O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 391

Raul Baretić: Ponosan sam što sam četvrta generacija pomoraca u obitelji

0
Raul Baretić pomorac
Foto: Arhiva Baretić/Pomorac.hr

U obitelji mladog gospodina Raula Baretića plovi se već više od stotinu godina. Istim smjerom krenuo je i on. Po završetku fakulteta odradio je kadeturu te se trenutno sprema za buduće izazove koje mu ovaj izabrani put nosi. Detalje o tome kako mu je bilo na kadeturi te koliko mu je pomoglo (ili odmoglo) to što je četvrta generacija pomoraca u obitelji donosimo u nastavku.

Kako si se odlučio za karijeru pomorca? Kako je na to reagirala tvoja obitelj?

Pomorci i pomorački život oduvijek su prisutni u mom životu. Djetinjstvo su mi ispunjavale priče, iskustva i anegdote onih koji plove i njihovih avantura, ali i onih koji ostaju kod kuće i čekaju. Odrastao sam uz priče koje život čine težim, ali i one druge, one lijepe koje mogu osjetiti i razumjeti samo malobrojni ljudi koji se odluče za ovakvo zanimanje.

Jedna od zanimljivih anegdota je da mi je otac, koji plovi već dugi niz godina, u jednom trenutku ,,zabranio” krenuti tim putem. Naravno nije mi to zabranio, nego je to bio topli očinski savjet koji je bio rezultat svih dobrih i loših iskustava, svih razočarenja i svega onoga propuštenoga. Kako je vrijeme odmicalo i kako se situacija na kopnu pogoršavala za tipičnu hrvatsku obitelj, a situacija na moru poboljšavala, tatin savjet je poprimio drugačiju notu. Odluku da upišem pomorski fakultet i odem na more obitelj je primila objeručke i bili su mi ogromna podrška, pogotovo kod prvog odlaska.

Svaki posao ima svoje lijepe i svoje ružne stvari i uvijek ćemo morati nešto žrtvovati da bi nešto dobili zauzvrat. Mi prodajemo našu slobodu da bi bili slobodni.

Zasigurno je na tvoju odluku utjecala činjenica da tvoja obitelj plovi morima već više od stotinu godina. Što za tebe to znači?

Jako sam ponosan što sam četvrta generacija u obitelji koja je krenula ovim putem i što se ljubav prema moru i dugim plovidbama zadržala u obitelji sve do danas.

Nedavno si završio kadeturu. Na kojem brodu si bio? Kako te se dojmila stvarnost u odnosu na teoriju ili tvoje ideje o tome kako bi to moglo izgledati?

Proveo sam dva ugovora, ukupno godinu dana, kao kadet na njemačkoj kompaniji Sloman Neptun. Kadeturu sam odrađivao na brodovima specijaliziranima za prijevoz ulja i kemikalija, brodovima koji su svoja imena dobili po grčkim bogovima, Helios i Herakles. Prvi je prevozio CPP ( clean petroleum products ) i tu sam imao mogućnosti vidjeti par operacija pranja tankova, a drugi je dugi niz godina bio u STS ( ship to ship ) operacijama i služio kao bunker i snabdijevao druge brodove gorivom te je nakon toga ostao prevoziti crni teret gdje sam imao priliku vidjeti operacije grijanja tereta.

Na oba broda sam imao sreće i imao Hrvate na poziciji pumpman-a koji su mi bili voljni pokazati sve što me zanimalo i trpjeli sva moja silna pitanja. Smatram da je u svakom poslu praktičan dio jako bitan te da ga teorija ne može zamijeniti koliko god puta nešto pročitali, a pogotovo u našem poslu. Puno više i kvalitetnije možete naučiti kada nešto obavite samostalno i imate to pod svojim prstima. Nažalost praktičan dio je nešto što nam fali tijekom školovanja. Većinu stvari ćemo vidjeti tek nakon školovanja na fakultetu, a to vodi i do nekih drugih problema kao što je to da ljudi tek tada, nakon diplome dolaze do saznanja da taj posao nije za njih.

Možeš li nam ukratko opisati kako je izgledao tvoj uobičajeni radni dan? Kakve si poslove morao obavljati? Koja su točno bila tvoja zaduženja na brodu?

Moje radno vrijeme, oba ugovora, bilo je četiri sata na palubi i četiri sata na mostu, a odrađivao sam i prekovremene sate s časnicima koji uključuju održavanje i testiranje opreme, raznu papirologiju i slično. Uobičajeno smo radili osam sati na mostu u gvardiji i navigaciji, a dva do tri sata bi provodili na palubi ili nadgrađu u održavanju sigurnosne opreme.

Vikendi su mi bili slobodni, ali sam ih ja radije provodio na mostu. Dva dana provesti u kabini je malo previše i vjerojatno bi poludio, a gledao sam na to kako je ovo jedino vrijeme koje ću provesti kao kadet i moći ispitivati i učiti. Jednom kada dođete kao časnik, imate veliku odgovornost i ipak neke stvari morate znati. Naravno, nije svaki dan bilo novih i zanimljivih situacija za učiti iz njih, ali je sigurno bolje družiti se nego biti potpuno sam.Dva mjeseca (od ukupno šest) proveo sam s drugim, a četiri mjeseca s trećim časnikom, tako sam si organizirao vrijeme i prvi i drugi ugovor.

Foto: arhiva Baretić/Pomorac.hr

Dok sam s drugim časnikom pripremao plan putovanja, održavao i testirao telekomunikacijsku opremu, s trećim časnikom sam provjeravao i održavao sigurnosnu opremu: od aparata i cjevovoda za gašenje požara, pojasa za spašavanje, aparata za disanje, odijela protiv hipotermije, brodica i njihove opreme i slično. Papirologiju, koja je dio njegovog posla, a u to ulaze zapisi o održavanju i priprema papira za dolazak u luku prepustio je meni, a on bi ju nakon toga naravno provjeravao. Njemu sigurno nije teško palo, a meni je to bila dobra praksa za budućnost.
Prednost njegovog posla je to što možete povremeno izaći na palubu i uloviti malo zraka dok radite, dok drugi časnik većinu vremena provodi na mostu.

Operacije ukrcaja i iskrcaja sam provodio većinom u CCR-u ( cargo control roomu) s dežurnim časnikom i vani kao gvardijan kako bi stekao dobar uvid u sve postupke i procedure.

Imao sam sreću što sam imao naše pumpman-e koji bi me uvijek zvali van kako bi mi nešto pokazali i objasnili.

Poznavati sustave cjevovoda i kako nešto radi je uvijek dobra ideja. U operacijama priveza i odveza sam uvijek sudjelovao. Čak mi je pružena prilika da vodim privez i odvez uz nadgledanje časnika što će sigurno pridonijeti tome da jednog dana budem spreman za samostalnu operaciju. Dobro je iskustvo vidjeti razne poslove koji se svakodnevno rade na palubi, od jednostavnijih popravaka i održavanja pa sve do pranja tankova. Ipak kada postanete časnik ćete znati što se događa oko vas i znati reagirati u određenoj situaciji.

Postoji li neki događaj koji te se posebno dojmio za vrijeme kadeture?

U godinu dana provedenih na moru, iskusio sam mnogo zanimljivih događaja koje ću zasigurno pamtiti. Jedan od njih je kada nam je u luci Rouen, gradu koji se nalazi na rijeci Seine, puknuo konop i umalo došlo do ozljede kolege. U toj luci, lučka uprava vam dostavi podatke o visokoj i niskoj vodi, odnosno točno vrijeme na određenom dijelu rijeke kada se može očekivati plimni val koji je snažan i opasan. Operacije ukrcaja i iskrcaja se zaustavljaju, a dvaput dnevno posada izlazi na pramac i krmu kako bi se pripremili na nadolazeći val. Uz silno komešanje tijekom čekanja, mali trenutak nepažnje doveo je do toga da je konop puknuo par centimetara ispred lica jednog od kormilara.

Srećom do ozbiljnijih posljedica nije došlo, a to je svakako bila dobra lekcija da uvijek treba biti oprezan i korak ispred. Zamijenili smo puknuti konop i nastavili s operacijom.

Razgovarajući s drugim kolegama kadetima, koliko je tebi pomoglo to što si četvrta generacija pomoraca u obitelji (a koliko ti je to odmoglo)?

S obzirom na to da sam odrastao uz taj posao, imao sam predodžbu o tome kako će svi ti silni odlasci i dolasci izgledati, ali i na kakve bi situacije mogao naići.

Ona lošija strana toga je da vas ljudi vide kao dijete pomorca i vide osobu kojoj je sve u životu poklonjeno bez truda.

Naravno, svatko dobije priliku dokazati i pokazati kakav je, neovisno o stereotipima i zamišljenim predodžbama, a to može na kraju biti jako motivirajuće. Očekivanja ljudi da opravdate svoje prezime i izazovi koji idu uz to vam mogu samo pomoći da postanete kvalitetniji i razvijate se poslovno. Kažu da se trebamo okružiti ljudima koji su bolji od nas i koji nas stalno stimuliraju da bi postali bolji nego što jesmo.

Koje su ti ambicije i želje za buduću karijeru?

Nadam se da ću ostati u ovoj profesiji i da ću s vremenom napredovati do Senior časnika te biti osoba čije se profesionalno mišljenje cijeni i kojoj se ljudi mogu obratiti za pomoć i savjet. Naravno sve je to bonus i najbitnija stepenica za sada je biti dobar treći časnik, sve ostalo će doći pomalo i u svoje vrijeme.

Kakav je bio osjećaj vratiti se doma nakon odrađene kadeture?

Odlazak na brod je nešto posebno, drugačije, pogotovo prvi odlazak u nepoznato. Pokušavate razmišljati kako će to proći u treptaju, kako su tih 2 ugovora po 6 mjeseci ( tako većinom bude za kadete ) samo jedna mala pobjeda u vašem životu, samo mala stepenica u dugačkom nizu koji vas samo čeka i kako taj dio profesionalnog sazrijevanja morate proći kao i svatko drugi. Obitelj, djevojku i prijatelje ostavljate doma i kada se vratite će biti kao da nikada i niste otišli, jer naposljetku kako su ljudi u prošlosti održavali odnose, sa svim tim dugim rastancima, samo s pismima kao način komuniciranja, nisu baš imali savršene uvjete, a nekako su uspjeli. Čuo sam od tate kako je znao reći i to mi se urezalo u sjećanje:

,,Možda se ipak isplati otići, samo kako bi se na kraju vratili i iskusili sve te silne emocije povratka“.

Foto: arhiva Baretić/Pomorac.hr

Zagrliti sve te bliske ljude koji su vam falili, voziti se cestama po noći kada nema nikoga ili sjesti na travicu s kavom u parku u susjedstvu nakon tog silnog vremena. Mislim da se ljudi koji se odluče za ovaj posao nauče veseliti onim malim i jednostavnim stvarima na koje možda neki nikada ne bi ni primijetili da postoje, a to je jedna od stvari koja mi se jako sviđa u mojem poslu.

Je li na brodu bilo ženskih članova posade? Što misliš o ženama pomorcima?

U vrijeme dok sam ja bio na brodovima, nije bilo ženskih članova posade, ali znam da ih je u prijašnje vrijeme bilo. Nekolicina kadetkinja i jedna kolegica koja je došla do pozicije Chief Officer-a te nedugo nakon toga odlučila promijeniti kompaniju i otići na kruzere. Nisam ih imao prilike upoznati, ali su ostale na dobrom glasu.
Nemam ništa protiv toga i mislim da mogu donijeti malo osvježenja i razbiti monotoniju u, dugo vremena, muškom poslu.
Mislim da mogu pružiti jednaku kvalitetu kao i svaki drugi muškarac, ali i da to zahtijeva određenu razinu hrabrosti i odlučnosti s njihove strane, te da će imati drugačije izazove na svom putu do vrha ljestvice.

Imaš li neku poruku ili savjet koji bi poslao kolegama i apsolventima s pomorskih fakulteta koji tek trebaju pronaći prvi ukrcaj?

Kadetura može biti uzbudljiva, zastrašujuća, novo iskustvo koje te može promijeniti. U svakom slučaju treba ući u to bez očekivanja i treba to shvatiti kao profesionalno sazrijevanje, koja god situacija ili događaj nas dočeka. Odlazimo na nju zbog stjecanja znanja i iskustva, a ne zbog novaca i to bi trebalo biti prioritet. Naravno, financijska situacija je veliki pokretač odlaska na more, ali prvi korak je upijati i gledati sve na brodu, pogotovo ako imamo sreće i imamo dobre ljude koji su voljni pomoći i usmjeriti nas.

Na kraju, znanje koje steknemo nam nitko ne može oduzeti.

Foto: arhiva Baretić/Pomorac.hr

Pogledajte kako izgleda električna budućnost Formule 1

0
električna formula
Foto: FIA/Novi List

Formula E i svjetska automobilska federacija (FIA) prošlog su tjedna podijelili prvi pogled na potpuno električni trkaći automobil treće generacije koji prema teaser fotografijama izgleda kao nešto čega bi se rado dočepao i sam Batman. Kako kaže i predsjednik FIA-e Jean Todt, prilikom dizajniranja Gen3 u fokusu su bile „visoke performanse, efikasnost i održivost“, a predstavljen je ekskluzivnoj skupini proizvođača Formule E, timova, vozača i partnera u Valenciji gdje je u tijeku predsezonsko testiranje za osmu sezonu ABB FIA Svjetskog prvenstva Formule E, koja počinje u siječnju; piše Novi List

“FIA-ini timovi zajedno s Formulom E, od pokretanja klase prije osam sezona, neumorno nastoje potaknuti inovacije i daljnji razvoj održive mobilnosti. Ne sumnjam da će ovaj novi jednosjed podići Formulu E na sljedeću razinu.” – rekao je legendarni Todt, kojeg najviše pamtimo po vođenju Ferrarijevog Formula 1 tipa u vrijeme vladavine Michaela Schumachera.

Prema fotografijama GEN3, iako su se autori potrudili da ne otkriju baš sve i slikali bolid uz vrlo malo svjetla,  izgleda impresivno, a odmah u oko upadaju agresivne i futurističke linije te efektna rasvjeta. Iz FIA-e kažu kako će ovo biti energetski najefikasniji trkaći automobil ikada, jer će se barem 40 posto sve energije korištene tijekom utrke proizvesti iz regenerativnog kočenja. Zbog primjene ove tehnologije, bit će to i prva formula ikada bez hidrauličkog sustava kočenja na stražnjoj osovini. Njegovu će ulogu preuzeti regenerativno kočenje snage 250 kW sprijeda te 350 kW straga što je više nego dvostruko od regenerativne sposobnosti prethodnog modela (Gen2).

GEN3 „ispod haube“ ima elektromotor snage 470 KS, s mogućnošću razvijanja najviše brzine od 320 km/h. Elektromotori će biti deklarirani na 90 posto energetske efikasnosti, u usporedbi s oko 40% kod onih na fosilna goriva, a odnos snage i mase bit će mu dvostruko bolji nego kod usporedivog motora s unutarnjim izgaranjem iste snage. Sami bolidi će biti lakši, manji i agilniji od postojećih što će omogućiti i napetije utrkivanje.

Kako je cijela klasa Formule E posvećena održivosti, tako će Gen3 i u tom području donijeti napredak. Proizvodnja i korištenje bolida generirat će neto nulte emisije ugljika kao i do sada, uz dodatak recikliranja njihovih dijelova – ugljičnih vlakana, guma i baterija – nakon kraja životnog vijeka. Gume će biti izrađene od komponenata koje će sadržavati 26 posto održivih materijala.

– Prilikom dizajna automobila Gen3, bili smo odlučni pokazati da visoke performanse, učinkovitost i održivost mogu koegzistirati bez kompromisa. Zajedno s FIA-om, napravili smo najučinkovitiji i održiv trkaći automobil visokih performansi na svijetu. Gen3 je naš najbrži, najlakši, najsnažniji i učinkovitiji trkaći automobil do sada i veselimo se što ćemo svjedočiti kako inspirira i uzbuđuje sljedeću generaciju obožavatelja motosporta u gradovima diljem svijeta – naglasio je Jamie Reigle, izvršni direktor Formule E.

Prema najavama, timovi će prve bolide dobiti na testiranje već na proljeće sljedeće godine, a plan je da ih se u natjecanje uključi od devete sezone Formule E, koja će se odvijati krajem 2022. i početkom 2023. godine.

VIDEO: PEARL HARBOUR – junački otpor

0
pearl harbour
Foto: YT screenshot

Drugi svjetski rat ostat će zapamćen po brojnim herojskim djelima i samopožrtvovnosti koje su pokazali mornari, pripadnici zračnih snaga i civili koji su se borili ne čekajući zapovijed. Ti odvažni ljudi pokazali su neizmjernu hrabrost gledajući smrti u oči i sve svoje sunarodnjake ispunili ponosom.

Ovo je priča o tome kako je napad na Pearl Harbor promijenio tijek povijesti:

VIDEO: Napad na Pearl Harbour i žrtva Petra Herceg Tomića

0
Pearl Harbour
Foto: Povijest.hr

Među prvim žrtvama iznenadnog japanskog napada na Pearl Harbour 7. prosinca 1941. godine, kojim je počeo Drugi svjetski rat na Pacifiku, bio američki bojni brod Utah. Pogođen s dva torpeda, naglo se počeo prevrtati, a samo je hrabrost i požrtvovnost šefa stroja, časničkog namjesnika Petra Tomicha, spriječila eksploziju kotlova i veće žrtve među posadom.

Po cijenu vlastitog života Petar Herceg Tomić spasio je posadu od sigurne smrti.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: O Hrvatu koji je postao heroj Pearl Harboura snimljen film

Podsjetimo se povijesnih činjenica

Japanski avioni napali su američku ratnu luku na Tihom oceanu – Pearl Harbor na Havajima, u jutarnjim satima 7. prosinca 1941. godine. To je učinjeno prije nego što je Japan objavio rat SAD-u. Naime, japanski zapovjednik admiral Yamamoto želio je da rat bude objavljen samo pola sata prije napada. I doista, poruka takvog sadržaja poslana je u Japansko veleposlanstvo u Washingtonu, no tamo je nisu stigli transkribirati i predati Amerikancima na vrijeme. Zanimljivo je i to da su tu istu poruku Amerikanci presreli i sami transkribirali, tako da su na neki način bili prethodno obaviješteni o napadu; piše Povijest.hr

Danas postoji rasprava među povjesničarima je li američki predsjednik Roosevelt mogao naslutiti da će doći do japanskog napada. Neki tvrde da je znao za napad i da je htio da se katastrofa dogodi, kako bi američka javnost pristala na ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat. Drugi pak povjesničari ne mogu vjerovati da bi Roosevelt bio spreman na takvu zakulisnu igru, naročito s obzirom na poginule američke vojnike pri tom napadu.

U svakom slučaju, u Pearl Harboru je potopljen veliki dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova. Ono što je Amerikance spasilo bila je činjenica da su nosači zrakoplova bili, slučajno ili namjerno, na drugim lokacijama. Tijekom Drugog svjetskog rata pokazalo se da su upravo nosači aviona imali ključnu ulogu u ratu na Tihom oceanu.

Pomorska škola Zadar uručila vrijednu donaciju Općoj bolnici Zadar

0
pomorska škola zadar
Foto: eZadar

Na sam dan škole i blagdana Svetog Nikole, Pomorska škola Zadar uručila je vrijednu donaciju za kupnju prijeko potrebne opreme Odjelu za transfuzijsku medicinu u vrijednosti od 100 tisuća kuna; piše eZadar

Riječ je o kupovini dvije specijalizirane fotelje za davaoce krvi te specijaliziranog medicinskog laboratorijskog zamrzivača za pohranu krvi i krvne plazme.

„Danas je dan Svetog Nikole zaštitnika pomoraca i putnika, ali i dan škole. Posebno me veseli što treću godinu za redom doniramo Opću bolnicu Zadar, a ove godine mi je iznimna čast što smo dobili priliku darivati odjel za transfuziju iz razloga što imamo svoj aktiv darivatelja krvi koji postoji od 1967. godine“, istaknuo je ravnatelj Pomorske škole Marin Perinić i dodao kako njihov aktiv daruje krv dva puta godišnje.

„Imamo preko 2000 doza darovane krvi i uvijek smo dobro surađivali s Odjelom za transfuzijsku medicinu tako da je ova vrijedna oprema kruna naše suradnje“, rekao je ravnatelj Perinić.

U ime Opće bolnice Zadar zahvalili su ravnatelj bolnice Željko Čulina i voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu Marijana Nadinić koji su naglasili  kako će ova vrijedna oprema poboljšati uvijete svim darivateljima krvi.

U ime Zadarske županije zahvalio je zamjenik župana Šime Vicković koji je rekao kako ga iznimno veseli što naše dvije ustanove darivaju jedna drugu.

„Ovaj čin dobrote u duhu je vremena Došašća u kojem smo te ću iskoristiti prigodu da svima poželim sretan i blagoslovljen Božić te pregršt zdravlja, uspjeha i zadovoljstva u novoj godini.“, rekao je Vicković.

Dobitnici ovogodišnje Plave vrpce Vjesnika

0
Foto: SPH

Dobitnik Plave vrpce Vjesnika 2021. u pojedinačnoj konkurenciji je pomorac Marko Rakuljić (35) iz Krila Jesenice, koji je 22. svibnja ove godine spasio od utapanja jednog mladića iz hladne rijeke Nederrijn, pritoke Rajne, u gradu Arnhemu u Nizozemskoj. Učinio je to u prisustvu većeg broja službenih osoba koje nisu mogle ili nisu znale kako pomoći nesretniku koji je nekoliko minuta ranije pao u rijeku s mosta Nelson Mandela, javlja Pomorski radio, a prenosi Morski.hr.

Bio sam u salonu kruzera Jules Verne na kojem plovim kao drugi časnik palube, kad sam čuo neku galamu. Čovjek je pao s 12 metara visokog mosta, a veliki broj vatrogasaca, policajaca i drugih osoba pokušavali su ga spasiti. Vidio sam da mladić neće moći još dugo izdržati u vodi temperature svega četiri – pet stupnjeva Celzijusovih.

U toj utrci s vremenom skočio sam na malu radnu splav vezanu podno krme kruzera. Ta moja inicijativa nije baš naišla na odobravanje nekih službenih spasilaca koji su se tuda ustrčali, jer su smatrali da bih ja trebao imati pojas za spašavanje, ali nisu me mogli ni stigli zaustaviti.

Davljenik je bio udaljen tridesetak metara, a ja sam veslajući s polomljenim veslom očajnički nastojao da što prije stignem do njega. Momka su sve to vrijeme držali u kolutu za spašavanje s konopom s jednog broda, na koji ga nisu mogli podići jer je bilo previsoko. Kad sam doveslao do njega vidjelo se da je pothlađen, a ja sam ga iz drugog pokušaja, imao je stotinjak kilograma, uspio podići na splav. To nije bio kraj mukama po pitanju ovog spašavanja, jer je novi problem predstavljalo kako pothlađenog mladića iznijeti na visoku obalu. Na kraju su s obale vatrogasci spustili kran dizalice s košarom u kojoj je spašeni podignut na čvrsto tlo, ispričao je Marko Rakuljić.

U pojedinačnoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2021. još su bili nominirani:

Lučki kapetan iz Milne na Braču Nikola Brkuljić, za brzo i stručno zbrinjavanje te pravovremeni prijevoz do Splita sedmero najteže ozlijeđenih osoba s “gumenjaka” koji se sudario s drugom brodicom u noći 7. srpnja ove godine, 1,5 milja od Splitskih vrata. Tijekom prijevoza, Brkuljić je cijelo vrijeme bio u vezi s djelatnicima Hitne medicinske pomoći u Splitu, koji su ga savjetovali kako postupati s ozlijeđenima. Ovaj iskusni lučki kapetan je u noći 28.kolovoza ove godine u Bračkom kanalu, po buri jačine 15 – 20 čvorova, spasio mladi par iz Češke, koji se na more otisnuo na dva SUP-a, daske za stojeće veslanje. Nikola Brkuljić dobitnik je Posebnog priznanja Plave vrpce Vjesnika za 2021.

Zapovjednik japanskog tankera St. Katharinen Ivica Brčić iz Kaštel Kambelovca koji je organizirao opsežnu potragu za svojim drugim časnikom palube koji je usred noći na 8. svibnja ove godine nestao s broda u Južnom kineskom moru. Nakon devetosatne potrage časnik je pronađen živ i zdrav.

U momčadskoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2021. dobitnici su:

Dobitnici PVV 2021. u momčadskoj konkurenciji su kapetan Davor Perušina iz Slanog kraj Dubrovnika i upravitelj stroja Damir Mršić iz Malog Lošinja, koji su 21. veljače 2021. ploveći na brodu za prijevoz cementa Glory Tellus kod obale Brazila spasili trojicu. Njihov ribarski brod potonuo je osam sati prije nego što ih je u valovitom moru ugledala posada hrvatskog kapetana.

Unesrećenima smo bacili kolutove za spašavanje vezane plutajućim užetom, koje su oni uspjeli prihvatiti uprkos valovima od dva metra. Dobro uvježbana posada Glory Tellusa privlačila ih je jednog po jednog do oplate 146 metara dugačkog broda. Međutim, ti ljudi su bili krajnje iscrpljeni te nisu imali snage popeti se po pilotskim ljestvama na našu palubu, ispričao je kapetan Perušina.

U tim trenucima iskazao se stasiti upravitelj stroja Mršić, koji je doslovce svojim rukama oteo moru trojicu Brazilaca.

Valovi i snažne morske struje poigravali su se ljudima u moru privučenim u kolutovima do broda. Odnijeli bi ih taman kad su im brodske ljestve bile na dohvat ruke, a more bi nestalo ispod njih, pa hajde opet sve iz početka. Treba imati na umu da je propeler Glory Tellusa cijelo to vrijeme vrtio kako bi brod mogao manevrirati, prisjeća se Mršić.

Njemu je posebno teško bilo izvući na palubu posljednjeg od trojice ribara, koji od iznemoglosti ni ruke nije mogao podići. Centar za traganje i spašavanje na moru u Rio de Janeiru obavijestio je kap. Perušinu da skrene na sidrište luke Fortaleza, gdje su trojicu ribara preuzele tamošnje lučke vlasti.

U momčadskoj konkurenciji za PVV 2021. još su bili nominirani:

Posada m/b Šibenik Lučke kapetanije Šibenik, pod zapovjedništvom Saše Jurata, spasila je 8. listopada 2021. po orkanskom nevremenu katamaran sa sedam Poljaka kod Kornata.

Rene Urban iz EmergenSea na Krku i njegov suradnik Dragan Pajić su spasili 8. listopada ove godine po orkanskoj buri jedrilicu s osam čeških državljana kod Stare Baške. Pritom se Pajić sa spasilačke brodice morao prebaciti na jedrilicu kako bi preuzeo kormilo.

Djelatnici Lučke kapetanije Senj Tomislav Zrinski i Davor Šojat spasili su 18. srpnja ove godine po olujnoj buri trojicu njemačkih dječaka na moru ispred Senja, koji su tog dana isplovili u ribolov u malom gumenom čamcu.

Posada ophodne brodice P111 Postaje pomorske policije iz Pule, zapovjednik Emil Maružin, upravitelj stroja Marko Jakšić i mornar Boris Sabadoš, spasila je 14.listopada ove godine kod Savudrije dvojicu ribara s goruće ribarice.

Priznanja Plave vrpce Vjesnika za 2021. dobili su:

Branka Malnar, dugogodišnja novinarka Hrvatskog Radija Radio Rijeke te dugogodišnja urednica Pomorske večeri, za promicanje kulture mora.

Kapetan Gordan Papeš bio je 15 godina iznimno uspješan ravnatelj Pomorske škole Bakar. Dao je veliki doprinos unapređenju hrvatskog srednjoškolskog pomorskog obrazovanja.

Članovi Odbora za dodjelu Plave vrpce Vjesnika:

Predsjednik, kap. Edo Šarunić, ravnatelj Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru; kap. Gordan Papeš ; kap. Dragomir Mucić, Sindikat pomoraca Hrvatske; kap. Željko Vuković, dobitnik PVV 2015. ; Branka Malnar, novinarka ; dr. sc. Toni Bielić, predstojnik Nautičkog odsjeka Sveučilišta u Zadru ; kap. Mario Zorović, predsjednik Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA) ; Marijan Brubnjak, direktor u Croatia osiguranju ; dr. sc. Alen Jugović, dekan Pomorskog fakulteta u Rijeci ; Kristijan Pavić, direktor ACI–a, te Damir Herceg, tajnik Odbora PVV.

Pulski brodar Alpha Adriatic osnovao tvrtku za zapošljavanje pomoraca

0
Foto: Wikimedia Commons

Nedostatak kvalificirane radne snage problem je koji se već dulje vrijeme poput “virusa” širi mnogim sektorima domaćeg gospodarstva i za koji mnoge tvrtke kombinacijom aktivnosti i mjera pokušavaju pronaći vlastito “cjepivo”.

Traženju odgovora na taj izazov ozbiljno su prionuli i u domaćem sektoru pomorstva, pa je tako prije nekoliko dana pulski brodar Alpha Adriatic objavio informaciju o osnivanju trgovačkog društva ASP Adriatic, koje će u fokusu svoga rada imati upravo upravljanje ljudskim resursima, javlja Glas Istre.

Alpha Adriatic je kao jedan od osnivača usvojio društveni ugovor o osnivanju te nove tvrtke sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te time izvršio ulaganje, odnosno preuzeo poslovni udio u visini od 80 posto temeljnog kapitala ASP Adriatica. Drugi poslovni udio, odnosno preostalih 20 posto temeljnog kapitala, preuzeo je Eduard Hibšer iz Rijeke koji je, kako se navodi u objavi Alpha Adriatica, menadžer s bogatim iskustvom u upravljanju ljudskim resursima u pomorstvu, posebice u sektorima suhih tereta i tankera.

Ulaganje je izvršeno te se novo društvo osniva radi osnaživanja i dodatnog razvoja djelatnosti upravljanja ljudskim resursima, koja je jedna od ključnih funkcija u industriji upravljanja brodovima, poručuju iz Alpha Adriatica.

Objavljeno je i da su u završnoj fazi dogovori o pristupanju trećeg partnera, australske ASP Ships grupe, koja bi trebala postati i vodeći partner u ovom zajedničkom ulaganju. Zbog toga će novoosnovano društvo poslovati pod nazivom koji predstavlja kombinaciju imena Grupe ASP Ships i Grupe Alpha Adriatic.

Alpha Adriatic, odnosno nekadašnja Uljanik plovidba, ima odličnu poslovnu suradnju s Grupom ASP Ships još od 2005. godine, a radi se o renomiranoj međunarodnoj grupaciji s uredima u Australiji, Singapuru, Novom Zelandu, Ujedinjenom Kraljevstvu, te specijaliziranim uredima koji se bave upravljanjem ljudskim resursima u pomorstvu u Indiji, Ukrajini, Filipinima, Bangladešu, Mjanmaru i u Vijetnamu.

Ovaj projekt od velike je važnosti za Grupu Alpha Adriatic koja će, uz hrvatske pomorce, značajno povećati dostupnost i ostalih kvalitetnih pomorskih kadrova za flotu pod upravljanjem Grupe, a što će doprinijeti konkurentnosti usluga upravljanja brodovima koje nudimo na međunarodnom pomorskom tržištu, zaključuju u pulskoj brodarskoj kompaniji.

Luke sjevernog Jadrana potpisale povijesnu deklaraciju o suradnji, među njima i Rijeka

0
Foto: Novi list

Predstavnici luka članica Udruge luka sjevernog Jadrana (NAPA) koju čine Venecija, Chioggia, Trst, Monfalcone, Ravenna, Kopar i Rijeka, potpisali su u Veneciji Deklaraciju o zajedničkim politikama i akcijama za promicanje održivosti okoliša, digitalizacije i povezanosti za sve prisutnije pametne i zelene luke, piše Novi list.

U ime riječke luke, deklaraciju kojom se luke sjevernog Jadrana obvezuju na promoviranje i jačanje trilateralne suradnje između Hrvatske, Slovenije i Italije potpisao je Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave.

Osim njega, potpis na dokument stavili su i Fulvio Lino Di Blasio, predsjednik udruženja NAPA i Lučke uprave Sjevernog Jadrana, Daniele Rossi, predsjednik talijanske Lučke uprave Sjevernog i Srednjeg Jadrana, Zeno D’Agostino, predsjednik Uprave za lučko umrežavanje Istočnog Jadrana te Robert Rožac i Vojko Rotar, članovi Uprave Luke Kopar. Svečanosti su prisustvovali i Adina Vălean, Europska povjerenica za promet, Enrico Giovannini, talijanski ministar održive infrastrukture i mobilnosti, Jernej Vrtovec, slovenski ministar infrastrukture i Oleg Butković, hrvatski ministar mora, prometa i infrastrukture.

Sporazum je rezultat razgovora između luka NAPA-e koji su se odvijali tijekom predsjedničkog mandata North Adriatic Sea Port Authorityja, koji je produljen do 2022. godine. Usmjeren je na provedbu obveza koje su preuzeli ministri vanjskih poslova triju zemalja u područjima od interesa sjevernojadranskih luka, a to su zelene i pametne lučke politike i povezivanje s TEN-T europskom prometnom mrežom.

Potpisivanje ove Zajedničke deklaracije je postignuće na koje smo zaista ponosni, rekao je predsjednik NAPA-e Fulvio Lino Di Blasio.

Sjeverni Jadran je prirodni izlaz za ključna tržišta, a čvršća prekogranična suradnja omogućit će nam povećanje potencijala i specifičnosti svih luka pristajanja u regiji. Danas smo postavili temelje za uzoran sustav koji će nam pomoći u zajedničkom radu, kao i na europskoj razini, kako bismo postigli naš zajednički cilj da naše luke budu sve pametnije, zelenije i međusobno povezanije. Želim zahvaliti ministrima i svojim talijanskim, hrvatskim i slovenskim kolegicama i kolegama na njihovoj predanosti da se to i ostvari, te europskoj povjerenici za promet za njezinu potporu, dodao je.

Zajednička deklaracija Udruga luka sjevernog Jadrana naglašava važnost pokretanja novih projekata u područjima održivosti okoliša i ekološke tranzicije, energetske politike, inovacija, intermodalnosti i drugih projekata usmjerenih na logistiku i infrastrukturu. Sa zadovoljstvom pozdravljam suradnju sjevernojadranskih luka koja teži k zajedničkoj promociji jadranskog plovnog puta, plovnom gospodarstvu i mogućnostima za bolju prometnu i gospodarsku suradnju na Jadranu, kao i zajedničkoj promociji prema trećim tržištima, rekao je ministar Butković prilikom potpisivanja, naglašavajući kako su klimatske promjene najveći izazov današnjeg doba, ali ujedno i prilika za razvoj novog gospodarskog modela.

Posebno je važno na održiv način planirati povezivanje sjevernojadranskih luka novim dionicama autocesta, željeznicom i prekomorskim prometom ne samo radi lakšeg protoka intermodalnog tereta, nego i zbog lakše i brže mobilnosti europskih turista između naših triju država. Lučka uprava Rijeka, uz pomoć Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture provodi niz razvojnih projekata na modernizaciji lučke infrastrukture, željezničkog i cestovnog prometa za koje su osigurana sredstva iz Europske unije. Sasvim je sigurno da se izazovi i interesi Republike Italije, Republike Hrvatske i Republike Slovenije u području sigurnosti na moru podudaraju, stoga je potrebno osigurati integralni pristup nadzora pomorskog prometa, razmjenu informacija i pružanje standardiziranih usluga pomorske sigurnosti na čitavom jadranskom prostoru, rekao je Butković.

S obzirom na održivost okoliša i energetsku učinkovitost, u skladu s ciljevima uspostavljenim od strane Europskog zelenog dogovora (European Green Deal) i zakonodavnim paketom FIT za 55 koji je nedavno odobrila Europska komisija, luke udruženja NAPA zajednički su izjavile svoju predanost trajnoj prekograničnoj suradnji u svrhu smanjenja utjecaja lučkih operacija na okoliš u regiji sjevernog Jadrana, nadograđujući se na najbolje prakse identificirane aktualnim projektima suradnje koje sufinancira Europska unija, kao i prethodnim zajedničkim pilot-akcijama koje su pokrenule luke članice. To uključuje provedbu mjera i zahvata za povećanje učinkovitosti lučkog poslovanja, ugradnju sustava za korištenje alternativnih izvora energije i za praćenje razine buke, kvalitete zraka i vode u lukama, kao i predinvesticijske studije za elektrifikaciju pristaništa.

Osim što su ključni prometni igrači na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, luke udruženja NAPA, istaknuto je u Veneciji, služe i kao glavna čvorišta na koridoru Baltik-Jadrana i Mediteranskom koridoru europske TEN-T mreže, kao i na ruti Morski autoputovi istočnog Mediterana (MOS).

Potpisivanjem Zajedničke deklaracije, luke udruženja NAPA su se obvezale optimizirati i uskladiti logističke i transportne procedure na moru i kopnu korištenjem digitalnih tehnologija. Cilj je pojednostaviti lučke procedure u dolasku (last mile), uz ubrzavanje postupaka uplovljavanja i isplovljavanja brodova te primijeniti integrirane tehnološke alate za pružanje informacija koje mogu poboljšati sigurnost operacija pomorskog prometa. Luke udruženja NAPA već rade na ovome u okviru europskih projekata INTESA, PROMARES (program Interreg Italija-Hrvatska) i COMODALCE (program Interreg za središnju Europu).

Zajednička deklaracija naglašava važnost razvoja strateških projekata za bolju integraciju luka udruženja NAPA u TEN-T mrežu, posebno jačanjem željezničkih veza.

Kako bi se podržala trilateralna suradnja, Zajednička deklaracija postavlja tri prioriteta za pet sjevernojadranskih luka: dovršiti nedostajuće veze i dati prednost integraciji u TEN-T mrežu, proširiti TEN-T i MOS na zemlje koje nisu članice Europske unije te uključiti željeznički teretni promet i pomorsku dimenziju u programe europske teritorijalne suradnje za razdoblje od 2021. do 2027. godine, piše Novi list.

Sveti Nikola – Zaštitnik djece i pomoraca

0
Foto: Sveti Nikola

Šestog prosinca slavi se dan sv. Nikole u spomen na sveca koji je u četvrtom stoljeću umro mučeničkom smrću u tamnici nakon teškog zlostavljanja.

Sv. Nikola bio je biskup u gradu Miri (danas Demre u Turskoj). Poznat je kao zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca i putnika, piše Povijest.hr.

Sveti Nikola se rodio u gradu Patari u Maloj Aziji, na području koje su nekada naseljavali Grci, a koje danas pripada Turskoj. Kao biskup, bio je jedan od sudionika znamenitog Prvog nicejskog koncila. Bio je to prvi ekumenski koncil u povijesti, a održan je 325. godine u gradu Niceji (danas Iznik jugozapadno od Istanbula).

Sveti Nikola danas je najpoznatiji po skrivenom darivanju, osobito djece. Ta tradicija vuče korijene iz legende o propalom bogatašu i njegove tri kćeri. Prema predaji u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je bogat čovjek koji je izgubivši carsku službu ostao bez cijelog imetka. Imao je tri kćeri koje se nisu mogle udati jer otac nije imao za miraz. Nesretni otac odlučio je zaraditi tako da kćeri osudi na prostituciju. Sv. Nikola je tijekom noći potajno stavio u njihovu kuću tri vrećice zlatnika (po jednoj verziji kroz prozor, po drugoj kroz dimnjak). To im je omogućilo udaju, a sv. Nikolu se i danas prepoznaje kao darivatelja.

Preminuo je u gradu Miri, gdje je isprva bio i pokopan. Međutim, u 11. stoljeću, tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari, gdje se i danas nalaze njegove relikvije u Bazilici sv. Nikole. Bari je zbog svečevih posmrtnih ostataka postao hodočasničkim mjestom katolika, pravoslavnih kršćana i protestanata. Taj talijanski grad zbog toga ponekad smatraju i Gradom sv. Nikole.

Prema narodnom vjerovanju sveti Nikola smirio je uzburkano more pa se smatra zaštitnikom mornara, piše HRT. Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik zavjetno je od hvarskog kamena sagrađena 1922. godine kapela posvećena Gospi od zdravlja i sv. Nikoli koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Oni su imali zlu kob: Priča o nesretnim sudbinama 32 broda izgrađena u riječkom brodogradilištu 3. maj

0
3.maj
Foto: Ilustracija / Neva Funčić / Radio Rijeka

Često dobivam pitanja o sudbinama nekih brodova izgrađenih u našim brodogradilištima. Brodovi se rađaju i umiru, kao ljudi, neki završe na groblju brodova, a neki na dnu mora; piše Danilo Prestint za Novi List

Za neke se nikada ne sazna njihov kraj. Ovoga puta istraživale su se zle sudbine 32 broda izgrađena u riječkom brodogradilištu »3. maj«.

Riječki brodograditelji su pedesetih godina izgradili dvije serije malih brodova – 734, odnosno 752 tona nosivosti – koji su nosili imena rijeka, za tada riječkog, a poslije splitskog brodara Jadransku slobodnu plovidbu.

Nesretne rijeke

Brod »Una«, novogradnja 417, izgrađena 1954. godine, 1966. godine ušao je u flotu Obalne plovidbe Split, 1968. prodan i preimenovan u »Dara«, te plovi pod iranskom zastavom, a sedam godina kasnije preimenovan je u »Camelia«.

Njegov kraj se pripisuje ratnom gubitku: u rujnu 1980. godine teško je oštećen na rijeci Shatt Al Arab, kod Khorramshahra, u ratu između Irana i Iraka. Brod »Sutla«, novogradnja 420, izgrađen je 1955. godine, 1966. prelazi pod Obalnu plovidbu Split, da bi 1968. bio prodan u Iran.

Krajem 1980. teško je oštećen u luci Khorramshahr. Brod »Tisa« izgrađen je 1955. kao novogradnja 41, prevrnuo se i potonuo u nevremenu 13. listopada 1965. godine 6,5 nautičkih milja jugozapadno od Aghia Galini na Kreti, u plovidbi Napoli-Jeddah.

Od 18 članova posade samo je jedan preživio. Brod »Vipava«, izgrađen 1955. kao novogradnja 419, prelazi 1966. u flotu Obalne plovidbe Vela Luka. Nasukao se 6. srpnja 1968. godine 30 milja sjeverno od Walvis Bayja u Jugozapadnoj Africi, u plovidbi iz Splita prema iranskoj luci Khorramshahr.

Napušten. Brod »Soča«, novogradnja 379, izgrađen je 1953. godine, 21. ožujka 1958. u plovidbi Split-Valletta-Izmir-Constanta nasukao se u Crnom moru kod luke Angalia. Napušten, pa spašen, te preimenovan u »Moldova«.

Točan datum njegova kraja nije poznat. Brod »Mura«, novogradnja 383, izgrađen 1954. godine, prodan je 1961. u Jakartu, 1961. postaje »Akar Mulja«, 1973. »Buton«, 1974. »Bahagija V«, a 1975. »Kumala«.

Potonuo je 16. ožujka 1979. na sidrištu Selat Berhala nakon sudara s brodom »Bineka No.6«. Brod »Timok«, novogradnja 380, iz 1954. godine stradao je kao »Thong-Nhut« dok je plovio pod vijetnamskom zastavom u južnovijetnamskoj luci Qui Nhon 3. studenog 1974. godine od mine dizajnirane da se magnetski zalijepi za trup, te da eksplodira nakon nekog vremena, odnosno takozvane limpet mine.

Foto: Brod Una/Novi List

Brod »Izvor«, izgrađen 1952. godine kao novogradnja 285, 1952. godine pripada V.P. 3234 iz Rijeke, 1955. Kazneno-popravnom domu u Rabu, 1982. Skupštini općine Korčula, 1992. RTP-u Lovište, a 1994. poduzeću Anteplov.

Godine 1997. mijenja ime u »Borak«, a 21. listopada 1999. potonuo jugozapadno od otoka Zlarina u plovidbi Koromačno-Solin s teretom cementa. Stradala su dva člana posade. Brod »Potok«, izgrađen 1952. godine, novogradnja 284, potonuo je 25. kolovoza 1955. godine deset nautičkih milja od grčkog otoka Antipsara u plovidbi Izmir-Trst.

Brod »Vrelo«, izgrađen 1952. godine (novogradnja 283), 1958. je u floti Obalne plovidbe Split. Prvi put tone 4. prosinca 1959. u Porto Margheri, izvađen je 11. veljače 1960. Prodan je 15 godina kasnije u Panamu, a 4. kolovoza 1979. godine isplovio je iz Karachija za Dubai i – nestao bez traga.

Brod »Ušće« (novogradnja 282) izgrađen 1952. godine, ulazi 1958. u flotu Obalne plovidbe Split, a 20. kolovoza 1959. prevrnuo se i potonuo za rivom u Zadru. Izvađen je pomoću dizalice Veli Jože tri dana kasnije. Izrezan je u ožujku 1974. u Splitu.

Brod »Morava« (novogradnja 334) izgrađen 1953. godine, pet godina kasnije prodan je u Vijetnam i postaje »Tien Phong«. Godine 1975. bježi iz Ho Chi Minh Cityja prema Filipinima s vijetnamskim emigrantima gdje postaje »Dona Inocencia«.

Potonuo je u noći 27. na 28. veljače 1984. godine zbog zatajenja stroja u nevremenu kod istočne obale otoka Samar u blizini Borongan i Taft. Napušten.

Izbrisani, izgubljeni…

Brod »Jozef Conrad« (novogradnja 480), izgrađen 1961. za poljskog naručitelja. Bombardiran je 20. prosinca 1972. godine u luci Haiphong uz stradala tri člana posade. Izrezan je dvije godine kasnije u Kaohsiungu.

Brod »Lika« (Jugolinija) izgrađen 1957. godine kao novogradnja 426, granatiran je 7. listopada 1980. u Khorramshahru u iransko-iračkom ratu. Iz upisnika brodova izbrisan je tek 1992. godine.

Argentinski brod »Rio Carcarana« (novogradnja 477) izgrađen 1962. godine, pogođen je 23. svibnja 1982. godine u Falklandskom ratu.

Od mine je stradao 23. studenog 1971. i grčki brod »Mastro Stelios« izgrađen 1957. kao »Šibenik« (novogradnja 396) za Jugoliniju. Zapovjednik je primio SOS od grčkog broda »Chrysovalandou« koji je na rijeci Pussur naišao na minu, a onda je naletio na tri mine na sidrištu luke Chalna.

Brod »Boka« (novogradnja 439) izgrađen 1958. godine za kotorsku Jugooceaniju, nasukao se 26. listopada 1981. u plovidbi Rijeka-Meksički zaljev na Pelješac. Brod »Corcovado« izgrađen 1956. (novogradnja 442), 1969. godine postao je »Dimitris P. Lemos«, 1974. »Aris Trader«, a 1977. »Skipper Nick«.

Pod tim imenom se 5. svibnja 1978. nasukao i zapalio u plovidbi iz Constante za luke Vijetnama s teretom uree.

Grčki brod »Pationik«, izgrađen 1956. kao »Drvar« za Jugoliniju (novogradnja 395) nasukao se 29. rujna 1971. na sprud Rutler, u Bengalskom zaljevu, u plovidbi iz Chalne za Chittagong u jakom ciklonu u Bengalskom zaljevu. Brod »Fourkero II«, izgrađen 1963. kao »Leandros« (novogradnja 483) nasukao se 19. kolovoza 1981. u plovidbi Antwerpen-Bandar Khomeini.

U međuvremenu je 1974. postao »Filadelfos«, iste godine »Arya Sam«, pa 1977. opet »Filadelfos«, a 1981. »Fourkero II«.

Grčki brod »Pantelis A. Lemos«, izgrađen 1973. godine (novogradnja 553), nasukao se 17. ožujka 1978. u plovidbi Flushing-Dampier.

Tanker »Seatiger«, izgrađen 1965. kao »Rieka« (novogradnja 491), nasukao se 20. veljače 1991. kod Capo Passero, a izrezan je 14. lipnja 1991. u turskom rezalištu Aliaga. U međuvremenu je 1989. bio »Finix«, a 1991. je postao »Seatiger«.

Brod »Hwa Ho«, izgrađen 1956. kao »Silvaplana« za švicarskog naručitelja (novogradnja 437), nasukao se 25. listopada 1980. godine u plovidbi Singapore-Cinnampo.

Foto: Brod Aynour Krk/ Novi List

Razne nesreće

Brod »Aynur Krk«, izgrađen kao »You Yi« 1980. godine za kineskog naručitelja (novogradnja 597), 10. listopada 2010. godine potonuo je u plovidbi iz Port La Nouvelle za luke Egipta. Godine 1996. mijenja ime u »Dolphin«, 1997. u »Sedra«, a 1998. u »Widad«.

Tanker PN-14 (JRM) izgrađen 1952. (novogradnja 299), kao »Bjelasica« (Jugotanker) doživio je eksploziju i požar na vezu Interpetrola u Sveti Kajo (Split). U splitsko rezalište Brodospasa dotegljen je 21. prosinca 1965. godine.

Brod »Pobjeda«, izgrađen 1958. za Jugoliniju (novogradnja 434), prodan je 1980. Beogradskoj plovidbi, a 1982. jednom panamskom brodaru, doživio je požar 16. prosinca 1982. godine u španjolskoj luci Huelva, zbog puknuća cijevi za dovod goriva u strojarnici. U rujnu sljedeće godine lokalno je izrezan.

Brod »Fucsia«, izgrađen 1956. kao »Silvretta«, blizanac broda »Silvaplana« (novogradnja 436), doživio je eksploziju u rumunjskoj luci Constanta 4. veljače 1977. godine. Postao je »Carlo Martinolich« 1958. godin, »Gianni Zeta« 1970., a »Fucsia« dvije godine kasnije. Izrezan je lokalno.

Brod »Bratstvo«, blizanac broda »Pobjeda«, izgrađen 1958. za Jugoliniju (novogradnja 433), 1978. prodan je Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke, iste godine prelazi u Beogradsku plovidbu.

Potonuo je 11. prosinca 1981. godine, nakon udara o hrid Le Sorelle, dvije milje jugozapadno od otoka Galite u plovidbi El Djazair (Bejaia)-Augusta uz stradavanje devet članova posade. Petnaest brodolomaca spasio je britanski brod »Caribbean Universal«.

»Tramper Denebola« izgrađen 1969. (novogradnja 529) za inobrodara Jugolinije, 1983. postao je »Mrežnica« (Jugolinija), 1989. »Sunny Heath«, a 1991. »Tae Chon«. Sudario se s kineskim brodom »Yang Lin« 29. travnja 1998. godine u Žutom moru i potonuo pod zastavom Sjeverne Koreje.

Foto: Brod Denebola/Novi List

Brod »Arcamare«, izgrađen 1959. kao »Efploia« (novogradnja 453), doživio je požar i naknadno potonuće 23. ožujka 1978. godine u plovidbi Ijmuiden-Shanghai.

Bulk »Fraternity«, izgrađen 1963. (novogradnja 485), doživio je 15. ožujka 1980. požar, nasukan je, a 19. svibnja 1981. dotegljen je u pakistansko rezalište Gadani Beach.

Tanker »Ludvig Svoboda« (novogradnja 327) eksplodirao je i potonuo kod luke Ventspils u Latviji 6. ožujka 1985. uz jednog stradalog člana posade.

Brod »Manpok«, izgrađen 1977. kao »Lazaro Pena« (novogradnja 578), sudario se 31. ožujka 1999. godine 500 nautičkih milja istočno od Colomba. Promijenio je više imena: 1991. »Varadero«, 1996. »Pearl Islands«, 1999. »Mayelin« i 1999. »Manpok«. Stradalo je 37 članova posade.

Tanker »Win« izgrađen 1989. (novogradnja 648) kao »Leonid Utesov« izgubljen je 27. lipnja 2009. godine (ne navode se razlozi), a izrezan je 2010. godine.

Brod »Mitera Marigo«, izgrađen 1958. (novogradnja 446) imao je 29. svibnja 1959. sudar s brodom »Fritz Thyssen« 20 nautičkih milja sjeveroistočno od Ushanta te je kasnije potonuo u zaljevu Falmouth. Plovio je iz indijske luke Mormugao za Rotterdam.

Foto: Požar na tankeru ”Petar Zoranić”/Novi List

I na kraju, od svih nesreća, najveća tragedija dogodila se 14. prosinca 1960. godine kad se tanker »Petar Zoranić« koji je plovio za Jugotanker, na svom prvom putovanju (novogradnja 459) sudario s tankerom »World Harmony« u Bosporu kod Istanbula te je potpuno izgorio. Stradao je 21 član posade

Izbrisani

​Brodovi »Vardar« (»Thong Nhut«, »Truong Son«), »Vrbas« (»Talusi«), »Bistrica« (»Phu Quoc«), »Drava« (»Tien Phong«, »Dai Hai«), »Drina« (»Than Long«) i »Krka« (»Tabalong«) izbrisani su sredinom devedesetih iz upisnika brodova zbog upitnog postojanja.