Dalmacija danas objavila je prekrasnu fotografiju otočića u Dalmaciji koju je snimio i objavio fotograf Boris Kačan.
Uz fotografiju je napisao: “Najdraže mi je istraživati po Jadranu, a bome ima se toga za proći… Vjerojatno ste čuli za Baške Oštarije poviše Karlobaga, ili za Oštarije kraj Josipdola, ali evo i trećeg imenjaka, otočić Oštarije (lokalno Oštarijica) blizu Crvene Luke kraj Biograda!”
Zahvaljujući autoricama i redateljicama Morani Ikić Komljenović i Jeleni Ternovec, direktoru fotografije Jasenku Rasolu, kao i brojnoj suradničko-producentskoj ekipi, Rijeka i Kvarner dobili su jedinstveno dokumentarno ostvarenje, film Modra koji na osebujan način ističe vječnu povezanost tog kraja s morem.; piše Novi List
Istina, bazni je postav televizijskog dokumentarnog filma Modra utjecaj industrijalizacije na cjelokupni prostor, s inicijalnim naglaskom utjecaja omišaljskog LNG-a na fantastičnu arheološku ostavštinu koja se nalazi na kopnu, vrlo blizu tom energetskom postrojenju.
Modra je film o suživotu mora i industrije. Ne nužno i ne uvijek skladnog suživota. Na jedan prije svega dokumentarni način, bez želje u nametanju presuda i zaključaka, ma koliko je to zbog sugestivnosti autorskog rukopisa na neki način nemoguće, progovara o temama kao što su omišaljski LNG terminal i arheološki park Fulfinum Mirine, potom bakarska Koksara i silni prijepori koje je izazivala od nastanka do nestanka dok bi posebnu sjetu, ali i nadu u okviru najnovijih najavljenih promjena na oblanoj crti Rijeke, mogla izazvati priča o – Gradskom kupalištu u Rijeci na prostoru današnje Delte.
Film Modra nastao je u produkciji Fade Ina za Hrvatsku radioteleviziju, a prikazuje se večeras na Prvom program HTV-a u 20,10 sati.
Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>
Danska godišnje prevozi oko 1,6 milijardi dolara vrijednosti tereta. Otprilike 30-40 danskih brodova svakodnevno prolazi kroz Gvinejski zaljev.
U ožujku je danska vlada izrazila “ozbiljnu zabrinutost” zbog sigurnosne situacije u Gvinejskom zaljevu gdje se dogodilo oko 40% svih piratskih napada.; piše FleetMon
Prema Baltičkom i međunarodnom pomorskom vijeću (BIMCO), samo u 2020. godini oteto je 135 članova posade širom svijeta od čega se 95% otmica dogodilo u Gvinejskom zaljevu.
Od početka 2021. godine zabilježeno je 38 piratskih napada širom svijeta. U odnosu na prošlu godinu, to je 9 piratskih napada manje. Činjenica da se 43% piratskih napada odvilo u Gvinejskom zaljevu prilično je zabrinjavajuća.
Kako bi se piratski napadi minimizirali, danska vlada šalje fregatu HDMS ESBERN SNARE (F342) veličine 137,6 metara klase Absalon u međunarodne vode diljem Zaljeva od studenog do ožujka.
“U takvim okolnostima nećemo stajati po strani i gledati. Moramo se boriti za pravo na neograničenu plovidbu ” – izjavio je danski ministar obrane Trine Bramsen.
Bitka kod Jyllanda, najveća pomorska bitka u Prvom svjetskom ratu, i jedina u kojoj su se međusobno borili bojni brodovi, započela je 31. svibnja 1916. godine. Bitka se odigrala sjeverno od danskog poluotoka Jyllanda, u Sjevernom moru, a efektivno je trajala samo nekoliko sati.
Sukobljeni su bili Flota otvorenog mora Njemačke carske mornarice, pod zapovjedništvom viceadmirala Scheera, i Velika flota Britanske kraljevske mornarice pod admiralom Jellicoeom.; piše Povijest.hr
Oko 18:30 sati, kada se Sunce spustilo na zapadni horizont iza njemačke flote, i sumraka u 20:30 sati, dvije velike flote s ukupno 250 brodova ušle su u sukob.
Potopljeno je četrnaest britanskih i jedanaest njemačkih brodova, s velikim gubitkom ljudstva. Nakon zalaska sunca, i tijekom noći, Jellicoe je manevrirao da bi prerezao Nijemcima put od njihove baze, u nadi da će nastaviti bitku u nadolazeće jutro. No, pod okriljem tame Scheer je prošao britansku flotu i vratio se u matičnu luku u Kielu.
Nakon bitke obje su strane tvrdile da su pobijedile, ali ishod je u biti bio neodlučan. Britanci su izgubili više brodova i dvostruko više mornara, ali Scheerov plan o uništenju znatnoga dijela britanske flote nije uspio. Od tada su se Nijemci koncentrirali isključivo na podmornički rat, a Flota otvorenog mora do kraja rata nije borbeno djelovala.
Otkako je Republika Hrvatska zaplovila vrlim morima europske demokratske doktrine, u njoj se odvijaju četiri vrste izbora, za razliku od prijašnje tri vrste.
Riječ je, dakako, o lokalnim izborima na kojima građani biraju gradonačelnike i načelnike, gradska i općinska vijeća, te mjesne, odnosno kvartovske odobre, kao i župane i županijske skupštine, zatim su tu parlamentarni izbori na kojima se izabire sastav Sabora Republike Hrvatske, predsjednički izbori na kojima se, kako i ime govori, bira osoba koja će obnašati dužnost Predsjednika Republike, te posljednji, kao novitet, došli su izbori za Europski parlament, na kojima građani hrvatske Republike biraju svoje predstavnike u Visokom domu Europske Unije.
Izlaznost na izbore je, u širem kontekstu gledano, malena, pa se ona kreće od nekakvih 30-ak % za europske izbore, te maksimalnih 50-ak % kada je u pitanju izbor Predsjednika Republike. Sve će to reći da Hrvati i druge narodnosti na tlu Republike Hrvatske i nisu pretjerano zainteresirani za to tko će na vlasti biti, te to ide u korak s činjenicom visokog broja onih koji u bolje sutra ne vjeruju, te su se izjasnili da nada, što se njih tiče, ne postoji, na jednoj od anketa o zadovoljstvu.
Na izbore mogu izići praktički svi, no to je tako samo u teoriji i samo na kopnu. Ukoliko razmotrimo situaciju sa lokalnim izborima, a sukladno hrvatskim pravnim aktima, za utvrditi je da pomorci uopće nemaju pravo glasanja, tehnički, jer nisu u mjestu prebivališta.
Dakle izbori za mjesne, odnosno kvartovske odbore, općinska i gradska vijeća, načelnike i gradonačelnike, te za župana i županijsku skupštinu proći će bez pomoraca koji su na plovidbenom pothvatu. Dakle potpuno je nemoguće omogućiti nekome, primjerice, na Indijskom oceanu da zaokruži broj na biračkom listu i taj isti birački list ubaci u kutiju.
Idući na više razine, dolazimo do parlamentarnih izbora, koji su u biti važniji od predsjedničkih jer institucija Predsjednika Republike ima skromne ovlasti, no u narodu uvriježeno drugačije mišljenje. Stoga, kada se govori o parlamentarnim izborima, oni jesu omogućeni na brodovima pod hrvatskom zastavom, te se prema Zakonu nesmetano provode, a princip biranja je isti kao i na kopnu, no vrijeme izbora je moguće skratiti jer se glasuje dok svi oni koji žele izići na izbore za vrijeme plovidbenog pothvata ne iziđu na izbore.
Dakle, po završetku glasovanja svih članova posade s hrvatskim adresama, biralište na brodu može biti zatvoreno. Tako je na prošlim parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj biračko pravo iskoristilo i više stotina pomoraca na tridesetak brodova koji su u Hrvatskom Registru Brodova.
Svi oni koji su na taj datum festivala demokracije bili na brodu koji plovi pod bilo kojom drugom zastavom, nisu mogli iskoristiti svoje biračko pravo jer hrvatsko izborno zakonodavstvo ima određen broj čudnih odredbi od kojih je u stavkama moderniji i Hamurabijev zakonik.
Što se predsjedničkih izbora tiče, na njima pomorci također mogu iskoristiti svoje biračko pravo, no isključivo u diplomatskim predstavništvima Republike Hrvatske, a u čijim vodama se nalazi brod na kojem radni ugovor izvršava hrvatski pomorac.
Također pomalo komplicirano, a da to ne bi bilo sve, glasovanje je potrebno najaviti kao let na Mjesec, pa se hrvatski pomorac mora prijaviti nadležnim držanim tijelima i veleposlanikovu uredu, da bi dospio na popis birača, baš kao što se i za parlamentarne izbore svi moraju upisati na takozvane privremene liste.
O izborima za Europski parlament nitko se nije niti sjetio razmišljati, pa su tako oni ostali vječita nepoznanica za mladu i upitno organiziranu članicu Europske Unije, Republiku Hrvatsku. Izlaznost je na ovom tipu izbora najmanja, vjerojatno zahvaljujući percepciji hrvatskog birača koji gleda svojih desetak predstavnika u Parlamentu koji broji preko sedam stotina članova.
O glasovanju na europskim izborima za vrijeme plovidbenih poduhvata uopće nema relevantnih informacija, pa oni ostaju, za sada, enigma pomorstva i demokracije.
U kratkoj anketi portala Pomorac.hr, gotovo 83% ispitanika tvrdi kako im domaći brodar nije omogućio da ostvare svoje biračko pravo za vrijeme boravka na brodu.
Tako je, od reprezentativnog broja pomoraca, svega 17% iskoristilo svoje biračko pravo na nekim od izbora koji su se odvili za vrijeme njihova plovidbenog pothvata, a za zaključiti je da su to uglavnom bili parlamentarni izbori, odnosno izbori za sastav Sabora i formiranje Vlade.
Zanimljivo jest i da je 2,1% pomoraca ostvarilo svoje biračko pravo za vrijeme plovidbenih pothvata na brodovima koji plove pod stranim zastavama. Dakle, neki su se ipak potrudili i omogućili svojim zaposlenicima da sudjeluju u demokraciji koja oblikuje njihovo društvo da bi društvo oblikovalo nju samu. Ipak, 97,9% pomoraca na „strancima“ ili na hrvatskim kompanijama čiji brodovi viju inozemne zastave, nisu ostvarili svoje biračko pravo.
Da su pomorci željni participiranja na festivalima demokracije, pokazuje i fakt da skoro 92% pomoraca ima potrebu izići na izbore, dok ih 8% ne pomišlja na glasovanje ni u ludilu. Dakle, očigledno je da su pomorci ili zadovoljni trenutnim stanjem u državi pa istu vlast žele zadržati, ili nisu zadovoljni pa ju žele primijeniti.
Zanimljivo je i da svega 40-ak % žitelja Hrvatske želi izići na izbore, a kod pomoraca je ta brojka duplo veća, odnosno gotovo svi žele ići na izbore, no to im nije omogućeno. Kako pristupiti tom problemu?
Hrvatska se, kao i mnoge druge zemlje, pravda nedovoljnim sigurnosnim pokrićem za elektronske izbore, odnosno glasovanje putem digitalnih kanala, to jest navodno se strahuje od krađe podataka. Što je zapravo razlog konstantnog odgađanja takve popularne i široko dometne metode, još nije poznato, pa se može samo nagađati.
Izlaznost do 11 sati je, prema neslužbenim informacijama, oko 15%. Danas, opet, biraju samo pomorci koji su doma, a do kada će se ova praksa nastaviti, ne zna se. Ono što se zna sigurno jest da su najveći potencijal promjene Republike Hrvatske birači-spavači.
Gotovo polovica građana ne izlazi na izbore, a kada oni u nekome ugledaju političkog Mesiju, mogao bi nastati opći kolaps.
Do tada uživajmo na ovoj pučini demokracije koja je i više nego uzburkana, ali jedro nitko ne okreće, već se samo – napušta brod.
Petar Zuanović
Brod za prijevoz kontejnera koji plovi pod zastavom Singapura odsukan je u petak nekoliko sati nakon što se nasukao u Sueskom kanalu, prenosi Slobodna Dalmacija
Maersk Emerald, dug 366 metara, nosivosti 13.100 TEU, nasukao se u petak oko podneva po lokalnom vremenu, nakon što je navodno imao problema s motorom tijekom prolaska kroz sjeverni dio kanala. Kretao se prema jugu i bio je peti u konvoju.
Za razliku od incidenta s nasukavanjem broda Ever Given (dug oko 400 metara, nosivost 20.100 TEU) u ožujku ove godine, Maersk Emerald bio je nasukan samo nekoliko sati te nije blokirao Sueski kanal, već je uzrokovao samo manja kašnjenja.
Uprava Sueskog kanala priopćila je da su četiri tegljača korištena za odsukavanje broda koji je nakon incidenta usidren u Velikom gorkom jezeru.
SCA napominje da je brod prolazio sjevernim dijelom “novog” Sueskog kanala, na kojem postoje dvije prometne trake, tako da su posljedice incidenta bile minimalne.
Šef uprave Sueskog kanala Osama Rabie rekao je da incident pokazuje da kanal ima odgovarajući kapacitet za rješavanje takvih situacija, te je istaknuo važnost mogućnosti plovidbe u dvije prometne trake.
Unatoč tome, incident je podsjetio na nedavno nasukavanje Ever Givena, koji je zaustavio promet kroz kanal gotovo tjedan dana, stvarajući poremećaj u svjetskoj trgovini.
Do požara je došlo oko 20.15 sati, kad su na teren izišli i vatrogasci. nešto iza 21.00 sati s mjesta požarišta čula se jaka eksplozija. Najprije se zapalio jedan brod, a požar je potom zahvatio pet jahti.; piše Novi List
Vatrogasci su na koncu stavili požar stavili pod kontrolu. U Županijskom vatrogasnom operativnom centru u Splitu izvijestili su da je požar učinio veliku materijalnu štetu te da je, prema prvim saznanjima, izgorjelo pet većih jahti.
Neugodan miris zapaljene plastike na izgorjelim jahtama širi se Kaštelima. Na gašenju požara bile su angažirane sve raspoložive vatrogasne snage s kaštelanskog i splitskog područja.
Vatrogasci s terena izvijestili su da među njima nije bilo ozlijeđenih.
Vlasnik marine u Kaštelima, kapetan Josip Berket, komentirao je za Dalmatinski portal: “Izgorjelo je pet jahti! Šteta je velika, ali nema ozlijeđenih. Požar je lokaliziran.”
On je otkrio da je požar izbio na jednoj od jahti, gdje su ljudi spremali večeru.
– Požar se oteo kontroli, konopi su popucali i brod je otplutao na drugi kraj marine te zapalio druge brodove, vlasnik marine.
Pomorski promet u tjesnacu Bosporu zasutavljen je nakon što je tanker hrvatske ‘Tankerske plovidbe’ nekontrolirano krenuo prema obali, javlja turska televizija.; prenosi Jutarnji List
Tanker dug 249 metara iz nepoznatog razloga počeo je plutati prema obali i u posljednji trenutak spriječena je katastrofa. Remorkeri su ga uspjeli zaustaviti na samo 300 metara od obale. Tanker Rava je plovio pod zastavom Hrvatske, i bio je na ruti Novorosijsk (Rusija) – Cartagena (Španjolska).
Prema prvi izvještajima, došlo je do pogreške u sustavu za upravljanje i na kraju je trebalo čak osam remorkera da ga zaustavi. Postoji i druga verzija priče u kojoj jednostano stoji da je brodu otkazao motor.
Predsjednik uprave Tankerske plovidbe Mario Pavić rekao je da je od početka u kontaktu s posadom broda Rava Zadar.
– Brod se sigurno provukao kroz tjesnac vlastitim pogonom. Pomogao mu je samo jedan remorker. Na brodu nema ozlijeđenih osoba niti je došlo do bilo kakvog onečićšćenja okoliša.
Dodao je kako smatra da se radi o preuveličavanju događaja jer nikakva kastastrofa nije prijetila.
Kako neslužbeno doznajemo, na Tankeru Rava Zadar je na kratko vrijeme otkazao pogonski sustav, no naši nas sugovornici uvjeravaju kako je riječ o uobičajenim događanjima i da nikakva ozbiljnija situacija nije prijetila.
Iz kompanije su rekli da će se o cijelom događaju službeno oglasiti čim prikupe sve podatke.
Prije 52 godine (22. travnja 1969. godine) u vodu je spuštena nuklearna podmornica K-64, točnije prvo podvodno borbeno plovilo klase 705 “Lira”.
U to vrijeme predstavljala je oružje na vrhu hranidbenog lanca, kao što je to, recimo, u životinjskom svijetu kit ubojica. Zahvaljujući revolucionarnim tehničkim rješenjima K-64 je mogla uništiti bilo koji morski cilj, dok se ona vrlo teško ili nikako nije mogla uništiti.; piše Russiabeyond
Protupodmornička torpeda tog vremena jednostavno nisu mogla doprijeti do sovjetske “Alfe”, kako su ovu podmornicu kodificirali u NATO savezu.
Glavno oružje atomskih podmornica klase 705 “Lira” su bila njezina torpeda, šest komada u njezinom nosnom dijelu. “Lira” je projektirana za operacije lova na neprijateljske podmornice, posebno za podvodni ‘dogfight’.
Zahvaljujući integraciji izuzetno snažno nuklearnog reaktora kao osnovnog pogona, ali i jedinstvenog dizajna, ove podmornice su pod vodom mogle razviti čudovišnu brzinu od gotovo 76 km/sat, kao i prilikom izbjegavanja protivničkih torpeda zaroniti do 450 metara dubine.
Podmornica nije bila velika. Njezin deplasman je iznosio 3000 tona, dok je brojnost posade po standardima sovjetske ratne mornarice bila vrlo mala. Naime, na podmornici je služila 31 osoba, od čega su 24 bile časnici.
Naime, K-64 je bila prva podmornica kod koje se pojavio bojevi zapovjedno-informacijski sustav. On je pratio sve parametre koji su bili vezani za uvjete neposrednog okruženja, kao i stanje reaktora, hidrolokator i sustavi s naoružanjem su radili samostalno, a mehanizirana je čak i kuhinja za pripremu hrane.
Na podmornicama klase “Lira” se po prvi put pojavila i specijalna kapsula za spašavanje posade uslijed havarije. Naravno, radilo se o vrlo kompleksnom sustavu koji je imao veliki broj tehničkih problema, ali je indikativno da za 20 godina intenzivne eksploatacije ove podmornice nije poginuo niti jedan jedini član posade.
Slobodan Đukić
Legende uglavnom imaju svoje određeno uporište u stvarnosti i pravo je pitanje u kolikoj je mjeri je pojedinim pričama sačuvana originalna verzija nekog događaja. Najčešće se priče tijekom vremena obogaćuju sa sve više novih slojeva kazivanja koje ih u velikoj mjeri udaljavaju od originala. ; piše Povijest.hr
Izuzetak vjerojatno nije ni priča o “Ukletom Holandezu” (engl. Flying Dutchman) koja govori o brodu koji je osuđen na vječnu plovidbu morima. Postanak ove legende se smješta u 17. st., i u središtu ove priče je brod nizozemske istočnoindijske kompanije, koji je, ako je vjerovati kazivanju, plovio na ruti od Europe do Indije.
Na krajnjem jugu Afrike prilikom prolaza izuzetno teške pomorske dionice oko Rta dobre nade brod je, prema kazivanju, upao u oluju. Kapetan broda, moguće Hendrik Van der Decken, se umjesto da odgodi prolaz ovim putem, tvrdoglavo odlučio nastaviti putovanje, pri čemu se i zakleo da će, ako bude potrebno, obići rt makar plovio do Sudnjeg dana.
U narodnoj predaji brodovi postaju ukleti najčešće kao posljedica pogrešnih odluka ključnih ljudi koji se u datim trenucima nisu pokoravali silama prirode već su zbog svojeg častohleplja dovodili brod i svoju posadu u nepotrebnu opasnost.
Rašireno je vjerovanje da svi oni koji vide ovakav ukleti brod mogu očekivati nesreću. U gomili takvih priča može se iščitati upozorenje prema kojem posada ukletog broda silno želi poslati pisma svojim najbližima pa želi stupiti u kontakt s brodom i posadom koje susretnu, što rezultira smrću posade i razaranjem tog broda.
