U brodskom sektoru 2020. godina bila je najizazovnije razdoblje do sada. Ova godina provest će se u vraćanju u normalu, a dobrobit posade je na vrhu dnevnog reda većine brodovlasnika.
“Poslijedice ove pandemije vrlo su štetne za buduće zapošljavanje pomoraca”, upozorava Carl Schou, izvršni direktor i predsjednik Wilhelmsen Ship Management. Schou kaže kako je njegova tvrtka odlučna u ovoj godini snažnije naglasiti dobrobit posade.
“Gledajući unatrag, definitivno mislim da mi i industrija moramo misliti prvenstveno na posadu. Pandemija nam je ukazala na niz stvari koje se ne mogu nastaviti u modernom svijetu. Moramo izaći iz sjene i podići industriju na nešto čime možemo biti ponosni – na nešto više od pukog pronalaženja najjeftinije radne snage”, tvrdi Schou.
Tijekom kasnijih faza pandemije Schou je počeo primjećivati da se posada ne želi vratiti na brod. To se, kaže, može pripisati karantenama i totalnom nedostatku podrške i razumijevanja šire javnosti.
Frank Coles, bivši pomorac, a sada izvršni direktor Wallem Group, kaže: “Ljudi koji imaju mogućnosti i druga sredstva za preživljavanje neće ići na more.” Međutim, Coles ističe da i dalje postoji velik broj ljudi koji moraju na more ali i da se njihovi zahtjevi mogu povećati u pogledu cijepljenja, plaće i boravka na moru.
Po pitanju zapošljavanja posade u vremenu nakon pandemije, Mark O’Neil, predsjednik Columbia Shipmanagement, tvrdi da će uvijek biti dovoljan broj ljudi koji žele biti pomorci – željom ili potrebom. To nije problem – više se radi o osiguranju pravih kandidata.
“Ono što želimo pokušati postići kao sektor jest da privučemo prave ljude. Moramo se bolje identificirati i komunicirati s našim pomorcima. Moramo osigurati da oni dobiju najbolju obuku, planiranje karijere, podršku mentalnom zdravlju, potporu obitelji i beneficije. Učinite to i mi ćemo u posao uključiti najbolje ljude i zadržati ih tijekom cijelog radnog vijeka u korist sektora u cjelini“ – kaže O’Neil, koji je ujedno i predsjednik udruge za upravljanje brodovima InterManager.
Iako je Rajesh Unni, izvršni direktor Synergy Group, zadovoljan što su Ujedinjeni narodi i mnoštvo zemalja pomorce odredili za ključne radnike, on želi otkriti što ova klasifikacija znači u praksi.
“Ovo je test za 2021. godinu. Hoće li pomorci biti pri vrhu popisa za cijepljenje, na primjer? Kako će njihova ljudska prava i zdravlje biti zaštićeni dok vlada odgovora na novi soj virusa Covid-19”?
Direktor Uljanika Samir Hadžić govorio je u javljanju u program N1 uživo koliko bi realno bilo očekivati da ovo brodogradilište, ako bi se tako dogovorilo s Vladom, krene u proizvodnju stambenih kontejnera za potresom razorene krajeve Hrvatske; piše N1.
Proizvodnja “preko noći”?
“Preko noći je simboličan izraz”, odmah je precizirao Hadžić:
“Uljanik u sebi sadrži proizvodnju od vijaka do visoke elektronike. Da, mi bismo to mogli (proizvoditi stambene kontejnere), imamo i prostor i hale, mogli bismo prilagoditi jedan pogon, rezati i spajati limove, variti ih. Ništa nije nemoguće i uvijek ću se složiti da je bolje proizvoditi. Slažem se da je nekad nešto jeftinije uvesti. Ali ako vi proizvodite, na to se veže još dvije, tri, pet djelatnosti, tako da je konačni benefit proizvodnje doma isplativ.”
Objasnio je da bi to jako pokrenulo proizvodnju u mnogim drugim tvrtkama u Hrvatskoj; u onima koje bi redom pokrivale potrebe bojanja, unutarnjeg uređenja stambenih kontejnera i sve redom. Naravno, odgovorio je i na to pitanje, da bi država trebala intervenirati u pokretanje takve proizvodnje, ali to bi se, smatra, isplatilo:
“U ovom trenutku govorimo o kontejnerima za potresom pogođenim područjima, a to je, navodilo se, 1500 ili tako nešto.”
Koliko bi ih Uljanik mogao mjesečno proizvoditi?
“Ako je nekad Uljanik mogao ispucavati šest ili osam brodova mjesečno, može se i ovo… Ako se podredimo tome, možemo ih izbacivati tisuće. Ali, sve ovisi o tome kako se složi konstrukcija.”
Vlada je na sjednici 7. siječnja usvojila Prijedlog odluke o davanju naknadne suglasnosti na Statut Hrvatskog registra brodova (HRB).
Naime, dana 18. svibnja 2020. godine Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskom registru brodova temeljem kojeg su izmijenjeni poslovi od posebnog interesa koje Hrvatski registar brodova obavlja za Republiku Hrvatsku te temeljem kojeg su izmijenjene i odredbe koje se odnose na sastav Upravnog vijeća HRB-a.
Osim toga, mijenja se i Statut Hrvatskog registra brodova na način da se isti usklađuje sa izmjenama i dopunama navedenog Zakona, dok se tekst Statuta radi preciznijeg izričaja dodatno nomotehnički uređuje.
Podsjetimo kako je Upravno vijeće HRB-a novi Statut usvojilo na sjednici održanoj 17. rujna 2020. godine.
MSC i Costa Cruises najavili su planove za ponovno pokretanje krstarenja iz Italije u siječnju, dok sjevernoameričke linije za krstarenja i dalje odgađaju putovanja.
MSC planira biti prvi koji će nastaviti krstarenje svojim brodom MSC Grandiosa. Brod će krenuti na krstarenje 10. siječnja, nakon privremene stanke u vrijeme božićnih blagdana. Trenutno je predviđeno da MSC Grandiosa izvodi tjedna krstarenja do 14. ožujka iz Genove s pristajanjem u Civitavecchiji, Napulju, Palermu i Malti. Gosti se mogu ukrcati na brod u bilo kojoj talijanskoj luci, ali prije ukrcavanja obvezni su donijeti negativan test na virus i svaki putnik morat će se testirati još jednom tijekom putovanja.
MSC Cruises navodi da će drugi brod za krstarenje MSC Magnifica, započeti svoj program desetodnevnih putovanja zapadnim i istočnim Mediteranom 15. siječnja.
Costa Cruises su najavili promjene u svom programu krstarenja. Talijanska kompanija Carnival Corporation organizirala je krstarenje u rujnu Costa Deliziose koja je plovila iz Trsta, a zatim Costa Diademe iz Genove.
Costa Smeralda, s maksimalnim kapacitetom od 6.600 putnika, trebala je nastaviti plovidbu 7. siječnja. Linija je najavila da će nuditi i tjedno krstarenje s polaskom iz Civitavecchije. Međutim, pozivajući se na ograničenja prouzrokovanih Covid-19 virusom u narednim tjednima, Costa je otkazala krstarenje do 31. siječnja.
Linija za krstarenje sada planira ponuditi krstarenja na svom manjem kruzeru Costa Deliziosa. “Odluka o plovidbi Costa Deliziose omogućit će veću fleksibilnost u bilo kakvim promjenama vezanih za COVID-19”, navodi tvrtka najavljujući revidirani program.
Vijest o planovima za ponovno pokretanje krstarenja u Italiji stigla je kad su linije za promet do Sjeverne Amerike još jednom najavile odgode u svojim programima. Norwegian Cruise Line otkazao je planirana krstarenja u ožujku za svoja tri broda iz Miamija i Port Canaverala. Carnival Corporation su također najavili odgode. Carnival Cruise Line otkazao je sva krstarenja do kraja ožujka.
Vrhunske sjevernoameričke linije za krstarenje, Holland America Line i Princess Cruises također su otkazale krstarenja. Holland America otkazao je sva krstarenja do travnja i odgodio neka od njih na Aljasci do svibnja i lipnja. Princess Cruises je otkazala krstarenja do sredine svibnja.
Damir Duplančić je jučer ujutro u Splitu, na plaži Ovčice, snimio lijep prizor razigranih dupina; prenosi Dalmatinski portal.
– Lipo ih je vidit na ovu bonacu. Uvik se oduševin kad vidin dupine, neman pojma zašto. Valjda je to ostalo negdi u prošlosti zapisano dok smo bili dica. Ovo van je od obale jedno 50 metara najviše i po mojoj procjeni ima ih u jatu deset do petnaest. sretan ulov momci i cure! – rekao je u videu Duplančić.
Krajem tridesetih godina ovoga stoljeća Jadranom plove automatizirane jedrilice. Zanimanje skiper nestaje na Mediteranu… Sve se to zbiva nakon konstantnog rasta potražnje za skiperima od početka stoljeća. Vrhunac je ostvaren tijekom 2025. godine, kada je na hrvatskom dijelu Jadranskog mora izdano više od 1600 licencija za skipere; piše Otvoreno more.
Poslije prvog vala osobne transportne automatizacije, koji je prvenstveno bio usmjeren na razvoj automatski upravljanih cestovnih vozila i letjelica (dronova), dolazi drugi val automatizacije koji je zahvatio pomorski promet krajem dvadesetih godina 21. stoljeća…
Automatizacija jedrilica dostigla je visoki stupanj pouzdanosti, te su do 2035. godine sve komercijalne turističke jedrilice u potpunosti automatizirane. Strojno upravljane jedrilice pokazuju maksimalni stupanj pouzdanosti i sigurnosti… Lučke kapetanije mediteranskih država u potpunosti su zabranile ljudsko upravljanje jedrilicama, nastojeći tako postići maksimalnu sigurnost plovidbe.
UKRCAJ SE I UŽIVAJ
U ovom kontekstu nestaje i zanimanje skiper. Bivši skiperi vremenom se okreću poslovima u lukama koji se prije svega odnose na održavanje jedrilica, menadžerske poslove i poslove turističkih operatera. Oni u lukama dočekuju goste koje ukrcavaju na charter jedrilice, provode obavezno upoznavanje gostiju sa sigurnosnim pravilima na moru, te ispraćaju brodove.
Gosti na jedrilicama, u skladu sa željenim i programiranim rutama đita, jedre na u potpunosti automatski upravljanim jedrilicama.
Jedrilice na osnovi vremenske prognoze, trenutnih vremenskih prilika i brodskoga prometa, samostalno adaptiraju planirane rute. Brodovi su opremljeni i dodatnim AI sustavima koji kroz konverzaciju upoznaju posadu s turističkim znamenitostima i osnovama jedriličarskih vještina…
Hoće li tako izgledati Jadran 2050.? Tko to zna… Je li rano o tome razmišljati? Nije. Nikad nije prerano, može biti samo kasno ako odgađamo dok nas sve ne zatekne…
Zato je bilo zanimljivo ukrcati se u vremensku kapsulu i vidjeti kako nas svojim istraživanjem provociraju na razmišljanje Ivica Mitrović iz Splita i Oleg Šuran iz Pule s Odsjeka za vizualne komunikacije Umjetničke akademije u Splitu. U radu koji su prezentirali na izložbi u Rijeci pod nazivom Posljednji mediteranski skiper nude nam jednu viziju prometa i života na Jadranu sljedećih nekoliko desetaka godina.
PROMJENE DOLAZE
Kroz spekulativnu dizajnersku metodologiju u prvom redu bave se rastućim fenomenom automatizacije. Rezultat spekulativne prakse je videorad predstavljen u formi dokumenta o zanimanju koje nestaje zbog sustavne automatizacije charter jedrilica, gdje računala zamjenjuju ljudsko upravljanje plovilima.
A evo kako jedan od autora, Ivica Mitrović, docent na spomenutom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, opisuje svoje vizije i razloge…
– Mi se bavimo spekulativnom dizajnerskom praksom koja propituje scenarije i spekulacije o životu u budućnosti. Kako ne živimo u razvijenim središtima Europe, gdje se stvari mogu promijeniti na licu mjesta, moramo se pripremati za vrijeme kad te velike promjene dođu do nas. Pripremiti se za refleksije tih novih situacija. Automatizacija je jedna od velikih globalnim promjena. Promišljali smo o tom i razgovorom sa stručnjacima došli do zaključka da je na Jadranu zanimanje skiper jedno od onih na kojima se to može jako osjetiti.
– Nismo mogli to znanstveno vremenski postaviti, ali su naše spekulacije bile da bi se to moglo dogoditi za dvadesetak godina, i da bi se tada već dobar dio jedrilica i prometa na Jadranu automatizirao. Ovo je možda i pomalo satirična, crna verzija razvoja tehnologije i upliva na život i promet u Jadranu.
– No, vrijeme automatizacije automobila, ali i jedrilica dolazi, i to prilično brzo. To su nam potvrdili stručnjaci koji rade na tome. O jedrilicama i prometu na moru se toliko ne govori kao o automatiziranim automobilima, ali i na tome se jako puno radi. To se vrijeme približava i brže no što neki misle. Zato smo se i upustili u ovakva spekulativna razmišljanja o tom kako će se to reflektirati na Jadran – objašnjava Mitrović i nastavlja:
VAŽNO JE PRIPREMITI SE
– Otišli smo na Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i saznali da je taj posao već jako odmakao i da se prilično brzo približava. Već postoje automatizirani veliki brodovi, a jako puno se radi na automatizaciji jedrilica.
– U lučkim kapetanijama po broju izdanih licencija utvrdili smo da jako raste interes za zanimanje skiper. Pokušali smo predvidjeti mogući scenariji budućnosti koji će se odnositi na jedriličarstvo i skipersko zanimanje. Pitali smo skipere kako oni vide budućnost. Hoće li ih strojevi moći zamijeniti… Neki smatraju da je to nemoguće. Neki da je moguće, čak vjerojatno, ali i oni tvrde da bi tada strojevi, odnosno automati mogli samo djelomično zamijeniti skipera, možda olakšati posao. No, ističu i da stroj neće moći u potpunosti zamijeniti skipera.
– Objašnjavaju da skiper nije samo čovjek koji će ih prevesti od točke A do točke B, već to ima jednu širu društvenu dimenziju. Njihove priče, anegdote, druženje, iskustva su onaj širi dio priče koje stroj nikad neće moći nadopuniti. On će pomagati, ali neće moći zamijeniti živoga čovjeka.
– S mnogim smo se stvarima i mi složili. No, mislimo kako je vrlo bitno da već danas razmišljamo o scenarijima. Tome služe ovi naši projekti. Tako smo ih zamislili, te ušli u istraživanja i poticanje ljudi da razmišljamo o tome kako se boriti za to naše zanimanje, i kako ga usavršavati u skladu s novim tendencijama koje će u ovom ili onom obliku sigurno doći.
– Naša je intencija danas otvarati raspravu i spriječiti crne scenarije, pripremiti skipere na prilagođavanje vremenima koja dolaze i na moguće scenarije, te kako sebe pozicionirati u tim novim vremenima. Želimo da se to propituje ranije. Ne da nas sve zatekne i da nas tehnologija oblikuje, već da mi oblikujemo tehnologiju koliko je god to moguće – ističe Mitrović.
DALMACIJA NAKON TURIZMA
Drugi njihov futuristički rad, o životu nakon turizma bavi se sličnim scenarijima, ali ovog puta o tom kako klimatske promjene mogu utjecati na život na kopnu.
– Zove se Život u našim gradovima nakon turizma. Realno možemo razmišljati da bi klimatske promjene mogle utjecati na naš turistički život i promijeniti Jadran. Stoga smo otišli u Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i informirali se o mogućim predviđanjima promjena i opasnostima. Dizanje razine mora i povećanje njegove temperature, dizanje temperature zraka mogli bi ozbiljno utjecati na turizam kakav danas poznajemo.
– U razgovoru sa stručnjacima saznali smo da bi se za stotinjak godina, ako se nešto ne promjeni, razina mora mogla drastično podići. Bazirali smo se već na 2055. kada bi moglo biti ozbiljnijih promjena, pa već tada možda neće biti turizma kakav je danas, odnosno trebat ćemo neke nove scenarije. Moguće je da Jadran više neće biti tako poželjno mjesto kakvo je danas – kaže nam Mitrović i dodaje:
– Razmišljali smo o tome kako bi se mogao promijeniti život stanovnika koji tu ostaju. Bavili smo se spekulativnim razmišljanjem u kojem bi došlo do podizanja razine mora i njegova ulaska u Peristil. Splitski gradski trg mogao bi postati lokacija za marikulturu. Razmišljali smo i o novoj organizaciji života. O zadrugarstvu koje smo izgubili u nekim ranijim vremenima, a nekad je bilo važan oblik života u Dalmaciji.
FRIGANE VLASULJE
Naravno, radi se o spekulaciji na temelju koje autori izrađuju instalaciju koja kroz spekulativni dizajnerski pristup istražuje moguće alternativne scenarije očekivanih ekstremnih klimatskih budućnosti, te pomalo i satirično provociraju razmišljanja i maštu. Istovremeno nudeći metode i alate koji pojedincima i zajednici mogu pomoći u gradnji života nakon nekih katastrofa.
U fokusu instalacije, primjerice, stvaranje je farme za uzgajanje vlasulja. One su nekad bile često na meniju mediteranskih zemalja, pa tako i kod nas. No, danas se rijetko jedu, ali su ostale kao priznata delicija, osobito u Andaluziji, na Sardiniji i Siciliji.
Želimo postati ključni radnici, ali to je još uvijek naša daleka želja i nada.
Pljesak za ključne radnike na prigradskim ulicama ne može se čuti na moru, gdje su stotine tisuća članova posade ostali na brodovima koje ne mogu napustiti, riskirajući svoje živote kako bi nam stavili hranu na tanjure.
Naš sindikat nikako da se probudi, isto tako i naši u Ministarstvu i naša Vlada, i da kažu – “Dobro jutro Hrvatska, naši pomorci! Imamo za Vas jednu lijepu vijest – Hrvatska, članica IMO-a, postala je 46 država koja je svoje pomorce proglasila kao ključne radnike. “Države članice koje to još nisu učinile snažno se potiču da poduzmu mjere kako bi riješile ovo pitanje i hitno odredile pomorce kao ključne radnike” – stoji u priopćenju IMO-a.
Od 2020. godine postoje 174 države članice IMO-a; a zemlje koje su pomorce odredile za ključne radnike su: Azerbajdžan, Bahami, Bangladeš, Barbados, Belgija, Brazil, Kanada, Čile, Cipar, Danska, Francuska, Gabon, Gruzija, Njemačka, Gana, Grčka, Indonezija, Iran, Jamajka, Japan, Kenija, Kiribati, Liberija, Marshallovi otoci, Moldavija, Crna Gora, Mjanmar, Nizozemska, Novi Zeland, Nigerija, Norveška, Panama, Filipini, Republika Koreja, Rumunjska, Saudijska Arabija, Singapur, Južna Afrika, Španjolska, Švedska, Tajland, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Jemen.
Četrdeset i pet država članica IMO-a je označilo pomorce kao ključne radnike, što je ključni korak u rješavanju tekuće krize u vezi smjene posade.
Određivanje ključnog radnika ključno je za oslobađanje pomoraca od određenih ograničenja putovanja, koja se odnose na COVID-19, omogućujući im da putuju između zemlje prebivališta i broda te da se sigurno vrate kući na kraju ugovora. Također, to bi čak moglo igrati i ključnu ulogu u omogućavanju prioritetnog pristupa sigurnom cijepljenju.
Premda je većina od nas pomoraca protiv cijepljenja i nitko nas ništa ne pita, bit ćemo prisiljeni cijepiti se ako mislimo zadržati svoj posao. Ali goruće pitanje glasi – tko će snositi odgovornost ako se pojave nuspojave nakon cijepljenja za vrijeme boravka na brodu? Naravno o tome nitko ne razmišlja, barem ne za sada. Brodarima će samo biti bitno da smo napravili PCR test i da smo obavili cijepljenje i nakon toga sjeli u avion, odletjeli na odredište i ukrcali se na brod. Poslije toga samo možemo moliti Boga da bude sve u redu. Brodari zadovoljni jer su zaštićeni osiguravajućim kućama, a mi? O nama nitko ne vodi računa; kako u svijetu pa tako i kad se vratimo kući.
Postavlja se pitanje, ako naš poslodavac zahtijeva dokaz o cijepljenju, više se neće raditi o tome da se cijepimo dobrovoljno već će to onda postati obavezno i protivno ljudskim pravima!
Mi o tome ne odlučujemo, odlučuju veliki igrači u svijetu koji su debelo plaćeni da guraju i dalje cjepivo koje još nije do kraja ispitano. Njima je cilj da se svijet pokrene i da krene dalje te da se dobro napune farmaceutski tankovi.
Ako ipak kompanije budu prisiljene od osiguravajućih kuća da ukrcavaju posadu koja je cijepljena, pomorci će se naći u velikoj dilemi. Za nas neće biti cjepiva, dok ne postanemo ključni radnici; to jest nećemo imati prioritet cijepljenja.
Jednostavno, naša Vlada treba po hitnom postupku pomorce proglasiti ključnim radnicima i stoga moramo biti među prvim skupinama za cijepljenje kada cjepivo bude dostupno i ako se budemo htjeli cijepiti.
Primjer najbolje prakse u ovom pogledu je Filipinska vlada koja se trudi osigurati da pomorci budu uključeni u prvi val cijepljenja jer su ključni za naše društvo. Generalni tajnik Međunarodne brodske komore (ICS) Guy Platten je izjavio: “Zaista sam zadovoljan što čujem o cijepljenju na Filipinima, to je ogroman korak naprijed, i nadam se da će to uzeti druge zemlje kao primjer.”
Situacija uslijed koronavirusa je bila, i još uvijek je, prava humanitarna kriza jer su neke državne granice i luke zatvorene za smjenu posade. Situacija se mijenja iz dana u dan. Pomorci su prisiljeni da mjesecima ostanu na brodu mimo svojih ugovora, čime se vrši sve veći pritisak na njihovu fizičku izdržljivost i mentalno zdravlje. Za one koji su se napokon uspjeli vratiti kući, muka je dovela u pitanje njihovu budućnost u poslu jer su se osjećali zapostavljeno i nisu bili u mogućnosti ostvariti svoje osnovno ljudsko pravo da smjenu dobiju na vrijeme.
S druge strane, za mnoge od onih koji se nisu uspjeli ukrcati na brodove, razdoblje na kopnu značilo je da nisu imali drugih prihoda, stvarajući veliko financijsko opterećenje za njih i njihove obitelji. A u Lijepoj našoj o tome se malo govori. Nismo mi njima zanimljivi i važni. O nama se priča samo na kraju godine kad trebamo platiti doprinose, a za uzvrat dobijemo veliko ništa! I to sve zahvaljujući onima koji nas predstavljaju i koji navodno vode brigu o nama.
Naš bi se složeni globalni sustav opskrbe zaustavio bez pomoraca, jer trgovački brodovi prevoze oko 90% globalne trgovine – od hrane i medicinske robe, do energije i sirovina. Osim izazova s koronavirusom, mentalnog stresa i tjelesnog umora, neki pomorci ne primaju ni plaću mjesecima, a pogotovo oni koji su radili na putničkim brodovima. Od naših nisu dobili ni lipu! Veća prava imaju zabavljači nego pomorci. Sramota!
Sindikatu pomoraca, laku noć! Možda Vam bude dobro jutro.
Ovim putem apeliram da obratite pažnju na pomorce koji su radili na putničkim brodovima i koji su mjesecima bez prihoda. Da li su oni isto zaslužili od naše države simboličnu naknadu, kao i zabavljači? Ili pomorci koji su izgubili posao iz zdravstvenih razloga i koji se ne mogu ukrcati; jeste li pomislili na njih i je li njima isto potrebna naknada za vrijeme kad su nezaposleni? Oni isto imaju obitelj kao i ostali.
Kapetan Ivica Slavica
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti obznanjena.**
Scorpio Bulkers je najavio promjenu imena u Eneti jer radi na tome da finalizira prijelaz iz poslovanja bulkerima u offshore sektor.
U kolovozu 2020. godine SB je najavio promjenu, potpisujući pismo namjere s južnokorejskom tvrtkom Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME) za izgradnju broda s vjetroagregatom (WTIV). Brod će koštati oko 265 – 290 milijuna dolara, a isporuka je predviđena za 2023. godinu. Moguća je narudžba i dodatna tri broda.
Od tada Scorpio radi na tome da dovrši rasprodaju cijele flote bulkera.
U zoni uvale Girenica na Pagu, nalazi se najnoviji nalaz prijavljen Ministarstvu kulture, opet plod suradnje ronilaca.
Ali kako je sve počelo. Ronili su otac i sin, Željan i Kristijan Gligora. Otac je bio koncentriran na lov, a sin kako je to uvijek i na sve ostalo. Kike je primijetio neobične oblike, keramiku, ono što je bilo drugačije je bila nakupina kamena koja neobična za ovakvo mjesto; prenosi Morski.hr. Prvo su o ovom pričali s profesorom Ivom Oštarićem koji ih je uputio da bi ovo mogla biti rimska riva.
Kako Željan prati naš rad u podvodnoj arheologiji obećao mi je pokazati lokalitet, ali moralo je biti malo začinjeno. Ovo ljeto smo dogovorili da Kristijan dođe na početni tečaj ronjenja. Za zadnje ronjenje odabrana je lokacija nalazišta.
I tako idemo mi, pojačani s Andreom Uvodićem, roniti, i stvarno riva. Nije mi prva ali uvijek mislim da je nešto krivo i da ja maštam. Mjerim dubinu 2,7m – štima. Poput onih u Caskoj i Barbatu na Rabu. Gledam materijal kamen, obrađeni kamen, ima keramike i to dosta. Fotografiramo s malom mjerkom. Ali od prve u oči upada crna boja. Crna.
Od čega je crno ako nije od spužve, ovo je drugačije nije živo, potegnem po notesu za pisanje pod morem, ostaje crni trag. I taj tren kad ti sine, ugljen! Ugljen ! J….te. Kolan, imao rudnik, s druge strane u vali se i danas vadi ugljen iz mora. To je to. Ugljen. Pa zapravo se sve uklapa, tu su i oni mogli prekrcavati ugljen. Idemo dalje ronimo po vali, ugljena ima i drugdje. Gledamo neke rakove samce po dnu kamufliraju se crnom bojom, valjda jer tamo ima ugljena. Ne znam ništa o tome ali možda je to to. Sad i te račiće snimamo. Pa nalazimo još primjera te crne.
Treba to slikati s nečim bijelim da imamo kontrast, nalazimo kostur od Miša. Vraćamo se do rive, slikamo vani uzimamo GPS- poziciju. Dogovaramo se što sad. Ideja je da pričekamo da počne istraživanje na Letavici, tad ćemo imati svu silu arheologa na terenu i kad im to pokažemo, riješit će se nedoumice.
Dolazi i Straton projekt i Istraživanje na Letavici, virus ponovo jača, ali sve ide po planu. Odgađamo istraživanje samo 3-4 puta. Sve se iskompliciralo te godine. Ipak imamo datum i krećemo. Dotle se toplo ljeto pretvorilo u jesen s jakim jugom i kišurinom. Gubimo jutro, pa popodne pa dan i jutro i normalno sve se stišće da se posao odradi, ne stižemo na lokaciju. Nakon toga vrijeme leti i dolazi nam nova godina. Nema više čekanja idemo to prijaviti.
I eto u uvodu i Dr. sc. Irena Radić Rosi piše: Otok Pag obiluje arheološkim nalazištima iz raznih vremenskih razdoblja, među kojima se posebno ističu nalazišta iz antičkog doba. Sudeći prema pisanju rimskog znanstvenika Plinija Starijeg, koji je u 1. st. po Kr. napisao enciklopedijsko djelo Naturalis Historia (Prirodoslovlje), otok Pag u antičko se doba nazivao Cissa ili Cissa Portunata tj. Cissa prirodno obdarena lukom.
Iako za sada još nije dokazano da se pridjev ‘portunata’ u Plinijevom radu doista odnosi na otok Pag, geografska i geomorfološka obilježja otoka idu u prilog toj pretpostavci. Ime Cissa predrimskog je podrijetla i pripisuje se Liburnima koji su u prapovijesno doba vladali prostorom između rijeka Raše i Krke te bili poznati kao vješti pomorci. U njihovo doba upravno se središte otoka nalazilo na prostoru današnjeg Novaljskog polja i bilo vjerojatno smješteno na uzvisini Košljun nad Caskom. Za razliku od ostalih istočno jadranskih prostora, liburnski su krajevi tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. mirnim putem ušli u sastav Rimske Republike tj. kasnijeg Rimskog Carstva, a po čitavom otoku izgrađena su rimska gospodarska imanja.
Među ostacima iz rimskog doba danas se posebno ističu ruševine u priobalnom pojasu uvale Caske na sjevernom kraju Paškoga zaljeva, gdje se vjerojatno nalazilo veliko imanje ladanjskog gospodarskog karaktera koje je pripadalo senatorskoj obitelji Calpurnii Pisones, jednoj od najmoćnijih i najuglednijih rimskih obitelji u vrijeme ranoga Carstva.
S obzirom na opisanu situaciju, pomorski promet na prostoru otoka morao je u rimskog doba biti posebno intenzivan, što se sve više potvrđuje novim otkrićima u podmorju otoka. Do sada je poznato desetak podmorskih nalazišta koja upućuju na luke, lučice, pristaništa i sidrišta te na potonule brodove ili brodske terete.
Možemo se fino pohvaliti da smo s novim nalazom potkrijepili ovaj tekst. Nadamo se da ćemo istraživanjem potvrditi svoje nalaze, spojiti Kolan s morem. Povezati priče iz antičkih vremena otoka Paga, nadajmo se pomoči otočkom turizmi, svašta nam pada na pamet. Lani se pojavio teret tegula i imbrexa u Staroj Novalji, stalno nešto iskače.
Počeli smo s prikupljanjem sredstava za prvu kampanju istraživanja, volju imamo, kad okupimo tim, imamo i znanje i opremu. Nadamo se da će biti razumijevanja za nas u ovoj teškoj godini.
Nakon razornog potresa koji je pogodio Baniju i razrušio sela u općinama i gradovima poput Gline, Petrinje, Donjih Kukuruzara, Hrvatske Kostajnice i drugim mjestima, ministar Tomislav Ćorić pokušava kontejnere i privremene pokretne stambene objekte nabaviti brzinskom kupnjom u stranim ekonomijama, navode iz Radničke fronte u priopćenju; prenosi Glas otoka.
“Radi se o potrebi od 1500 takvih objekata koji se uistinu ne mogu nabaviti niti proizvesti preko noći, iako se većina ljudi na pogođenom području privremeno već snašla, raznim improviziranim rješenjima poput doniranih kamp-kućica ili jednostavno privremenim odlaskom od kuća”, napominju.
Obnova većine stambenih objekata neće početi idućih nekoliko mjeseci iz legislativnih razloga, ali i vremenskih nepogoda, tj. radi dolaska zime, stoga Radnička fronta smatra da nema nikakve potrebe da se ovakvi kontejneri nabavljaju vani ako u Hrvatskoj imamo i više nego dovoljno kapaciteta i vlastitih tvrtki koje su u stanju te kontejnere proizvesti u vrlo kratkom roku.
“Osim toga, ukoliko Vlada uistinu hoće pomoći proizvodnji u domaćoj brodograđevnoj industriji, prije svega 3. maju i Uljaniku, nema nikakvog razloga da se taj posao ne prepusti njima”, navode i podsjećaju da unutar Uljanik grupe postoji Uljanik proizvodnja opreme d.d. iz Vodnjana, trenutno u stečaju, koja je do relativno nedavno obavljala ovakve i slične poslove.
“Isti posao se može bez problema raditi i u glavnim pogonima u Puli. Osim Uljanika, nekadašnji sastavni dio riječkog 3. maja bila je i Tvornica industrijske i brodske opreme (TIBO) koja je proizvodila ovakve proizvode, što znači da još uvijek postoji potrebno znanje kako se ne radi o kompliciranom proizvodu. Uz njih, tu je i čitav niz drugih manjih privatnih tvrtki koji ovakav posao mogu barem dijelom odraditi”, predlaže Radnička fronta.
“Ovaj posao daleko je od pravog rješenja za brodograđevnu industriju, a posljedice desetljećâ uništavanja domaće proizvodnje su dugoročne (u krizama kakvu danas imamo još izraženije). Hrvatska se u ovakvoj humanitarnoj krizi ne mora osloniti na pomoć (i proizvodnju) izvana. Hrvatska bi se, u što većoj mjeri, trebala osloniti na svoje kapacitete, a pomoć izvana trebala bi biti samo dodatak za bržu obnovu. Ovakav potez Vlade uistinu bi pokazao da im je, kako uporno tvrde, stalo do domaće proizvodnje, zaposlenosti i ekonomije”, zaključuje se u priopćenju.
