Hrvatski i slovenski ministri gospodarstva Tomislav Ćorić i Jernej Vrtovec posjetili su LNG terminal na Krku i najavali slovenski interes za zakup dodatnih 300 milijuna kubičnih metara plina godišnje, piše Novi list.
Ćorić je potrvdio da su kapaciteti terminala tehničkim prilagodbama FSRU broda LNG Croatia i sustava Plinacroa povećani za 300 milijuna kubičnih metara plina godišnje za čiji zakup ide uskoro raspisivanje međunarodnog natječaja.
Foto: Sergej Drechsler / Novi list
Slovenski ministar je kazao kako je njihov Geoplin zainteresiran za te kapacitete kako bi osigurali diverizifikaciju dobave plina u Sloveniju koja trenutno gotovo u potpunosti ovisi o uvozu ruskog plina.
Dodatnom količinom s Krka bi se pokrila trećina godišnjih potreba Slovenije.
Ćorić je rekao kako je upravo Geoplin najizgledniji kandidat budući da su kapaciteti transportnih sustava prema Mađarskoj zakupljeni pa ne očekuje da će neka od njihovih tvrtki zakupljivati dodatne kapacitete.
Trenutni sustav prema Sloveniji omogućava takav transport bez novih ulaganja, a ako se bude dodatno proširavao kapacitet trebat će i dodatna ulaganja u transportni sustav.
Ćorić je potvrdio i zainteresiranost Hrvatske za izgradnju drugog bloka NE Krško, a Vrtovec je potrdio da je slovenska strana već pokrenula prve procedure za kretanje u taj projekt. Iskazao je i namjeru da se hrvatska strana uključi u projekt kada budu ishođene sve potrebne dozvole i suglasnosti.
Dok se brodarske kompanije naveliko hvale rekordnim zaradama, i drugi dionici pomorske industrije rado bi se ‘osladili’ svojim dijelom kolača. Nakon što je Uprava Sueskog kanala (SCA) čak dva puta u mjesec dana povećala naknade (ili smanjila popuste – što u konačnici ‘dođe na isto’) te najavila nova poskupljenja u svibnju, Uprava Panamskog kanala odlučila je utjeloviti onu staru narodnu: “Vidjela žaba da se konja potkiva, pa i ona digla nogu.”
Naime, Uprava Panamskog kanala (PCA) predložila je u petak sveobuhvatno restrukturiranje sustava naplate naknada za tranzit kanalom. Ukratko rečeno, time bi se naknade za tranzit povećale u prosjeku za 8%.
Kako navode iz PCA, predloženim izmjenama uvode se naknade koje “odražavaju vrijednost koju kanal pruža svojim korisnicima”, a bit će strukturirane tako da se “njihova relativna vrijednost održava tijekom vremena”, prenosi Splash247.
Restrukturiranjem bi se struktura naknada pojednostavila, a broj tarifa smanjio sa sadašnjih 430 na manje od 60. Tarife će postati fiksne, a bazirat će se na vrsti, veličini i kapacitetu plovila. Brodovi će također plaćati različite iznose naknada ovisno o tome kojim ustavama plove, navodi se u priopćenju PCA, prenosi gCaptain.
Na primjer, brod za prijevoz LPG-a koji prevozi 46.000 tona propana kroz proširene ustave od 2025. plaćat će 5,20 dolara više po toni, što je otprilike 0,9% konačne tržišne cijene. Za tanker koji recimo prevozi 450.000 barela sirove nafte kroz originalne ustave naknada bi se povećala za 0,20 dolara po barelu, čime će se konačna tržišna cijena povećati za 0,4%, navodi se u priopćenju. Brodovi za prijevoz automobila, tankeri za prijevoz kemikalija i LNG-a te bulk carrieri koja prevoze rasuti teret poput žitarica i ugljena također će plaćati više naknade, što će utjecati na porast tržišnih cijena za otprilike 0,1% do 0,7%.
Poskupljenja će najviše utjecati na putničke i kontejnerske brodove. Primjerice, cijene naknada za putničke brodove porast će ukupno za 77 USD po osobi, čime će konačne cijene karata poskupjeti za oko 4% po putniku. Za kontejneraše će naknada do 2025. porasti za 6 dolara po kontejneru, najavili su iz Uprave Panamskog kanala.
Uprava će održati savjetovanje s javnošću 20. svibnja u Panami i razmotriti povratne informacije poslane putem e-maila do 17. svibnja. Ako sve prođe kako priželjkuju, nova struktura naplate naknada za tranzit kanalom postupno će se uvoditi od siječnja 2023. do 2025. godine.
Na Mediteranu su, izgleda, započele igre. Doduše, još uvijek ne igre gladi, ali igre žeđi svakako, i to za sve brodove koji plove pod ruskom zastavom.
Naime, brodsko gorivo svim plovilima koja viju rusku zastavu nije dostupno na Malti, u Gibraltaru, kao prekomorskom teritoriju Ujedinjenoga Kraljevstva, te u španjolskom Algecirasu. Malta je ovdje zasigurno najodlučnija, jer niti jedan brod koji vije rusku zastavu ne može pristati u malteške luke, dok je Španjolska još uvijek na klackalici.
Tako glasnogovornik španjolskog Ministarstva prometa tvrdi kako to nije odluka španjolskih vlasti, već da je moguće da određeni distributeri samostalno donose odluke o obustavi bunkeringa ruskih brodova. Zanimljivo je kako se španjolski ministar služi ovakvim izjavama koje su u domeni „rekla-kazala“, u stoljeću koje je tehnološki toliko napredno da se zna gotovo sve, u državi koja je od ključnog značaja za čitav Mediteran.
Da španjolske izjave ne bi bile najčudnije, pobrinula se britanska politika koja se provodi i u Gibraltaru. Politika se sastoji od toga da su sankcijama pogođeni samo brodovi koji viju rusku zastavu, dok brodovi s ruskim teretom, a pod drugom zastavom, mogu nesmetano prometovati, krcati bunker i dovoziti ruske proizvode. Uistinu zanimljivo.
Podsjetimo se da rusku zastavu vije između 1.000 i 1.500 brodova. Primjerice, 2020. godine, rusku zastavu je vijalo 1.155 teretnih brodova ukupne nosivosti 7.7 milijuna tona i gotovo pa da je završila na „sivoj listi“, no ipak je ostala u biranom društvu do 2023. godine. Na „bijeloj listi“ je i hrvatska zastava, a interesantno je da se švicarska zastava nalazi na „sivoj listi“ u društvu sa Iranom, Alžirom, Palauom i Mongolijom. Najgore rangirana zastava bila je albanska, a ispred nje su bile Tuvalu i Sierra Leone, te Tanzanija i Belize koje su gotovo pa pretekle Ukrajinu koja je bila na samom dnu „sive liste“.
Cijela priča oko zastava je gotovo pa i nebitna jer na Malti, u Gibraltaru i kod Španjolaca u Algecirasu najveću ulogu igra kapital, a sume su toliko velike da oni jednostavno imaju ogromnu financijsku moć.
Primjerice, Algeciras je 2021. godine prodao preko 3 milijuna mt bunkera, a u odnosu na 2020. godinu bilo je to 63% više. Početak 2022. je također bio sjajan u španjolskom gradiću, pa je prodaja bunkera porasla za 53% u odnosu na isto razdoblje lani.
Gibraltar je još jači igrač od Algecirasa. Tamo je u travnju 2021. na bunkeirng stiglo 496 brodova, pa ostaje za vidjeti kakav će biti travanj tekuće godine s obzirom na ove antiruske mjere. Takva politika ne bi puno trebala zaljuljati ni utvrdu na Mediteranu – Maltu.
Ove mjere su više marketinškog nego financijskog karaktera, no ostaje za vidjeti kakav će potez napraviti Ruska Federacija na šahovskoj ploči 2022. godine, gdje pijuni sami srljaju u propast.
Prije nastanka tankera u kasnom 19. stoljeću, nafta se prevozila u drvenim bačvama uz pomoć teglenica i tzv. break-bulk brodova. Međutim, ova je metoda bila problematična jer nije bilo načina da se spriječi curenje, a niti je bila isplativa, dok je istovremeno prijevoz nafte na ovaj način bio poprilično zahtjevan. Upravo je razvoj prvog modernog tankera za prijevoz nafte – Zoroaster, kojeg su izumili Ludvig i Robert Nobel, braćaslavnog Alfreda Nobela – donio revolucionarnu promjenu.
Pojavom tankera, ova relativno nova ideja dovela je do senzacionalne metamorfoze u načinu na koji se vršio transport nafte, a na koncu i bilo kojeg oblika tekućine ili plina. Tehnološki napredak doveo je do razvoja željeznih i čeličnih trupova i učinkovitog sustava cjevovoda. Zahvaljujući tim inovacijama, omogućen je nesmetan transport velikih količina tekućina.
Trenutno se tankeri koriste za prijevoz širokog spektra tvari, poput ugljikovodika (LNG, nafta, LPG), kemikalija kao što su amonijak, klor i slično, ali i za transport vode, vina, melase i drugih tekućina.
Donosimo popis deset modernih tankera.
1. Universal Leader
U kategoriji VLCC-a, s približno 300.000 dwt, ovaj brod je kršten pod imenom Universal Leader u ceremoniji krštenja koja se održala u Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME) brodogradilištu u Koreji. Universal Leader je tanker od 156.331 bruto tona izgrađen 2019. godine. Dug je ukupno 336 m, širok 60 m. Plovi pod zastavom Paname. Universal Leader je prvi od pet VLCC-ova koje je HMM naručio iz DSME-a. Opremljen je sustavom scrubbera prema posljednjim IMO ekološkim standardima.
Foto: MarineTraffic
2. Shinshu Maru
Ovaj tanker, kojeg je 2019. godine proizveo Kawasaki Heavy Industries, bio je drugi u nizu LNG tankera od 177.000 kubičnih metara. Ima bruto tonažu od 138.951 i summer dwt od 82.287 t. Njegova dužina iznosi 399,9 metara (otprilike visina Empire State Buildinga), a širok je 48 metara. Shinshu Maru ima četiri odvojena tanka tipa Moss koji mu omogućuju da ima veći kapacitet od uobičajenih standarda. Osim što ima povećan kapacitet spremnika i stoga može pristajati na glavnim LNG terminalima, trup ovog tankera je dizajniran na način da može podnijeti i veća oštećenja tankova. Jedno od odredišta ovog broda je Panamski kanal, proširen 2016. godine.
Plovi pod zastavom Bahama. Pokreće ga dizelski motor, tzv. Dual fuel Diesel (DFD) Engine, a za pogon može koristiti i konvencionalna goriva i plin, stoga je i ekonomičan.
Foto: MarineTraffic
3. LNG Schneeweisschen
LNG Schneeweischen od 97.000 dwt izgrađen je 2018. godine i plovi pod zastavom Paname. Njegova dužina iznosi 297.9 m, a širina 47.9 m. Postiže maksimalnu brzinu od 22.4 čvorova. Ovaj tanker od 111.000 bruto tona je prvi u nizu LNG Carriera koje je Mitsui OSK Lines Ltd ugovorio s njemačkom grupacijom Uniper. Kapacitet spremnika iznosi 180.000 kubičnih metara.
Jedna od bitnih značajki Schneeweischena je njegov dvotaktni motor (X-DF), a za pogon može koristiti prirodni plin, brodsko plinsko ulje i teško gorivo. Još jedna od zanimljivijih značajki ovog broda je sustav za hlađenje metana, Methane Refrigeration System-Full Re-liquefaction (MRS-F), koji omogućuje bolju energetsku učinkovitost.
Foto: MarineTraffic
4. Diamond Gas Orchid
Diamond Gas Orchid od 14.828 bruto tona porinut je 2018. godine. Brod je dug 297 metara i širok 49 metara. Izgrađen je u Mitsubishi Shipbuilding Co. Ltd., a plovi pod zastavom Bahama.
Riječ je o prvom brodu za prijevoz LNG-a tipa Sayaringo-STaGE. Ime Sayaringo potječe od oblika njegovog tanka, koji podsjeća na mahunu graška (saya) i jabuku (ringo). Ovaj oblik tanka smanjuje otpor zraka čime se povećava brzina, ali u isto vrijeme omogućuje i povećan kapacitet spremnika. Visoko učinkovit STaGE (Steam Turbine and Gas Engine) motor radi i na plin i na konvencionalna goriva, što omogućuje visoku učinkovitost pogonskog sustava, ali i ekološku prihvatljivost.
Foto: MarineTraffic
5. Flex Courageous
Ovaj veliki tanker za prijevoz LNG-a od 95.618 dwt, s kapacitetom od 173.400 kubičnih metara, porinut je u srpnju 2019. godine. Tanker je dugačak 295 metara i širok 46 metara, njegova bruto tonaža iznosi 110.000 tona. Plovi pod zastavom Marshallovih otoka.
Flex Courageousje šesto plovilo u vlasništvu Flex LNG-a od ukupno njih 13. Ovaj brod je opremljen dvotaktnim MEGI motorom s tzv. partial recovery sustavom. Dnevni volumen plina koji ispari (BOR – Boil-Off Rate) iznosi 0,075%.
Foto: MarineTraffic
6. FSRU BW Magna
Izgrađen u prosincu 2019. godine, LNG tanker FSRU BW Magna izrađen je po narudžbi za najveći energetski projekt u Latinskoj Americi – Gas Natural Acu. Daljnje modifikacije kasnije su ugrađene na plovilo na brodogradilištu Sembawang. Te izmjene su omogućile veću uštedu energije i smanjenje emisija, čime se smanjio utjecaj na okoliš.
Ovaj brod od 83.870 dwt plovi pod zastavom Singapura. Kapacitet je od 1 milijardu kubnih metara dnevno. Dugačak je 294 metra i širok 46 metara, a njegova bruto tonaža iznosi 116.047 t.
Foto: The Maritime Post
7. Gaslog Gladstone
Gaslog Gladstone od 115.024 bruto tona zauzima 7. mjesto na ovoj listi. Izgradio ga je Samsung Heavy Industries pod vodstvom ABS-a, a isporučen je društvu Gaslog Ltd u ožujku 2019. godine.
Gaslog Gladstone od 85.000 dwt dug je 293 metra, a širok 46 metara. Može prevoziti 174.000 kubična metra plina. Plovi pod zastavom Bermuda, a postiže maksimalnu brzinu od 17.8 čvorova. Opremljen je X-DF dual-fuel motorom koji omogućuje isplativost, ali i ekološku prihvatljivost.
Foto: MarineTraffic
8. Gaslog Greece
Sljedeći tanker na listi je LNG tanker Gaslog Greece. Baš kao i njegovog prethodnika, i ovaj tanker je izgrađen i porinut u Samsung Heavy Industries pod vodstvom ABS-a, i to 2016. godine.
Plovi pod zastavom Bermuda. Njegova dužina iznosi 290 m, dok je širina plovila 46 m. Ima bruto tonažu od 112.764 i nosivost nešto manje od 88.000 dwt. Gaz plovila je 10,7 metara. Između ostalog, Gaslog Greece opremljen je inovativnom dual-fuel tehnologijom i Wärtsilä motorom, što pruža fleksibilnost i visoku učinkovitost.
Foto: MarineTraffic
9. Pan Africa
Na 9. mjestu nalazi se LNG tanker kapaciteta od 174 tisuće kubičnih metara plina. Posljednji iz serije TPG pan, ovaj tanker se pridružio svojim sestrinskim brodovima – Pan Asia iz 2017. te Pan Europe i Pan American 2018. godine. Od svojeg prvog putovanja, brod je ušao u 20-godišnji najam za podružnicu Shella.
Pan Africa je zaplovio početkom 2019. godine. Dug je 290 metara i širok 47 metara. Njegova bruto tonaža iznosi nešto ispod 150 tisuća tona, a nosivost 88.438 dwt. Tanker trenutno plovi pod zastavom Hong Konga.
Foto: MarineTraffic
10. Seri Cemara
Pod zastavom Malezije, ovaj tanker od 133.948 bruto tona posljednji je u seriji 5 plovila za prijevoz LNG-a tipa Moss. Njegova duljina iznosi 290 m, a širina 49 m. Kapaciteta je od 150.200 kubičnih metara, a njegova najveća zabilježena brzina je 14,3 čvorova.
Ovaj brod od 84.291 dwt 2018. godine je izgradio Hyundai Heavy Industries Co. Ltd. za MISC flotu te Petronas. Brod nosi eko-oznaku kao potvrdu usklađenosti sa MARPOL zahtjevima.
Aquarium Pula dobitnik je certifikata održivosti Friend of the Sea za izuzetne napore u očuvanju mora, javljaju iz istoimene organizacije, piše Glas Istre.
Za dobivanje tog certifikata akvariji ne samo da moraju zadovoljiti robusnu održivu politiku, gospodarenje otpadom i društvenu odgovornost, već se također obvezati na prikazivanje sveobuhvatnih znanstvenih informacija vezanih za svaku smještenu vrstu, uz ponudu godišnjih obrazovnih tečajeva za svoje posjetitelje. Certifikat također jamči da akvariji zadovoljavaju najviše standarde dobrobiti životinja i sprečavaju zatočenje sisavaca, osim u iznimnim slučajevima.
Aquarium Pula dobio je veliku pozitivnu medijsku pozornost zbog svog uključivanja u brojne tekuće programe očuvanja. Najznačajniji su Centar za spašavanje morskih kornjača i Utočište plemenitih oklopa, a oba je priznala Vlada. Stručnjaci Aquariuma su od 2001. godine spasili, sanirali i vratili u more više od 180 morskih kornjača. Zajednički je pohvaljen u suradnji s hrvatskom Vladom i drugim partnerima (nacionalnim parkovima, sveučilištima, javnim tijelima, nevladinim organizacijama) za očuvanje plemenitih školjaka, školjke koja je kritično ugrožena nakon jedne od najnemilosrdnijih patogenih katastrofa koje su donijele školjka na rubu izumiranja.
Aquarium Pula započeo je kao privatni obiteljski pothvat koji je pokrenula biologinja dr. Milena Mičić 2000. godine, a sada je izrastao u najveći akvarij u Hrvatskoj.
– Akvarij se može pohvaliti jednim od najraznovrsnijih prikaza mediteranskog života u Europi, kao i brojnim tropskim eksponatima prikazanim na površini većoj od 3.000 četvornih metara – rekla je Mičić.
Friend of the Sea je međunarodna organizacija sa sjedištem u Italiji čiji je cilj širenje održivosti za zaštitu planeta i ugroženih vrsta. Posebno surađuju s poduzećima da bi ih potaknuli na usvajanje ekološki odgovorne prakse.
Kliperi su brzi, elegantni višejarbolni jedrenjaci. Po jednoj teoriji, ime su dobili jer su srezali (clipped off) do tada potrebno vrijeme za prelazak oceana. Po drugoj im ime potječe iz sokolarstva, gdje se za obrušavajući sokolov let koristio termin to clip, piše Otvoreno more.
Foto: Wikimedia Commons
Kako je u to vrijeme u Engleskoj bilo pitanje prestiža piti čaj iz nove berbe, kliperi su kao najbrži brodovi od svojih početaka plovili na liniji između Azije i Engleske, pa su brzo prozvani Tea Clippers.
Najveći rivali iz godine u godinu bili su brodovi Cutty Sark i Thermopylae.
Njihovo kretanje uzbuđeno su pratili i s nestrpljenjem iščekivali dolazak u London ne samo ljubitelji čaja, nego i kladioničari, jer se u to vrijeme masovno kladilo na to koji će brod prvi uploviti s novim čajem.
Naš sugrađanin Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik u novom broju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ piše o Stockholmu. Imao je burne plovidbe, odolijevao svim problemima, promijenio 11 imena, 12 vlasnika i još dosta vlasnika u najmu – charteru. Trenutno, u 74. godini starosti vezan čeka nastavak svoje sudbine.
M/B STOCKHOLM je za Swedish American Line izgrađen u veljači 1948. u brodogradilištu Goetaverken u švedskom Gothenburgu. Imao je 12165 bruto tona, bio je dug 160 i širok 21 metar s gazom od 7,9 metara. Dva Götaverken dizel motora ukupne snage 12000 KS preko dvije propele su mu davale brzinu od 17 čvorova, a mogao je ugostiti 390 putnika. Na prvo promotivno putovanje je isplovio 21. veljače 1948 iz Gothenburga da bi u New York stigao nakon osam dana. Od tada plovi na liniji za New York, s povremenim ticanjima Copenhagena, kao putničko-teretni brod, što je u to doba bilo uobičajeno. lako ne uvijek i korisno, jer je ostalo zabilježeno kako je zbog štrajka njujorških dokera i nemogućnosti iskrcavanja tereta, STOCKHOLM jednom morao isti teret tri puta prevoziti preko Atlantika, da bi ga se na koncu po završetku štrajka ipak nekako uspjeli riješiti. Brod je imao problema sa stabilitetom na otvorenom moru, pa je u njegova skladišta naknadno ugrađen balast od 1500 tona cementa. To je, naravno, smanjilo skladišni prostor i povećalo potrošnju goriva, ali je trajno riješilo probleme sa stabilitetom.
Sudar na 200 milja od New Yorka
Svi svjetski mediji u udarnim vijestima 25. srpnja 1956. obznanili su vijest o sudaru dvaju putničkih brodova istočno od Nuntucketa na oko 200 nautičkih milja od New Yorka. Oba transatlantika su plovili u protukursu pod uvjetima smanjene vidljivosti zbog guste magle i dogodio se sudar. U toj tragediji potonuo je jedan od najelegantnijih svjetskih lajnera, talijanski ANDREA DORIA te je sa sobom na morsko dno povukao 46 nedužnih žrtava, putnika i članova posade. ANDREA DORIA je potonula za samo 11 sati nakon sudara. Ostalih 545 je spasio sam STOCKHOLM, a njih 1117 francuski lajner ILE DE FRANCE i još neki drugi brodovi koji su se u tom momentu našli u blizini. Na drugom brodu, švedskom STOCKHOLMU poginulo je pet članova posade, brod je ostao plutati oštećene prove, te je sa svojim pogonom doplovio do New Yorka 27. srpnja. Teško oštećeni STOCKHOLM za milijun dolara u tri mjeseca je brzo popravljen u brodogradilištu Bethlehem Steel Co. Shipbuilding u New Yorku. Zbog toga su otkazana njegova sljedeća tri transatlantska putovanja i jedno krstarenje. Nakon popravka vratio se u svoje transatlantik plovidbe.
STOCKHOLM je u to doba bio najmanji transatlantik, nije bio udoban i komforan, pa je švedska kompanija naručila nešto bolje i veće brodove GRIPSHOLM i KUNGSHOLM. Kada su novi brodovi preuzeli transatlantske pruge, STOCKHOLM je raspremljen, da bi ga nakon nekoliko neuspjelih pregovora u siječnju 1960. kupila tadašnja istočnonjemačka Vlada.
Voelkerfreundscaft (prijateljstvo naroda)
Brod je dobio novo, tipično njemačko i ne baš lako prepoznatljivo ime VOELKERFREUNDSCHAFT, što je u prijevodu Prijateljstvo naroda. U prilogu ovog teksta postavljam dvije fotografije broda koje su slikali zaljubljenici brodova u Dubrovniku. Fotografiju broda uz rivu luke Gruž slikao je Holandez Anton Heuff iz Fleet File Rotterdama, a fotografiju pored Solituda je slikao gospar Nevenko Bilobrk iz svoje kuće, i to s malim ruskim fotoaparatom te ga nije mogao slikati cijeloga već ga je slikao iz dva puta pa su te dvije fotografije u photoshopu spojene u jednu.
Za Istočne Nijemce, kompaniju VEB Deutsche Seerederei iz Rostocka, neudobni i nekomforni brod uspješno plovi sljedećih 25 godina. Ne bez problema jer se već 1960. nasukao kod Stockholma, a 1965. se sudario s danskim brodom BURGUNDIA. Dva je puta imao sudar sa zapadnonjemačkim vojnim plovilima, 1968. s fregatom NAJADE i 1983. s jednom podmornicom. Očito je da su se zapadnonjemačke obavještajne službe zanimale za ovaj istočnonjemački brod, po svoj prilici ne bez razloga. Stariji Dubrovčani se sjećaju da su se na njemu održavali sastanci s predstavnicima Vlade Istočne Njemačke i političara bivše Jugoslavije i Dubrovnika, te postoji jedna fotografija njihovih ukrcavanja na brod.
Foto: Dubrovački dnevnik
Česte promjene imena
Od 1985., kada ga kupuje Neptunus Rex Enterprises iz Paname, uglavnom služi u početku pod imenom VOLKER potom pod imenom FRIDTJOF NANSEN kao utočište azilanata u Oslu. Godine 1989. je prodan napuljskoj kompaniji Star Lauro. Otegljen je na preuređenje u Genovu, međutim talijanska ga je javnost s negodovanjem dočekala, jer mu nikada nije oprostila potapanje legendarne ANDREA DORIE. Preuređenje broda je započelo tek 1992. te je tada preuređen iz lajnera u kruzer, sada ima 15614 bruto tona, dobio je dva nova Wartsilia dizel motora ukupne snage 14 300 KS koji su mu davali brzinu od 19 čvorova, a mogao je primiti 556 putnika. Pod novim imenom ITALIA I zaplovio je tek početkom 1993. godine, ali je nakon godinu dana prodan talijanskoj kompaniji Nina SpA koja mu daje novo ime ITALIA PRIMA.
Od 1999. pod imenom VALTUR PRIMA plovi u vodama oko Kube, ali nakon 11. rujna 2001. i terorističkog napada na New York, sva se putovanja otkazuju, a brod rasprema u Havani. Od srpnja 2002. ponovo pod imenom CARIBE plovi na sedmodnevnim kružnim putovanjima oko Kube, ali ne zadugo zbog stečaja Festival Cruisesa, njegova najnovijeg vlasnika. Koncem 2004. je na dražbi prodan brodarskoj kompaniji Classic International Cruises iz Lisabona. Od siječnja 2005. godine plovi pod novim imenom ATHENA, a pod istim imenom od 2008. dobiva novog vlasnika First Quality Cruises Inc. Godine 2013. ponovo mijenja ime u AZORES za brodarsku kompaniju Islands Cruises Transportes Maritimos da bi na kraju za ovu istu brodarsku kompaniju 2016. promijenio ime u ASTORIA.
Sezonu 2020. plovi u floti CMC-a, ali u lipnju iste godine Britanska obalna straže je zaustavila i zabranila plovidbu tijekom Covid 19 krize. Nedugo kasnije brod je prebačen i vezan te stavljen u raspremu u Rotterdamu. Dana 1. ožujka 2021. brod je ponuđen na javnoj dražbi s minimalnom prodajnom cijenom od 10 milijuna eura, ali nije dobio nijednu ponudu do srpnja 2021. Brod je ostao na prisilnom vezu čekajući odluke vlasnika i vjerovnika. U škrtim vijestima se može pročitati da ga je kupila jedna američka grupacija s namjerom plovidbe između Lisabona i Funchala- Madeira, međutim i njegova današnja pozicija je u mirovanju u luci Rotterdam. Sudbinu najmanjeg transatlantika koji je u svoje vrijeme plovio, građenog daleke 1948. još ne znamo, ali on ipak vezan pluta nakon 74 godine starosti. Jedini aktivni kruzer koji je stariji od njega je jedrenjak Sea Cloud koji i dalje plovi u svojoj 91. godini starosti. I tako je naš STOCKHOLM iz ove današnje priče imao zaista burne plovidbe, odolijevao je svim problemima, promijenio je 11 imena, 12 vlasnika i još dosta vlasnika u najmu- charteru. Bio je jako kvalitetno građen od švedskog čelika te su ga puno puta obnavljali svi navedeni brodari, ali uvijek su presuđivale neke financije zbog skupog održavanja, a svojim malim kapacitetom putnika više nije mogao konkurirati među danas sve većim kruzerima i mega kruzerima koji su jednostavno poklopili male brodove. Možda ipak jednoga dana nastavim pisati o njegovim novim putovanjima ili će negdje završiti kao brod hotel, muzej ili će završiti u rezalištu.
Posjete Dubrovniku
Pod imenom VOELKERFREUNDSCHAFT, brod je prvi put posjetio Dubrovnik 20. veljače 1965. te u grušku luku u sljedećih 20 godina ukupno uplovio 19 puta u pravilu jednom godišnje u rano proljeće ili kasnu jesen. Dok je većina brodova s kružnih putovanja iz Dubrovnika uglavnom plovila prema talijanskim ili grčkim lukama, istočnonjemački brod nastavlja svoja putovanja prema ideološki “čišćim” Aleksandriji, Alžiru, sovjetskoj Jalti, bugarskoj Varni ili rumunjskoj Constanci. Posljednji je put VOELKERFREUNDSCHAFT isplovio iz gruške luke 1. studenog 1984. na putu prema Constanci. Novi su ga putovi od tada odveli na sasvim drugi kraj svijeta, pa se u dubrovačku luku više nikada pod tim imenom nije vratio. I kada smo mu se najmanje nadali, ovaj naš dobri stari poznanik nas je ipak, nakon punih 25 godina, pod imenom ATHENA ponovo posjetio 22. listopada 2009. i još jednom, zadnji put pod imenom ASTORIA 21. rujna 2016. kada je zablistao u luci Gruž sa svojom elegancijom i lijepim plavim trupom, i to nakon 68 godina od prve plovidbe.
Foto: Dubrovački dnevnik
Brodsko zvono nalazilo se na samoj provi broda STOCKHOLM. Nakon sudara se odlomilo i potopilo zajedno s brodom ANDREA DORIA na 200 nautičkih milja od New Yorka. Iz dubine Atlantskog oceana oštećeno zvono je izvađeno te i danas krasi salon broda.
Američka podmornica Grayback s 80 članova posade je isplovila iz Pearl Harbora 28. siječnja 1944., u svoju novu vojnu misiju, ali nestala je već 26. veljače iste godine, u napadu japanskih zrakoplova. Pronađena je relativno nedavno u sklopu projekta koji nosi naziv “Izgubljene 52-je” (Lost 52), a koji ima za cilj nalaženje američkih podmornica nestalih u Drugom svjetskom ratu, piše Povijest.hr.
Pogreška u prijevodu
U nedavnom arehološkom podmorskom istraživanju pronađena je u blizini obale Okinawe u Japanu. Vodeći istraživač na projektu Tim Taylor koji je i pokrenuo projekt angažirao je kao suradnika Yutaku Iwasakija, čiji je zadatak bila provjera izvorne japanske dokumentacije, a u kojoj je ovaj uspio pronaći pogrešku u prijevodu koordinata pogođene podmornice. Pogreška se doslovno sastojala u jednoj znamenci, a značila je 160 km udaljenosti između stvarne i pogrešno prevedene lokacije. U nalaženju podmornice korišteni su dronovi i napredna tehnologija snimanja.
Jedna od najuspješnijih podmornica Drugog svjetskog rata
Unatoč svemu tome ekipa je skoro odustala od potrage, ali je podmornica na rubu odustajanja tima ipak nađena. Nestala podmornica je potonula u Istočno kineskom moru, a pronađena je na dubini od 430 m. Ova je podmornica tijekom svoje aktivnosti potopila čak 14 brodova. Nađena je velikim dijelom u netaknutom stanju, osim što je korodirala, osobito na prednjem dijelu trupa. Podmornica je po svojoj uspješnosti ušla u 20 najuspješnijih američkih podmornica Drugog svjetskog rata. Potvrda njezine lokacije je ovo mjesto pretvorila u zaštićenu zonu od uznemiravanja jer je riječ o posljednjem počivalištu velikog broja mornara.
U Peroju (Vodnjan) 29. i 30. ožujka 2022. godine održana je završna konferencija projekta “Adri.SmArtFish” u organizaciji projektnog partnera Ministarstva poljoprivrede. Sastanak je bio usmjeren na prezentaciju provedenih aktivnosti radnih paketa i postignutih ciljeva hrvatskih i talijanskih projektnih partnera, piše 057info.
U ime Zadarske županije voditeljica Odsjeka za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj Katerina Skelin prezentirala je rezultate s područja županije koji su se najviše odnosili na promociju sektora malog ribarstva, uključivanje ribara kroz promociju, izradu studije evaluacije sektora malog priobalnog ribolova za područje Zadarske županije, nabavu opreme za Zadarsku ribarnicu te postavljanje umjetnog ribljeg grebena. To je prvi umjetni riblji greben u Hrvatskoj, a postavljen je u veljači 2021. godine u Zadarskom kanalu, odnosno na plovnom području u blizini otočića Ošljak.
Još jedna bitna projektna aktivnost bila je opremanje i modernizacija ribarnice s obzirom da je Zadar turistički grad, a uz to ima i bogatu ribarsku tradiciju. Ovakvom modernizacijom, ribarnica je postala primamljivija posjetiteljima i kupcima, a nabavom inox stolova s pripadajućim zaštitnim staklom i ledomata s rashladnom komorom podignuti su i higijenski uvjeti na višu razinu.
Foto: 057info
U sklopu konferencije potpisao se i zajednički Memorandum o suradnji između novoosnovanih Udruga malih priobalnih ribara u Republici Hrvatskoj i Republici Italiji. Sporazum je potpisao predsjednik Udruge Kazimir Bogović iz Malog Lošinja.
Glavni cilj projekta „Adri.SmArtFish” bio je očuvanje, zaštita, promicanje i razvoj sektora malog ribarstva u cilju održivosti i promicanja resursa, kao i uključivanje ribara i provedba aktivnosti koji bi doprinijeli tom sektoru kroz promociju, edukaciju i nabavu opreme u cilju održivosti. S obzirom na postignuto, potaknuta je rasprava na nastavak projekta s ovakvim i sličnim aktivnostima u sljedećem programskom razdoblju. Vodeći partner bila je regija Veneto, a Zadarska županija jedan je od deset projektnih partnera.
Svakih nekoliko mjeseci, kada Jesstoni Garcia posegne za električnom mašinicom kako bi se ošišao, on usput skuplja materijal za svoja umjetnička djela, piše Reuters.
Koristeći tanku četku i prozirnu, ljepljivu smolu, suvlasnik frizerskog salona u Manili posipa sakupljene pramenove i isječke po praznom bijelom platnu te ih za dva do pet sati pretvori u upečatljive slike glazbenika i glumaca.
Ovaj 32-godišnji umjetnik zapravo je pomorac. Godišnje provede i do osam mjeseci na kruzerima, a u nedostatku adekvatnih umjetničkih potrepština, poput boja i blokova za skice, Garcia je 2021. odlučio upotrijebiti vlastitu kosu za svoja umjetnička djela.
Započeo je s autoportretima, a na kraju se prebacio na portrete slavnih osoba.
Umjesto u salonu, najveći dio svog vremena provodi na moru. Za portrete koristi samo vlastitu kosu, a ponekad, kad mu ponestane materijala, primoran je obrijati i svoje zaliske.
Garcia kaže kako mu izrada ove umjetnosti pomaže u ublažavanju stresa jer duga putovanja utječu na njegovo fizičko i mentalno zdravlje.
“Moramo pokušati pronaći neki izlaz kako bismo se uspjeli nositi s depresijom. Za mene je to umjetnost”, rekao je, dodajući da mu je najveća želja prodavati portrete koje izradi.
