Još prije gotovo dvije godine Vlada je odobrila projekt povećanja kapaciteta krčkog LNG terminala, u što namjerava uložiti 25 milijuna eura, a jučer je Europska komisija konačno dala zeleno svjetlo za državnu potporu za taj projekt, piše Poslovni dnevnik.
Mjera će se, kako je objavljeno, djelomično financirati iz Mehanizma za oporavak i otpornost, a njome će se omogućiti postavljanje dodatnog modula za uplinjavanje kapaciteta 250 tisuća kubičnih metara na sat na postojećem terminalu, čime će se podići godišnji kapacitet isporuke s 2,9 na 6,1 milijardi kubičnih metara plina.
Realizacija već krenula
No, i prije odobrenja ove državne potpore krenulo se s realizacijom projekta – prije godinu dana predstavnici LNG-a Hrvatska i Wartsila Gas Solutionsa iz Norveške potpisali su ugovor o isporuci dodatnog modula za uplinjavanje vrijednog 22,9 milijuna eura, čiju je proizvodnju predviđeno provesti u roku od 22 mjeseca, te bi postavljanje u Omišlju trebalo biti finiširano u 2025. godini.
Vrijednost posla je oko 23 milijuna eura. LNG Hrvatska je upravo pokrenuo postupak javnog savjetovanja uoči objave natječaja za poslove preinake broda za prihvat, skladištenje i uplinjavanje (FSRU) LNG Croatia za potrebe povećanja kapaciteta terminala.
Paralelno s projektom povećanja kapaciteta LNG terminala provodi se, inače, i projekt proširenja plinovodne mreže, kako bi ona mogla pratiti udvostručenje kapaciteta LNG terminala, koji je u ingerenciji Plinacroa, navodi Poslovni dnevnik.
Ti su projekti na liniji politike EU o smanjenju ovisnosti o ruskom plinu, te je stoga i davanje državne potpore za ovaj projekt ocijenjeno važnim za osiguranje opskrbe plinom u Hrvatskoj i zemljama jugoistočne Europe. Potpora će, prema priopćenju iz EK, biti u obliku izravnih bespovratnih sredstava, koja LNG-u kao nositelju i operatoru terminala, pokrivaju dio troškova ulaganja.
Pozitivni učinci za EU
“Komisija je utvrdila da je mjera nužna i primjerena kako bi se korisniku omogućilo provođenje projekta”, stoji u priopćenju EK, koja ovu mjeru smatra “proporcionalnom, jer je ograničena na nužni minimum i da njezini pozitivni učinci nadmašuju sve moguće negativne učinke na tržišno natjecanje i trgovinu u EU”.
Od početka rada u siječnju 2021. uz terminal u Omišlju pristalo je 90 brodova za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, prihvaćeno i uplinjeno više od 12 milijuna kubika ukapljenog prirodnog plina, te isporučeno preko 7,4 milijarde kubika prirodnog plina.
Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) osudila je, kako tvrdi, najgori slučaj serijskog napuštanja pomoraca ikad viđen, piše Splash247.
Middle East Marine iz Dubaija, operater tegljača, optužen je za sustavno zlostavljanje i zanemarivanje više od 100 pomoraca.
Od studenog 2022. ITF je izvijestio o više od 17 slučajeva napuštanja posade na 18 plovila u Bangladešu, Indiji, Maldivima i Šri Lanki.
Pomorci iz Indije, Indonezije i Mijanmara ostavljeni su u teškim uvjetima, uključujući opskrbu prljavom pitkom vodom, nedostatak hrane, uskraćivanje putovnica i lijekova, odbijanje posjeta bolnici bolesnoj posadi i neisplaćene plaće.
Jedan pomorac iz Indonezije opisao je kako su on i njegovi kolege bili prisiljeni ići u ribolov kako bi preživjeli, dok su obitelji kod kuće zapale u ozbiljne dugove.
Prema međunarodnom pravu – Konvenciji o radu u pomorstvu iz 2006., s izmjenama i dopunama – pomorci bi trebali biti plaćeni najmanje jednom mjesečno. Smatra se da su posade kojima duguju plaću za dva ili više mjeseci ili koje nisu dobile dovoljno hrane, vode i goriva napuštene, što bi u ovom slučaju trebalo pokrenuti akciju osiguravatelja i države zastave broda – zemlje u kojoj je brod registriran – Palau.
ITF nije dobio niti jedan odgovor od pomorskih vlasti Palaua unatoč hitnosti situacije s kojom se pomorci i njihove obitelji suočavaju.
Steve Trowsdale, koordinator inspektorata ITF-a je kazao: “Izuzetno smo zabrinuti za dobrobit posada koje su pogođene lošim poslovanjem kompanije Middle East Marine i samim napuštanjem. Teško je shvatiti kako se tvrtka registrirana u UAE može tako ponašati i prolaziti nekažnjeno. Middle East Marine je mrlja globalne pomorske industrije.”
“Bilo je šokantno vidjeti pomorce koji se suočavaju s tako ekstremnim izrabljivanjem, opasnim radnim uvjetima i ograničenim pravima. Bez plaće, neadekvatni životni uvjeti, nedostatak pravne zaštite i ograničena sloboda kretanja – to je slično suvremenom ropstvu”, rekla je Sandra Bernal, ITF-ova mrežna koordinatorica za azijsko-pacifičku regiju.
Prošla je godina bila rekordna po broju slučajeva napuštanja posade, a IMO je prijavila 142 nova slučaja za 2023., što je više od prethodnog rekorda od 109 prijavljenih godinu prije. Prva četiri mjeseca 2024. sugeriraju da je na vidiku još jedna strašna godina za napuštanje.
“Mora se zaustaviti rast napuštanja pomoraca. Dobra djela brodarstva zasjenjena su ovim zlostavljanjem. Lažne zastave, mračne flote i nemiri stvaraju pogodno tlo za iskorištavanje. Ovo bi trebalo poslužiti kao uzbuna za cijelu našu industriju i potrebna nam je revizija sustava kako bismo zaštitili pomorce”, rekao je Steven Jones, osnivač Indeksa sreće pomoraca, prošlog mjeseca za Splash247.
Uz ožiljke iz dugog razdoblja na moru koje je donijela pandemija covida još uvijek svježe u sjećanju u kombinaciji s današnjom pomorskom krizom na Crvenom moru, povratkom somalijskog piratstva i izvanrednom statistikom da čak jedan od osam brodova koji danas trguju ne omogućiti pristup internetu posadi, brodarska se industrija mora suočiti s činjenicom da se sprema kriza s posadom.
“Tržište rada pomoraca postalo je posebno tijesno, s važnim implikacijama na zapošljavanje i zadržavanje, kao i na troškove posade”, primijetila je britanska konzultantska kuća Drewry u nedavnoj studiji, dok je najnovija anketa stručnjaka za posadu ukazala na opći nedostatak vrlo kompetentnih pomoraca.
Ian Beveridge, izvršni direktor Bernhard Schulte Shipmanagementa (BSM), rekao je za Splash247: “Privlačnost pomorske karijere smanjila se u mnogim tradicionalnim pomorskim zemljama, što je dovelo do izazova za pomorske akademije u popunjavanju razreda”.
“Ovim putem obavještavamo sve pomorce u međunarodnoj plovidbi koji se NE ukrcavaju preko hrvatskog brodara, kompanije, poslodavca ili posrednika pri zapošljavanju da su sukladno odredbi članka 47., 48. i 92. Pravilnika o pomorskim i brodarskim knjižicama te postupcima i načinu prijave i odjave na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje (Narodne novine broj 21/2024) dužni od 30. lipnja 2024. godine podnositi prijave ukrcaja odnosno iskrcaja isključivo putem aplikacije e-Pomorac“.
Svih 10 pomoraca uspjelo se sigurno evakuirati s kineskog teretnog broda na kojem je planuo požar kad se nalazio kod Indonezije, piše TradeWinds.
The Kompas Daily izvijestio je da su stanovnici pronašli djelomično potopljen brod Da Hao od 5.300 tona, izgrađen 2019. i koji plovi pod zastavom Tanzanije, kod sela Haka na otoku Binongko u Sulawesiju.
“Teretni brod koji se zapalio nasukao se kod svjetionika na otoku Binongko”, rekao je načelnik područja Togi Binongko Saaludin.
“Nadgrađe broda je izgorjelo”, dodao je.
Na videosnimci se vidi kako iz krme suklja crni dim.
Mini-bulker plovio je rutom između istočne Nusa Tenggare, Istočnog Timora i Papue Nove Gvineje.
Brod se zapalio ploveći morem Banda, a zatim je plutao nošen strujom sve dok se nije nasukao, navodi TradeWinds.
“Članovi posade evakuirani su brodom koji je plovio iz Singapura u Australiju”, rekao je Saludin.
Posadu čini osam Indonežana i dva Kineza.
Brod je ostao u blizini Hake u ponedjeljak i opisan je kao “spektakl” za lokalno stanovništvo.
Brodom Da Hao upravlja Fineway Marine Service u Kini, s kojim se nije moglo stupiti u kontakt.
U lipnju prošle godine bulker je zadržan u Papui u Novoj Gvineji zbog pronađenih 11 nedostataka, poput kvarova s ventilacijom i daljinskim upravljanjem u prostorijama strojeva, opreme za filtriranje ulja i zaštite spremnika za uljno gorivo.
Od danas, 6. svibnja, liniju Split – Vela Luka – Ubli održavat će trajekti Petar Hektorović i Bartol Kašić, a liniju za Vis preuzima trajekt Zadar, priopćili su iz Jadrolinije na svojoj Facebook stranici.
Međutim, na Korčuli se ovog vikenda odvila teška drama – protiv Jadrolinije su se na noge digli otočki prijevoznici, koji su u subotu, 4. svibnja, u poslijepodnevnim satima s 40 kamiona pristigli na velolučki kružni tok, i uz buku sirena prosvjedno iskazali svoje ogromno nezadovoljstvo ponašanjem nacionalnog brodara.
Nisu, kažu, namjerno zaustavili promet, nisu smetali vozačima osobnih vozila, nisu blokirali put do pristaništa. Ali su zato formirali dugu kamionsku kolonu, i tom impresivnom slikom digli na noge Velu Luku. Pukao im je film, nakon što su čuli da će im Jadrolinija u subotu na relaciji Split – Vela Luka, umjesto standardnog trajekta Lastovo, poslati velikog Petra Hektorovića, piše Slobodna Dalmacija.
Kod korčulanskih kamiondžija se u tom trenu prolomio toliki bijes da su automatski odlučili izaći na cestu. Okupilo ih se mnoštvo sa svih dijelova otoka, i nakon zbora u Blatu, u popodnevnim satima spustili su se mirno državnom cestom 118 u Velu Luku.
MORAMO REZERVIRAT‘, A NE ZNAMO OĆEMO SE UKRCAT‘
Zašto im je zasmetao Hektorovićev dolazak, opisao je inicijator prosvjeda Nikica Žuvela, najavivši za sljedeći čin, ukoliko im se ne isposluju zahtjevi, blokiranje jedne od dalmatinskih luka.
“Poludili smo, digli smo se na kotače, skupili smo se na brzinu. Zato što nam na radne dane šalju šešulu od 55 godina starog trajekta Lastovo, koji ne može primiti naše kamione, nema kapacitet ni visinu garaže, ima visinsko ograničenje. A onda u subotu, kad mi ne vozimo, odjednom iz Splita u Velu Luku stiže veliki, moćni Hektorović!
Danas se može poslat‘, onda se ima volje kad nema gužve, kad triba pokupit‘ nekoliko auta. Mi moramo, 14 dana prije polaska za Split, rezervirati karte i nikad ne znamo hoćemo li se u njega uspit ukrcat‘. A pogledajte ovo, odjednom za vikend oni šalju pravi brod, baš onda kad nas nema. Sram ih bilo, sram! Pucamo već dugo, ovo je bila kap koja je prelila čašu. Ako nam ne stave svakodnevno pravi brod za Korčulu, blokirat ćemo jednu od luka. Ovo je prevršilo svaku mjeru!”, najavljuje Žuvela.
Brod je za njih život, on je put do posla, osiguranja egzistencije. Kada im to netko počne urušavati, i to traje i traje, onda, kako kaže Nikica u svoje i u ime svojih kolega, dođe trenutak eksplozije.
“Želimo poslat‘ poruku da se prema nama više ne smiju tako ponašat. Vis ima veliki brod, Hvar isto. A šta mi imamo? Onaj krš, lom. Kako ne shvaćaju da nam to nije dovoljno? Što oni misle, da ćemo vječno šutjeti. E, pa nećemo više. U ponedjeljak imamo sastanak kod gradonačelnice Vele Luke. Ako ne bude dogovora s Jadrolinijom, rekli smo na što smo spremni. I pokazali smo koliko nas ima”, poručuju korčulanski prijevoznici.
Načelnica Općine Vela Luka, Katarina Gugić, već je prije desetak dana upravo u razgovoru za Dubrovački vjesnik upozorila na ovaj problem.
“Prijevoznici itekako opravdano prosvjeduju. Već je prije bilo jasno kako će cijela priča eskalirati jer sve što se prethodno događalo uzrokovalo je veliko nezadovoljstvo, ne samo kod prijevoznika, nego i kod otočana, prvenstveno kod Velolučana, Blaćana, Smokvičana, ali i Lastovčana. Prijevoznici su u tome svemu najviše pogođeni. U kontaktu smo s njima te sljedeći tjedan imamo sastanke na ovu temu i svi, naravno, očekujemo da će se nešto promijeniti. Kako su nam javili iz Agencije za obalni linijski prijevoz putnika, trajekt Korčula trebao bi krenuti s plovidbom nakon 15. svibnja, ali vrijeme ide i prethodnih godina je taj isti trajekt u ovom periodu već vozio. Sad voze trajekti Lastovo i Bartol Kašić i to jednostavno ne zadovoljava naše potrebe”, upozorava načelnica.
Također, Općina je u neprestanom kontaktu s Agencijom za obalni linijski pomorski promet.
“Tijekom tjedna vozi trajekt Lastovo i to opet ne zadovoljava potrebe prijevoznika koji svakako imaju našu podršku. Nakon zajedničkog sastanka s predstavnicima prijevoznika, tražit ćemo određene korake prema Jadroliniji, ali i Agenciji. Činjenica je, naime, da redovito, svake godine od trećeg mjeseca, na ovoj glavnoj liniji Split – Vela Luka – Ubli prometuje trajekt Korčula, a 4. svibnja Korčule nije bilo. Brodovi Lastovo i Bartol Kašić ne mogu zadovoljiti potrebe prijevoznika i otočana u ovom periodu, sezona je pred vratima i više sam puta upozoravala da će, ukoliko se ništa ne promjeni, doći do kolapsa”, poručuje Gugić.
Ravnatelj Županijske lučke uprave Vela Luka, Boris Žuvela, ističe kako lučka uprava kao takva na utječe na veličinu trajekata niti to može tražiti, ali su tu da osiguraju potrebnu infrastrukturu i da trajekti koji pristaju mogu odraditi ukrcaj i iskrcaj vozila i putnika bez teškoća.
“Iz onoga što vidim u zadnje vrijeme i po iskustvu djelatnika Županijske lučke uprave Vela Luka koji rade u trajektnom pristaništu mogu reći da svakodnevno postoje vozila koja se ne uspijevaju ukrcati. Svakodnevno postoji određeni broj vozila koji ne uspiju kupiti kartu i ne uspiju se ukrcati na trajekt za Split. Vozila se ne uspijevaju ukrcati u trajekt i po tome se može zaključiti da bi bilo bolje da plovi trajekt većeg kapaciteta. Naime, mi smo napravili novu luku koja ima veliki kapacitet i koja može prihvatiti tri trajekta istovremeno, ima prostora za čekanje na ukrcaj trajekta kapaciteta 370 osobnih vozila i što se tiče luke u Veloj Luci, ona ispunjava sve uvjete za puno, puno veći promet”, govori Žuvela.
Na Županijskom sudu u Rijeci nastavljeno je suđenje u slučaju Uljanik svjedočenjem stalne sudske vještakinje za financije Petre Blašković iz Zagreba, čija su se pojašnjenja nalaza, kao i odgovori na pitanja suda, tužitelja, a posebice obrane protegnula kroz cijeli dan i još uvijek nisu završena, već će se nastaviti koncem svibnja, na ročištima koja su zakazana od 27. do 31. svibnja, piše Novi list.
Bez Klarića
Na optuženičkoj klupi u takozvanom glavnom procesu koji se vodi protiv bivših menadžera Uljanik grupe i Uljanik plovidbe od posljednjeg ročišta jedan je optuženik manje.
Riječ je o Domagoju Klariću, bivšem direktoru “3. maja” kojeg se teretilo za zaključenje spornih ugovora odnosno prijeboja potraživanja u iznosu od 104 milijuna kuna koje je riječko brodogradilište imalo prema Uljanik brodogradilištu. Unutar Uljanik grupe, čiji je sastavni dio bio i “3. maj” tada u postupku restrukturiranja, to je pitanje »riješeno« tako da su Puljani prenijeli 40 posto udjela u ino kompanijama USS 12 i USS 13 na “3. maj” koje su u svom vlasništvu imale brodove Veruda i Stoja, ali opterećene kreditnim obvezama i hipotekama banaka.
Klarić, koji je 2015. i 2016. godine bio direktor “3. maja” da bi potom na polovini mandata podnio ostavku, iskoristio je mogućnost na prošlom ročištu da iznese svoju obranu, u kojoj je apostrofirao da je njegova zona odgovornosti bila isključivo vezana uz poslovni proces proizvodnje, drugim riječima da nije sudjelovao u donošenju odluka jer da su se strateški potezi kreirali isključivo na razini matičnog društva Uljanik. Pridodao je tome i da je sporne ugovore potpisao nakon odluke Nadzornog odbora “3. maja”.
Nakon Klarićevog iznošenja obrane, ali i prethodno provedenih dokaznih radnji i svjedočenja pojedinih svjedoka, tužiteljstvo je odustalo od daljnjeg kaznenog progona Domagoja Klarića, sudsko je vijeće pod predsjedanjem Damire Delost potom izdvojilo postupak protiv Klarića, a onda i donijelo odbijajuću presudu koja je odmah postala pravomoćna jer su se obje strane odrekle prava na žalbu.
Plinio Cuccurin konzultirao optužene, sutkinja ga opomenula U svojstvu zainteresirane javnosti, na suđenju bivšim menadžerima Uljanik grupe i Uljanik plovidbe nazočio je i Plinio Cuccurin, koji je prije nešto više od dvije godine kroz tvrtku Plinio kupio dionice Alpha Adriatica, ex Uljanik plovidbe. U ovom trenutku, Plinio d.o.o. četvrti je najveći pojedinačni dioničar pulske brodarske kuće, odmah nakon Dragutina Pavletića, trezorskih dionica Alpha Adriatica i Darka Šorca, a Cuccurin obnaša i funkciju predsjednika Nadzornog odbora Alpha Adriatica. Cuccurinova nazočnost suđenju nije protekla u najboljem svjetlu jer je u jednom trenutku, kad je očito pokušavao nešto suflirati branitelju optuženog Dragutina Pavletića Zoranu Vukiću, »zaradio« zamalo crveni karton kod sutkinje Damire Delost. Čim je to primijetila, sutkinja Delost oštro je reagirala, podsjetivši Cuccurina, inače pravnika po struci, kako je osobama u svojstvu javnosti strogo zabranjeno tijekom rasprave konzultirati optužene i njihove branitelje. “S kojim pravom se usuđujete sudjelovati u raspravi”, povisila je ton sutkinja Delost, uz prijetnju Cuccurinu da će ga, ako to još jednom pokuša, izbaciti iz sudnice.
Financijska vještakinja Petra Blašković u uvodu svog svjedočenja, na upit suda, ustvrdila je da ostaje kod svog nalaza i zadnje dopune iz kolovoza 2021. godine, drugim riječima da ništa što je dosad provedeno u dokaznom postupku na sudskim raspravama, nakon što je obavila uvid u obimnu dokumentaciju, ne utječe na nalaz koji je sastavila. Glavnina iskaza financijske vještakinje tijekom jučerašnje rasprave ticala se, logično, i financijski najteže točke optužnice – četiri broda za prijevoz rasutog tereta koji su se od 2010. do 2016. godine u pulskom brodogradilištu izgradili za Uljanik plovidbu koja danas posluje pod nazivom Alpha Adriatic. Tužiteljstvo tvrdi da je tim brodovima, em ugovornom cijenom, em neizvršavanjem financijskih obveza u cijelosti, Uljanik brodogradilištu nanesena šteta od oko 100 milijuna eura, navodi Novi list.
Veruda i Stoja
Vezano uz USS 12 i USS 13, odnosno brodove Veruda i Stoja, kao njihova jedina imovina, sudska vještakinja potvrdila je da su bili opterećeni kreditnim obvezama iz kojih se financirala njihova gradnja. Rezultat poslovanja tih dviju kompanija do trenutka stjecanja dionica od strane Uljanik brodogradilišta u listopadu 2011. odnosno u veljači 2012. godine bio je negativan – u slučaju USS 12 radilo se o iskazanom gubitku od 149.081 američkom dolaru, dok je kod USS 13 na dan stjecanja dionica od strane pulskog brodogradilišta minus iznosio 134.827 dolara, a uglavnom se radilo o raznim operativnim i administrativnim troškovima u sklopu priprema za preuzimanje brodova. Kreditne obveze USS 12 iznosile su nešto malo iznad 17 milijuna dolara, a kod USS 13 21 milijun dolara.
Vezano uz IMG-ovu panel-liniju, koja je također predmet optužnice, vještakinja je navela da je Uljanik tu automatiziranu liniju za zavarivanje tankih limova inicijalno platio 1.886.000 milijuna eura, dok je ista prodana “3. maju” za iznos od 16.974.380 kuna, uvećan za PDV. Prema nalazu vještakinje, riječko je brodogradilište tu liniju platilo 2,76 milijuna kuna više od cijene koju je Uljanik platio njemačkom dobavljaču, a Blašković je konstatirala da tome treba pribrojiti i račun od 908.000 kuna, uvećan za PDV, koje je riječkom brodogradilištu ispostavila Uljanik Proizvodnja opreme iz Vodnjana na konto »izvođenja radova na panel-liniji«.
Izložba će putovati kroz više znanstvenih i kulturnih institucija u nekoliko zemalja i u konačnici, u jednom formatu, biti postavljena na Odjelu za povijest zadarskog Sveučilišta 2026. godine.
Izložba je nastala analizom oko 20.000 dokumenata iz osamnaestog stoljeća koje su izradili razni jadranski i jonski uredi, zapisa o ulascima i izlascima iz luka, zabilježbi u mornarskim školama ili bratovštinama, registracija mornara, vlasnika i kapetana, pisma konzula, zapisa o brodolomima, koje je prikupio hrvatski znanstvenik Nikola Čolak (Janjevo, 1914. – Padova, 1996.) u nizu Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća, sv. I–IV. Autorica, javlja eZadar, prenosi Morski HR.
Zrinka Podhraški Čizmek, analizirala je preko 25.000 spomena brodova iz dokumenata, podijelila ih i razvrstala po različitim nazivima, usustavila ih historiografskom metodom, dodatno obogativši istraživanja konzultacijskom platformom s talijanskim, hrvatskim, crnogorskim i grčkim pomorskim znanstvenicima i stručnjacima Ovaj zahtjevan pothvat, uz temeljito istraživanje ikonografije, omogućio je slikovito rekonstruiranje 62 plovila zahvaljujući umjetničkom talentu Luigija Divarija, stručnjaka za povijest pomorstva.
Plan je da izložba putuje tijekom 2025.–2026. godine počevši od Zagreba, gdje će Hrvatski povijesni muzej izvesti izložbu u četverojezičnom formatu, na razne dogovorene lokacije: Krk, Cupra Marittima, Trst, Pula, Rijeka, Bakar, Lošinj, Split, Korčula, Dubrovnik, Kotor, Atena i Zadar.
Izložba će potom biti dostupna na internetskim stranicama različitih uključenih institucija, zajedno sa svom relevantnom bibliografijom, rezultat međunarodne znanstveno-istraživačke platforme koja je održana između studenog 2021. i ožujka 2022., navodi Morski HR.
Veliki broj brodova različitih tipova koji se prvenstveno manifestiraju u obliku trupa i raznolikim formama snasti potvrđuju genijalnost i domišljatost morskih ljudi koji su živjeli na obalama Jadranskog i Jonskog mora. Naravno, njihova plovidba ne staje samo u ovim vodama nego se, u promatranom razdoblju, proširila na Mediteran i druge oceane.
Prvi kvartal ove godine brodogradilište Viktor Lenac zaključilo je s 1,2 milijuna eura neto dobiti. Premda zimski mjeseci u remontnoj djelatnosti u pravilu nose slabiju potražnju za poslovima, ovo kvarnersko brodogradilište tu je sezonalnost uspjelo prebroditi remontima na putničkim brodovima, mahom za domaćeg linijskog brodara, Jadroliniju, potom projektima za Američku ratnu mornaricu, kao i nastavkom radova na obnovi putničke jahte te drugim remontnim poslovima za klijente iz bližeg okruženja, piše Novi list.
U prvom tromjesečju “Viktor Lenac” nastavio je rad na sedam projekata započetih u prethodnoj godini, u cijelosti su realizirali osam novih projekata te započeli četiri nova projekta koji su se nastavili u drugom tromjesečju. Drugim riječima, prihodi od prodaje obuhvaćaju ukupno 19 projekata na kojima su se, u različitim fazama gotovosti, obavljali remontni zahvati.
Od ukupnog broja brodova, čak deset njih bilo je za domaće brodare, od kojih je prednjačila već spomenuta Jadrolinija. U izvješću za prvi kvartal, koji je ovih dana objavljen na Zagrebačkoj burzi, u “Viktoru Lencu” očekuju da će i u drugom kvartalu ostvariti zadovoljavajuću popunjenost kapaciteta, sada s osnova pojačanih upita i najava od stranih brodara.
Ukupni prihodi brodogradilišta u prva tri mjeseca iznosili su 25,4 milijuna eura, što je povećanje u odnosu na isto razdoblje lani kad su u Martinšćici ostvarili 21,5 milijuna eura. Međutim, valja istaknuti da je od tih ukupnih prihoda “Lenca” u prvom kvartalu ove godine, između ostalog, pribrojena i vrijednost investicije u vlastitu imovinu u iznosu od 7,5 milijuna eura, koji se u cijelosti odnose na obnovu velikog Doka 11, dok su prihodi od osnovne djelatnosti bili 17,2 milijuna eura.
“Odnosi u bilanci koncem prvog tromjesečja 2024. godine i dalje pokazuju uravnoteženost imovine i njezinih izvora. Ipak, zbog ulaganja u obnovu plutajućeg Doka 11, i to vlastitim sredstvima, neminovno dolazi do smanjenja obrtnog kapitala, koji je koncem ožujka iznosio oko 11 milijuna eura. Time su i dalje osigurana dovoljna sredstva za financiranje redovnog poslovanja, kao i za nastavak investicijskih ulaganja”, konstatira se u izvješću Uprave brodogradilišta.
Prije 32 godine, 6. svibnja 1992. u 16 sati i 43 minute u dubrovačkoj luci Gruž došlo je do najveće pomorske tragedije u suvremenoj Hrvatskoj: sudarili su se Jadrolinijin trajekt Ilirija i Atlasov turistički brod Aurora koji je kratko potom potonuo na dno, 20-ak metara od obale. U havariji je život izgubilo deset putnika Aurore, od kojih troje malodobne djece, a još 18 putnika s tog broda je ozlijeđeno.
Tragedija se dogodila pod još potpuno nerazjašnjenim okolnostima, a nakon više sudskih ročišta i saslušanja svjedoka s kopna i mora te vještaka, mnogi se tek sjećaju da je krivnja prema pomorskom pravu podijeljena u omjeru 70-30 posto. Po tome je, kažu stručnjaci, taj brodolom u središtu luke kuriozum i u svjetskom pomorstvu, piše Dubrovački vjesnik.
Već požutjeli zapisnici šturo izvješćuju da je do tragedije došlo oko 16,40 sati tijekom uplovljavanja Ilirije koja se s 96 putnika i članova posade upravo vraćala iz tada okupiranog Cavtata. Među putnicima su bili i radnici Hrvatske elektroprivrede koji su zbog radne obveze osiguravanja struje i uz oružani nadzor okupatora raditi u Hidroelektrani Plat.
Foto: HRT / Dubrovački dnevnik
Nedovršena utrka u luku spasa
Prisjećajući se te tragedije, očevici podsjećaju na veliku brzinu uplovljavanja brodova do koje je došlo iz straha da će okupatori zapucati na plovila, što se nerijetko događalo. Kapetani oba broda su, razumljivo, htjeli što prije uploviti u sigurnost luke Gruž jer je s okolnih brda prijetilo brojno topništvo Vojske SAO Istočna Hercegovina.
Na Aurori je vladalo euforično ozračje jer su Konavljani i Župljani čekali što prije vidjeti svoje najbliže koji su ih čekali u luci. Stoga su brodovi u punoj brzini uplovljavali u Gruž, ali je iznenada došlo do sudara kada je pramac značajno veće Ilirije kao skalpelom presjekao drveni trup 30 metara duge Aurore.
Nakon tog sraza Atlasovo plovilo je zastrašujuće brzo, za manje od pet minuta, potonulo na lučko dno. Vrtlog do kojeg je tom prilikom došlo povukao je u smrt još dio brodolomaca koje su, očajni zbog nemoći da im pomognu, promatrali građani s gruške rive. Jer, uz želju da čuju što je s njihovim najmilijima, mnogi su došli i da čuju ratne novosti.
Brodolomnicima su u najkraćem roku u pomoć priskočili posada i putnici s “Ilirije“, građani sa svojim barkama i brodovi Hrvatske ratne mornarice te liječnici koji su vrlo brzo stigli na mjesto tragedije o kojoj je vrlo brzo čuo cijeli grad i zbog sirena koje su parale zrak ratnog Dubrovnika. Nije bez značaja i podatak da je Aurora plovila pod zastavom Crvenog križa. No, to joj nije pomoglo jer je desetoro ljudi, uključujući troje djece, poginulo.
Foto: Darko Vrbica / Dubrovački vjesnik
Luce Popović koja je radila u Crvenom križu prisjetila se tog kobnog dana, piše Dubrovački dnevnik.
“Bila sam na komandnom mostu kad se dogodio sudar. Bilo je dovoljno da Ilirija dodirne Auroru, ljudi su plivali, snalazili se, ali bilo je teško u tim virovima. Najviše su nam pomogli momci iz Odreda naoružanih brodova koji su uskočili u gumenjake i prevozili ljude. Ja u tom trenutku nisam znala plivati, jednostavno sam zablokirala. Kad sam došla u bolnicu bilo je tamo 50-ak ljudi”, kazala je Popović koja je godinama nakon nesreće imala noćne more i bilo joj je posebno teško zbog stradale djece. Popović je naznačila kako neće mirna umrijeti dok se ne postavi neka spomen ploča kao trajno sjećanje na stradale.
Slavica Banović koja je izgubila dvije male kćerke prisjetila se kako je čupala kosu nakon što je saznala da su joj djevojčice poginule.
“Pitala sam se zašto sam ostala živa… Muž mi je puno pomogao nakon te tragedije, a pronalazila sam utjehu u crkvi. Bila sam mlada pa sam ostala nakon toga trudna sa sadašnjom kćerkom i malo sam došla sebi, ali curice su mi i dan danas u glavi”, kazala je Banović koja nije pronašla zadovoljstvo nakon pravne presude kapetanu koji je skrivio nesreću. Naime, sudski vještak je kazao kako je kapetan Aurore donio krivu odluku jer se ubacio ispred Ilirije te je tako učinio opasan manevar. Kapetan je oslobođen, temeljem zakona o oprostu, zbog faktora stresa u situaciji koja je tada 1992. godine vlada za vrijeme rata.
Jedan od preživjelih, putnik Aurore, Rado Radić kazao je kako mu se činilo da se sve dogodilo kroz deset sekundi.
“Htio sam spasiti curice, ali nisam mogao doći do njih”, kazao je Radić.
Lucija Mandun Mato Letunić Luce Letunić Senka Kralj Romano Kralj (8) Andrea Banović (3) Nikolina Banović (5) Jele Bogišić Šima Grbešić Nikola Bulum
Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada ne će točno moći ustanoviti, piše Povijest.
Dana 27. travnja 1865. godine došlo je do najveće brodske nesreće u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Naime, poginulo je više od 1.500 ljudi pri eksploziji i potonuću parobroda SS Sultana na rijeci Mississippi. U medijima taj događaj nije bio toliko eksponiran, jer je bio pomalo zasjenjen ubojstvom Lincolnovog atentatora Johna Wilkesa Bootha koje se dogodilo dan ranije.
Parobrod SS Sultana plovio je na liniji New Orleans – St. Louis po velikoj rijeci Mississippi. Na parobrod u gradu Vicksburgu ukrcalo se mnogo putnika, vjerojatno sjevernjačkih vojnika koji su nedavno bili oslobođeni iz južnjačkih logora pa su željeli što prije doći kući. Brod je imao kapacitet od oko 376 putnika, a na njega se naguralo možda i do nevjerojatnih 2.400 ljudi.
Kod grada Memphisa parobrodu je usred noći, oko 2:00 sata ujutro, eksplodirao parni kotao. Eksplozija je bacila dio ljudi u vodu, a brod se zapalio od rasipanog žara iz kotlovnice. Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada ne će točno moći ustanoviti. Za usporedbu, pri potonuću Titanica poginula su oko 1.503 putnika (također je nemoguće dati točan broj zbog nepouzdanih putničkih lista).
