Usred ograničene opskrbe i promjenjivih cijena, svjetska trgovina LNG-om je tijekom 2021. porasla za 6%, na 380 milijuna tona, prema najnovijem godišnjem izvješću Shella.
Iz Shella kažu da su porast u potražnji i ograničena ponuda uzrokovali nestabilnost cijena LNG-a tijekom cijele godine. Cijene su dosegle rekordne razine u listopadu 2021., kada su europske zemlje pokušavale osigurati zalihe LNG-a za zimu usred energetske krize, prenosi Offshore energy.
Sve to je naglasilo potrebu za boljom strategijom kako bi se osigurala pouzdana i fleksibilna opskrba. Iz Shella kažu da će se sredinom ovog desetljeća pojaviti jaz između ponude i potražnje, a naglasili su potrebu za većim ulaganjima kako bi se povećala ponuda i zadovoljila rastuća potražnja za LNG-om, posebno u Aziji.
Izvoz LNG-a porastao je u 2021. unatoč problemima. SAD je predvodio u izvozu s povećanjem od 24 milijuna tona godišnje, a najvjerojatnije će i službeno postati najveći svjetski izvoznik LNG-a tijekom 2022. godine.
S druge strane, Kina i Južna Koreja predvodile su u porastu potražnje. Kina je povećala uvoz LNG-a za 12 milijuna tona, na ukupno 79 milijuna tona, čime je premašila Japan i postala najveći svjetski uvoznik LNG-a.
LNG i dalje ima ključnu ulogu u dekarbonizaciji kao izvor obnovljive energije. Očekuje se da će do 2040. globalna potražnja LNG-a premašiti 700 milijuna tona godišnje – što je projekcija povećanja od 90 posto u odnosu na potražnju u 2021. godini.
U Brodosplitu je jučer, 21. veljače, simbolično označen početak okrupnjavanja i spajanja limova i izrade sekcija za putnički jedrenjak s nultom emisijom ispušnih plinova kojemu su elektro motori glavni pogon.
‘Električni jedrenjak’ tzv. trojarbolna škuna bit će duga 63,50 metara, široka 10 metara, visoka do glavne palube 5,35 metara. Trup i nadgrađe grade se od čelika, a jarboli će biti izgrađeni od aluminijske legure, javljaju iz Brodosplita.
Kada ne koristi jedra, brod će pogoniti dva elektromotora svaki po 150 kW koji se napajaju iz sustava baterija koje se kontinuirano pune iz različitih izvora. Kada postigne brzinu od 6 čvorova, trebat će samo 60 kilovata snage, što je za brod od 500 GT-a poprilično nezamjetna snaga. Brod će biti opremljen s 30 tona baterija koji imaju kapacitet od max 2300 kWh, ali zbog regulatornih zahtjeva imat će i dva dizelska agregata koji će se uključivati samo u slučaju potrebe ili nužde.
Sama ideja jedrenjaka s nultom emisijom došla je prije više godina te je uz rast i napredovanje DIV grupacije na području novih tehnologija sazrela do današnje realizacije. Rad na projektu je započeo u veljači 2020. godine, a sufinanciran je sredstvima u sklopu poziva ‘Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja (IRI) – faza II iz EU fondova.
Foto: Brodosplit
Cilj projekta je istraživanje, razvoj i izgradnja eko-inovacije u obliku putničkog jedrenjaka za krstarenje za optimalno 24 putnika za koji su se razvile alternativne pogonske tehnologije i izvori energije bazirane na ekološki prihvatljivom dizajnu usmjerenim ka održivoj mobilnosti s nultom emisijom ispušnih plinova koji podržava održivost okoliša i smanjenje emisije stakleničkih plinova, zagađenje zraka i buke.
Nositelj projekta je DIV grupa, a ostvarena je suradnja sa znanstvenim institucijama s ciljem poboljšanja interakcije i transfera znanja i tehnologije između industrije i ustanova visokog obrazovanja i javnih znanstveno-istraživačkih instituta od kojih koristi ostvaruju i tvrtke i istraživači iz javnog sektora.
Osječki FERIT je zadužen za razvoj sustava pohrane kinetičke energije vjetra pretvorbom hidrokinetičke energije (hidroturbina i reverzibilni propeleri) i sustava upravljanja baterijama/integrirani energetski sustav broda (pohrana energije, nadzor i praćenje rada, upravljanje,…), dok splitski FESB radi na sustavu jedrilja, automatizacije jedrilja (robotizacija), vjetroturbinama i foto naponskim panelima.
Foto: Brodosplit
Na pramcu i krmi postojat će dvije vertikalne vjetroturbine koje će opskrbljivati brod strujom dok je u luci sa spuštenim jedrima. Na krovu nadgrađa bit će postavljena fotonaponska solarna elektrana. Brod će tako biti opskrbljen strujom i vodom iz potpuno obnovljivih izvora, a svu će energiju dobiti bez ikakve emisije CO2. Tako da, osim što će biti 100% ‘zelen’, brod praktički neće imati nikakvih troškova za gorivo i napajanje pogonskih strojeva.
Ono što ovaj električni jedrenjak izdvaja od sličnih plovila je to što će prema ideji Tomislava Debeljaka brod prilikom plovidbe na jedra ujedno puniti baterije, i to na vrlo domišljat način.
Naime, osim sustava vjetroturbina, hidroturbina i solarnih panela koristit će se i sustav brodskih vijaka s promjenjivim usponom, s posebnom geometrijom krila, koji prilikom jedrenja služi kao hidroturbina. Ovaj će “reverzibilni vijak” puniti baterije velikog kapaciteta u potpalublju. Osim toga moći će kontrolirati sve informacije na brodu koje će se skupljati na komandnom mostu.
Od meteoroloških podataka, kako bi zapovjednik znao gdje je najpovoljniji vjetar, do apsolutno svih sustava broda i pogona, zalihe struje u baterijama, funkcioniranja motora, solarnih panela, vjetroelektrana, tople vode, potrošnje energije… Ujedno, kontroliranje svih “prihoda” i rashoda” energije na brodu.
Imat će klasu putničkih brodova neograničene plovidbe i moći će ploviti po svim morima svijeta. Tijekom domaće turističke sezone plovit će Jadranskim morem po obalama Hrvatske, Italije, Slovenije, Crne Gore, Albanije i Grčke, a van sezone Karipskim otočjem i drugim turističkim destinacijama.
Vatrogasni timovi bore se s obuzdavanjem požara na MOL-ovom brodu za prijevoz automobila Felicity Ace, koji i dalje gori plutajući pored obale Azora s tisućama luksuznih automobila, objavila je portugalska mornarica, a prenosi The Maritime Executive.
Podsjetimo, na ovom car carrieru pod zastavom Paname prošle srijede izbio je požar dok je bio na putu iz Emdena u Njemačkoj do Rhode Islanda u SAD-u. Svih 22 članova posade su sigurno evakuirani. Brod pluta, i dalje stabilan, a nije prijavljeno zagađenje, priopćili su iz MOL Shipmanagement Singapur.
Na brodu se nalazi oko četiri tisuće novih luksuznih automobila marki Volkswagen Grupe, uključujući Audije, Porschee i Bentleye. Neutvrđeni broj vozila su potpuno električni automobili na baterije, što predstavlja velik problem.
Naime, prema riječima lučkog službenika obližnje luke Faial, upravo litij-ionske baterije koje se nalaze u automobilima otežavaju gašenje požara. Razlog je taj što se zapaljene baterije ne mogu ugasiti vodom, a plinovi koji se ispuštaju iz zapaljenih baterija otrovni su i potencijalno eksplozivni. Baterije ‘održavaju vatru’, rekao je službenik za Reuters, a vatra se spušta s jedne od gornjih paluba prema dolje. Naglasio je da je požar još uvijek daleko od tankova goriva te da ne postoji opasnost od zapaljenja. Uzrok požara ipak još nije utvrđen, piše gCaptain.
Foto: Offshore energy
Patrolni brod NRP Setubal i dalje je na mjestu događaja te posada nadzire požar, a više brodova je na putu kako bi se pridružili gašenju, uključujući dva velika tegljača s vatrogasnom opremom, navodi MOL, a prenosi Offshore energy.
Međutim, vatrogasni timovi mogu požar gasiti samo izvana, hlađenjem strukture broda, a još uvijek je preopasno da bi se ukrcali na sam brod. Uz činjenicu da voda ne gasi zapaljene baterije, također ne mogu koristiti vodu za gašenje požara jer bi zbog povećanja težine brod mogao postati nestabilniji.
Odvjetnička tvrtka Watson Farley & Williams sa sjedištem u Londonu u nedavnom izvješću navodi da, premda nema jasnih dokaza da su električna vozila više zapaljiva od ostalih, posljedice požara na takvim vozilima potencijalno su katastrofalne, prenosi Splash247.
“Ako posada nije svjesna da gašenje požara na električnim vozilima zahtijeva drugačiju tehniku od gašenja ostalih požara na brodu, vrlo lako može doći do strašnih posljedica. Bit će potrebno osmisliti nove sustave za gašenje požara i uključiti ih u dizajn brodova”, navode iz odvjetničkog društva.
MOL je u priopćenju zahvalio “portugalskoj mornarici, lokalnim vlastima na Azorima, ali i članovima posade plovila koji su pomogli u operaciji spašavanja pomoraca sa zapaljenog car carriera te djelovali u skladu s pomoračkom tradicijom.”
O NRP Setúbal prossegue a sua missão na Zona Marítima do Açores. O patrulha oceânico da Marinha acompanha o navio “Felicity Ace”, onde desde quarta-feira deflagra um incêndio. Os tripulantes foram todos retirados em segurança. Estamos no mar 365 dias, 24 horas por dia. pic.twitter.com/j5u9PmusUB
Ogroman val udario je i probio prozor trajekta u Hamburgu u četvrtak, 17. veljače, tijekom oluje Ylenia. Silina udara vala srušila je putnike s njihovih sjedala, a pukom srećom nitko nije ozbiljnije ozlijeđen, javlja Salvage and Wreck.
Snimka jednog od putnika prikazuje zastrašujući trenutak kada je val pogodio u trajekt Hadag u Tollerortu. Unatoč tome što su neki putnici od siline udara odbačeni unatrag, nitko nije teže ozlijeđen, javljaju lokalni mediji. Zbog činjenice da prozori nikako nisu trebali popustiti, vlasti su pokrenule istragu.
Za jedne rugoba modernoga vremena, za druge prvoklasno tehnološko dostignuće. No, jedno je sigurno – MV Esperanza u vlasništvu NaviMag-a iznenađuje izgledom, neke pozitivno, a neke negativno.
Riječ je, naime, o 150 metara dugačkom trajektu koji prevozi putnike, robu i vozila između čileanskih gradova Puerto Montt i Puerto Natales. Brod je kapaciteta 244 putnika i nudi iznimno iskustvo putovanja kroz fjordove Patagonije. Razvija maksimalnu brzinu od 13 čvorova te može spojiti dva poviše navedena grada za 63 sata plovidbe.
Foto: Ferryvolution Facebook
No, naglasak u ovom slučaju je stavljen prvenstveno na udobnost putnika. Ovih 244 sretnika bit će raspoređeni u 50 kabina na šestoj palubi broda, odmah ispod salona, kafića, trgovine, brodske ambulante i prostorija za rekreaciju. U ponudi je najviše kabina sa četiri kreveta, odnosno 32, dok je 12 kabina predviđeno za smještaj 8 putnika. Ostale kabine kapaciteta su 6, 2 i 1 putnika. Putovanje u jednom smjeru traje 4 dana, a uz putnike će na brodu biti i do 5000 tona tereta.
No, vratimo se na sam dizajn pramca.
Foto: VesselFinder
Riječ je o takozvanom ‘krilatom pramcu’ kojeg je dizajnirala kanadska tvrtka NaviForm sa sjedištem u Vancouveru. ‘Krilati pramac’ je zapravo izvedba sa limovima paralelno postavljenima na morsku površinu koja prati širinu broda, a u ovom slučaju to je 23 metra. Osim što suzbija djelovanje valova na trup broda, ovakav pramac i značajno smanjuje potrošnju energije – riječ je o 20% uštede goriva, što je i ekonomski isplativije i ekološki prihvatljivije.
Ovakav tip pramca patentiran je od strane NaviForm-a, a osim što su uštedjeli na potrošnji energije, dobili su i 20% veći kapacitet nosivosti u usporedbi sa konkurentskim nacrtima jer je stabilitet ovoga broda na zavidnoj razini. ‘Pramčana krila’ su postavljena tako da stvaraju inverznu vertikalnu silu dok se kreću kroz val te pramac gotovo nepomično stoji i sprječava se podizanje prednjeg dijela broda, odnosno skoro je u potpunosti eliminiran utjecaj vala na brod.
Foto: Ferryvolution Facebook
Ovim neobičnim dizajnom zadovoljni su i u Wärtsili, finskoj tvrtki koja je isporučila pogonski agregat za Esperanzu. Njihov glavni upravitelj tvrdi kako je dizajn inovativan te upravo ono što što njihovi motori trebaju kako bi bili na malim količinama potrošnje goriva, ali i produljenog vijeka trajanja s visokom pouzdanošću koja je kod Wärtsile uvijek prisutna.
Samu učinkovitost ovoga noviteta u brodogradnji potvrdilo je i kanadsko Nacionalno istraživačko vijeće koje je u izvješću navelo kako je NaviFormov patent, odnosno intelektualno vlasništvo, nedostupno za javnost. Kroz kompjuterska ispitivanja, ali i u realnim uvjetima na MV Esperanza, pokazalo se i dokazalo smanjenje potrošnje pogonskoga goriva, znatno povećan stabilitet i smanjenje negativnog utjecaja valova na putnike i teret. Osim ovoga, NaviForm je u SAD-u i Europi plasirao još četiri slična patenta s kojima planira uvesti malu revoluciju u stabilitet brodova, ali i dati potpuno nova rješenja za plovidbu kroz najzahtjevnija područja.
Ekipa HRT Radio Rijeke uz Danijela Frku otputovala je u 1997. godinu, kad je 10. travnja, kod otoka Visa potonula koćarica Fortunal. Izgrađena 1955. u talijanskom Fanu, drveni brod dužine dvadesetak metara s dizelskim motorom i jarbolom u obliku slova H, prodan je hrvatskom vlasniku početkom devedesetih.
Nakon cijelonoćnog izlova ribe, kobnog jutra, posada je posložila pribor, sortirala ribu i zadrijemala. No, to je učinio i kormilar nakon što je uključio autopilot. Brod je tako plovio uz obalu otoka Visa sve dok nije naletio na kamenu hrid, koja ga je probila tako da je potonuo u svega nekoliko minuta. Posada je srećom isplivala i spasila se na obližnjoj obali.
Fortunal je, skupa s ribarskom opremom potonuo na ravno pješčano dno u dubini od pedesetak metara. Zanimljivo da je sve do nedavno brod bio savršeno očuvan i kao takav jedna od najposjećenijih ronilačkih destinacija koju je čak britanski ronilački portal uvrstio među deset naj olupina na ovom dijelu Jadrana. Budući da leži na 51 metar dubine do njega mogu samo profesionalci, međutim već na dvadesetak metara, zahvaljujući kristalnom bistrom moru, mogu ga razgledati i početnici, a posebnu atrakciju na tri metra dubine predstavlja sustav kamenitih spilja kojima obiluje kao i za Fortunal kobna hrid.
Poznati engleski istraživač James Cook ubijen je 14. veljače 1779. godine. Svojim plovidbama po Tihom oceanu postao je svjetski poznat. Dosegnuo je čin kapetana u britanskoj mornarici, a da je duže poživio zacijelo bi postao i admiral. Zanimljivo je da su mlađi časnici koji su služili na Cookovom brodu poslije također postali poznati. Tako je William Bligh kasnije postao zapovjednik broda Bounty i svrgnut je u poznatoj pobuni; piše Povijest.hr
Drugi Cookov časnik, George Vancouver, postao je istraživač i po njemu se danas zove kanadski grad Vancouver. Manje je poznato da je James Cook bio prvi zapadnjak koji je otkrio Havaje. Nazvao ih je Otočje Sandwich, po lordu Sandwichu, tadašnjem prvom lordu Admiraliteta (i čuvenom izumitelju sendviča).
Jamesa Cooka ubili su upravo havajski stanovnici. Dogodilo se to nakon što je izbio incident u kojem je Englezima ukraden jedan čamac. Cook je imao običaj u takvim prigodama uzeti nekoga od domorodaca za taoca dok se ukradeno ne vrati. Kad je želio uzeti havajskog kralja za taoca, došlo je do sukoba. Udaren je u glavu, a zatim izboden do smrti na jednoj havajskoj plaži.
Ivo Batričević u novom nastavku feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ posvetio je brodu Adriatic. Prizor nasukanog i izgorenog broda još uvijek je u sjećanjima na ratne dane i poslijeratne godine; piše dubrovački dnevnik.net
U jednom, na plaži, improviziranom brodogradilištu u malom grčkom mjestu Perama nedaleko Pireja izgrađen je 1973. kao novogradnja broj 62 putnički brod SARONIC STAR. Bio je dug 64, a širok 9 metara, imao je 863 bruto tona te je mogao prihvatiti 636 putnika. Dva diesel glavna brodska stroja od po 1180 KW omogućavala su mu brzinu od 16,5 čvorova. Plovio je isključivo na jednodnevnim izletima između Pireja i obližnjih mjesta Aegina, Poros i Hydra.
Tako je bilo sve do 1986. kada ga je za 1,8 milijuna dolara kupio dubrovački Atlas za održavanje jednodnevnih izleta zapadnom obalom Istre, većinom iz Poreča do Venecije. Sukladno Atlasovoj tradiciji da imena svih njegovih brodova započinju početnim slovom (A) matične kompanije, a i zbog dogovora s porečkom putničkom agencijom Adriatic o zajedničkoj prodaji izletničkih karata, brod je dobio ime ADRIATIC.
Foto: Dubrovački dnevnik.net
Povremeno bi na početku ili kraju sezone plovio i na našem području do Mljeta i Korčule, a najduže mu je bio zapovjednik Josip Wagner. Tako je plovio na ovoj atraktivnoj pruzi sve do napada JNA na Sloveniju 1991. i prestanka svake organizirane turističke aktivnosti na cijeloj našoj obali Jadrana. Vjerojatno nikada ne bi ni ostao u nekom dužem sjećanju da ga Atlas nije zbog nadolazeće ratne kataklizme u rujnu vratio iz Poreča na vez u Sustjepanu u Rijeci dubrovačkoj i stavio ga u raspremu.
Agonija započela u Sustjepanu
Kada su početkom listopada 1991. započeli prvi napadi na Dubrovnik, ADRIATIC je odmah bio pogođen neprijateljskom topničkom vatrom. Zbog znatnog oštećenja pramca, posada ga je 7. listopada dovela u grušku luku gdje je bio privezan na vezu br. 9 uz samu zgradu Luke Dubrovnik. Tu su na njemu obavljeni neophodni popravci te ugrađene posebne pumpe za prekrcaj goriva jer je u spremnicima goriva imao 36 tona. Kasnije je to gorivo poslužilo za potrebe svih raspoloživih plovila koja su sudjelovala u proboju pomorske blokade Grada.
Nažalost, za vrijeme bombardiranja Gruža 12. studenog oko 17:30 sati pogođeno je i nadgrađe ADRIATICA na kojem je buknuo požar. U vatri koja je gorjela i na obližnjem Šipadovom skladištu izgorjeli su i njegovi vezovi pa je brod počeo bespomoćno plutati gruškim bazenom. U prvim jutarnjim satima 13. studenog, nošen sjevernim vjetrom, nesretni se ADRIATIC nasukao između hotela Lapad i Kazbeka. Počeo je gubiti stabilitet i lagano se naginjati. Nakon prijepodnevne agonije oko 13:30 tu se konačno i prevrnuo na bok. Za sobom je na morsko dno povukao i četiri manje brodice, i to jedrilicu Boka od I. Orlić, drveni brodić Rita od I. Antunović i još dvije manje barke. Bilo je planova da se po uzoru na mnoge sredozemne luke prevrnuti brod ispravi te na njemu izgradi lučki gat. Kada se za to nisu mogla ishoditi sva potrebna odobrenja odlučeno je da se ADRIATIC ukloni iz gruške luke jer je postao prijetnjom sigurnoj plovidbi.
Izvadila ga dizalica VELI JOŽE
Početkom 1994. brod je podignut na površinu s Brodospasovom dizalicom VELI JOŽE i uzgonskim cilindrima te je otegljen u Vranjic kod Splita gdje je konačno i izrezan u staro željezo. Tako je u dubrovačku povijest otplovio jedan dobro održavani brod, koji je ironijom sudbine sredinom travnja 1991. obavio posljednji kompletni remont u Tivtu. Bio je to samo jedan od oko 500 raznih plovila koja su za vrijeme Domovinskog rata stradala u dubrovačkom akvatoriju. Zato je prisjećanje na ADRIATIC zajednički spomen i na sva poznata i bezimena plovila koja su u bezumnoj agresiji na Dubrovnik dala svoj veliki obol modernoj Hrvatskoj državnosti.
Foto: Dubrovački dnevnik.net
Zanimljivost: Do današnjeg dana nitko od vlasnika stradalih plovila nije dobio nikakvu odštetu. Međutim, Atlasovi djelatnici Žarko Lipanović i Mario Petrušić koji su rukovodili prebacivanjem broda iz Sustjepana u Gruž za vrijeme granatiranja su izjavili da je brod ADRIATIC igrom slučaja u polici osiguranja imao klauzulu osiguranja i protiv ratne štete. Po nekim saznanjima ekipe iz Brodospasa od prodaje broda rezalištu trebalo se zaraditi oko 120 000 dolara što i nije nešto previše jer cijena tone čelika iz rezališta je te godine bila veoma niska.
Ostalo mi je u sjećanju da je bilo govora kako se svako plovilo moglo osigurati za vrijeme rata protiv ratnih šteta, ali bi polica osiguranja iznosila 2 posto od vrijednosti plovila dnevno.
Nelson u to doba još nije imao čin admirala, nego je bio samo komodor.
Dana 14. veljače 1797. godine dogodila se Bitka kod Rta sv. Vincenta između Velike Britanije i Španjolske. U toj se bitci proslavio Horatio Nelson, koji je za svoje zasluge dobio vitešku titulu. Naime, Nelson je primanjem u viteški Red kupatila (engl. Order of the Bath) postao vitezom, a dobio je i pravo na stavljanje riječi sir ispred svog imena i prezimena.
Bitka kod Rta sv. Vincenta dogodila se u Atlantskom oceanu, u blizini najisturenijeg portugalskog jugozapadnog rta, zvanogCabo de São Vicente (hrv. Rt sv. Vinka ili sv. Vincenta). Taj rt, nazvan po katoličkom svecu Vinku (lat. Vincentius) iz Zaragoze, đakonu i mučeniku, ujedno je i najisturenija jugozapadna točka cjelokupne kontinentalne Europe.
Britanske snage u toj je bitki predvodio admiral John Jervis, vrhovni zapovjednik britanskih pomorskih snaga u Sredozemlju, kome je Nelson bio podređen. Napomenimo, Nelson u to doba još nije imao čin admirala, nego je bio samo komodor. Budući da je Nelson rođen u rujnu 1758. godine, u razdoblju kad se dogodila spomenuta bitka imao je 38 godina. Zapovijedao je brodom HMS Captain, kojim je u bitki počinio junačko djelo. Naime, kad je uvidio da iz postojeće linijske formacije njegov brod neće imati vremena za ulazak u okršaj s protivničkim brodovima, samoinicijativno je napustio formaciju i krenuo niz vjetar. Time je dobio priliku za izravan okršaj s čak šest najvećih španjolskih brodova. Britanci su odnijeli sjajnu pobjedu, s time da je Nelson zarobio najviše protivničkih plovila. Njegova odluka o spomenutom napuštanju formacije bila je vrlo rizična, jer se praktički suprotstavio zapovijedima nadređenog admirala. Na njegovu sreću, admiral Jervis nije poduzeo korake protiv njega, nego ga je pohvalio.
Dana 17. veljače 1864. godine izvedeno je prvo podmorničko potapanje ratnog broda. Radilo se o pretposljednjoj godini Američkog građanskog rata, pri čemu je sjevernjački brod USS Housatonic u luci grada Charlestona potopila južnjačka podmornica Hunley; piše Povijest.hr
Ta je podmornica bila duga otprilike 12 metara, a pokretana je na ručni pogon. Naime, u njoj se nalazilo osam pripadnika vojske Konfederacije (Juga), koji su ručno okretali osovinu povezanu s propelerom. Na vrhu pramca podmornice nalazio se eksplozivni naboj pričvršćen na štap duljine oko sedam metara. Podmornica se zaletjela u trup spomenutog sjevernjačkog broda, tako da se eksplozivni naboj zabio u njega (imao je svojevrsne šiljke). Zatim se podmornica trebala odmaknuti od broda na dovoljnu udaljenost i aktivirati eksploziv putem žice.
Eksplozija je doista probila trup USS Housatonica i on je potonuo za samo nekoliko minuta. Međutim, izgleda da se podmornica nije uspjela dovoljno odmaknuti od broda prije eksplozije jer se nikada nije vratila u svoju luku. Moguće je da je eksplozija naboja onesvijestila njenu posadu, što je na kraju dovelo do potonuća i smrti svih osam članova posade. Unatoč tom gubitku, misija je bila uspješno izvršena, jer je USS Housatonic, dug 62 metra i s istisninom većom od 1000 tona, potopljen.
