Home Blog Page 381

Kapetan Aron Baretić – ABe: “Pomorac sam jer mi je to u krvi!”

11.01.2022.

“Ponekad pomislim kako se isplati otići samo kako bih se vratio.”

Riječi su kapetana Arona Baretića koje zaista mogu razumjeti samo oni koji stalno odlaze, otiskujući se na divlja i na mirna mora, a sve samo kako bi se konačno mogli vratiti natrag onima koji ih željno iščekuju.

Kapetan Aron Baretić, umjetničkog ‘dodatka’ imenu ABe, itekako dobro poznaje ‘grč rastanka’, ali i sreću ponovnog susreta. Plovi već više od 30 godina, od čega 17 u svojstvu zapovjednika, ili kako on sam kaže “nekad ljepše zvano Kapetan duge plovidbe“. Rođen je na Sušaku, na istočnom dijelu grada Rijeke, u obitelji koja već preko stotinu i deset godina plovi morima. Činjenica je to koja je imala velik utjecaj na njegov izbor zanimanja – ili bolje rečeno, poziva.

Pomorac, zapovjednik, otac, suprug, ali i pjesnik, kapetan Baretić od prošle je godine poznat našim čitateljima kao autor kolumni na portalu Pomorac.hr. Pisanjem se, kaže, bavi još od djetinjstva. Dosad je objavio tri zbirke poezije, jednu zbirku proze u pjesmi, jednu zbirku autobiografskih putopisnih priča.

Treća ste generacija pomoraca u obitelji. Zasigurno je to utjecalo na Vaš odabir karijere, no što je u tom odabiru presudilo?

Odrastao sam okružen nonićem, ocem, rodbinom i susjedima pomorcima, slušajući njihove priče. Počevši s očevim ocem, mojim nonićem, svi muški članovi familije su bili pomorci. Ženske članice familije su se udavale za pomorce, sinove i unuke pomoraca.

Kao dijete živio sam u neboderu s pedeset i dva stana, od čega je trinaest obitelji bilo pomoračkih. Ponajviše su upravo njihove priče s putovanja u mojoj tada dječjoj mašti pripomogle u odlučivanju. Naravno da bi bilo smiješno reći kako sam kao dijete već odlučio da ću postati pomorac. No, jedno je sigurno, kao dječačić od kakvih deset godina bio sam prilično odlučan u odabiru zanimanja.

Pretpostavljam da je djelomično “krivo” i to što su me uz pomorstvo zanimali samo biologija, strani jezici i ništa više, iako i očito nedovoljno. Svakako moram napomenuti kako me mama na sve načine pokušavala odvratiti od toga, kao i da je isplakala suza pri mojim odlascima. Čak i kad sam već bio odrastao čovjek s vlastitom obitelji, i zapovjednik.

Jeste li tijekom kadeture mogli zamisliti da ćete jednoga dana postati zapovjednik? Koji je bio prvi brod kojim ste zapovijedali?

U ono vrijeme, unatrag gotovo četrdeset godina, ukrcao sam se na prvi s brod s nenavršenih devetnaest godina. Pri iskrcaju, znači nenavršenih dvadeset. Preda mnom je bio golem put, od “poručničkog” ispita, preko obaveznog služenja vojnog roka i “više pomorske” škole.

Vjerujem da se u to vrijeme nisam niti usuđivao razmišljati o nečem tako dalekom i tako velikom kao postati zapovjednik. U ona vremena zapovjednik je bio “nedodirljiv”. A meni, kadetiću, činio se i nedostižan. Stoga, uz sve što me čekalo kao neophodno, misli su mi bile zaokupljene skorijim obavezama. Pa čak i dok sam bio Čif (1. Časnik Palube) s nepoloženim “kapetanskim” ispitom, nisam ozbiljnije razmatrao ideju sebe kao zapovjednika.

Kako su prolazile godine, stjecao sam nova iskustva, postajao sam zreliji i spremniji. Ipak, nisam pronalazio volje za učenje, pa sam neophodni “kapetanski” odlagao za neka bolja vremena.

Prvi brod kojim sam zapovijedao zvao se “Martha A”. U vrijeme moga ukrcaja, u prosincu 2004. godine, imao je navršenih devetnaest godina. Znači, kao ja kad sam počinjao kao Kadet. Uz to je bio od vrlo jeftine japanske gradnje, što će razumjeti kolege pomorci koji su navigali po takvim brodovima. Kompanija sa sjedištem u New Yorku, za koju do pred sam ukrcaj nisam niti znao da postoji, imala je u to vrijeme tri broda. Ukrcao sam se u američkoj luci Mobile, tijekom remonta, ne poznavajući nikoga u kompaniji ili na brodu. Primopredaja je trajala otprilike osam sati.

Plovite više od 30 godina, a u to vrijeme posjetili ste brojne svjetske luke. Koja mora i luke su Vam ostali u lijepom sjećanju, a koja iskustva biste najradije zaboravili?

Kroz navigaciju sam imao prilike posjetiti većinu kontinenata, izuzevši Australiju i Antartiku. Teško bi bilo izdvojiti pojedine luke ili mora pošto sam do sad imao sreću da su mi iskustva uglavnom dobra, tako da bi lista bila poduža. Na raznim stranama svijeta srećemo ljude različitih kultura i mentaliteta. Svi oni imaju nešto lijepo što bi mogli podijeliti s ostatkom svijeta.

Ponekad splet okolnosti dovede do lijepih ili ružnih situacija. Tako, recimo, oplovio sam Južnu Ameriku više puta, posjetivši većinu obalnih zemalja. Iskustva po tim lukama su uglavnom dobra, iako sam doživio i neprijatnosti. Istovremeno, za Nigeriju me vežu neke jako lijepe uspomene na ljude i situacije. Ali isto tako jako neprijatne. Toliko neprijatne da gotovo umanjuju sve ono ostalo lijepo.

Možda ipak, da izdvojim Španjolsku. Bio sam po mnogim njihovim lukama i šetao ulicama gradova. Ako bih igdje poželio živjeti osim u Hrvatskoj, bila bi to Španjolska. Od mora, nisam prošao niti jednim koje ne zna biti i mirno i divlje. Uključujući naš mali Jadran.

Jeste li imali bliskih susreta s piratima? Kako je to završilo?

S piratima, srećom, nemam nikakvih iskustava. Imam, doduše, s pljačkašima i slijepim putnicima. Svaka od situacija riješena je bez ozbiljnijih posljedica po ikoga od naših posada, unatoč tome što su nerijetko naoružani oružjima domaće izrade.

Inače, lani smo primili informaciju da bismo mogli brodom ići u Gvinejski zaljev. Momentalno sam javio na kompaniju da ja, poučen iskustvima s drugim kompanijinim brodom iz 2017. godine, dolje neću ići, apsolutno svjestan posljedica. U međuvremenu je putovanje otkazano, pa posljedica nije bilo.

Koje su po Vašem mišljenju prednosti i mane pomoračkog zanimanja? Mislite li da je drugačije pomorcima sada i prije 10-20 (ili više) godina?

Jedna od svakako najvećih prednosti zanimanja je “količina” slobodnog vremena koje pomorcu ostaje na raspolaganju kod kuće. Danas, dobar dio pomoraca ima takve ugovore da u dvanaest mjeseci, otprilike polovicu provodi na dopustu. Znači, u nekakvom odnosu 1:1. Čak i oni kojima je vrijeme iz kojekakvih razloga podijeljeno u odnosu 2:1, imaju na raspolaganju više vremena nego prosječna osoba zaposlena na kopnu.

Istina je da drugu polovicu ili dio provodimo odvojeni od svojih najbližih i propuštamo često i mnoge važne trenutke uz naše obitelji. Koliko teško je otići, toliko nezamjenjiv osjećaj je vratiti se. Ponekad pomislim kako se isplati otići samo kako bih se vratio.

Ne smijemo zanemariti jako bitan financijski faktor našeg zanimanja, i priznati da je nemalom broju pomoraca upravo to presudan faktor za odabir zanimanja, koliko i nastavak bavljenja istim.

Kao najnegativniji aspekt pomoračkog zanimanja tvrdim da je odlazak i življenje u neizvjesnosti, neprekinutoj neizvjesnosti od odlaska do povratka.

Ogromne promjene su se izdešavale u pomorstvu u proteklih dvadesetak godina, ponajviše u tehnološkom smislu. Od sve suvremenijih i sofisticiranijih sustava do sve suvremenijih, sofisticiranijih te novijih, specijaliziranih tipova brodova. Sukladno tome su se razvijali i komunikacijski sustavi, što brodski, od nekada radio stanice do komunikacije elektroničkom poštom. Ili nekadašnje komuniciranje s obiteljima putem nepouzdanih pisama koja su i kasnila i ne stizala uopće, u odnosu na današnju instant komunikaciju pametnim telefonima, gdje pomorac i obitelj praktički u svakom trenutku, u stvarnom vremenu komuniciraju svakodnevno, po nekoliko puta.

S obzirom da je u Vašoj obitelji zanimanje pomorca postalo već obiteljska tradicija, vrlo dobro znate kako odvojenost utječe na samog pomorca, kao i na njegovu obitelj. Kako se Vi i Vaša obitelj nosite s činjenicom da ste mjesecima daleko od doma?

Odvojenost je jedna od stvari na koju se nismo uspjeli naviknuti i sumnjam da ikada hoćemo. Da, živimo s time, prihvaćajući to kao dio posla i života. Čak nam se nekad čini da nam, kako postajemo stariji, odlasci i razdvojenost postaju sve teži. No, opet, možda uistinu vrijedi otići samo kako bismo se mogli vratiti.

Vaš sin je također odlučio postati pomorac. Odobravate li njegovu odluku s obzirom da i sami znate kakav je ‘kruh’ pomoraca?

Kad mi je sin, s kakvih šesnaest godina starosti, rekao da misli ići u pomorsku školu, “zaprijetio sam mu” kako je pomoračko jedno od zanimanja kojim mu neću dozvoliti da se bavi. U tom trenutku je to bilo dovoljno da on prestane o tome govoriti, dok nije došao kraj srednje škole i on mi je ozbiljno saopćio kako je odlučio upisati pomorski fakultet.

Posjeo sam ga pored sebe i detaljno mu objasnio dobre i loše strane našeg posla i života koji smo prinuđeni voditi. Jedan dio mene je i biti će beskrajno tužan zbog njegovog izbora. Drugi dio mene je i biti će beskrajno ponosan zbog toga. Pošto je naš mlađi sin prvi od muških pripadnika familije koji nije izabrao poziv pomorca, samo od sebe se nameće pitanje: Do kad će naša familija ploviti?

Pročitajte i intervju sa sinom kapetana Baretića: Raul Baretić: Ponosan sam što sam četvrta generacija pomoraca u obitelji

Imali smo čast upoznati gotovo cijelu Vašu obitelj. Nismo mogli ne primijetiti poglede pune ljubavi koje ste razmjenjivali Vi i Vaša draga supruga Goga. Možete li otkriti tajnu uspjeha u ljubavi i braku s obzirom na čestu i dugotrajnu razdvojenost? Što biste poručili mladim parovima?

Priznajemo oboje da ste nas malo zaskočili ovim pitanjem jer izgleda toga nismo svjesni. Ili se samo pravimo ludi.

Udaljenost, razdvojenost, iščekivanje, neizvjesnost i čežnja, ma kako bolni bili, ipak zbližavaju ljude. Mi pomorci i naše supruge znamo reći u šali kako je svaki povratak novi medeni mjesec. Istovremeno, svaki povratak je poput ponovnog rođenja.

U svakom odnosu, apsolutno, najbitniji faktor za uspjeh je uzajamno poštovanje. Nakon toga dolaze sposobnost prilagođavanja jedno drugome, sposobnost činjenja ustupaka, kao i usaglašavanje po pitanju postavljanja prioriteta.

Nas dvoje smo skupa trideset i četiri godine, od čega smo dvadeset i osam u braku. A kažu neki da vremenom ljudi počnu sličiti jedno drugome. Ne samo duševno, već i tjelesno.

U slobodno vrijeme bavite se pisanjem poezije i proze, odnosno autobiografskih priča. Doživljavate li sebe prvenstveno kao pomorca ili kao pjesnika?

Jednom mi je netko postavio slično pitanje. Tada sam odgovorio da sam pomorac iz potrebe, a pjesnik iz uvjerenja. Što nije bilo u potpunosti točno. Pomorac sam jer mi je to u krvi, jer sam se za to školovao, jer o njemu ovisi egzistencija moje obitelji, jer i dalje slino volim svoj posao i ne bih ga mijenjao ni za koji. Ima poslova kojima bih se radije bavio, pod drugačijim okolnostima i pri drugačije posloženim prioritetima.

Osim što sam pomorac, ja sam i pripovjedač. Pripovjedač koji se izražava kroz različite prozno poetske uratke. Iz potrebe da svoje misli podijeli s ostatkom svijeta, koliko i uvjerenja da ih svijet treba i zaslužuje čuti.

Pročitajte i: Aron Baretić – ABe: Promocija knjige “Uspomene jednog sumanutog”

Što biste poručili mladim ljudima koji se tek odlučuju na pomoračku karijeru?

Ispred svega im želim savjetovati da se oboružaju strpljivošću i samokontrolom. Ništa vrijedno spomena se ne dešava preko noći. Svaku stvar koja vrijedi treba na neki način zaslužiti.

Naše zanimanje je specifično upravo po hijerarhijskom uspinjanju. Mnogi među nama misle da samim svojim postojanjem zaslužujemo višu stepenicu. Nerijetko se dešava da se netko nezasluženo uspne, a drugi, iako zaslužuje, ne uspne se istom brzinom. Frustrirajuće je to proživljavati. Ipak, strpljivošću i samokontrolom postajemo kvalitetnije osobe i kvalitetniji u poslu koji obavljamo.

Ana Čeović, mlada dizajnerica brodova, osvojila prestižnu nagradu za dizajn polarne jahte!

redakcija

10.01.2022.

ana čeović brodovi — Foto: Sergej Drechsler / Novi list

Ana Čeović iz Zagreba proglašena je mladom dizajnericom godine. Ali ne u svijetu mode, kako bi mnogi na prvu pomislili. Ana Čeović dizajnira – jahte! I to velike, megajahte. Prestižno priznanje ostvarila je na natječaju renomiranog engleskog magazina »Boat International«, jednog od vodećih u svijetu nautike. Pokrovitelj natječaja bilo je nizozemsko brodogradilište Oceano, piše Branko Šuljić za Novi list.

Odakle interes mlade djevojke, i to kontinentalke rođene u Zagrebu, za brodove, toliki da ga odabere za životni poziv?

– Djed po mami je iz Zatona pokraj Šibenika i to je moja čvrsta veza s morem i brodovima. Otac je kontinentalac, Slavonac, ali najviše od svih u obitelji zaljubljen u more i plovidbu, strastveni ribolovac. Oduvijek su me zanimali brodovi, ne bih mogla precizirati kada je to počelo. Pamtim kad mi je dida kupio brodić na baterije. Uvijek sam željela jedrilicu na daljinsko upravljanje, iako nisam znala jedriti. Naučila sam tek ovog ljeta! Prve godine učenja engleskog jezika nacrtala sam prvi brod. Nema veze jedno s drugim, ali je tako. U udžbeniku se nalazila slika nekog broda i na prvom satu ja sam ga precrtavala, umjesto da sam pratila nastavu.

Tako je počelo i traje do danas. Kasnije, kad sam ljeti bila na moru, uvijek sam gledala brodove i uživala u njima. Dida je imao brodicu, Primorku, s njom sam stalno bila na moru, odlazili smo na Prvić i Zlarin. Pratila sam brodove koji su uplovljavali u Skradin, upijala sam sve što sam vidjela. Bile su mi nepoznate njihove zastave, pa sam počela i njih istraživati. S odrastanjem štedjela sam novce od džeparca, ono što bih dobila za blagdane, i kupila mali gumenjak, od dva i pol metra. Otac mi je kupio motor. S njim sam za jahtama plovila do marine, crtala ih, zapisivala njihova imena. U Zagrebu sam redovito odlazila na sajam nautike detaljno razgledavala sve brodove, posebno njihovu unutrašnjost. Uzimala sam prospekte, pa crtala vlastita rješenja. U srednjoj školi uvijek sam za vrijeme sata crtala brodove, otac još čuva tu bilježnicu.

Odabir daljnjeg školovanja bio je logičan slijed. Studij brodskog dizajna u Milanu.

– Meni je cilj bila mala brodogradnja, poslije je ta ljubav prešla na veće brodove. Veliki brodovi nikada me nisu zanimali. Prve tri godine studirala sam u Torinu. Tamo je, međutim, dominirao autodizajn, što je i logično s obzirom na to da tamo dominira automobilska industrija. Ja sam se opredijelila za dizajn jahti, što je bila dodatna opcija. Nastavila sam u Milanu, gdje sam se isključivo bavila jahtama. Otac mi je uvijek bio velika podrška, on je pronašao taj studij. Ipak, najviše sam naučila kroz posao, praksa daje konkretno znanje, puno više nego studij. Mene čeka još puno učenja.

Nagrada na međunarodnom natječaju došla je za samostalni projekt. Je li ranije bilo samostalnih radova?

– Prvi samostalni brod projektirala sam na trećoj godini studija u Torinu. Brod od 20 metara bio mi je preddiplomski rad. Ostali su radili automobile, a ja brod. Proizvođači automobila bili su svojevrsni sponzori i mentori za preddiplomske i diplomske radnje, s njima studenti surađuju. Nas nekolicina koji smo odabrali brodove našli smo brodograditelja iz Firenze. Za mene je najvažnije što im je djelatnost dizajniranje i arhitektura broda. Tvrtka Luca Dini. Od njih smo dobili zadatak, njihov predstavnik bio nam je mentor i član komisije na završnoj prezentaciji.

Nagrađeni projekt ima naziv »Phoenix«, a radi se o megajahti za krstarenje polarnim područjem. Odakle ideja za polarnu jahtu?

– To je bio natječajni zadatak. Projekt je zadan, želja fiktivnog naručitelja broda. Dobili smo e-mail fiktivnog naručitelja, potom e-mail kapetana, također, fiktivnog. Oni daju opis najbitnijih sadržaja, određena stručna objašnjenja, dimenzije broda, posadu. Poslali su nam prazan tlocrt i osnovne gabarite. Trup je bio s izračunima. Zadatak je bio predložiti dizajnersko rješenje i nacrt. Jasno, taj se brod neće graditi. Mislim da je kod donošenja odluke presudio nacrt.

Cijeli intervju možete pročitati <<ovdje>>.

SAD postao vodeći izvoznik LNG-a, dio plina stigao i u Hrvatsku

redakcija

10.01.2022.

Kako potražnja za prirodnim plinom raste u Europi, Sjedinjene Američke Države su po prvi put postale najveći svjetski izvoznik LNG-a, prema podacima koje je objavio ICIS LNG Edge, a prenosi The Maritime Executive.

Katar i Australija povijesno su dominirali u izvozu LNG-a. No, SAD je u prosincu po prvi put zauzeo prvo mjesto na listi najvećih svjetskih izvoznika LNG-a. Uzevši u obzir kretanja potražnje u Europi, ICIS predviđa da će SAD ostati najveći izvoznik LNG-a tijekom cijele 2022. godine.

Europske cijene plina u prosincu su porasle zbog više čimbenika. Usred političkih napetosti oko Ukrajine i plinovoda Sjeverni tok 2, ruski Gazprom smanjio je izvoz plina u Europu za 25 posto u odnosu na prethodnu godinu. Gazprom je čak obrnuo smjer protoka plina u plinovodu Yamal-Europa. U međuvremenu, potražnja za plinom u EU je porasla, a porasla je i potražnja za električnom energijom zbog prekida rada nekih nuklearnih i vjetroelektrana.

Kako su europske cijene plina skočile na rekordne razine, flota američkih brodova za prijevoz LNG-a pojurila je prema Europi, a mnogi su brodovi preusmjereni iz Azije prema europskim lukama kako bi kompanije iskoristile trenutno stanje na tržištu.

Pročitajte i: Energetska kriza: LNG brodovi na putu iz SAD-a u Aziju preusmjeravaju se za Europu

“Cijene plina diljem svijeta pale su sa svojih rekordnih vrijednosti zabilježenih sredinom prosinca, ali su i dalje iznimno visoke”, rekao je analitičar ICIS-a Alex Froley za CNN.

Američki LNG u Hrvatskoj

I LNG terminal u Omišlju na otoku Krku također je preuzeo isporuku američkog LNG-a.

Naime, 7. siječnja na terminal u Omišlju pristao je brod za prijevoz LNG-a Kinisis, kapaciteta 173.400 kubičnih metara, donoseći na terminal prvu pošiljku LNG-a u 2022. godini, javio je LNG.hr. Kako piše Offshore energy, brod je u najam uzeo BP u sklopu projekta Freeport LNG.

Tehnički kapacitet terminala u Omišlju je 2,6 milijarde kubičnih metara plina godišnje.

Pročitajte i: LNG terminal u Omišlju: “Uspješna prva godina rada, pokrili smo gotovo 50 posto domaće potrošnje”

Velika kašnjenja: Vrijeme potrebno za prijevoz kontejnera se udvostručilo

redakcija

10.01.2022.

kontejner — Foto: Ilustracija / Cameron Venti / Unsplash

Novi podaci koje je objavila špediterska tvrtka Flexport sa sjedištem u San Franciscu pokazuju koliko se zaista povećalo vrijeme potrebno za prijevoz kontejnera do njihovih odredišta na glavnim pomorskim rutama između istoka i zapada, prenosi Splash247.

Tvrtka tjedno ažurira procjene pod nazivom Ocean Timeliness Indicator. OTI služi za procjenu vremena proteklog od trenutka kada je teret spreman za isporuku do trenutka preuzimanja tereta.

Prije pandemije, u 2019. godini, prosječno je za transport kontejnera Pacifikom prema istoku bilo potrebno od 45 do 50 dana. Posljednji podaci iz 2. siječnja 2022. pokazuju da se broj popeo na rekordnih 110 dana.

Slična situacija je i na rutama iz Azije prema Europi. Prosječno vrijeme potrebno za transport kontejnera prije pandemije iznosilo je oko 55 do 60 dana, dok je 2. siječnja kontejnerima prosječno trebalo čak 108 dana da stignu do svojih odredišta.

“Ovo ekstremno povećanje vremena potrebnog za transport dovelo je do velikog povećanja potražnje za kontejnerima – iz razloga što je svaki kontejner sada zauzet puno duže nego inače”, istaknuli su analitičari iz Sea-Intelligencea u svom najnovijem tjednom izvješću.

Podaci Sea-Intelligencea pokazuju da je prije pandemije tek oko 2% kontejnera kasnilo, dok se taj broj u 2021. popeo na 11%.

Izgleda da ni ova godina neće biti puno bolja po pitanju zagušenja svjetskih luka.

“Svi dostupni podaci ukazuju na to da će se problemi zagušenja luka i uskih grla u opskrbom lancu pogoršati u 2022.”, upozorio je Sea-Intelligence.

“Zagušenja u lukama i dalje su trajni problem koji ima velik utjecaj na razne aspekte trgovine. Od činjenice da plovila dugo čekaju na iskrcaj i preusmjeravaju se u druge luke, do toga da kontejneri ne cirkuliraju, a radnicima na kopnu potrebno je više vremena za iskrcaj robe. Pandemija i dalje uzrokuje povećanje potražnje za robom, a vozarine bi mogle u nadolazećim tjednima dosegnuti nove rekorde”, navela je investicijska banka Jefferies u svom novom izvješću.

Rastanci vode u zajedništvo

redakcija

10.01.2022.

Kada je Zemlja krenula u svoj novi krug, krenuli smo i mi s njom. Drugog dana nakon što sam ga ispratila na novi vijađ, otišla sam do male gradske lučice i popela se na njegov stari drveni brod. Bilo je kasno poslijepodne, dan je bio oblačan i hladan, lučica je bila prazna. Sjela sam na provu, osjećajući svaki milimetar drva na kojeg se smještam, puštajući mu da me podsjeti odakle je i kako nastao. Iz zemlje i soli. Ne smijem zaboraviti da smo mi ljudi zemlje i soli. Oni koji za život trebaju i more.

Zajedništvo ruku njega i njegovog oca iz ploda šume sagradile su veličanstvenu napravu, kao njihov morski produžetak. Oruđe i način kako biti na moru, živjeti na moru, spojiti se s morem. Nemoguća ljepota raširila se svuda oko mene. Modrina mora uokvirena tamno sivim oblacima koje bura rastjeruje kao dijete dok se igra u pijesku naizmjenice stvarajući i rušeći izmišljene gradove. Bijeli brodovi, uži, širi, nježniji i robusniji. Tamne siluete gnjuraca i galebova. Mir.

Bura ziba brod. Kao kolijevku. Lijevo, desno. Jednolično, ritmično gibanje uvodi u taj morski svijet pripremajući te nježno za nemilosrdne dubine kojih tada nisi ni svjestan. U trenutku kada se tijelo predaje prirodi, kada ga hladnoća usredotoči na svaku najmanju sliku ljepote oko njega, kada ga ritmično gibanje uglazbljeno zvonkim glasanjem jarbola i lepetom tendi i zastavica uspava, osjetila sam se sasvim sama. Kao Pale sam na svijetu. Potpuno lišena predaka i potomaka. Apsolutno i savršeno sama. Nikoga u blizini, samo brod, ja i priroda. Nigdje nikoga.

Osjećaj zastrašujuće snage i dojmljivosti prelio se cijelim mojim tijelom. Sama, a dovoljna. Potpuna. Mirna. Kulisa mora koja okružuje tu samoću ne straši. Ona je hrabri, upotpunjuje, izazivajući da se oslobodiš još i više i da uroniš u dubine bez nepotrebnog straha.

Prilagodi se! I ja se prilagođavam veličanstvu mora, kao i On, kao i tisuće i tisuće onih prije i poslije njega koji plove i s morem žive. Dobijam koru, kao ovaj brod na kojem sjedim; koru ojačanu morskom travom i školjkama. Svi koji žive s morem dobiju koru. Ona ih štiti, ali i odvaja. Ona ih mijenja, ali i nadograđuje.

Tako okorena promislila sam tada kako samoća nije nimalo strašna, kako je majčinski topla i čudesno lijepa. Umirujuća. No isto tako sam promislila kako je laž da se rodiš sam. Barem je jedna osoba s tobom kada se rađaš. Barem jedna. Tako i kroz život. Nikada nismo uvijek sami.

Susjedni brod ima barba Srećko, znam da ga uvijek mogu zvati ako zatrebam. Ne moram sve oko broda znati, ne moram uvijek biti spremna, ne moram. On će pomoći. Ako njega nema, onda bi sigurno pomogao bilo tko iz lučice koga bi zatražila za pomoć.

Tako i On, moj pomorac. Otišao je sam, ali sam neće biti. Netko je do njega sjedio u avionu, netko će do njega biti u kabini, netko će s njim biti na brodu, netko će biti u drugim brodovima razasutima po oceanima poput zvijezda na noćnom nebu. Iako sam kada zatvori vrata svoje kabine, nikada neće biti sam. I kao u pjesmi, oni koji plove zajedno će gristi u rizik, hladne glave, on(i) na oceanu, na moru, u ljusci. I svi ti ljudi koji njega, koji nas, okružuju na našim rastancima, naposlijetku postanu dio naše priče, našeg puta, dijeleći s nama trenutke koji su možda izazovniji i potresniji nego oni svakidašnji i time se spajaju u neraskidivost našeg bića. Prijatelj koji je obitelj. Obitelj koja je dom.

Čini li brod njegov brodograditelj ili svi oni koji ga koriste, koji njime upravljaju, koji ga popravljaju, koji ga prate dok ga iščekuju, koji ga vole malo više i oni koji ga vole malo manje? Čine li brod oni koji na njemu plove ili oni koji ih doma čekaju? Činim li ja ovaj brod na kojem sjedim, trebam li ga voziti da bih mu postala dijelom ili je on već sastavni dio mene?

Moja kora.

Enna Kovač

Pod morem otkrivene nove tajne Salone i Spaladiuma

redakcija

09.01.2022.

arheologija-split — Foto: Screenshot HRT

Nastavljeno je istraživanje antičke luke u podmorju splitskog Spinuta. Muljem i morem nije prekriveno samo pristanište koje je postojalo od 2. stoljeća.

Podmorje oko Splita prepuno je arheološkog blaga iz doba staroga Rima. Ronilački klub Mornar prvi je u Hrvatskoj koji je u suradnji s arheolozima svoje znanje i iskustvo darovao povijesti dvaju gradova: Salone i Splita, piše HRT.

Cijeli vikend ronioci su proveli pod morem na splitskom Poljudu. Posla je mnogo. Svjedoci postojanja davne, visoko razvijene civilizacije leže pod morem gotovo 2000 godina.

Ronioci su pod morem otkrili veliki kameni nasip poduprt nizom drvenih pilona i dvoredih oplata. Na oblačno svjetlo dana zatim su iznijeli arheološke nalaze iz rimskog vremena. Pretpostavka je da je tu bilo pristanište za antičke objekte na području Poljuda i šireg područja Dioklecijanova Spaladiuma.

Izranjanje starog blaga budnim okom prati Neno Rokov, veliki entuzijast koji roni od malih nogu. Uz poljudski, do sada je otkrio niz podmorskih lokaliteta u zaljevu – u Spinutu, Gusaru, Sućurcu, na Pantanu. Sve je to, kaže, jedan veliki nalaz.

Salona je u svom zenitu bila centar provincije Dalmacije. Tik do nje – carska palača. Trebalo je imperatora i stanovnike opskrbiti hranom, građevnim materijalom, svime onime čega nije bilo dovoljno na tom području, govori Neno. Dodaje da je u to vrijeme obala bila niža 2 metra pa su se radili gatovi na pilonima koji su se nasipali kamenjem.

I trebalo je napraviti neki gat, pristanište. Pa su zabijali pilone i gatove pravili od dasaka i nasipali kamenjem, dodaje.

Danas je 15 naših članova na lokaciji ispred Veslačkog kluba Mornar koji nas podupiru i možda je jedna od najvažnijih stvari što će danas članovi dobiti znanja o arheologiji, kaže Ante Mladinić, predsjednik Podvodno istraživačkog kluba Mornar.

Pioniri podvodne arheologije steći će znanja i sudjelovati i u nastavku istraživanja na ovome području koja se provode u sklopu projekta “Tragom plovnih puta cara Dioklecijana”, a obuhvaća nekoliko lokaliteta. Sufinancira ga Splitsko-dalmatinska županija putem projekta “Pomorsko je dobro” kojim se istražuje i valorizira podvodna kulturna baština županije.

Sama svrha projekta, dodaje Mladinić, jest shvatiti kako su antičke plovne rute funkcionirale. One su obojene u ‘ruho Dioklecijana’, ali ovo je bilo područje nastanjeno od najstarijih vremena, tako da kroz cijeli Kaštelanski zaljev postoje slične strukture.

Doba gradnje nasipa, njegove dimenzije i svrhu – odredit će struka. Dijelovi pilona uskoro odlaze na analizu. Istraživanja su tek počela pa se arheolozi i ronioci raduju povijesnim podmorskim iznenađenjima koja ih čekaju.

‘Hans Schmidt’ leži uspravan u podmorju kod Pule gotovo posve neoštećen

redakcija

09.01.2022.

olupina hans schmidt — Foto: The Old Diver Facebook

Prije dvadesetak godina ronioci su na otvorenom moru zapadno od Pule pronašli olupinu velikog teretnog parobroda čeličnog trupa. Pramčani dio bio je jako oštećen pa je ukazivalo da je brod stradao nailaskom na minu ili su ga bombardirali avioni, piše HRT.

Dugo se vremena mislilo da se brod zove ISTRA, no kasnije se ispostavilo da je riječ o njemačkom parobrodu HANS SCHMIDT koji je bio rekviriran za potrebe talijanske ratne mornarice.

Zna se da je izgrađen u Nizozemskoj 1919. u vrijeme kad su parobrodi naveliko istisnuli jedrenjake i prvotno se zvao Albireo. 1939. prodan je u Njemačku Heinrichu Schmidtu iz Flensburga koji ga je preimenovao u HANS SCHMIDT. Potonuo je 24. siječnja 1943. godine, dakle prije gotovo 79 godina.

Danas leži na dubini od 30 do 40 metara u uspravnom položaju, a njegov čelični trup je uglavnom posve neoštećen izuzev pramčanog dijela koji je tako rastrgan da je pramac skoro potonuo odvojen od ostatka broda.

“Prednji jarbol je srušen i leži pokraj broda, dok krmeni jarbol leži uzdužno po palubi. Mina je eksplodirala u visini prednjih skladišta oštetivši brod toliko da je sigurno potonuo u roku od nekoliko minuta.”

“Na svim dijelovima broda ima mnogo ostataka starih mreža koje su još davno izgubili kočari pa se zavlačenje u unutrašnjost broda ne preporuča. Vidljivost zna biti loša posebno u ljetnim mjesecima kad, zbog nanosa velikih količina mulja rijeke Po u tršćanski zaljev, nastaje polako taloženje, dok se u zimskim mjesecima se zna dogoditi i dobar dan kad se potonuli brod vidi čak sa 15 metara udaljenosti, ali to je u istarskim vodama uvijek promjenjivo i nepredvidivo,” kaže HRT-ov vodič kroz podmorje Danijel Frka.

VIDEO: Eksplozija na tankeru Betelgeuse kraj obale Irske – 1979.

09.01.2022.

Osmog siječnja 1979. godine eksplodirao je pokraj irske obale tanker Betelgeuse. Nesreća se dogodila na jugozapadu Irske, pokraj otoka Whiddy, gdje se vršio iskrcaj nafte s tankera. Betelgeuse je pripadao francuskoj naftnoj kompaniji Total S.A., jednoj od najvećih naftnih kompanija na svijetu uopće, piše Povijest.hr.

U eksploziji i požaru stradalo je 50 ljudi, od čega su bila 42 francuska državljanina, 7 irskih i jedan britanski. Naknadno je stradao i jedan nizozemski ronilac. Pronađeni su, nažalost, ostaci samo 27 tijela poginulih.

Tanker Betelgeuse isplovio je iz Saudijske Arabije u studenom prethodne godine nakrcan naftom. Kad je došao do irske obale započeto je iskrcavanje nafte. Za 114.000 tona očekivano je bilo vrijeme iskrcavanja od 36 sati.

Rano ujutro navedenog dana središnji dio tankera eksplodirao je, a velika količina neiskrcane nafte zapalila se. Eksplozija je bila toliko jaka da je, po svemu sudeći, na mjestu usmrtila svu posadu broda, premda nisu pronađena sva tijela.

Pretpostavlja se da je do eksplozije došlo kad se trup tankera izobličio zbog nejednakog rasporeda tereta. Zbog naprezanja vjerojatno su popucali neki od tankova na brodu, pa su iz njih izašla zapaljiva isparavanja i zapalila se. To je vjerojatno uzrokovalo eksploziju i velik požar na bazi preostale nafte.

Unatoč praznovjerju, žene su imale aktivnu i neophodnu ulogu u pomorstvu

redakcija

08.01.2022.

zene-u-pomorstvu-brodiona — Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Zanimljiva izložba u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu – održana u sklopu 41. Splitskog salona, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split – bacila je novo svjetlo na jednu od tema koje su stoljećima bile obavijene mrakom i/li su predstavljale tabu; donosi li žena na brodu nesreću, ima li profesija “moreplovka” uopće budućnost?

Iako žene i danas, kad ih se više ne baca u more uoči oluje (kao na srednjovjekovnim lađama), u svjetlu rodne ravnopravnosti koje su nam puna usta, čine tek zanemariv postotak u ukupnoj kadrovskoj slici te “profesije sa sedam kora”, čini se da vrijeme radi za njih, za nas, piše Otvoreno more.

Nas žene, takozvani slabiji (ili ljepši) spol, a dvije žene, multimedijalne umjetnice okosnice su i ove intrigantne izložbe koja će nakon Splita nastaviti svoja ukazanja drugamo, najavljuje Matea Šabić Sabljić, uz Nadiju Mustapić jedna od dviju žena u umjetnosti, ali i – brodogradnji.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Naime, upravo je Šabić Sabljić svojom umjetničkom intervencijom naziva “Brodi/Ona” u stalni postav HPMS-a odaslala poruku koja podsjeća ne samo na ulogu žene u pomorskoj povijesti, nego i podsjeća na pojedinačne biografije žena na moru, junakinja koje su svojim radom i djelovanjem pomicale granice i dokazivale ravnopravnost. Ponekad se čak i prerušavale u muškarce kako bi preživjele…

Nadija Mustapić se, pak, predstavila videoinstalacijom naziva “Volim li svoj posao?”, koja se također uklopila u ovu priču, no valja napomenuti da svaka od njih može funkcionirati neovisna jedna o drugoj.

– Izložila sam šest brodica uklopljenih u stalni postav muzeja, u kontekst pomorske povijesti i njezinih artefakata koji svjedoče da tu – dominiraju muškarci – navodi Šabić Sabljić.

– Pretpostavljalo se da su istraživači, pomorci i pomorski trgovci muškarci; kad su u pitanju morski poslovi, mjesto žene bilo je sigurno kod kuće. No ženski dnevnici i novine otkrivaju sasvim drukčiju priču. Od dana mitova i praznovjerja do modernog doba dokumentiranih činjenica, žene su imale aktivnu – zapravo neophodnu – ulogu u pomorstvu.

Žene su svojim radom u lučkim gradovima, prerušene u mornare na jedrenjacima i kao vješte pomoćnice supruga trgovaca i ribolovaca, imale dramatičan utjecaj na pomorski svijet i gospodarstvo.

U prošlom stoljeću žene nisu samo s ponosom služile mornaricama i trgovačkim lukama svijeta, već su sudjelovale i u istraživanju mora i izazovima oceana, poput Američkog kupa – aktivnosti koja utjelovljuje vjekovni napor čovječanstva da ovlada morem! – podsjeća umjetnica.

Doista, pristup brodu ženama kroz povijest nije bio naklonjen, čak je često bio i zabranjivan. Poznato je praznovjerje poput “žena je nesreća na brodu” te činjenice da im je bilo zabranjeno ploviti, a kamoli graditi brodove.

Utoliko je veličanstvenija, da tako kažemo, priča svih tih malobrojnih (u odnosu na muške kolege) žena u pomorstvu, žena kojima je i akademska umjetnica Šabić Sabljić posvetila svoj opus brodica, te biografskih kartica na kojima je radila – godinama!

– Od 2018. gradim brodice u svom studiju “RADI/ONA”, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog kreiram, tj. gradim, funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu pomorskim junakinjama – sažima umjetnica Šabić Sabljić.

Uz tu malu, moćnu flotu (koja doista plovi), dakle, izloženo je i 60 oznaka – muzeoloških tablica ispisanih sa 60 stvarnih žena kroz povijest pomorstva, njihovim imenom, prezimenom i kratkim opisom.

To je pokušaj da se “napravi mjesta” za žene u povijesti pomorstva, ukazujući na zanimljivost njihova djelovanja i čineći vidljivim njihovu prisutnost. Tablice su kolaž prikupljenih informacija, smještanje aktera u svojevrsni “timeline” pomorstva, ukazuju na “junakinje” svog vremena koje nisu zastupljene sustavno kao dio povijesti, ali ipak njihova iznimnost i zanimljivost je ostala zapisana uglavnom u vidu novinskih članaka, dnevničkih zapisa ili objavljenih memoara.

Galeriju žena kronološki otvara “gusarska kraljica” Teuta, koja je upravljala gusarskim flotama još u 3. stoljeću prije Krista, zastupljena je i vlasnica brodogradilišta Slava Lunardova iz Trogira (13. stoljeće), suvlasnica škvera zajedno sa svojim ocem kalafatom – majstorom Lunardom, pa Mandaljena Đurova, brodarica iz Mokošice, koja se spominje u spisima iz 1644. kao jedna od onih koja je prevozila putnike na drugu obalu Mokošice čak i po najgorem vremenu.

Nisu sve pomorkinje Hrvatice; tu je i piratica s Kariba Bonny Anne, pa Mary Read (Irska i Engleska), obje osuđene za piratstvo. Sudjelovale su u borbama zajedno s muškarcima (prerušene u muškarce), a guverner Rogers ih je imenovao u potjernici!

Svoje mjesto našle su i botaničarka Jeanne Baret (18. stoljeće), “prerušena brodograditeljica” Mary Lacy, prva žena koja se školovala kao šegrt za brodograditelja (također prerušena u muškarca) 1763. godine te položila majstorski ispit, dobivši službenu dozvolu za gradnju brodova 1770. u Engleskoj. Gradila je brodove cijelo vrijeme prerušena u muškarca, ostvarivši i službenu mirovinu. Izdvajamo još i hrabru svjetioničarku Idu Lewis (19. stoljeće), koja je spasila najmanje 25 ljudi od utapanja!

Umjetnica Šabić Sabljić svojim je postavom podsjetila, među ostalima, i na lik “Cicibele s Matejuške”, Dujku Bašić (1877. – 1937.), iz Splita, koja je sa svojim suprugom Rokom i psom Belinom živjela na leutu više od 30 godina, a mnogima je već poznata iz pjesama, monodrama i sa starih fotografija.

Iz recentne povijesti svoje mjesto dobile su Prva žena “Jadrolinije” Marica Njegovan (1976.), zapovjednica Vera Zec (“Barba Vera”), profesorica Lena Lozić iz Pomorske škole, Petra Prosenica, Ivana Jeličić, Vesna Klipa i druge žene koje su – premda živuće – već ušle u povijest.

– Smještajući ih na zidove muzeja i tako im barem privremeno dajući vidljivost i mjesto u službenoj povijesti pomorstva, pokazujemo da je povijest puno šira od “dogovorene”. Na svima nama je da implementiramo ravnopravnost na svim područjima, te izgradimo budućnost u sinergiji čovjeka i čovjeka te čovjeka i prirode. A brod je u tom kontekstu: mjesto, susret, sloboda i putovanje kroz prostor – u ovom slučaju i vrijeme. Svijet je sažet u brod, kozmos sažet u sjemenku-brod – zaokružila je umjetnica Šabić Sabljić za Otvoreno more.

LNG terminal u Omišlju: “Uspješna prva godina rada, pokrili smo gotovo 50 posto domaće potrošnje”

redakcija

08.01.2022.

Terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju počeo je s radom prije godinu dana. Prvu godinu rada terminala obilježio je stopostotni zakup kapaciteta, ali i preusmjeravanje brodova s plinom na azijska tržišta u prvom kvartalu prošle godine, kao i zategnuti odnosi s lokalnom zajednicom na samom početku rada terminala, piše Novi list

Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska koja upravlja terminalom u Omišlju, u intervjuu za Novi list, prvu godinu poslovanja ocjenjuje uspješnom.

“Vjerujem kako smo ispunili sva očekivanja. U prvoj godini poslovanja uspješno je obavljeno 19 operacija prekrcaja plina s brodova, čime je na terminal dostavljeno oko 2,5 milijuna kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina, te smo isporučili oko milijardu i šesto milijuna kubičnih metara prirodnog plina u transportni sustav.”

“To znači da smo, putem terminala, opskrbljivali oko pedeset posto tržišta u Republici Hrvatskoj.”

Otkud tolika razlika između zakupljenih kapaciteta i ostvarenog prometa, znamo da je zakupljen praktički stopostotni kapacitet terminala, od gotovo 2,6 milijardi kubičnih metara plina, a terminal je u sustav isporučio 1,6 milijardi?

– Ta je razlika prvenstveno posljedica poremećaja na tržištu ukapljenog prirodnog plina u prvom kvartalu 2021. godine, kada su, zbog visokih cijena plina brodovi s ukapljenim plinom preusmjeravani na azijska tržišta.

Zbog toga u veljači uopće nismo isporučivali plin u sustav, ali su se dolasci brodova od ožujka nadalje stabilizirali, tako da imamo stabilan tempo dolazaka brodova s teretom svaka dva tjedna. Uz to, tijekom godine smo imali prekide u radu od ukupno tri tjedna, zbog poslova redovnog godišnjeg održavanja.

LNG Hrvatska ima ugovore po takozvanom sistemu puno za prazno, pri čemu zakupci kapaciteta plaćaju ugovorene kapacitete ponovnog uplinjavanja, bez obzira na to koliko su zakupljenog kapaciteta iskoristili.

Možemo li i ove zime očekivati ponavljanje situacije u kojoj će se brodovi s plinom preusmjeravati na azijska tržišta?

– Ne vjerujem. Trenutno situacija nije kao prošlogodišnja, odnosno plin u Aziji nije višestruko skuplji nego u Europi. S obzirom na takvu situaciju, mislim da trgovcima nije isplativo preusmjeravati brodove u Aziju.

Navodite da je plinom iz terminala bilo pokriveno ukupno pola domaće potrošnje. INA i HEP zakupili su znatno manje kapaciteta od toga, a očekivalo se da će strani zakupci plin s terminala uglavnom transportirati na mađarsko i druga okolna tržišta. Kako je većina plina ipak završila na hrvatskom tržištu?

– U nekim situacijama, ovisno o Plinacrou, zakupci su plin fizički izvozili u Mađarsku. Kad kažemo kako opskrbljujemo polovinu domaćeg tržišta, pritom pretpostavljamo da ono troši oko 2,8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje, od čega je oko 20 posto iz domaće proizvodnje, deset posto je uvoz iz Mađarske, dio se uvozi iz Slovenije, dio je bio uskladišten – sav ostali plin u prošloj godini dolazio je iz terminala.

Plinom s terminala se prvenstveno opskrbljuje hrvatsko tržište koje je definitivno imalo koristi od gradnje terminala za ukapljeni prirodni plin, za koji vjerujem da će još dugi niz godina biti tranzicijski energent te da će pomagati u nastojanjima Europske unije da se smanji potrošnja fosilnih goriva, poglavito ugljena.

Ide li vama i drugim LNG terminalima na ruku situacija s opskrbom plina u Europi gdje ruski Gazprom smanjuje isporuke u odnosu na prethodne godine?

– Mi ne govorimo o kalendarskim, nego o plinskim godinama. Ako gledamo od 1. listopada 2021., do 30. rujna 2022. godine, imamo plan dolazaka, po kojemu očekujemo dolazak dvadeset i četiri broda. To je otprilike 2,1 milijarda kubičnih metara prirodnog plina. Naša je prednost to što smo povijesno promijenili tokove plina na ovim prostorima.

Do sad je plin u Hrvatsku, ako izuzmemo proizvodnju s domaćih plinskih polja, mogao stići jedino plinovodom iz Mađarske ili Slovenije.

A sada, na 19 brodova, koliko ih je u 2021. uplovilo na terminal, tereti su stizali iz SAD-a, Katara, Nigerije, Belgije, Francuske, Trinidada i Tobaga te iz Egipta. Dakle imamo mogućnost dobave plina iz zaista velikog broja izvora, što znači da ne bismo trebali imati problema s opskrbom, u slučaju da transport plinovodima zakaže.

U prošloj godini povuklo se i pitanje sigurnosne zaštite terminala, naime, aktivisti Greenpeacea uspjeli su se s mora sasvim približiti brodu i ispisati poruke na oplati broda. Znači li to da se na jednak način brodu bilo kada mogu približiti i neki drugi ljudi, s moguće puno opasnijim namjerama?

– Ne, ne može se bilo tko približiti brodu. Nakon tog događaja dodatno smo pojačali mjere sigurnosti s morske strane. Terminal ima sigurnosni plan i plan postupanja. Zapovjednik i posada odradili su sve što je trebalo u toj konkretnoj situaciji.

Kakva je kadrovska i tehnološka situacija na samom terminalu. Je li u ovih godinu dana bilo značajnijih tehnoloških i tehničkih problema i kako stojite s radnom snagom, koliko je ljudi u ovom trenutku ukupno zaposleno na terminalu?

– Imamo dovoljno kadra, a u ovih godinu dana svi smo jako puno naučili, kako u tehničkom tako i u komercijalnom dijelu poslovanja tako da smo kadrovski više nego dobro pokriveni.

Tvrtka LNG Hrvatska zapošljava ukupno 25 ljudi, a na samom FSRU (plutajuća jedinica za skladištenje i uplinjavanje, op.a.) brodu LNG Croatia u prosjeku imamo dvije posade, od po trideset ljudi, što je još šezdeset zaposlenih. Tehničkih problema, barem značajnijih, u prošloj godini nije bilo.

Marinko Glavan

Cijeli intervju možete pročitati <<ovdje>>.

1...380381382...511 Page 381 of 511

Kapetan Aron Baretić – ABe: “Pomorac sam jer mi je to u krvi!”

Treća ste generacija pomoraca u obitelji. Zasigurno je to utjecalo na Vaš odabir karijere, no što je u tom odabiru presudilo?

Jeste li tijekom kadeture mogli zamisliti da ćete jednoga dana postati zapovjednik? Koji je bio prvi brod kojim ste zapovijedali?

Plovite više od 30 godina, a u to vrijeme posjetili ste brojne svjetske luke. Koja mora i luke su Vam ostali u lijepom sjećanju, a koja iskustva biste najradije zaboravili?

Jeste li imali bliskih susreta s piratima? Kako je to završilo?

Koje su po Vašem mišljenju prednosti i mane pomoračkog zanimanja? Mislite li da je drugačije pomorcima sada i prije 10-20 (ili više) godina?

S obzirom da je u Vašoj obitelji zanimanje pomorca postalo već obiteljska tradicija, vrlo dobro znate kako odvojenost utječe na samog pomorca, kao i na njegovu obitelj. Kako se Vi i Vaša obitelj nosite s činjenicom da ste mjesecima daleko od doma?

Vaš sin je također odlučio postati pomorac. Odobravate li njegovu odluku s obzirom da i sami znate kakav je ‘kruh’ pomoraca?

Imali smo čast upoznati gotovo cijelu Vašu obitelj. Nismo mogli ne primijetiti poglede pune ljubavi koje ste razmjenjivali Vi i Vaša draga supruga Goga. Možete li otkriti tajnu uspjeha u ljubavi i braku s obzirom na čestu i dugotrajnu razdvojenost? Što biste poručili mladim parovima?

U slobodno vrijeme bavite se pisanjem poezije i proze, odnosno autobiografskih priča. Doživljavate li sebe prvenstveno kao pomorca ili kao pjesnika?

Što biste poručili mladim ljudima koji se tek odlučuju na pomoračku karijeru?

Ana Čeović, mlada dizajnerica brodova, osvojila prestižnu nagradu za dizajn polarne jahte!

SAD postao vodeći izvoznik LNG-a, dio plina stigao i u Hrvatsku

Američki LNG u Hrvatskoj

Velika kašnjenja: Vrijeme potrebno za prijevoz kontejnera se udvostručilo

Rastanci vode u zajedništvo

Pod morem otkrivene nove tajne Salone i Spaladiuma

‘Hans Schmidt’ leži uspravan u podmorju kod Pule gotovo posve neoštećen

VIDEO: Eksplozija na tankeru Betelgeuse kraj obale Irske – 1979.

Unatoč praznovjerju, žene su imale aktivnu i neophodnu ulogu u pomorstvu

LNG terminal u Omišlju: “Uspješna prva godina rada, pokrili smo gotovo 50 posto domaće potrošnje”

Otkud tolika razlika između zakupljenih kapaciteta i ostvarenog prometa, znamo da je zakupljen praktički stopostotni kapacitet terminala, od gotovo 2,6 milijardi kubičnih metara plina, a terminal je u sustav isporučio 1,6 milijardi?

Možemo li i ove zime očekivati ponavljanje situacije u kojoj će se brodovi s plinom preusmjeravati na azijska tržišta?

Ide li vama i drugim LNG terminalima na ruku situacija s opskrbom plina u Europi gdje ruski Gazprom smanjuje isporuke u odnosu na prethodne godine?

Kakva je kadrovska i tehnološka situacija na samom terminalu. Je li u ovih godinu dana bilo značajnijih tehnoloških i tehničkih problema i kako stojite s radnom snagom, koliko je ljudi u ovom trenutku ukupno zaposleno na terminalu?

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

CV Predložak

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

POPULAR CATEGORY

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/white-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

Treća ste generacija pomoraca u obitelji. Zasigurno je to utjecalo na Vaš odabir karijere, no što je u tom odabiru presudilo?

Jeste li tijekom kadeture mogli zamisliti da ćete jednoga dana postati zapovjednik? Koji je bio prvi brod kojim ste zapovijedali?

Plovite više od 30 godina, a u to vrijeme posjetili ste brojne svjetske luke. Koja mora i luke su Vam ostali u lijepom sjećanju, a koja iskustva biste najradije zaboravili?

Jeste li imali bliskih susreta s piratima? Kako je to završilo?

Koje su po Vašem mišljenju prednosti i mane pomoračkog zanimanja? Mislite li da je drugačije pomorcima sada i prije 10-20 (ili više) godina?

S obzirom da je u Vašoj obitelji zanimanje pomorca postalo već obiteljska tradicija, vrlo dobro znate kako odvojenost utječe na samog pomorca, kao i na njegovu obitelj. Kako se Vi i Vaša obitelj nosite s činjenicom da ste mjesecima daleko od doma?

Vaš sin je također odlučio postati pomorac. Odobravate li njegovu odluku s obzirom da i sami znate kakav je ‘kruh’ pomoraca?

Imali smo čast upoznati gotovo cijelu Vašu obitelj. Nismo mogli ne primijetiti poglede pune ljubavi koje ste razmjenjivali Vi i Vaša draga supruga Goga. Možete li otkriti tajnu uspjeha u ljubavi i braku s obzirom na čestu i dugotrajnu razdvojenost? Što biste poručili mladim parovima?

U slobodno vrijeme bavite se pisanjem poezije i proze, odnosno autobiografskih priča. Doživljavate li sebe prvenstveno kao pomorca ili kao pjesnika?

Što biste poručili mladim ljudima koji se tek odlučuju na pomoračku karijeru?

Američki LNG u Hrvatskoj

Otkud tolika razlika između zakupljenih kapaciteta i ostvarenog prometa, znamo da je zakupljen praktički stopostotni kapacitet terminala, od gotovo 2,6 milijardi kubičnih metara plina, a terminal je u sustav isporučio 1,6 milijardi?

Možemo li i ove zime očekivati ponavljanje situacije u kojoj će se brodovi s plinom preusmjeravati na azijska tržišta?

Ide li vama i drugim LNG terminalima na ruku situacija s opskrbom plina u Europi gdje ruski Gazprom smanjuje isporuke u odnosu na prethodne godine?

Kakva je kadrovska i tehnološka situacija na samom terminalu. Je li u ovih godinu dana bilo značajnijih tehnoloških i tehničkih problema i kako stojite s radnom snagom, koliko je ljudi u ovom trenutku ukupno zaposleno na terminalu?

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY