O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 369

Luka Ploče u 2021. ostvarila porast prometa od 47%

0
Foto: Ilustracija / Luka Ploče

Luka Ploče d.d. u prošloj je godini ostvarila neto dobitak od 27,58 milijuna kuna, dok je za godinu prije ostvaren gubitak od gotovo deset milijuna kuna.

Lani je ostvaren promet preko luke Ploče u iznosu od 3,9 milijuna tona robe, što je porast od 47 posto u odnosu na isto razdoblje 2020. godine, kada je ostvaren promet od gotovo 2,7 milijuna tona robe. Na povećanje prometa najviše je utjecao oporavak industrijske proizvodnje u susjednoj Bosni i Hercegovini, piše Dubrovački vjesnik.

Prihodi od prodaje lučkih usluga iznose 156 milijuna kuna, što je porast od 42 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (2020: 109 milijuna kuna), dok prihod od prodaje roba iznosi gotovo 206 milijuna kuna te je sto posto veći u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (2020: 103 milijuna kuna).

Poslovni rashodi bez amortizacije iznose gotovo 312 milijuna kuna (2020: 205 milijuna kuna). Od toga se 202,5 milijuna kuna odnosi na trošak prodane robe (2020: 99,5 milijuna kuna). Operativni troškovi bez troškova prodane robe su za 3 posto veći u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

EBITDA marža bez trgovine za period I-XII iznosi 31 posto dok je u 2020. godini za isti period iznosila četiri posto.

Najveći udio u ukupnoj strukturi tereta odnosi se na rasute terete koji čine 65 posto ukupnog prometa, 13 posto se odnosi na promet generalnih tereta dok udio prometa tekućih tereta iznosi 22 posto. U strukturi tereta vidljiv je porast prometa ugljena od 73 posto i starog željeza od 88 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Unatoč padu broja zaposlenih vidljiv je povećan trošak zaposlenih od 7 posto u promatranom razdoblju zbog značajnog povećanja obima posla i prometa od 47 posto. Rezultat navedenog je i povećana prosječna bruto plaća koja iznosi 12.800 kuna u promatranom razdoblju, a u istom razdoblju prethodne godine iznosila je 10.400 kuna.

Potraživanja od kupaca na dan 31. prosinca 2021. godine iznose 65 milijuna kuna što ukazuje na pad od 27 posto u odnosu na prethodnu godinu. Od ukupnog iznosa potraživanja od kupaca, 93 posto se odnosi na nedospjela potraživanja.

Stanje na računu na dan 31. prosinca 2021. godine iznosilo je 112 milijuna kuna.

Grupa Luka Ploče – dobitak 30,58 milijuna kuna. Neto dobitak Grupe luka Ploče, koju čine Luka Ploče d.d., Pomorski servis Luka Ploče d.o.o., Luka šped d.o.o. i Pločanska plovidba d.o.o., u 2021. godini iznosi 30,58 milijuna kuna, dok je za godinu prije ostvaren neto gubitak od 9,4 milijuna kuna.

Ante Šunjić

Moguće nove sankcije: UK planira zabraniti ruskim brodovima pristajanja u luke

0
Foto: FleetMon

Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi zabraniti ruskim brodovima ulazak u britanske luke, javlja The Guardian, a prenosi gCaptain.

O zabrani pristajanja za ruske brodove počelo se govoriti nakon pritiska javnosti zbog najave dolaska ruskog tankera NS Champion u vlasništvu Sovcomflota, najveće ruske brodarske tvrtke, koji bi tijekom ovog tjedna trebao pristati na terminal u luci Flotta na otočju Orkney, prenosi FleetMon.

“Unatoč negodovanju javnosti, vlada Ujedinjenog Kraljevstva je izvijestila da se plovilu trenutno ne može odbiti pristanak u luku”, izvještava The Guardian.

Prema nekim izvorima, vlasti su počele razmišljati o zabrani pristajanja nakon što su u subotu francuske vlasti zaplijenile ruski teretni brod. Prema drugima, razlog je pritisak javnosti i prosvjednika u luci.

“Svjesni smo zabrinutosti oko ruskih brodova koji bi trebali pristajati u luke u UK-u i radimo na donošenju niza mjera kako bismo im ograničili pristup lukama”, rekao je glasnogovornik vlade Ujedinjenog Kraljevstva za The Guardian. “Pregovaramo sa škotskom vladom, a sankcije su dio šireg paketa mjera koje britanska vlada razmatra.”

NS Champion pod liberijskom zastavom je tanker za prijevoz sirove nafte izgrađen 2005. godine. Vlasnik broda, kompanija Sovcomflot, u većinskom je vlasništvu ruske države. Dionice Sovcomflota pale su za 50 posto u posljednjih desetak dana, ali u petak su porasle za 15 posto jer su brodovi kompanije nastavili ploviti bez utjecaja sankcija.

Glasnogovornica za Repsol Sinopec, koji upravlja naftnim terminalom u luci Flotta, rekla je za BBC da bi NS Champion trebao stići u utorak. Prema AIS-u, brod se trenutno nalazi u Sjevernom moru istočno od Scapa Flow.

Francuske vlasti zaplijenile ruski brod

Podsjetimo, francuske vlasti su u subotu zaustavile ruski teretni RoRo Baltic Leader zbog sumnji na kršenje sankcija koje je EU donijela za određene ruske tvrtke.

“Francuska mornarica presrela je 127 metara dug ruski teretni brod ‘Baltic Leader’ koji je prevozio automobile u noći s petka na subotu u La Mancheu te ga ispratila u luku Boulogne-Sur-Mer u sjevernoj Francuskoj”, rekao je francuski dužnosnik za BBC, a prenosi The Maritime Executive. “Riječ je o naredbi francuske vlade zbog sumnje da brod pripada tvrtki koja je na meti EU sankcija.”

Baltic Leader je RoRo izgrađen 2000. godine. U vlasništvu je ruskog brodara Transmorflot, a njime upravlja PSB Leasing, prema Equasisu. PSB Leasing je dio banke Promsvyazbank (PSB), koji je pod sankcijama SAD-a i EU-a zbog ruske invazije na Ukrajinu. PSB je u priopćenju naveo da Baltic Leader nije u njihovom vlasništvu, iako je tvrtka navedena kao komercijalni upravitelj broda.

Ostala plovila koja se dovode u vezu s PSB Leasingom uključuju RoRo Stella-Maria (IMO 9220641), tankere Linda i Pegas (IMO 9256858 i 9256860), teretne brodove Maliy B.S., Viktoria Shain i Neptun (IMO 9349289, 9349291 i 9358010). Svi plove pod zastavom Rusije, prema Equasisu.

BURNA NOĆ: MV Horsburgh kružio Riječkim zaljevom, LNG Croatia pridržavali tegljači

0
Foto: Dražen Dunato

Zbog olujne bure koja je u naletima na području Kvarnera prelazila i u orkansku, Maerskov brod MV Horsburgh bio je u ranim večernjim satima primoran napustiti vez u Luci Rijeka te je čitavu noć kružio Riječkim zaljevom.

Riječ je o brodu koji je 353 metra dugačak, 53 metra širok i ima nosivost od 15.226 TEU. Riječkim zaljevom kružio je brzinom koja je varirala od 4 do 6 čvorova, dok je gaz bio nešto manji od 14 metara.

Nevolje za Maersk Horsburgh počele su već tijekom prijepodneva kada su mu popucali konopi kojima je bio vezan za lučku obalu, pa su u pomoć priskočili tegljači. No, kako je bura pred večer jačala, Zapovjedniku broda nije preostalo ništa osim da napusti lučko postrojenje i da se u kružnu plovidbu Riječkim zaljevom dok bura ne oslabi.

Foto: MarineTraffic Screenshot

Slične probleme imao je i LNG Croatia kojeg su od udara bure branila dva tegljača, odnosno remorkera, vršeći konstantni pritisak ovog plutajućeg terminala prema obali. Da bura zna biti jako neugodna i nije neko iznenađenje, ali kod ovakvih osjetljivih tehničkih rješenja valja biti na dodatnom oprezu.

Iza posade Maersk-ovog Horsburgha je neprospavana noć, no vremenska prognoza i za danas nije baš najbajnija, pa se ne zna hoće li se sve operacije s teretom uspjeti izvršiti i kada će ova kontejnerska grdosija nastaviti svoju planiranu rutu.

Petar Zuanović

VIDEO: Grčki M/V Ariadne u borbi sa burom kod Senja

0
Foto: Facebook / STORM Chasing Team SENJ / Lucijan Španić

Nakon polaganja kabela u vodama oko Splita, grčki brod M/V Ariadne zaputio se u Šilo na otoku Krku. Sve bi proteklo u savršenom redu da ga u Podvelebitskom kanalu nije dočekala olujna do orkanska, neugodna i surova bura.

Ovaj 130 metara dugačak brod nastavio je ploviti usprkos jakim udarima bure, te je i dalje na putu za otok Krk, krećući se brzinom nešto manjom od 10 čvorova. Brod je porinut 2009. godine, a iz grčkog Agioi Theodoroaija je na svoj zadatak u Hrvatskoj isplovio prije osam dana. Sada se bori sa senjskom burom.

Foto: Facebook / STORM Chasing Team SENJ / Lucijan Španić

Ovaj kabelopolagač izgrađen je u Norveškoj i tada je nosio ime Viking Poseidon, no 2017. godine dolazi u ruke sadašnjeg vlasnika i mijenja ime u Ariadne. Nosivost palube je 6500 tona, a ima kapacitet za smještaj preko stotinu članova posade.

Osim projekta u splitskom akvatoriju, M/V Ariande sudjelovao je i u operacijama na rijeci Hudson, u projektu MONITA (Italija – Crna Gora) i u COBRA projektu na relaciji Danska – Nizozemska.

Brod pokreću dva glavna motora, svaki snage 3500 kW, a maksimalna brzina broda je 14,5 čvorova. Pogledajmo kako se kreće kroz vode Podvelebitskog kanala:

Foto/video links: Facebook / STORM Chasing Team SENJ / Lucijan Španić

Petar Zuanović

Radisson Diamond: Jedini kruzer dvotrupac na svijetu posjetio je i Dubrovnik

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Brodovi dvotrupci nisu zbog više razloga do sada bili projektirani za kružna putovanja, ali kako gotovo svako pravilo ima i poneku iznimku, tako se u galeriji brojnih putničkih krstaša pojavio i jedan jedini, nesvakidašnji RADISSON DIAMOND. Bio je i ostao najveći SWATH (Small Waterplane Area Twin Hull) dizajnirani dvotrupac svih vremena, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Izgrađen je kao novogradnja broj 310 na navozima brodogradilišta Finnyards u finskoj Raumi i isporučen koncem travnja 1992., brodaru Diamond Cruises iz Helsingforsa. Njegova cijena izgradnje bila je 120 milijuna britanskih funti. Sa svojih 18400 bruto tonaže, dužine 131 i širine 31,96 metara mogao je prihvatiti 354 putnika u 177 putničkih kabina s balkonima.

Foto: Dubrovački dnevnik

Četiri Wartsila glavna pogonska stroja ukupne snage 11340 kilovata na dvije propele omogućavali su mu plovidbu brzinom od skromnih 14 čvorova. Nakon pet godina Finci su ga 1997. prodali američkom Radisson Seven Seas Cruises za kojeg do lipnja 2005. plovi na luksuznim krstarenjima diljem svijeta pa je tako u to vrijeme bio čest gost i u našem Gradu.

Relativno skromni smještajni kapacitet i veliki troškovi poslovanja natjerali su vlasnike u potragu za novim kupcem broda. Kada se RADISSON DIAMOND sredinom 2005. našao raspremljen u Pireju, objavljena je vijest da je prodan bahamskom brodaru Treasure Ocean koji ga je preuredio u brod kockarnicu. Mijenjaju mu ime u OMAR STAR, a potom po dolasku u Hong Kong na svoje stalno buduće sidrište, daju mu drugo ime ASIA STAR. 

Nakon relativno uspješne kockarske avanture, u listopadu 2011. za 45 milijuna US dolara ponovo mijenja vlasnike, ovaj put je to bila nova brodarska kompanija China Cruises (CCCL), koja mu još jednom mijenja ime u CHINA STAR. Potpuno je za 20 milijuna US dolara ekstremno luksuzno, preuređen (sada ima 20295 bruto tona) i jedini je na svijetu kategoriziraní putnički brod sa šest zvjezdica, posebno namijenjen kružnim putovanjima na brzo rastućem kineskom tržištu. 

Foto: Dubrovački dnevnik

Od tada uglavnom poduzima dvodnevna krstarenja u vodama Južnokineskog mora bez ikakve nakane povratka u Sredozemlje. Godine 2017. ponovo mijenja ime u SAIPAN STAR te plovi do Covid 19 krize kada ga stavljaju u raspremu, gdje se i danas nalazi na sidrištu Zhujian Kou Anch u južnom dijelu Kine.            

Unatoč tome, ostaje nam zabilježiti kako je u Dubrovnik svojevremeno uplovljavao, i to vrlo često, jedini svjetski putnički kruzer dvotrupac, koji se tako pridružio velikoj skupini najpoznatijih brodova za kružna putovanja koji su posjetili naš Grad. Većini ljubitelja kruzera je on ustvari bio grub i veoma spor brod.

Ivo Batričević

Povijest šibenske luke: Radnici se služili tehnologijom koju se danas jedva može zamisliti, a o milijun tona godišnje ne može se ni sanjati…

0
Foto: Joško Čelar / Otvoreno more

Ovo je priča iz baula o tome kako su stotine radnika Luke Šibenik prije šezdesetak godina (tada s nazivom “Luka i skladišta Šibenik”) radili na pretovaru tereta iz pristiglih brodova s tehnologijom koja se danas jedva dade zamisliti, piše Otvoreno more.

A poslova je bilo napretek kad je po desetak brodova čekalo na istovar. Radilo se često u tri smjene, a za onu jutarnju radnici su s područja tadašnje šibenske općine, podijeljeni u radne brigade, koje je na terenu raspoređivao disponent, ustajali u cik zore da se radničkim autobusima dovezu u Luku i već u 6 sati započnu s radom u svojoj smjeni.

U Luci je bilo pet portalnih dizalica od po pet tona. Velik broj poslova obavljale su male dizalice na gusjeničarima, a najteže sami radnici svojim žuljavim rukama, često izloženi oblacima prašine od rasutih (sipkih) tereta. Tek oko 1965. u Šibenik su iz mađarskoga “Ganza” stigle dvije mosne konstrukcije po kojima je klizala manja dizalica, pa se njima moglo manipulirati u svim smjerovima. Bila je to velika pomoć.

Foto: Joško Čelar / Otvoreno more

Direktor Luke bio je Jakov Grubišić, kasnije predsjednik Općine Šibenik, a njegov pomoćnik Joško Vukov, naš školski kolega i brat pjevača Vice Vukova.

Sami radnici bili su najsretniji kad su mogli raditi s takozvanim generalnim teretima, kao što su drvena građa, aluminij, olovo, bakar, u čemu nisu bili izloženi zagađenjima zraka kao kod ugljena, fosfata i drugog materijala.

Jednoga takvog radnika s blokovima olova snimili smo u to doba, s njegovim pokretima, signalima dizaličaru, koji podsjećaju na kakav balet! Težak je to bio rad, poput samoga olova. A kad bi svirala marenda, svi bi pohitali ka radničkoj menzi u kojoj se jelo vrlo kvalitetno.

Odgovoran posao imali su radnici na samim brodovima iz kojih se iskrcavao teret. Oni su upravljali dizalicama, vičevima broda i bagera, uzvikujući dogovorene signale: “vira”, “torna”, “mola”, upravljajući tako teretom koji se izvlačio iz brodskih štiva.

Bilo je vrlo popularno među samim radnicima da se međusobno šaljivo nazivaju nadimcima. Kao: Pancir, Pivac, Trubilo, Beka i drugo, i koje smo i mi poznavali.

Bilo je, nažalost, i nesreća na poslu. S radnicima na teretnim vagonima, na samim brodovima. Jedan je radnik s ruba otvora upao duboko u štivu broda. I ostao živ. Pao je na brdo rasute pšenice!

Ali, ostvarivali su u pretovaru fantastičnih i do milijun tona godišnje. Danas se o tome ne može ni sanjati.

Joško Čelar

Potomac, paravan za Roosevelta i Elvisov poklon dječjoj bolnici, još uvijek se ponosno ‘šepuri‘ na dokovima Oaklanda

0
potomac
Foto: Wikimediacommons

Electra, brod izgrađen za borbu protiv podmornica kojeg je u mirnodopska vremena koristila američka Obalna straža u patrolama protiv krijumčara je nakon samo dvije godine plovidbe prepravljen u luksuznu predsjedničku jahtu za Franklina Roosevelta, piše Otvoreno more.

Tom prigodom brodu je promijenjeno ime u Potomac i ugrađen mu je lift kako bi se predsjednik mogao lako, ne izlazeći iz svojih invalidskih kolica, prebacivati s palube na palubu. Lift i njegova konstrukcija su bili sakriveni u unutrašnjost dodanog, lažnog dimnjaka.

U kolovozu 1941. Roosevelt je ratnim brodom USS Augusta otplovio prema Newfoundlandu na tajni susret s Winstonom Churchillom na dogovaranje i potpisivanje Atlantske povelje, tj. dokumenta koji je definirao ne samo američko-britansku suradnju u Drugom svjetskom ratu, nego i njihove ideje o poslijeratnom uređenju svijeta.

O stupnju tajnosti tog sastanka najbolje govori činjenica da je u vrijeme sastanka s Churchillom, za javnost, predsjednik SAD bio na svojoj jahti. Sve vrijeme na brodu je bila izvješena predsjednička zastava, novine su redovito izvještavale o predsjednikovom krstarenju i ribolovu, a tajne službe su angažirale i dvojnika sa zadatkom da svojom figurom i pokretima ostavlja dojam o Rooseveltovom prisustvu na brodu.

Rooseveltov nasljednik Harry Truman je za predsjedničku jahtu izabrao USS Williamsburg, pa se tako od 1946. do 1960. Potomac koristio za lov na školjke i rakove. Potom je tri godine plovio kao linijski putnički brod između Puerta Rica i Djevičanskih otoka da bi ga 1964. za 55 tisuća dolara kupio Elvis Presley i poklonio dječjoj bolnici iz Memphisa da ga proda na humanitarnoj aukciji. Bolnica je iste godine brod prodala za 65 tisuća dolara.

Potomac se danas nalazi na Dokovima Jacka Londona, turističkog i zabavnog dijela luke u Oaklandu.

Prva kvarnerska kuća za ribe

0
riblji greben
Foto: HRT

Prvi umjetni podmorski riblji greben u Kvarnerskom zaljevu usidren je na otoku Cresu, u uvali Sveti Petar u blizini Valuna.

Prva je to naša kvarnerska kuća za ribe. Od njezinog spuštanja u creski, odnosno valunski akvatorij, točnije u uvalu Sveti Petar, prošla su tek četiri mjeseca, i treba vremena da postane popularna. Znanstveni monitoring vrše znanstvenici Instituta u Splitu za oceanografiju i ribarstvo, piše HRT.

– Vide se nekakvi poliheti, to su crvaši koji su obično uvijek prvi na ovakvim objektima. Što god je u moru postavljeno, prvo će se oni pojaviti. Vidjeli smo i neka jata riba, ali to je još uvijek prerano, znači to mora jako dobro obrasti da bude što prirodnije da bi privuklo organizme druge – objašnjava Marin Kirinčić s Prirodoslovnog muzeja Rijeka.

Kvarnerska kuća se nalazi na dubini od 40-tak metara, a težina se “mjeri u tonama”:

– Svaki dio tog grebena je 700-800 kilograma, znači cijeli greben ima čak 8 tona. Cijelo njegovo postavljanje je moralo biti organizirano uz angažman i dizalice i ronioce, odnosno mi smo angažirali posebnu tvrtku koja se bavi podvodnim radovima – kaže Mladen Brajan, početni voditelj projekta Adri.SmArtFish za PGŽ.

Posebna je to vrsta betona, kaže, da može biti pod morem i da mogu ribe to nastanjivati, a da sve normalno funkcionira. U biti kao jedan stožac s 4 elementa koji su se spajali na samom mjestu i spuštali dizalicom na dno.

Ovaj valunski greben drugi je u Hrvatskoj, prvi je prije godinu dana postavljen u zadarskom kanalu, dok je treći i najmlađi u porečkom akvatoriju. Njihova je namjena očuvanje sve ugroženijih riba, školjkaša i ostalih morskih organizama.

– Da bi se što više zapravo potaknuo taj riblji stok da se obnovi s obzirom na to da riba i općenito morski organizmi koji su komercijalno nama bitni pod velikim pritiskom, ne samo direktno ribara i ribarstva, već svih tih naših kopnenih, ljudskih aktivnosti koje utječu na morski eko sustav – naglašava Marin Kirinčić.

– Mi smo idealan poligon za testiranje tih progresivnih ideja, tako da evo i to u Valunu je lijepa priča, Županija Primorsko-goranska je to provela. Cilj projekta je zapravo očuvanje ribljeg fonda i analiza, da se može utvrditi kako se riblji fond ponaša i da možemo u budućnosti planirati neke stvari – ističe Marin Gregorović, gradonačelnik Cresa.

Postavljanje umjetnih ribljih grebena, dio je projekta prekogranične suradnje Adri.SmArtFish, odnosno jačanje malog priobalnog ribolova, te poticanje inovacija u sklopu „plavog rasta” i upravljanja na temelju ekosustava.

– Mi smo u Cresu bili vizionari i davno je u prostorno-planskoj dokumentaciji predviđena lokacija gdje će se nešto potopiti, a sve u svrhu razvoja ribljeg fonda – kaže Marina Medarić, zamjenica primorsko-goranskog župana.

Projekt Adri.Smart Fish je vrijednosti 3 milijuna eura, od toga PGŽ sudjeluje s 260 tisuća eura, to je iz Kohezijskog fonda financirano 85 posto, 15 posto sudjeluje svaki partner, 10 je partnera, vodeći je regija Veneto – objašnjava Medarić.

Upravo Italija ima zanimljivo iskustvo s nesvakidašnjim umjetnim grebenom starim pola stoljeća:

– 1967. godine je u Italiji tragično nastradala jedna platforma plina koja se potopila. Na njoj je danas velik pritisak ronilačkog turizma. Ona je toliko atraktivna za ronioce, da je zapravo pravi pokazatelj kako jedan slučajno nastao umjetni greben može biti iskorišten u ronilačke svrhe, turističke – naglašava Kirinčić.

U svakom slučaju pratit će se razvoj života i indeks bioraznolikosti na mladim hrvatskim umjetnim grebenima. U međuvremenu upravo na Cres stigao je i uređaj za automatsko prikupljanje plutajućeg otpada u creskoj luci, nazvan “Morska škovacera.

Riječki podvodni istraživač Velimir Vrzić

0
Velimir Vrzić
Foto: HRT

Od 365 dana u godini minimalno 250 Riječanin Velimir Vrzić provede ispod površine mora. Taj čudesan svijet podmorja vuče ga već četiri desetljeća. Nekoć je more nadgledao kao policijski istražitelj pomorske policije, a danas kao podvodni istraživač, piše HRT.

Većina nas koji se cijeli život bavimo ronjenjem svi smo instruktori ronjenja i onda dođete do nekog plafona i jednostavno imate potrebu da u more uđete sa svrhom, da radite nešto korisno, znači više nije lebdenje u moru, gledanje ribica nego jednostavno vas nešto gura da radite lijepe i korisne stvari – govori Vrzić.

A jedna od tih stvari svakako je ekologija. Svakodnevno se brine o čistoći našega mora, uklanjajući iz njega otpad svih vrsta i oblika.

Ima jako puno toga čudnog, ali možda bih istaknuo nekakvu biologiju mora, nevjerojatno je što je priroda u stanju proizvesti i prilagoditi se – pred nekoliko dana sam vadio odbačene automobilske gume i nevjerojatno je kako se taj morski svijet prilagodio jednoj gumi i kako su na lošem predmetu pronašli život – kaže.

Umjesto mi prirodi, ona se prilagođava nama, ali ekološka svijest građana pokušava se promijeniti i kroz jedan međunarodni projekt.

Sve je krenulo na volonterskoj bazi iz Nizozemske, kaže Vrzić, od jedne neprofitne organizacije koja ima podružnice u 22 zemlje širom svijeta, a kako su im se interesi poklapali počeli su surađivati na području Jadrana i sada vade odbačene ribarske alate koji se onda recikliraju u jednoj tvornici u Sloveniji i od toga rade proizvodi poput odjevnih predmeta, torbica i sličnih stvari.

Svaki uron pomno je isplaniran, ali ponekad rezultira nečim neočekivanim. Zvuk je ovo koji kaže “nešto se krije na morskom dnu”.

Krstareći morskim dubinama otkriva on i avionske bombe i mine, olupine koje tisućama godina leže na morskom dnu. Pa kad već nemamo svi priliku zaroniti u dubine, s Velimirom možemo uživati u tom beskrajnom plavetnilu.

Morski motivi dubrovačkog kapetana Stjepka Mamića pod svodom nove Grand Palais Ephemere u Parizu

0
Stjepko Mamić
Foto: čitatelj/dubrovački vjesnik

U grandioznom zdanju nove Grand Palais Ephemere u Parizu 15. veljače otvoren je Salon Art Capital pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Francuske Republike Emmanuela Macrona, ministrice kulture Roselyne Bachelot i predsjednika Udruženja nacionalnih muzeja Francuske i Grand Palais Chrysa Dercona, piše Dubrovački vjesnik.

Slikar Stjepko Mamić jubilarni dvadeseti put put predstavlja svoja umjetnička djela pariškoj publici. Ovo je njegovo šesto uzastopno izlaganje na prestižnom Art Capital-u koji se održava od 2006. godine po odluci Ministarstva kulture i voljom za ujedinjenje salona četiri povijesna pariška udruženja umjetnika: Les Artistes Français (Salon francuskih umjetnika), Les Artistes Indépendants (Salon nezavisnih umjetnika), Comaparaison (Salon usporedbe) i Salon du Dessin et Peinture a L’Eau (Salon crtanja i slikarstva na bazi vodenih medija).

Art Capital svake godine okupi oko 2000 najboljih umjetnika iz Francuske i cijelog svijeta: slikare, crtače, kipare, gravere, vizualne umjetnike, fotografe, arhitekte iz svih sfera života, već svjetski priznate umjetnike i talente u nastajanju. Povijesni pariški saloni su prestižina mjesta za izlaganje umjetničkih djela koje tijekom Art Capitala posjeti oko 40 do 50 tisuća ljubitelja umjetnosti.

Ove godine Capt. Stjepko Mamić po drugi put izlaže istovremeno na dva najstarija i najvažnija povijesna pariška salona: Salonu des Artistes Français i Salonu des Artistes Independents, na kojima je izložio slike velikih dimezija 200x150cm na lanenom platnu, sa njegovim prepoznatljivim motivima našeg podmorja. Mamićeva slika “Net Magna” na Salonu francuskih umjetnika s njegovim prepoznatljivim motivom ribarske mreže i prikaza podmorja ispod morske površine tijekom tradicionalnog noćnog ribanja “na fero” te Corals Reef na Salonu nezavisnih umjetnika privukle su pažnju brojnih posjetitelja Salona i za što je dobio velike komplimente.

Na Salonu des Artistes Francais je predstavljeno novo izdanje poznatog francuskog art magazina ART & Design posvećeno Art Capitalu, u kojeg je po drugi put uvršten tekst o Stjepkovoj umjetnosti što je još jedan znak priznanja njegovom radu.

Svečanom vernissageu održanom 15.02.2022. god. nazočila je opunomoćena predstavnica Veleposlanstva Republike Hrvatske u Parizu Gospođa Senka Burić sa suprugom, vojni ataše RH u Parizu pukovnica Sandra Jonjić i opunomoćena ministrica u stalnom predstavništvu RH u sjedištu UNSECO a u Parizu Gospođa Gordana Genc.

Art Capital kao ugledna, najveća i najvažnija izložba u Francuskoj nastao je 2006. god. odlukom pariških Povijesnih Salona (Salons Historiques) u Grand Palais za ujedinjenje njihovih snaga, različitih načina rada i trendova u umjetnosti kako bi stvorili jedan novi inovativni i jedinstveni umjetnički događaj. Art Capital, kao i povijesni pariški saloni od Velike svjetske izložbe davne 1901. godine god., do ove godine održavao se pod svodom povijesnog zdanja Grand Palais, remek djela arhitekta H. Deglanea. Od tada se tradicija Salona prekidala samo za vrijeme ratova ili radova na obnovi palače a Art Capital u studenom 2015. nije održan zbog terorističkog napada u Parizu. Ove godine Art Capital održan je po prvi put u novom zdanju Grand Palais Ephemere izgrađenoj prošle godine na Marsovoj poljani ispred Eiffelovog tornja.

Biti učesnikom povijesnih pariških Salona ujedinjenih u Art Capital je privilegija za svakog umjetnika, pa tako i Capt. Stjepka Mamića ali i njegov rodni Dubrovnik i Hrvatsku, osobito uzevši u obzir činjenicu da su na pariškim salonima kroz povijest od davne 1667. do danas izlagali svi svojevremeno najvažniji svjetski umjetnici i/ili oni su to kasnije postali npr.: Van Gogh, Delacroix, Ingres, Manet, Monet, Renoir, Rodin, Cézanne, Gauguin, Toulouse-Lautrec, Segonzac, Matisse, Braque, Picasso, Dali, Buffet i dr. Stjepko Mamić je šest godinu zaredom izlagač na pariškim povijesnim salonima umjetnosti s pravom doživotnog izlaganja po osnovu članstva.

Nova Grand Palais Éphémère izgrađena je 2021. god. na Champ de Mars, između čuvenog Eiffelovog tornja i impozantnog zdanja Vojne škole kao privremena zamjena za Grand Palais koja se renovira za potrebe Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine. Ovo zdanje od 10.000 m2 izložbenog prostora tijekom obnove Grand Palais ugostit će sve glavne umjetničke, modne i sportske događaje koji su se do sada uobičajeno održavali u Grand Palais, kao npr. Art Paris, Saut Hermès, Chanelove modne revije te sva kulturna i umjetnička događanja iz programa RMN-Grand Palais. Postavljena na platou Joffre Champ-de-Mars, Grand Palais Ephémère postao je dio povijesnog prostora, ponovno ga revitalizirajući kao izložbeni prostor najvećih umjetnika kao što je to bilo i tijekom velikih univerzalnih izložbi 19. i ranog 20. stoljeća.

Tim više je značajno izlaganje Stjepka Mamića kao hrvatskog slikara koji izlaganjem pod svodom Grand Palis Ephemere i to sa dva najvažnija povijesna pariška salona zaokružuje ono što je san svih umjetnika: izlagati na najprestižnijim salonima i izložbenim prostorima Pariza kao centra svjetske umjetnosti, kulture i povijesti ali i financijske i političke moći. Nakon što je od 2014. izlagao u Salonu Gustav Eiffel na prvom katu Eiffelovog tornja i tri puta u prostorima Muzeja Louvre, pet puta izlagao pod svodom čuvene Grand Palais, nova Grand Palais Ephémère kao dojmljivo čudo suvremne arhitekture na Champ de Mars, između Eiffelovog tornja i Ecole militaire je prestižni izložbeni prostor Grada svjetlosti koji će zauzeti mjesto u povijesti. I kao što je Eiffelov toranj svojevremno postavljen kao eksponat Velike svjetske izložbe 1901 god. (Grande Exposition Uviverselle) pa ostao za sva vremena postavši najprepoznatljivijii simbol Pariza kao i Grand Palais, stječe se dojam kako bi i Grand Palais Ephémère isto mogla opstati/postati jednim od pariških simbola suvremene arhitekture i trajno mjesto susreta svih vidova umjetnosti, kulture, mode, sporta i povijesti na najvišem nivou.