je tako s 581 gostiju i članova posade zaplovio usprkos vjetru od 40 čvorova i valovima visokima i do 9 metara.

Moss i Tracy, oboje u 30-ima, obično su organizirali zabave na palubi pored bazena dok je brod isplovljavao iz luke. Tog je dana zabava premještena u zatvoreno, a Moss se mučio dok je svirao gitaru, pokušavajući održati ravnotežu dok se brod naginjao i valjao.

Foto: BBC

Oluja je postajala sve gora i gora“, kaže Moss.

Za večerom je Tracy odlučila otići u njihovu kabinu kako bi spremila torbu za hitne slučajeve, za svaki slučaj. “Otišla je“, kaže Moss, “i odjednom – bum – sva su se svjetla ugasila.

Kad se nitko od časnika nije pojavio da izda upute, Moss, iako inače nije plašljiv, počeo se osjećati nelagodno.

Nalazite se na brodu, usred oceana, u mraku i noći, u strašnoj oluji“, kaže, “osjetio sam kako me steže u trbuhu.”

Kad su se upalila mala, prigušena svjetla za hitne slučajeve, Moss je otišao u salon provjeriti glazbene instrumente na pozornici. Stalci za mikrofone i činele bili su razasuti posvuda. Tada je iznenada shvatio da se više ne čuje stalna, pulsirajuća pozadinska buka motora. Brod je ostao bez pogona i usporavao.

Uskoro je Oceanos, dug 153 metra, plutao na valovima koji su se razbijali o trup.

Uznemireni gosti počeli su se slijevati u salon. Biljke u teglama, pepeljare i stolice klizile su nekontrolirano posvuda, a ljudi su morali sjesti na pod dok se brod divlje ljuljao s jedne strane na drugu.

Prošlo je oko sat vremena, a atmosfera u salonu postala je napeta. Moss je zgrabio akustičnu gitaru i počeo pjevati s drugim zabavljačima kako bi pokušao smiriti ljude. Ali kako je vrijeme odmicalo, Moss je primijetio da se brod naginje – ali se više ne vraća u prvotnu poziciju.

Nešto se loše događa“, rekao je Moss svojoj supruzi Tracy.

Držeći se za rukohvate, Moss i još jedan zabavljač, Julian, mađioničar iz Yorkshirea, probijali su se kroz tamu u utrobi kruzera. Čuli su uznemirene glasove, koji su vikali na različitim jezicima. Časnici su trčali naokolo, neki su nosili torbe, neki su nosili prsluke za spašavanje, a neki su bili potpuno mokri.

Svi su trčali razrogačenih očiju i izgledali su uspaničeno“, kaže Moss. “Pokušavali smo ih upitati što se događa, ali bilo je kao da ne postojimo.

Julian i Moss nastavili su do strojarnice.

Bili smo daleko ispod vodene linije, u mraku, sami – i nije bilo nikoga“, kaže Moss. “To se inače nikada ne bi dogodilo, čak ni kada smo usidreni.

Debela metalna vrata, sigurnosna barijera koja sprečava istjecanje vode iz jednog odjeljka u drugi u slučaju poplave, bila su čvrsto zatvorena.

Zvučalo je kao da se iza tih vodonepropusnih vrata čuje zapljuskivanje velike količine vode“, kaže Moss.

Oceanos je tonuo.

U salonu još uvijek nije bilo nikakvih naznaka ni informacija da se nešto događa. Moss je sreo direktoricu krstarenja koja mu je rekala da je kapetan rekao da će morati napustiti brod.

Tada smo saznali da je jedan čamac za spašavanje s članovima posade, uključujući više časnike, već napustio brod“, kaže.

Moss i ostali nisu imali pojma kako evakuirati brod za krstarenje, niti kako porinuti čamce za spašavanje koji su visjeli visoko iznad palube duž svake od strana broda, no na brodu nije bilo nikoga tko je za to kvalificiran.

Foto: BBC

Jedan po jedan, počeli su spuštati čamce za spašavanje s desne strane broda. Nisu znali kako zadržati čamce mirnima dok su ljudi ulazili, pa je Moss improvizirao tako što je stajao s jednom nogom na palubi broda, a drugom na čamcu za spašavanje.

Svaki put kada bi se brod nagnuo udesno, Moss bi morao skočiti natrag na Oceanos prije nego što bi se čamac za spašavanje odmaknuo, otvarajući razmak od nekoliko metara. Čamac bi se zatim zaljuljao, razbijajući se takvom silinom o trup broda da su otpadali dijelovi čamca.

Moss i ostali koji su pomagali spuštali su u more redom svaki čamac za spašavanje, u kojima se nalazilo po čak 90 ljudi koji su vrištali od straha. Ali Moss nije imao pojma kako pokrenuti motore.

Samo bimo ih pustili u mrak, a oni bi jednostavno otplutali u olujne valove“, kaže on.

Oceanos je tonuo sve više i naginjao se na desnu stranu. Bilo je gotovo nemoguće sigurno porinuti preostale čamce za spašavanje na lijevoj strani. Umjesto da se lagano spuste, čamci za spašavanje bili su priljubljeni uz bok broda sve dok sljedeći veliki val ne bi zakotrljao i nagnuo brod.

Čamci za spašavanje odjednom bi propali po tri ili četiri metra, a ljudi bi gotovo završili u moru. Bilo je užasno“, kaže Moss. Na kraju je shvatio da je preopasno nastaviti, ali vrijeme je istjecalo.

Ostale su još stotine ljudi koje je još uvijek bilo potrebno spasiti. Moss i ostali popeli su se do zapovjedničkog mosta, nadajući se da će pronaći kapetana i preostale više časnike – da ih pitaju što dalje.

Pogledali smo unutra, ali nije bilo nikoga”, kaže Moss, “Tada smo shvatili da smo sami.

Narančastocrvena svjetla treptala su u tami, ali Moss nije imao pojma čemu služi većina opreme. Izmjenjivali su se pokušavajući upotrijebiti radio za slanje SOS-a.

Zvao sam: ‘Mayday! Mayday! Mayday!’ i samo čekao da netko odgovori“, kaže Moss. Naposljetku je odgovorio dubok glas. Odahnuvši, Moss je objasnio da je na kruzeru Oceanos koji tone.

Valjamo se, ogromna količina vode je u brodu, a desna strana tone“, rekao je Moss. “Još uvijek je najmanje 200 ljudi na brodu.

U redu. Kakva je vaša pozicija?

Vjerojatno smo otprilike na pola puta između porta East London i Durbana.

Ne, ne, ne, koje su vaše koordinate?” Moss nije imao pojma koje su njihove koordinate. “Koji si ti čin?

Pa ja nemam čin – ja sam gitarist“, rekao je Moss, nakon čega je uslijedio trenutak šutnje.

Što radiš na mostu?

Pa, ovdje nema nikoga drugog – osim moje supruge i mađioničara.

Sugovornik im je pomogao stupiti u kontakt s dva manja broda koja su bila u blizini Oceanosa. Rekli su mu da pronađe kapetana i odvede ga na most, no Moss nije imao pojma gdje se nalazi. Na kraju je pronašao kapetana, na krmi, kako puši u tami. Moss je objasnio da je potrebna njegova pomoć, i to hitno.

Samo me gledao, razrogačenih očiju, isprazno govoreći: ‘Nije potrebno, nije potrebno’“, kaže Moss. “Mislim da je bio u dubokom šoku.

Dva broda u blizini Oceanosa imala su samo po jedan čamac za spašavanje, tako da nisu mogli puno pomoći. Poslali su koordinate broda koji tone južnoafričkim vlastima koje su počele organizirati misiju spašavanja.

Dok je oluja i dalje nemilosrdno tukla po brodu, Moss i Tracy sjedili su zajedno u mraku, moleći se da pomoć stigne prije nego što bude prekasno.

Mislim da će brod potonuti, a zajedno s njim vrlo vjerojatno i mi“, rekao je Moss svojoj supruzi. On i Tracy imali su 15-godišnju kćer Amber, koja je bila s njima na brodu Oceanos za praznike i iskrcala se samo nekoliko dana ranije.

Ne može izgubiti oba roditelja“, prisjeća se Moss vlastitih riječi. “Jedno od nas mora se spasiti.

Foto: BBC

Prošlo je više od tri sata prije nego je stigao prvi spasilački helikopter.

Dva ronioca mornarice spuštena su na palubu Oceanosa. Rekli su da im je potrebna pomoć da izvuku sve putnike prije nego što brod potone, a Moss je dobio petominutni tečaj o tome kako pripremiti putnike za evakuaciju helikopterom.

Jedan spasilac organizirao je spašavanje helikopterom na krmi, a Tracy i Moss trebali su voditi spašavanje na pramcu. No, kako je brod tonuo pod valove, ljudi su u panici počeli skakati s palube koja se naginjala.

Viseći u zraku sa sajli, ljude koje je Moss pokušavao spasiti jaki je vjetar nosio i oni su udarali o dijelove broda dok ih je helikopter podizao s tonućeg kruzera. Nije se znalo jesu li ozlijeđeni i Moss je na trenutak izgubio počeo očajavati. No, toliko ljudi još uvijek se nalazilo na brodu, a Moss je shvatio da nema izbora nego da nastavi.

Ukupno pet helikoptera pridružilo se misiji spašavanja, prevozći po 12 ljudi na sigurno do svitanja. Premoreni i iscrpljeni, Moss i Tracy bili su među posljednjima koji su evakuirani.

Dok smo lebdjeli iznad broda, shvatio sam ozbiljnost situacije“, kaže Moss, “vidio sam da je ‘Oceanos’ u kritičnoj situaciji. Mogli smo vidjeti valove kako se razbijaju preko pramca gdje smo spašavali ljude.

Kada je helikopter koji je prevozio Mossa sletio na kopno, putnici su potrčali su prema njemu radujući se i pružajući ruke da ga zagrle.

Stegnulo mi se grlo i počeo sam jecati“, kaže Moss, “a potom sam izgubio svijest.

Dana 4. kolovoza 1991. godine, otprilike 45 minuta nakon što je posljednja osoba s broda prebačena na sigurno, Oceanos je potonuo na dno. Svi koji su prebačeni u čamce za spašavanje spašeni su i začudo, svih 581 gostiju i članova posade je preživjelo, unatoč neodgovornom ponašanju kapetana i posade.

Moss i Tracy, koji sada žive u Liverpoolu, nastavili su raditi kao zabavljači na kruzerima dugi niz godina. Čak i tri desetljeća kasnije, Tracy ne priča o potonuću, niti razmišlja o tome koliko su svi bili blizu smrti.

Za razliku od nje, Moss, kojeg su mnogo puta pitali o Oceanosu, smatra da je pričati o tome katarzično. S velikim olakšanjem se osvrće na ono što se dogodilo, piše BBC.

Nisam nepobjediv“, kaže Moss, “ali ako sam to mogao preživjeti, mogu sve preživjeti.

Foto: BBC

Fascinantno otkriće kod Visa: Ronioci pronašli odlično očuvanu olupinu vojnog aviona iz 2. svjetskog rata

0
Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija

Ekipa ronilačkog kluba Manta iz Komiže pronašla je u viškom podmorju, na 115 metara dubine, odlično očuvani avion iz Drugog svjetskog rata, bombarder B17 izvornog imena Tennessee Sunshine, drugog imena Garbage Cannie, piše Slobodna Dalmacija.

Vijest se proširila munjevitom brzinom u ronilačkim krugovima u kojima su Lorenz Marović i njegov sin Andy iz kluba Manta, itekako čuveni po otkrićima savezničkim aviona u dubinama oko Visa. Ovo im je kažu nam, deveti bombarder, a jedinstven je po tome što je gotovo neoštećen nađen na dnu mora. Bio je samo zapetljan u ribarsku mrežu, što su uspješno otklonili.

Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija
Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija

– Zaista je nađen u odličnom stanju, uz tek neznatna oštećenja, vide se rupe od mitraljeza. Preko Danijela Frke (stručnjaka za olupine brodova i ostatke aviona na morskom dnu, op.a.) rekonstruirali smo njegov put: poletio je iz Italije, 1945. godine, sa zadatkom da bombardira željeznički kolodvor u Zagrebu, kako bi spriječio povlačenje Nijemaca. Povratku iz akcije 4. ožujka najvjerojatnije ga je pogodila nacistička protuzračna obrana. Od deset članova posade, sedmero ih je preživjelo. Avion je konstruiran tako da može sletjeti na površinu neoštećen, kako bi se posada evakuirana gumenjakom, a onda je potonuo. Zato je i ostao neštećen. Kada se spustite do njega, djeluje kao da je parkiran na pisti. Bila je velika čast zaroniti do aviona i vidjeti uživo taj dijelić povijesti – ne krijući oduševljenje priča nam Andy kojem se eto, ukazala još jedna lijepa prilika za otkrićem iz morskih dubina.

Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija
Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija

Ronjenje na dubini preko sto metara traži posebne tehnike i opremu. S ekipom iz Mante bili su njihovi dugogodišnji prijatelji iz Njemačke Tom Baier, Stefan Pape, Sabine Kerkaj, Ralf Wupper, Markus Schuster, Thomas Zsulits, Corinna Krimme, Constantin Walz, Alan Calovs i Jorg Kleine-Piening, sve iskusni ronioci koji su napravili sjajne video i foto zapise.

Nalaz je prijavljen Ministarstvu kulture, odnosno Konzervatorskom odjelu, a kako to i biva s takvim nalazima, ostat će u podmorju, zabilježen u knjigama o nalazima. Ronioci su sa sobom ponijeli samo lijepe uspomene i hrpu fotografija.

Andy nam kaže kako je širi akvarorij Visa, tamo sve do Jabuke, pravo nalazište aviona iz Drugog svjetskog rata. Na otok koji nije bio pod njemačkom kontrolom, bi se spuštali prisilno ukoliko su imali kakva oštećenja. Pretpostavlja se da ih je u podmorju negdje između 40 i 50.

Foto: Sabine Kerkau / Slobodna Dalmacija

Merien Ilić

VIDEO: Nesreća prilikom dizanja tereta: Nagnuo se divovski Saipemov brod dizalica, prevrnula se teglenica

0
Foto: Salvage and Wreck

Divovski semisubmersible brod dizalica Saipem 7000 nagnuo se tijekom operacije podizanja tereta jutros u kanalu Åmøyfjorden, sjeverno od Stavangera u Norveškoj. Navodno je pukla jedna od sajli na dizalici, a teret je pao na palubu broda, navode lokalni izvori.

U trenutku incidenta na brodu se nalazilo 275 osoba. Svi su evakuirani, a srećom nema ozlijeđenih, javlja Salvage and Wreck. Norveška uprava za pomorstvo priopćila je kako će izvršiti inspekciju plovila čim to bude moguće.

Norveški mediji izvijestili su da su svjedoci događaja čuli glasni prasak oko 10.00 sati po lokalnom vremenu, malo prije nego što se brod počeo naginjati. Prema središnjem norveškom centru za spašavanje HRS Sor-Norge, barža koja se nalazila pored Saipema 7000 pretrpjela je veliku štetu i prevrnula se. Neki izvori navode da je navedena teglenica potonula te da je oštećeno još nekoliko plovila.

Saipem 7000, plovilo dugo 198 metara, nedavno je radilo na operaciji postavljanja temelja na offshore vjetroelektrani Seagreen od 1,075 GW na obali Angusa. Riječ je o zajedničkom projektu tvrtki SSE Renewables i TotalEnergies, piše Splash247.

Kontaminirano brodsko gorivo iz Singapura dospjelo na oko 200 brodova: Prijavljeni brojni kvarovi

0
Foto: Ilustracija/Splash247

Pomorska i lučka uprava Singapura (MPA) objavila je preliminarne nalaze istrage o kontaminiranom brodskom gorivu isporučenom brojim brodovima u najvećem svjetskom čvorištu za bunkeriranje, piše gCaptain.

Problem kontaminacije goriva započeo je sredinom veljače, a nadležnim organima prijavljen je tek sredinom ožujka. Tek nakon što je nekoliko plovila izvijestilo o kvarovima na pumpama za gorivo i problemima s motorima, izdana su upozorenja, navodi The Maritime Executive.

MPA je potvrdila izvješća nekoliko službi za testiranje koje su zaključile da se radi o gorivu s visokim sadržajem sumpora (HSFO), koje je kontaminirano visokim razinama koncentracije kloriranih organskih spojeva (COC).

Prateći kretanje goriva, MPA je uspjela identificirati čak 200 brodova koji su u Singapuru primili kontaminirano gorivo, od čega je zasad 80 brodova prijavilo kvarove na pumpama za gorivo ili na motorima.

Također, priopćili su kako je istragom o kontaminaciji otkriveno da je dotično gorivo isporučila tvrtka Glencore Singapore Pte Ltd, podružnica kompanije Glencore International. Ona je o tome obavijestila singapurski MPA nakon što su primili izvješća o kontaminaciji goriva i proveli testiranje. Međutim, u trenutku kad je gorivo identificirano i testirano, dio je već bio prodan tvrtki PetroChina International Pte Ltd, koja je gorivo koristila za opskrbu brojnih brodove Singapurskoj luci, piše Splash247.

Tvrtka za ispitivanje goriva, Veritas Petroleum Services (VPS), otkrila je dodatne pojedinosti, savjetovajući pritom kupcima da budu na oprezu.

Identificirali smo značajnu količinu kontaminiranog brodskog goriva, točnije 140.170 metričkih tona“, izjavio je Malcolm Cooper, izvršni direktor VPS-a u ažuriranju objavljenom 11. travnja, dodajući, “To je količina goriva vrijednosti od 120 milijuna dolara“.

VPS je izvijestio da su identificirali 60 plovila koja su primila kontaminirani HSFO prilikom bunkeriranja u luci Singapur. Međutim, samo 14 plovila je pretrpjelo je ozbiljnije kvarove zbog kontaminacije, s time da od ožujka nisu prijavljeni novi kvarovi.

Jedan od problema koji su identificirale i službe za ispitivanje goriva i MPA je taj što onečišćenja nisu otkrivena u standardnim ISO i ASTM postupcima. Glencore je testirao gorivo, koje je bilo u skladu s ISO standardima.

Također, MPA je napomenula da je ovo prvi slučaj kontaminacije goriva visokom koncentracijom COC-a u Singapuru u posljednja dva desetljeća.

Kao glavno središte za bunkeriranje, MPA ozbiljno shvaća osiguranje kvalitete goriva i neće oklijevati poduzeti potrebne korake protiv relevantnih strana ukoliko nisu postupile u skladu s uvjetima licence za bunkeriranje ili drugih propisa”, navodi MPA.

“U kontaktu smo s dionicima pomorske industrije kako bismo uveli dodatne provjere kvalitete goriva radi detekcije neprihvatljivih kemikalija. Također, namjeravamo podnijeti dokument o kontaminaciji goriva Međunarodnoj pomorskoj organizaciji kako bismo ih upoznali sa situacijom“, navode u izvješću.

Top 5 najboljih muških parfema za pravo proljetno osvježenje

0
Foto: Alex Lau / Men's Health

Dugi zimski mjeseci napokon su iza nas, a početak proljeća motivira nas da posegnemo za svježinom i novim mirisima. Osjećate se (a možda i mirišete) pomalo ‘zapušteno’? Imamo pravo rješenje za vas! Donosimo popis neizostavnih muških parfema koji će vas osvježiti ovog proljeća, piše Men’s Health.

Ébène Fumé, Tom Ford

Foto: Men’s Health

Sandalovina i cedar glavni su sastojci mnogih kolonjskih voda, ali često mogu ostaviti dojam da ste dan proveli u prostoriji za dimljenje mesa. Isprobajte Tom Ford Ébène Fumé, izbalansiran miris baziran na mirisu nezaboravnog palo santa – ‘svetog drveta’ koje u ovaj miris unosi note dima – ali i misterije.

Oud & Spice, Acqua di Parma

Foto: Men’s Health

“Ljući” i “začinjeniji” mirisi toplih nota poput ovog puni su potencijala. Acqua di Parma Oud & Spice zaista je “pustolovan” parfem za hrabre, a odlikuje ga dubok miris na bazi mošusa pomiješan s cimetom i klinčićem.

The Porter House Fragrance, Scotch Porter

Foto: Men’s Health

Mirisi ovakvog stila često koriste note lavande, narcisa i ruže uz zemljane slojeve poput drveta i mošusa. Scotch Porter The Porter House pomiješao je slatki miris vanilije i ljubičice sa svježinom zelenila i toplim začinima. Nešto poput kolekcije ‘greatest hits’ kolonjskih voda.

Explorer Ultra Blue Eau de Parfum, MontBlanc

Foto: Men’s Health

Ova kategorija parfema miriše poput morske vode (na dobar način). Montblanc Explorer Ultra Blue izvrstan je primjer parfema s mirisom mora: ovaj parfem odlikuje suptilan miris obale koji je dugotrajan, ali nikad ne prevlada. Baš osvježava.

Eros Parfum, Versace

Foto: Men’s Health

Kada govorimo o mirisima, “svježe” najčešće znači citrusne mirise, poput bergamota i limuna, ili začinskog bilja poput vetivera – oni parfemu daju laganu, prirodnu notu. Versace Eros osvježavajući je miris koji podsjeća na popularni mojito, a sadrži i note kadulje i kiselkastog limuna.

Hoće li glamurozni jedrenjak ‘potopiti’ vlasnika splitskog škvera? Debeljak nije platio Englezima odore za posadu, oni blokirali brod

0
Foto: Golden Horizon/Škveranka

Nevoljama Tomislava Debeljaka nema kraja: ponovno mu je zaustavljen ponos flote, kliper “Golden Horizon”, najveći svjetski jedrenjak s pet križnih jarbola, kako mu već vole tepati, piše Slobodna Dalmacija.

Taj luksuzni brod za kružna putovanja – o kojemu smo toliko puta pisali – ne smije isploviti iz škvera u Supavlovoj uvali, gdje se nalazi privezan, na temelju rješenja splitskoga Trgovačkog suda od 28. ožujka. Rješenje je nepravomoćno, a slučaj je proslijeđen Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, temeljem “Brodosplitove” žalbe. Do pravomoćnosti, brod je blokiran i ne smije nikamo, a Lučkoj kapetaniji u Splitu naloženo je da mu oduzme brodske isprave. Navodi se i da rješenje služi kao ovršna isprava.

U središtu spora je nepodmireni dug: Debeljak je naručio i preuzeo odoru za članove brodske posade, ali nije podmirio račun poznatoj krojačkoj i dizajnerskoj tvrtki iz Dorseta “Taylor Made Designs”.

Pa sutkinja Nevenka Marunica u rješenju o kojemu govorimo piše:

Određuje se privremena mjera zaustavljanja i zabrane ispovljenja broda ‘Golden Horizon’ iz brodogradilišta ‘Brodosplit’ u Splitu. Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i obustaviti postupak osiguranja novčane tražbine ako protivnici osiguranja polože na prolazni depozit ovog suda iznos od 136.000 funti ili daju kakvo drugo osiguranje ili imovinsku vrijednost…

Ukratko: Debeljak mora platiti 1,23 milijuna kuna jednom od vodećih britanskih dobavljača poslovnih odora i robe. Po nepravomoćnom sudskom rješenju iz Splita.

Foto: Novac.hr

Neugodno za Debeljaka, ali nije prvi put da se vlasnik splitskoga brodogradilišta nalazi u takvom položaju. Niz malih i velikih dobavljača – o nekima smo već opširno pisali – bio je prisiljen obraćati se sudovima ne bi li tako, počesto i u dugim sudskim postupcima, uspjeli naplatiti ono što su škveru odavno isporučili ili napravili.

Evo malo i širega konteksta: sjetit će se mnogi lanjskog ljeta i konačnog polaska čudesno lijepog Debeljakova jedrenjaka na prva kružna putovanja britanskim obalama. Kliper je pred polazak bio prenoćio u Gradskoj luci, sav osvijetljen i blistav. Televizije, portali i većina novina izvijestili su o toj idiličnoj slici i ovacijama ispratili brod na putu k zlatnom obzorju.

Pripremili su se dobro Debeljakovi suradnici, nakrcali luksuzni brod luksuznom robom – redom delikatesnom hranom, biranim pićima i svim ostalim što ide. Debeljakova londonska agencija “Tradewind Voyages” prodavala je aranžmane imućnijim gostima, a da bi sve bilo na razini, valjalo je prikladno dotjerati i brodsku posadu. Pa su ih obukli kod ugledne tvrtke “Taylor Made Designs”.

Kako stoji u sudskom rješenju – a u skladu je i s iskustvima mnogih domaćih škverskih poslovnih partnera – “Brodosplit” je engleskim krojačima platio nešto predujma, obvezavši se ostatak podmiriti nakon isporuke uniformi. Čini se dosta jasnim što je poslije bilo, budući da upravo čitate epilog.

I to lanjsko putovanje iznenada su pokvarili neriješeni Debeljakovi poslovi i nepodmireni računi.

Uglavnom, monegaška tvrtka “Star Clippers” imala je na jedrenjaku upisanu hipoteku (založno pravo), a kako Debeljak nije podmirivao dug, brodovlasnik iz Monaka zaustavio je sudskim putem splitski jedrenjak pun putnika na promotivnom engleskom putovanju. Kad je Debeljak idućeg dana uplatio sedam milijuna eura, kliper je bio odmah oslobođen.

Možda niste upoznati, pa evo: Debeljak je, preuzevši posrnuli “Brodosplit” od države, upravo s tvrtkom “Star Clippers” bio ugovorio gradnju jedrenjaka, kao svoj prvi veliki brodograđevni posao. Sve se predugo otegnulo, s milijun problema u gradnji. Na koncu su se kupac i graditelj razišli, slučaj je završio na međunarodnoj arbitraži, koja je na koncu rekla da škver brodovlasniku iz Monaka (Mikael Krafft) mora vratiti sve što je uložio, uvećano za kamate i odštetu, a škveru je ostao nedovršen brod.

Vjerojatno izgrađen kreditom njemačke podružnice VTB banke, ruskih vlasnika, koja je na jedrenjaku imala upisane hipoteke (travanj 2019. godine): jednu na 50 milijuna eura, drugu na još 33. Ukupno, 83 milijuna eura bančina založnog tereta.

Podsjetimo, Debeljak je nekidan zaustavio proizvodnju u škveru i barem 1500 radnika poslao kući na čekanje. Uz obrazloženje da mu baš VTB banka ne može isplatiti 60 milijuna eura kredita jer se našla pod međunarodnim sankcijama uvedenim Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Taj novac, govorio je Debeljak nekidan po televizijama, treba mu za dovršetak dvaju brodova – među kojima je i jedrenjak “Golden Horizon”. Tražeći da mu uskoče HBOR i država.

Hm, tko tu onda komu i koliko duguje? Rusi Debeljaku ili on njima?! I koliko bi se još puta trebao završavati završen i registriran brod?!

Cijeli članak pročitajte >>ovdje<<.

Uskoro će zaploviti prvi Lidlovi brodovi: Lidl potpisao ugovore s njemačkim brodovlasnicima

0
Foto: Wikimedia Commons

Tjedan dana nakon vijesti da njemački lanac trgovina Lidl osniva vlastitu brodarsku kompaniju, cure novi detalji o kompaniji u nastajanju. Naime, Lidlova nova kompanija Tailwind Shipping Lines potpisala je ugovore o najmu tri plovila i kupnji četvrtog. Na temelju trenutnih ugovora o čarteru, očekuje se da će prvi brodovi u floti Lidlove kompanije zaploviti kroz sljedećih nekoliko mjeseci, piše The Maritime Executive.

Lidl, koji upravlja s oko 11.200 trgovina u 32 zemlje (odnedavno uključujući i SAD), traži veću dosljednost i fleksibilnost u upravljanju dijelovima svog opskrbnog lanca. Tvrtka će zato uskoro početi upravljati vlastitim brodovima, ali će nastaviti surađivati s drugim brodarima. Izvješća pokazuju da ova tvrtka trenutno ima potrebe za transportom od 400 do 500 TEU tjedno.

Više o novoj kompaniji pročitajte ovdje: Lidl osniva vlastitu kompaniju za prijevoz kontejnera

Alphaliner javlja da je Lidlov Tailwind kupio jedan i unajmio tri manja kontejneraša. Unajmljena su dva sestrinska broda Wiking i Jadrana od 4.957 TEU, duga 255 metara, u vlasništvu tvrtki Reederei Tamke i Peter Doehle. Navedena plovila izgrađena su 2014. i 2016. godine u Kini. Tailwind je u najam uzeo i Merkur Ocean od 3.868 TEU, u vlasništvu tvrtke Vinnena, piše Splash247.

Lidlova novonastala brodarska kompanija je također od Petera Doehlea kupila kontejnerski brod Talassa od 5.527 TEU. Nema informacija o cijeni koju je Lidl platio za ovaj kontejneraš izgrađen 2005. godine. Prema Alphalineru, brodovi će vjerojatno biti raspoređeni na rutama od Azije do Europe.

Braemar ACM izviještava da će Tailwind uspostaviti namjensku uslugu na ruti od Azije do Europe, dok analitičari Linerlytice izvještavaju da Lidl od prosinca prošle godine upravlja brodom manjim od 1.000 TEU na ruti između Kine i Mediterana. Riječ je o Lidlovoj neovisnoj usluzi.

Uslijed krize u globalnim lancima opskrbe tijekom pandemije, mnoštvo poznatih imena maloprodaje, uključujući Ikeu, Walmart i Home Depot, odlučilo se za najam brodova.

Kineski proizvođač namještaja Loctek Ergonomic u siječnju je otišao korak dalje, naručivši od Huanghai Shipbuildinga novi brod od 1.800 TEU koji će biti isporučen početkom sljedeće godine.

VIDEO: Kako se nasred oceana postavljaju podvodni optički kablovi koji povezuju svijet?

0
Foto: Screenshot YouTube / Fluctus

Moderno doba dovelo je do dosad najveće globalne povezanosti najudaljenijih dijelova svijeta. No, malo tko je upoznat s onim što je zapravo potrebno kako bi se takva razina povezanosti ostvarila i održala. Tehnologija napreduje iz dana u dan, a oceani postaju poput autoceste informacija.

Prvi podvodni kabel, kojim je tada komunikacijski povezana Europa i Sjeverna Amerika, postavljen je 1858. godine. Dostava informacija koje je prenosio ovaj kabel trajala je više od 17 sati. Današnji najnoviji postavljeni kabel prenosi podatke brzinom od čak 160 terabita u sekundi – brzina koja je 16 milijuna puta veća od brzine prosječne kućne internetske veze.

Na dnu oceana trenutno se nalazi čak 750 000 milja podvodnih optičkih kablova.

No, kako se postavljaju takvi kablovi? Polaganje kablova dugogodišnji je postupak koji košta milijune dolara, a prije nego što se započne sam proces, potrebno je istražiti i kartirati izabrano morsko dno i izmjeriti jačinu morskih struja kako bi osigurao pogodan položaj.

Više o tome kako izgleda instalacija podvodnih kablova na dnu oceana, pogledajte u još jednom zanimljivom videu YouTube kanala Fluctus.

LNG terminal na Krku počeo s prekrcajem plina u kamione. To je prvi put da je tako nešto napravljeno u svijetu

0
Foto: S. Drechsler / Novi list

Na terminalu za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju jučer je prvi put obavljen prekrcaj prirodnog plina u tekućem stanju iz FSRU (ploveća jedinica za skladištenje i uplinjavanje) broda LNG Croatia u posebne kamione za prijevoz ukapljenog plina, piše Novi list.

Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska, koja upravlja terminalom, ističe kako je to ujedno bio i prvi prekrcaj takve vrste u svijetu, izravno s FSRU broda u kamione, bez prekrcaja u međuspremnike ili na manja plovila, ali i kako je riječ o svojevrsnom testiranju tržišta za gradnju bunker stanice iz koje će se ukapljeni prirodni plin prekrcavati u plovila i kamione.

LNG Hrvatska prva je tvrtka u jugoistočnoj Europi koja nudi ovu uslugu, za koju su najveći interes pokazale tvrtke iz sjevernog dijela Italije.

Nestandardna usluga

Gradnja bunker-stanice, podsjećamo, predviđena je projektom gradnje LNG terminala na Krku, a trebala bi biti izgrađena na području petrolejske luke u Rijeci. Prema Krhenovim riječima, interes tržišta za prekrcaj LNG-a u kamione je više nego dobar, pri čemu su svi slobodni termini za tu vrstu prekrcaja u ovom mjesecu rasprodani odmah po objavi nove usluge na LNG terminalu.

– Ovo je nova nestandardna usluga koju nudimo na terminalu, nakon što smo prošle godine obavili i prekrcaj s FSRU-a u drugo plovilo, takozvani ship-to-ship transfer, sada nudimo i prekrcaj s broda u kamione, odnosno ship-to-truck. Testiranja za ovu vrstu usluge obavili smo tijekom ožujka, a sada to nudimo i komercijalno, na tržištu – kaže Krhen.

Sustav, dodaje, funkcionira tako da LNG terminal zainteresiranim kupcima nudi takozvane »slotove«, odnosno slobodne termine za prekrcaj prirodnog plina s LNG-a Croatia u kamione, dok sam plin prodaju zakupci kapaciteta terminala, odnosno tvrtke koje se bave trgovinom plinom. Tijekom ovog mjeseca u LNG Hrvatska računaju na četrdesetak takvih prekrcaja, a u idućih godinu dana na oko 500 operacija prekrcaja s broda u kamione.

– Mi zainteresiranima nudimo termine kada mogu ukrcati plin u tekućem stanju u kamione. Taj plin oni kupuju od nekog od zakupaca kapaciteta, a mi pružamo uslugu prekrcaja. Sama operacija, po kamionu, traje oko sat vremena. Riječ je o kamionima koji su vrlo slični standardnim kamionima za prijevoz tekućih tereta, odnosno cisternama, koji imaju posebno izolirane tankove, kako bi plin ostao na vrlo niskoj temperaturi i u tekućem stanju. Nije riječ o velikim količinama tereta jer u svaki kamion stane oko pedeset kubnih metara ukapljenog prirodnog plina, ali za nas je ovo vrlo značajno prvenstveno zbog ispitivanja interesa tržišta za ovom vrstom usluge, odnosno potrebe za gradnjom bunkering stanice – kaže Krhen.

Ponuda termina

Ponuda termina za prekrcaj na kamione, objašnjava, objavljena je na tržištu tek prije tjedan dana, i to samo za travanj, a svi su odmah rasprodani. Novi termini za svaki od idućih mjeseci bit će objavljivani posebno, no očekuje kako će i dalje biti sto posto popunjeni. Ukrcaj ukapljenog plina na kamione zasad se odvija isključivo danju, od ponedjeljka do subote, osim u danima kada na terminal dolaze tankeri s ukapljenim plinom, dok traje prekrcaj s njih na LNG Croatia.

– Najvažnije u svemu je da dobijemo povratne informacije s tržišta o stvarnom interesu, kako bi procijenili potrebu za gradnjom bunker-stanice, kao i njenog potencijalnog kapaciteta. Cijena plina u ovom trenutku je visoka, ali interes postoji. Kada krenemo u izgradnju bunkering stanice, osnovno je pitanje koliki njen kapacitet treba biti. Buduća bunkering stanica će služiti za opskrbu plovila i kamiona ukapljenim plinom, a mi moramo vidjeti kolike ćemo spremnike i koliki kapacitet prekrcaja u njoj instalirati. Ovo nije studija, ovo je ispitivanje stvarnih potreba tržišta. A potrebe postoje, u širem okruženju, jer imamo primjerice i tvrtku iz Makedonije koja je do sad slala svoje kamione u Francusku po ukapljeni plin. Sad će im prijevoz biti višestruko kraći. Takvih tvrtki u okruženju ima mnogo, a iskreno, iznenađeni smo interesom za ovu vrstu usluge – kaže Krhen.

Na pitanje kada će bunkering stanica biti izgrađena, Krhen odgovara kako je realan rok za pokretanje projekta otprilike dvije do tri godine.

– Vjerujem da bi realno bilo očekivati da projekt krene 2024. ili 2025. godine. Vjerujem da će, prema sadašnjem interesu, taj projekt biti opravdan i isplativ – kaže Krhen.

Marinko Glavan