O nama  |  Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 274

Barba Ivo izgradio je 60 barki i ne staje: “Radi bolje nego mi mladi”

By
redakcija
-
0
Foto: HRT More

U životu je izgradio 60 barki i popravio mnoge. U opatijskoj lučici nema nijedne koju njegova ruka nije dotaknula i nekoliko puta. Ovo je priča o Ivi Kalčiću…

Jadera, Morski vuk, Kontesa i Panitula samo su neke od barki na kojima je radio brodograditelj Ivo. Opatijci kažu – nema na vezu u lučici nijedne koju njegova ruka nije dotaknula pa i nekoliko puta. A prvu je barku barba Ive napravio davne 1956. godine.

– Naučio sam zanat u Lovranu kod poznatog Gašparinića. 1953. sam išao učiti zanat. Sa 17 godina sam završio zanat i odmah sam počeo raditi, i to je bilo u Medveji. Prve dvije napravio sam u Medveji, treću sam napravio u Ičićima, onda sam išao raditi u Volosko u radionicu. Tamo sam radio 15 godina, u Voloskom, i onda sam došao tu u Opatiju, i tu isto 15 godina. I zadnje godine prije mirovine radio sam u Ičićima u marini, govori Ivo za HRT emisiju More.

Koliko se sjeća i broji, dosad je sam napravio 60 novih barki. Pronašli smo ga usred završnih radova na barci opatijskoga ribara Marina Žepine koji Ivu dobro poznaje.

– Od kad znam za sebe, znam i za njega, ali mi malo nije jasno, malo sam čak onako i zavidan, radi bolje nego mi mladi. Skače po brodu k’o da mu je 20, smije se Marin.

Marinovu barku Panitula barba Ivo vraća u život kako bi u turističke svrhe potrajala još dugo. 

– Barka ni moja, barka je pola od banke, a pola od moje žene. Ja samo delam tu, ja i Ivo delamo na njoj i to je to. Zadovoljan sam, normalno, promijenili smo sve, sve mrtve bande smo promijenili, prvo smo krmu i ostao nam je taj dio još u škveru, a to ćemo danas put Bakra do to napravimo, kaže Marin.

I naravno, barka je starija, od onih koje se sve rjeđe viđaju na vezu. A baš je zato barba Ive i voli obrađivati.

– Drvena je, ostajemo vjerni. Nemamo šoldi za plastiku, preskupa je plastika, a i nema dušu, kaže Marin.

– Drvene barke treba svake godine uređivati, izgubiti najmanje šest-sedam dana ako je vrijeme, tako da ljudi danas ne vole imati baš drvene barke jer je skupo održavanje, preskupo. Ali tu i tamo su neki zaljubljenici, kaže Ivo.

Ivo je nedavno prodao svoju barku, ali sjeća se davnih dana kada je na moru obavljao još jedan zanat koji se pokazao dobrom dodatnom zaradom.

– Ribaril sam još prije kod jednog ribara u Medveji ’60. godine. Lovili smo srdele… Radio sam na svijeći, onda su bile petrolejske svijeće. Dobili smo tri mjesečne plaće za jednu škuru od te ribe, ribari, a polovica je bila za gazdu, prisjeća se Ivo.

No tada se od početnih koraka u brodogradnji nije moglo dobro zaraditi. 

– Radio sam 56 radnih dana, ali samo rad. Taj rad mi je bio plaćen 27.500 ondašnjih dinara. Volio sam slušati muziku i s tim novcima išao sam kupiti radio u Rijeku. Najjeftiniji radio je koštao onda 32 tisuće. Morao sam se vratiti doma da mi mama još da ostatak da mogu donijeti radio, kaže.

Još od godine 1956. barba Ivo ne prestaje raditi. Danas mu je popravak barki hobi kojim si krati umirovljeničke dane, druži se i pomogne prijateljima. I priznaje, da ima veću i natkrivenu garažu, možda bi se i u osamdeset i četvrtoj godini života upustio u avanturu izgradnje još pokoje male barke.

Uskoro novi Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca

By
redakcija
-
0
Foto: Unsplash

Počela je još jedna nautička sezona, a sve je više zbunjenih nautičara, ali i predavača na nautičkim akademijama i pomorskim školama, jer novi Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca još nije donesen. Nautičari koji su kontaktirali Morski smatraju da je stari Pravilnik stavljen van snage, pa su stoga u vakuum prostoru, jer novih pravila nema. Koja onda vrijede?

Odgovor stiže iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture koji smiruju situaciju i potvrđuju da novi Pravilnik doista nije još donesen, ali i da – straha nema, piše Morski.

Što se dogodilo sa Pravilnikom o zvanjima i svjedodžbama osposobljenosti pomoraca? Naime, koliko nam je poznato, prošle godine radna skupina je napravila prijedlog koji je u Ministarstvu mora prihvaćen, te je obećano da će sve biti gotovo do kraja drugog tromjesječja 2022., kad i ide u javu raspravu. Edukacijski centri, nautičari i uključeni u ovu problematiku tvrde da se od tada nije ništa dogodilo.

“Prema sadržaju, jedan od najsloženijih propisa iz nadležnosti pomorstva”

Iz Ministarstva mora na ovo odgovaraju:

– Točno je da je u planu zakonodavnih aktivnosti donošenje novog Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, koji dokument je u svom sadržaju jedan od najsloženijih propisa iz nadležnosti pomorstva, jer se istim propisuju sva zvanja, stručna sprema, ispitni programi, programi izobrazbe, uvjeti i načini stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti pomoraca, uvjeti i način priznavanja, obnove, zamjene i oduzimanja svjedodžbi, uvjeti koje moraju zadovoljavati visokoškolske i srednjoškolske ustanove koje obrazuju pristupnike za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti, uvjeti koje moraju zadovoljavati pravne osobe koje obavljaju izobrazbu pomoraca, uvjeti koje moraju zadovoljavati ispitivači i članovi ispitnih povjerenstava, postupak i način izdavanja suglasnosti za ustanove koje obrazuju pristupnike za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti, te postupak i način izdavanja dopusnica za održavanje izobrazbe pomoraca.

Novim prijedlogom Pravilnika planirano je zahvatiti u 3 temeljne cjeline. Pored osposobljenosti za upravljanje rekreacijskim plovilima, radi se još i na izmjenama sustava provedbe ispita za stjecanje svih pomorskih zvanja i osposobljenosti, te izmjenu odredbi koje se odnose na pomorska učilišta u dijelu ispunjavanja njihovih tehničkih, materijalnih i kadrovskih uvjeta za izdavanja dopusnica i daljnju provedbu programa obrazovanja i izobrazbe pomoraca.

Točno je da se radna podskupina za izradu odredbi novog Pravilnika u dijelu koji se odnosi na osposobljenosti za rekreacijska plovila usuglasila oko svih načela u tom dijelu izmjene Pravilnika, te su u skladu sa time i izrađene odredbe tog dijela prijedloga Pravilnika, međutim preostale dvije radne podskupine nisu još u potpunosti usuglasile sve promjene, pa je stoga to i razlog radi kojeg još uvijek nisu u postupak javnog savjetovanja upućene odredbe novog Pravilnika – pojašnjavaju iz Ministarstva.

Radi se po starom pravilniku

No, što se tiče jahti, novi Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama je stupio na snagu 1. veljače 2020. Nautičari nas uvjeravaju da ovaj put njime nije obuhvaćeno stjecanje svjedodžbi za jahte, nego je rečeno da će se to obuhvatiti kroz novi Pravilnik o svjedodžbama. Sve do sad radi se po starom pravilniku, za koji misle da je van snage.

Iz Ministarstva pak tvrde da je netočno da su odredbe starog Pravilnika van snage.  

– Naime, člankom 48. stavkom 1. točkama 1. i 2. prijelaznih i završnih odredbama Pravilnika o brodicama, čamcima i jahtama (NN 13/20) propisano je kako stupanjem na snagu Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o brodicama i jahtama NN br. 27/2005, 57/2006, 80/2007, 3/2008, 18/2009, 56/2010, 97/2012, 137/2013, 18/2016, 72/2017, 8/2020), osim:

1. odredbi Glave II.a PRAVA I OBVEZE KORISNIKA, VODITELJA I ČLANOVA POSADE RIBARSKIH BRODICA, (članci 8a. i 8b) koje ostaju na snazi do donošenja posebnih propisa kojim se uređuju zvanja i svjedodžbe o osposobljenosti pomoraca,

2. odredbi članka 4., stavak 2., 3., 4. i 8., Glave IX. POSADA BRODICE (članci 49., 50., 51., 52., 53., 54., 55., 56., 57., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 68., 68.a, 68.b, 68.c, 68.d, 68.e), Glave XII PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (članci 86., 87., 88., 90., 91., 96., 98.), Dodatka 6., Dodatka 7., Dodatka 8., Dodatka 9., Dodatka 10., Dodatka 11., te članci 35., 36. i 37. prijelaznih i završnih odredbi Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o brodicama i jahtama (»Narodne novine« br. 57/06), koje ostaju na snazi do donošenja posebnih propisa kojim se uređuju zvanja i svjedodžbe o osposobljenosti pomoraca;

Dakle, iz navedene odredbe je razvidno kako odredbe ranijeg propisa vezane uz posadu brodica i jahti ostaju na snazi do donošenja novog Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca – pojašnjavaju iz Ministarstva mora.

Uputa za pomorce: Izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

By
redakcija
-
0
Foto: Unsplash

Pomorci nemaju razloga za brigu – Javljanje na HZZO do 29. lipnja ne odnosi se na pomorce koji su trenutno na brodu

S obzirom na najnovije izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje uključuju obavezno javljanje na HZZO svaka tri mjeseca, Sindikat pomoraca Hrvatske, nakon održanih sastanaka u HZZO-u, donosi pojašnjenje izmjena i dopuna koje su ključne za pomorce i što trebaju činiti.

Naime, mnoge pomorce zbunila je obavijest o novim izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koju im je HZZO poslao na kućne adrese, a kako su brojni od njih na brodu nastala je panika kako će se stići prijaviti u navedenom vremenskom roku te su nas kontaktirali za pomoć, kažu iz SPH.

No, mjesta za paniku nema. U HZZO-u su nam potvrdili kako su pomorci u međunarodnoj plovidbi koji uredno prijavljuju svoju navigaciju nadležnoj lučkoj kapetaniji, automatski evidentirani kao zaposlene osobe u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja (bilo da je riječ o Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, trećoj zemlji ili državi članici EU s obzirom na zastavu koju brod vije) te se na njih ne odnosi obveza prijave do 29. lipnja 2023., već će svoju prijavu HZZO-u izvršiti u uobičajenom roku od 30 dana nakon iskrcaja s broda.

U nastavku pročitajte najnovije Izmjene i dopune zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 33/2023):

  1. OBVEZA OSOBNOG PRISTUPA I JAVLJANJA HZZO-U DO 29. LIPNJA 2023. ZA POMORCE KOJI TRENUTAČNO NISU U RADNOM ODNOSU

Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( NN 33/2023), podsjećamo pomorce koji trenutačno nisu u radnom odnosu, dakle u navigaciji, da se do 29. lipnja 2023. godine osobno jave nadležnom HZZO-u radi provjere okolnosti na temelju kojih im je utvrđen status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, kako ne bi izgubili status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

  1. OBVEZA OSOBNOG PRISTUPA I JAVLJANJA HZZO-U JEDNOM U TRI MJESECA

Nakon navedenog datuma, osiguranici će i dalje imati obvezu osobnog pristupanja zbog prijave HZZO-u jednom u tri mjeseca radi provjere okolnosti na temelju kojih im je utvrđen status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, kako ne bi izgubili status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

POJAŠNJENJE:

Navedene izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju imaju za cilj uspostaviti uredniju evidenciju osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

  1. OBVEZU OSOBNOG PRISTUPA I JAVLJANJA HZZO-U DO 29. LIPNJA 2023. NEMAJU POMORCI KOJI SU NA BRODU I KOJI SU UKRCAJ PRIJAVILI LUČKOJ KAPETANIJI

Pomorci koji su u gore navedenom periodu (do 29. lipnja 2023. godine) na brodu i čiji je ukrcaj prijavljen nadležnoj lučkoj kapetaniji, pa se trenutno ne nalaze u mjestu prebivališta i nisu u mogućnosti osobno pristupiti HZZO radi toga što su ukrcani i u radnom odnosu – nemaju razloga za brigu.

Naime, podsjećamo da su pomorci u međunarodnoj plovidbi koji uredno prijavljuju svoju navigaciju nadležnoj lučkoj kapetaniji, automatski prijavom navigacije evidentirani kao zaposlene osobe u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja (bilo da je riječ o Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, trećoj zemlji ili državi članici EU s obzirom na zastavu koju brod vije).

Samim time, budući da su trenutno u radnom odnosu, na njih se ne odnosi obveza prijave do 29. lipnja 2023., već će svoju prijavu HZZO-u izvršiti u uobičajenom roku od 30 dana nakon iskrcaja s broda.

  1. OBVEZA OSOBNOG PRISTUPA I JAVLJANJA HZZO-U JEDNOM U TRI MJESECA ZA POMORCE ČIJI JE PERIOD OSTANKA KOD KUĆE PO ZAVRŠETKU ODRAĐENOG UGOVORA O RADU DULJI OD TRI MJESECA

Nakon 29. lipnja 2023.g. osiguranici će i dalje imati obvezu osobnog pristupanja HZZO-u jednom u tri mjeseca radi provjere okolnosti na temelju kojih im je utvrđen status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, kako ne bi izgubili status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Ovdje skrećemo pažnju pomorcima čiji je period ostanka kod kuće po završetku odrađenog ugovora o radu dulji od tri mjeseca, da ubuduće vode računa o tome da se unutar roka od tri mjeseca jave nadležnom HZZO-u.

Naime, samim ukrcajem i prijavom navigacije nadležnoj Lučkoj kapetaniji, dakle započinjanjem novog radnog odnosa, pomorci su automatski evidentirani kao zaposleni, pa im samim time i obveza javljanja HZZO-u prestaje za taj period ugovora u kojem su formalno u radnom odnosu.

Nakon iskrcaja, svoju prijavu HZZO-u mogu izvršiti u uobičajenom roku od 30 dana.

Dakle, ubuduće treba voditi računa da period u kojem su pomorci kod kuće, prije novog odlaska na brod, ne prijeđe razdoblje od tri mjeseca, već ukoliko je period ostanka kod kuće prije novog ugovora dulji od tri mjeseca, da svakako imaju na umu da se jave nadležnom HZZO-u unutar roka, kako bi regulirali svoj status te kako ne bi izgubili status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

EKSKLUZIVNO: Oluja umalo uništila Carnivalov kruzer: “Cijelu noć se ispumpavala voda koja je prodirala”

By
redakcija
-
0
Foto: Pomorac.hr

Carnivalov kruzer s preko 4.000 putnika i članova posade za dlaku je izbjegao havariju u olujnom nevremenu na povratku s krstarenja na Bahamima. Kako tvrde upućeni izvori, do incidenta je došlo zbog loše odluke kompanije.

Brod za krstarenje Carnival Sunshine tijekom noći s petka na subotu uplovio je ravno u oluju, koja je prouzročila paniku među putnicima i posadom, ali i popriličnu štetu na brodu.

“Kruzer Carnival Sunshine povratkom s Bahama u homeport Charleston u Južnoj Karolini, lošom odlukom kompanije prošao je kroz najgoru oluju, s vjetrom od 90 mp/h (oko 145 km/h) i valovima do 14 metara”, ispričao nam je anonimni izvor.

Kako nam kaže izvor, kruzer je prošao s ogromnom materijalnom štetom i umalo izbjegao tragediju s preko 4.000 putnika i posade.

“Čitavu noć brod se jedva borio s vremenom, ispumpavala se voda koja je prodrla preko oštećenja. Zbog vremena, pilot nije mogao izaći pred brod koji je prepušten takvom nevremenu do idućeg popodneva, umjesto uplovljavanja u ranim jutarnjim satima…”, rekao je izvor.

Foto: Pomorac.hr

Putnici su također preko društvenih mreža podijelili fotografije i videozapise.

Premda je američka Nacionalna meteorološka služba upozorila na “teške uvjete za plovidbu”, brod je nastavio putovanje uz obalu Atlantika. Prema tvrdnjama DailyMail-a, nekoliko osoba lakše je ozlijeđeno.

U petak oko 16:30 sati, kruzer se približavao nemirnim vodama. Oko 15 minuta kasnije, kapetan je objavio da bi zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta Carnival Sunshine mogao stići u Charleston kasnije nego što je bilo predviđeno, kazali su putnici za DailyMail.

Drama je započela oko 20 sati, kada su navodno evakuirani svi javni prostori na palubi, a brod je plovio kroz nevrijeme s orkanskim udarima vjetra i valovima visine do 14 metara.

Nakon cjelonoćne borbe s olujom, brod je konačno stigao u luku oko 17:30 u subotu – više od devet sati nakon što je trebao pristati prema rasporedu.

O incidentu su se oglasili i iz kompanije.

“Vrijeme i nemirno more utjecali su na povratak Carnival Sunshinea u Charleston u subotu. Putnici na brodu bili su sigurni. Naše medicinsko osoblje pomoglo je manjem broju gostiju i članova posade kojima je bila potrebna manja pomoć. Nevrijeme na području Charlestona odgodilo je dolazak broda, zbog čega je sljedeće putovanje također odgođeno. Cijenimo strpljenje i razumijevanje svih naših gostiju”, rekao je glasnogovornik Carnivala u izjavi za WCIV.

Route 66: Pomorac iz Zadra na avanturi života

By
redakcija
-
0
Foto: Zadarski / Ivan Marcelić

Pomorac Ivan Marcelić koji se sredinom svibnja otisnuo na avanturu života – vožnju motorom najpoznatijom cestom s istočne na zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, Route 66, stigao je do njenog kraja te se javio iz Amerike. Marcelić se otisnuo na ovaj put – coast to coast – kako bi si ispunio dječačke snove, no kako bi ujedno promovirao ljubljeni grad i voljenu zemlju. 

– Dvije vremenske zone, oko 5.000 kilometara u dva tjedna, velike temperaturne razlike (od 6 do čak 45 Celzija), vlaga, brza izmjena kišnih i sunčanih razdoblja, propala ispucana cesta i brzi autoputovi… Sve to krasi Route 66. Zato moram čestitati svima koji su uspješno završili ovo zahtjevno putovanje – rekao je Marcelić te naglasio kako je dnevni tempo, koji je organizirala tamošnja agencija, bio poprilično dinamičan, piše Zadarski.

Podsjetite se: Zadarski kapetan Ivan Marcelić kreće na avanturu života: Put od 4.600 kilometara u sjećanje na pokojnog oca

– U prosjeku smo vozili oko 400-450 kilometara i nije bilo vremena za ono naše, dalmatinsko ”pomalo ćemo“ – smije se Marcelić te ističe kako su vozili u grupi od 15-ak motora, mahom parova.

– Ekipa je bila od svukud: iz Portugala, Španjolske, Islanda, Irske, Njemačke, čak i iz Hrvatske. Nas oko trideset. Fenomenalni ljudi od svojih 45 pa sve do 65 godina – govori Marcelić.

Zanimljivo je kako su se vremenske prilike izmjenjivale nevjerojatno brzo pa su se čak nekoliko puta u danu morali presvlačiti.

– Kiša nas je pratila gotovo cijelo vrijeme… No, vozili smo uvijek brzinom od oko 110 do 130 km/h, padala kiša ili ne. Važno je naglasiti kako se, kad izađeš na autoput, moraš ”stopiti” s ostalim vozačima inače te odnese promet. Ogromni kamioni voze brže od normalnih automobila bez ikakvog poštovanja prema dugim sudionicima prometa. Cesta ima pet traka i svi lete. Vozi se u zig-zag formaciji, zaustavlja se svaki sat na 15 minuta. Ručak je uvijek bio oko 13 sati u lokalnim zalogajnicama – ističe Marcelić te dodaje kako je cesta na autoputu jako loša, ispucana i puna ulegnuća i zakrpa.

– Vozili smo otprilike 70 posto stare Route 66 ceste i oko 30 posto autoputa. Stara Route 66 cesta je zapuštena, vodi kroz stare napuštene gradove, s tek nekoliko stanovnika koji žive od ovakvih prolaznika, nas putnika. Uglavnom prodaju suvenire i majice s logom Route 66, a nude kave te sokove. Hranu ne bi puno ni spominjao jer jedva čekam juhu – smije se.

Foto: Zadarski / Ivan Marcelić

– Ulazak u velike gradove: Chicago, St. Louis, Las Vegas je iscrpljujući. Traje sat-dva jer su gužve nesnošljive! Uglavnom isijavanje asfalta i toplina motora uzme ti svu energiju i budeš mokar do kože. No, to je sve dio ove priče i može se jer je to iskustvo koje je zaista jedinstveno – naglasio je Marcelić te dodao kako ljudi kroz Ameriku znaju za Hrvatsku, dok za Zadar malo manje.

– No, pobrinuo sam se za to! Podijelio sam stotinjak materijala koji mi je omogućila Turistička zajednica Grada Zadar, polijepio  sam preko 100 naljepnica i podijelio 50-ak raznoraznih hrvatskih poklona. Vozio sam motor u majici na šahovnicu i zadarskom dresu s brojem 8, brojem mog pokojnog oca Bruna Marcelića zbog kojeg sam također krenuo na ovaj put, tako da sam cijelim putem bio prepoznatljiv – ispričao je ovaj svestrani pomorac.


Cijeli članak i sve detalje ove avanture pomorca Ivana Marcelića pročitajte >>ovdje<<.

VIDEO: Impresivni kadrovi MSC-ovog giganta – Najveći kontejnerski brod na svijetu MSC Loreto u europskim lukama

By
redakcija
-
0
Foto: Port of Antwerp / Offshore Energy

Kolosalni MSC Loreto, nevjerojatnog kapaciteta od 24.346 TEU, tijekom prošlog tjedna počeo je uplovljavati u glavne europske luke. Golemi brod privukao je pažnju Europe u srijedu ujutro, 24. svibnja, kada je stigao u APMT 2 u Prinses Amaliahaven u luci Rotterdam.

MSC Loreto preuzeo je prestižnu titulu najvećeg kontejnerskog broda na svijetu na temelju kapaciteta, a za nešto više od 150 TEU nadmašio je svog prethodnika, OOCL Spain od 24.188 TEU. MSC Loreto ponosno dijeli prvo mjesto sa svojim sestrinskim brodom, MSC Irinom.

Plovilo je u travnju isporučila podružnica Yangzijiang Shipbuilding Group, Yangzi Xinfu Shipbuilding, i to kineskoj Bank of Communications Financial Leasing (Bocomm Leasing) za MSC Mediterranean Shipping Company, navodi Offshore Energy.

Kontejnerski brod dug je ukupno 399,99 metara i širok 61,3 metra. Površina palube prostire se na ogromnih 24.000 četvornih metara, što je ekvivalentno površini 3,5 standardna nogometna igrališta. Klasificirao ga je DNV.

Kako navode iz brodogradilišta, brod je dizajniran s fokusom na održivost te je opremljen najsuvremenijim hibridnim scrubberom inovativnog dizajna, koji štedi energiju i smanjuje emisije štetnih plinova. Također ima niz tehnologija koje omogućuju bolju učinkovitost goriva i brzinu, uključujući mali lukovičasti pramac, propelere velikog promjera i kanalice za uštedu energije.

Podaci s VesselsValue pokazuju da je vlasnik broda zapravo Seaspan Corporation, dok je MSC upravitelj.

Na svoje prvo putovanje isplovio je 19. travnja iz Ningboa u Kini, s 25 članova posada. MSC Loreto na svom će itineraru posjetiti neke od najvećih europskih luka, a neke luke počastile su ljubitelje pomorstva ekskluzivnom prilikom da izbliza pogledaju MSC-ovog diva.

U organizaciji luke Antwerpen-Bruges, u subotu, 27. svibnja, organizirano je pet izvanrednih obilazaka, a 750 sretnika imalo je priliku izbliza vidjeti ovaj impresivni brod. Ovo jedinstveno iskustvo izazvalo je velik interes javnosti, a sva su mjesta bila rezervirana u roku od nekoliko sati, priopćila je luka.

“Nastavljaju se ticanja brodova-rekordera u luci Antwerpen. S ponosom smo pozdravili MSC Loreto, čiji posjet dokazuje da naša luka može primiti najveće kontejnerske brodove”, rekao je Jacques Vandermeiren, izvršni direktor luke Antwerpen-Bruges.

“Zanimanje za dolazak novog rekordnog broda MSC Loreto potvrđuje da aktivnosti u luci Antwerpen još uvijek zaokupljaju pažnju šire javnosti”, dodao je Marc Beerlandt, izvršni direktor MSC Belgija.

Pogledajte i noćne kadrove:

Nema kuće u Bakru koja nije dala pomorca: Znate li priču o Turskoj kući?

By
redakcija
-
0
Foto: Wikimedia Commons

Gotovo da nema kuće u gradu Bakru koja nije dala pomorca! Znate li priču o tamošnjoj Turskoj kući?

Povijest Bakra starija je od onoga što znamo i pamtimo, no ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da je pomorstvo uz Bakar vezano od pamtivijeka. Stoga su i za njegov razvoj najzaslužniji upravo pomorci. Kako nekad – tako i danas!

– S obzirom na to da je meni škola bila 50 metara od kuće, bilo je smešno poć nekamo drugamo va školu, nego svi smo zeli svjedodžbe od osnovne i išli se u Pomorsku školu zapisat. Da budem iskren, moji doma nisu ni znali kamo san se zapisal, kaže upravitelj stroja Boris Kučan za HRT.

Razlozi za upis u tu svjetski poznatu školu, doznajemo, vrlo su osobni.

– Finil san u pomorskoj školi aš roditelji nisu znali kamo će s menom, kako san bil jako dobar, smije se kapetan Lujo Knego.

“Pomorci su puno bolje živjeli”

Ipak, možda s knjigom i nije bio u ljubavi, no stasao je u kapetana izuzetno cijenjenoga kod velikih svjetskih brodara. 

– Pokojni otac je bil strojar, i brat i ja smo finili va nautike, jedan i drugi, jer otac je rekal da će nam polomit noge ako odemo u strojare, jer je nekada strojar bil užas. Ni bilo kontrolruma, ničega, med makinama, med pomoćnicima se provlačit, bili su gluhi ka topi, kaže Knego.

No, to što su strojari gluhi, što su mjesecima daleko od kuće kao i kapetani i svi drugi pomorci prilikom upisa baš i nije bilo važno.

– Moj otac ni bil pomorac. Ja se sjećan moje generacije, tih dečki koji smo bili vršnjaci, oni su puno bolje živjeli nego mi koji smo na kopnu radili, odnosno naši roditelji. Oni su imali traperice i ovo i ono, sve iz Amerike, to je bilo tako. A mi smo bili malo skraćeni, znate ono, u dječjoj mašti – “idem i ja u tu školu!”, kaže upravitelj stroja Davor Mlakar.

I tako je gospodin Mlakar postao upraviteljem stroja, pridružujući se brojnim bakarskim pomorcima koji su već stoljećima poznati i priznati u svijetu.

– Pomorci su dio života ovoga grada, bili i nadam se da će i ostati, jer oni su u biti naša vrata u svijet i oni koji pronose glas o našem gradu diljem kugle zemaljske, kaže direktorica TZ-a Bakar Sonja Jelušić Matić.

Gotovo da nema kuće koja nije dala pomorca. Svaki prag pamti duge rastanke!

– To su nekakove nazovimo tradicije. Prije su bile tradicije. Prije su ljudi hodili na more iz nekakovog poriva, ljubavi prema moru, danas je to ljubav prema egzistenciji. Više ni, prije je bilo lipo navigat. Danas je jako naporno navigat, kaže Kučan.

A kuće pomoraca otkrivaju priče.

– Definitivno su pomorske kuće uvijek bile onako impozantne, čak i više unutrašnjost nego izvana. Nekad ne biste ni rekli da je to kuća nekog kapetana ili upravitelja stroja, međutim, kad se uđe unutra, to je kao mali muzej, kaže Jelušić Matić.

Turska kuća čuva romantičnu priču

A jedna će i postati muzej – Turska kuća, koja čuva romantičnu priču!

– Jedan mladi pomorac iz Bakra zaljubio se u jednu predivnu djevojku u Turskoj i doveo je ovamo u Bakar da živi. Kako je on plovio i dalje, ona je osjećala silnu nostalgiju za svojim domom u Turskoj i on je napravio ovdje u Bakru repliku njene kuće u kojoj se rodila u Turskoj, kako bi joj na taj način izrazio svoju ljubav, objašnjava gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić.

Sve druge kuće su izvana slične – tipične primorske. No unutra kriju dijelove cijeloga svijeta! 

– To su uspomene, recimo iz Meksika, Asteci, bumerang iz Australije, Aboridžini, slonovača iz Afrike i onda nešto Grčke, kaže Knego.

I u koju god kuću da provirite – svaka krije dragocjenosti, kao i sam Bakar, koji je napokon svoju dragocjenu povijest počeo izvlačiti na sunce: morsku šetnicu, pomorski tunel, tunere uz žal ribara – čemu treba nazdraviti starom bakarskom vodicom uz bakarske baškote koji su nekada i do šest mjeseci bili jedinim kruhom na morima diljem svijeta.

‘Navarino’ je bio žrtva nevremena, požara, ali i gusara – Danas leži na morskom dnu

By
redakcija
-
0
Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Brod je pod imenom ‘Navarino’ u Dubrovnik uplovio 72 puta, a tri kao ‘Gripsholm’

Sredinom 1955. godine švedski brodar Swedish American Line (SAL) je u talijanskom brodogradilištu Ansaldo iz Genove naručio izgradnju svog do tada najvećeg broda od 23000 bruto tona kao prekoatlantski lajner za prijevoz 778 putnika. Porinut u more u travnju sljedeće godine švedska Princeza Margaretha ga je krstila imenom GRIPSHOLM, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Bio je dug 193, širok 25 metara, a Gotaverken diesel glavni pogonski strojevi ukupne snage 19800 KS preko dvije propele su mu omogućavali brzinu od 18 čvorova. Na prvo putovanje GRIPSHOLM je zaplovio 14. svibnja 1957. godine iz Goteborga za New York. Povremeno odlazi i na krstarenja u kojima je mogao prihvatiti svega 440 putnika.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

JEDNA OD NAJLJEPŠIH NOĆI U ŽIVOTU

Na 51-dnevnom kružnom putovanju po cijeni od 1525 američkih dolara po osobi s polaskom 8. ožujka 1962. iz New Yorka, GRIPSHOLM plovi tičući luke: Cadiz, Gibraltar, Tanger, Malaga, La Valletta, Aleksandria, Haifa, Soči, Jalta, Istanbul, Epidaurus, Pireus, Delos, Mikonos, Rodos, Iraklion, Itea, Kotor, Sveti Stefan, Dubrovnik, Messina, Sorento, Napulj, Villefranche, Barcelona, Palma, Lisabon i New York.

Iz tih godina ostalo je zapisano svjedočenje Roberta Davis Neilsona, voditelja brodskog tendera-lajbota koji je u noći s 9. na 10. travnja 1963. godine bio zadužen prevesti iz dubrovačke gradske luke na pred Lokrumom usidreni GRIPSHOLM veliku skupinu „lokalnih plesača i pjevača“. Oni su na brodu imali, u to vrijeme uobičajeni, nastup pred punim auditorijem brodskog kazališta. Neilson piše kako je hrvatska jadranska obala lijepa i razvijena, jednako kao norveška, iako nešto manja.

Nakon uspješnog nastupa, mladi članovi folklornog sastava su i na povratku lijepo zapjevali i njemu, rođenom Amerikancu i tu večer pretvorili u jednu od najljepših u životu. Pun mjesec, mirno more, odsjaj starih gradskih mira i lijepa pjesma su mu cijeli ugođaj pretvorili u prelijepu noć, jednu od onih za koje bi toliko volio da vječno traju.                                             

U kombiniranim prekoatlantskim i kružnim putovanjima kvalitetno izgrađeni brod bez većih problema ostaje sve do 1971. kada ga je SAL odlučio preurediti za putnički kruzer.

Na naslovnici brošure iz 1975. na kojoj je fotografija Grada, objavljeno je 48-dnevno proljetno putovanje s polaskom 11. ožujka iz Evergladesa tičući ukupno 23 luke, među njima i Dubrovnik.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

U POČETKU NIJE IŠLO SJAJNO

GRIPSHOLM je koncem 1975. prodan grčkoj brodarskoj kompaniji Karageorgis Line koji ga je rekonstruirao u brod za kružna putovanja kapaciteta 608 putnika i 330 članova posade te mu je dao novo ime ‘NAVARINO’. Od tada ima 22005 bruto tona, a na prvu dvotjednu plovidbu po Sredozemlju odlazi iz Venecije 22. svibnja 1976. godine, tičući luke: Katakolon, Pirej, Istanbul, Izmir, Mikonos, Delos, Rodos, Iraklion, Santorini, Krf i Dubrovnik. Tada, posljednjeg dana prvog krstarenja u plovidbi prema Veneciji, sa samo 74 putnika posjećuje 4. lipnja i Dubrovnik u koji uplovljava u 10:30, a odlazi u 17:30 sati.

Prve vožnje i nisu bile baš posebno uspješne jer je i na drugom putovanju imao svega 74 putnika. Te je godine NAVARINO posjetio Dubrovnik ukupno 12 puta, ali kasnije ipak sa sve većim brojem putnika. Posao se na koncu i nije tako loše završio pa su se četrnaestodnevna putovanja nastavila i od 6. travnja do 2. studenog 1977. godine, u vremenu između 7:30 i 12:30 sati, kada je ovdje uplovio ukupno 16 puta.

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

PRVO NASUKAVANJE, A ONDA I POŽAR

Sljedeće, 1978. godine dolazi u isto vrijeme u jutarnjim satima 12 puta tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Santorini, Iraklion, Rodos, Mikonos, Istanbul, Kusadasi, Pirej, Katakolon, Venecija. Godine 1979. dolazi četrnaest puta, 1980. dvanaest puta te 1981. šest puta. Posljednji put 23. listopada 1981. godine, s lokrumskog sidrišta odlazi u 12:30 sati s 597 putnika prema Veneciji nakon što je u prethodnih šest godina u dubrovačkom akvatoriju ostvario ukupno 72 posjete.

U sljedećoj planiranoj plovidbi u kojoj je opet trebao doći u Dubrovnik, NAVARINO se nasukao kod grčkog otoka Patmos te je teško oštećen odsukan i odmah prodan kompaniji Sally Shipping Commodore Cruises. Na popravku ga je u brodogradilištu zahvatio katastrofalni požar.

Raspremljen je sve do 1984. kada ga kupuje Regency Cruises za kojeg od studenog 1985. godine sljedećih dvanaest godina plovi pod imenom REGENT SEA. Nažalost, ne više u vodama istočnog Sredozemlja. Nakon stečaja matičnog brodara planirana je rekonstrukcija u brod casino- kockarnicu pod novim vlasnikom United States American Cruise Line te novim imenom SEA koja se nikada nije ostvarila zbog bankrota brodarske kompanije. Brod je konačno raspremljen u američkoj luci Tampa i 2001. godine prodan za milijun US dolara rezalištu Alang u Indiji prema kojoj je pomoću nizozemskog remorkera Solano započelo tegljenje 17. travnja iste godine.

U teglju su ga usput opljačkali gusari u blizini Dakara, a nedaleko Rta Dobre Nade uplovljava u veliko nevrijeme nakon koje je 12. srpnja 2001. potonuo na morsko dno gdje i danas leži na dubini od 4200 metara. U međuvremenu, dok je plovio prema Indiji, pokrenuta je široka akcija njegovog spašavanja u Švedskoj gdje je sve bilo spremno da u Stockholmu postane plutajući stacionirani hotel. Lokalne su vlasti odugovlačile sa dozvolama koje su trebale biti odobrene tek u kolovozu. Nažalost, za legendarni GRIPSHOLM i nama dobro poznati NAVARINO to je već bilo prekasno.

Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Zašto japanski brodovi imaju imena s dodatkom “Maru”?

By
redakcija
-
0
Foto: Nova Fresia / Danilo Prestint / Novi list

Brodovi japanskih vlasnika kao sastavni dio imena imaju počesto i dodatak – Maru, a potječe iz daleke prošlosti Japana. Povezan je s imenom božanstva Hakudo Maru, mitološkim nebeskim učiteljem brodogradnje i s božanstvom Akumigora Maru za koga se vjeruje da živi u podmorju.

Prvi brod koji je ponio taj dodatak imenu bio je »Nihon Maru« izgrađen 1591. godine. Dodatak se daje isključivo trgovačkim brodovima… U našoj floti gotovo svi brodari su gradili ili kupovali brodove u Japanu te su njihova originalna imena imala taj dodatak, piše Danilo Prestint za Novi list.

Kršenje pravila

Jedan od prvih brodova koji je porinut kao »Kibi Maru No.9« (dovršen kao »Commandant Le Fauve«, kasnije »Depute Frederic Chevillon«) 1918. godine u brodogradilištu Kibi u Osaki završio je 1930. godine u floti Splitskog parobrodarskog društva s.o.j. SPAD (utemeljeno 1929.) pod imenom »Jug«. Kasnije je prodan i postao je »Giglio« da bi 9. rujna 1943. godine bio potopljen u luci Bastia na Korzici.

Tanker »Eiryo Maru No. 3« izgrađen je 1990. godine u brodogradilištu Hitachi Mukaishima u Mukaishima. U Jadran dolazi 1998. godine kao »INA Sisak« (Outside Trading Corp. BVI Ltd.), a 2002. je »Sisak« (JPS Sisak Shipping Corp.). Prodan je 2009. godine i postaje »Karol Wojtyla« (Cassar Navigation Ltd.). I dalje plovi pod tim imenom, ali je u vlasništvu Milebrook United Ltd., vije zastavu Tanzanije, a posljednji poznati položaj zabilježen je krajem ožujka na sidrištu luke Kerč, pred prolazom između Kerčkog i Tamanskog poluotoka – spoj Crnog i Azovskog mora.

Godine 1993. u brodogradilištu Sasaki u Kinoe izgrađen je tanker »Yamae Maru« (Yamamoto Shoji), koji 2000. godine mijenja ime u »Seongho Ace« (Seong Ho Shipping Co.) da bi 2002. došao u Jadran kao »Bakar« (Jadranski pomorski servis, Rijeka). I danas plovi pod tim imenom, kao tanker za opskrbu brodova (bunker) u području luke Nakhodka (na obali Japanskog mora) vioreći zastavu Rusije.

Tanker »Koshin Maru No. 11« izgrađen je 1992. godine u brodogradilištu Watanabe Zosen u Hakati. Godine 1999. dolazi u Jadran i postaje »INA Urinj«, a tri godine kasnije je »Urinj« (Jadranski pomorski servis, Rijeka). Prodan je deset godina kasnije te postaje »Determination« pod kojim i danas plovi pod zastavom Togoa.

Tanker »Shohu Maru« izgrađen je 1986. godine u brodogradilištu Sasaki u Kinoe, a 1998. dolazi u Jadran kao »INA Đeletovci«. Četiri godine kasnije mijenja ime u »Đeletovci«, a 2010. je prodan i postaje »Z Two«. Šest godina kasnije postaje »Sea Eunice« pod kojim imenom i danas plovi pod zastavom Sierra Leonea. Prema najnovijim podacima iz ožujka, odnosno travnja 2023. godine, operativci nigerijske mornarice arestirali su tanker 15. veljače (bio je arestiran i 8. studenog 2016. i 11. kolovoza prošle godine) zbog kršenja pravila IMO-a i Nigerian Maritime Administration and Safety Agency (NIMASA). Naime, posada isključuje AIS i krijumčari gorivo.

Maru brodovi Splošne plovbe

– »Geiko Maru«, izgrađen 1970. u Yokosuki, a 1975. postaje »Novo Mesto«. Izrezan je 1992. u Beilunu

– »Kanetoshi Maru«, izgrađen 1968. u Shimizu, a 1971. mijenja ime u »Logatec«. Odlazi u rezalište 1993. kao »Wan Dai«

– »Nile Maru«, izgrađen 1972. u Shimizu, 1972. postaje »Nova Gorica«. Odlazi u rezalište 1996. kao »Triglav«

– »Shokai Maru«, izgrađen 1968. u Osaki, 1975. »Sobrino«, »Saloma« i »Vrhnika«. 1989. »Nika«, 1990. rezalište

– »Suiko Maru«, izgrađen 1978. u Mizushima, kasnije« Lassia«, »Lucija«, »Angela R.«, »Angela«, »Angel«, »Angel S.« i »KS Angel«. Izrezan 2012. godine

– »Tanba Maru«, izgrađen 1969. u Onomichi. Kasnije »Pioneer Merchant« i »Kočevje«. Izrezan 1992. godine

– »Thames Maru«, izgrađen 1972. u Onomichi. Kasnije »Oinoussian Maiden«, »Izola«, »Guns and Roses«, »Prosperous Star« i »Han Star«. Izrezan 2002. godine

Zanimljiva sudbina

U floti riječke Jadrolinije nalazimo trajekt »Koraku Maru« izgrađen 1983. godine u japanskom brodogradilištu Hayashikane SB & Eng. Co. Ltd u Nagasakiju za tvrtku Utaka Kokudo Ferry K.K. iz Takamatsua koji 1998. postaje – »Valun«.

Zanimljivu sudbinu imao je brod »Matsufukujin Maru« koji je izgrađen 1975. godine u brodogradilištu Kochiken Zosen K.K. u Kochiju, da bi nakon promjena nekoliko imena: »Sun Alkes« (Fukujin Kisen K.K., Namikata) i »Crest II« (Fantai Navigation S.A., Panama), 1985. ušao u flotu Trinos Shipping S.A., Panama, ali u najmu Lošinjske plovidbe-Brodarstvo, pod imenom »Unije«. Jedanaest godina kasnije brod izlazi iz najma Lošinjplova te je vraćen panamskom brodaru (Ferremka Handelsgeselschaft mbH, Beč) te je raspremljen od listopada 1996. u Rijeci, a potom u Kraljevici. Otegljen je u tursko rezalište Aliaga tek 2003. godine.

Godine 1976. u brodogradilištu Mitsubishi Heavy Industries Co. Ltd. u Shimonosekiju izgrađen je brod »Unkai Maru« (Sankyu Unyu Kiko K.K., Kitakyusho) koji nakon promjene imena u »Golden Cirrus« (Golden Cirrus S.A., Panama), 1986. godine ulazi u flotu Trinos Shipping S.A. iz Rijeke u menadžmentu Lošinjske plovidbe – Brodarstvo pod imenom »Cernik«. Prodan je 1988. godine jednoj ciparskoj kompaniji i postaje »Lady II« (Vlastos Shipping Co Ltd., Limassol), a 1991. mijenja ime u »Robin«, ali ostaje u ciparskom vlasništvu (man. Meadway Shipping & Trading Inc.) i pod ciparskom zastavom. U veljači 1999. godine odlazi u kinesko rezalište Xinhui.

Brod »Yosei Maru« (Itoh-Chu Shoji K.K., Osaka) izgrađen je 1969. godine u brodogradilištu Kanasashi Zosen K.K. u Shimizu, pet godina kasnije mijenja ime u »Strait Mars« (Oyster Shipping Corp., Singapore), a 1975. ulazi u flotu Lošinjske plovidbe – Brodarstvo kao »Rovenska«. Početkom rata, 1991. godine upisan je na tvrtku Croline Shipping Co. Ltd. iz Kingstowna te vije zastave St. Vincenta i Grenadina, a već sljedeće godine ista tvrtka je registrirana u Rijeci te je podignuta hrvatska zastava. Brod je prodan 1992. godine, postaje »Lady Rima« (zastava Honduras), 1994. je u sirijskom vlasništvu, a 1996. postaje »Mona C.« (Acatos Navigation Ltd.), pod zastavom Belizea. O nepoznatoj sudbini toga broda pisali smo nedavno (2010. je izbrisan)

Bulker »Nissho Maru« izgrađen je 1981. godine u Imabariju (Imabari Zosen K.K.) za japanskog brodara Dainichi Kaiun K.K. iz Kobea. Nakon promjena imena »Nymphaea« i »Azucena« (Seafarers Shipping Agency Inc., Manila, filipinska zastava), 1986. godine postaje »Ist« u floti Mid-Adriatic Shipping & Trading Inc., Panama (Jadranska slobodna plovidba, Split). Početkom rata, 1991. godine, registriran je na Malti (Adria Maritime Ltd., Valletta), a 1993. je u floti Hope Shipping Co. Ltd. (Valletta), ali uvijek u menadžmentu Jadroplova. Prodan je 2012. godine kad postaje »Bright Eagle« (Brightway Group Ltd., Panama), iste godine »Brigg« (Korablestroitel JS Co., Pnom Penh.zastava Kambodža), a 2013. odlazi u indijsko rezalište u Alangu.

Najveći u Jugoslaviji

Najveći brod u tadašnjoj jugoslavenskoj floti (nosivost 162.597 tona) – »Smederevo« (Beogradska plovidba, Beograd) izgrađen je 1973. godine u brodogradilištu JMU Amtec (IHI) u Aioi kao »Hoshun Maru« za kao ore/oil carrier (bulker/tanker), a 1981. je preuređen za prijevoz rudače. Prilično često mijenja imena (»Ryusei Maru«, »New Bounty« i »Accord«) da bi 1987. podigao jugoslavensku zastavu. Prodan je 1992. godine i postaje »Ore Star« (zastava St. Vincent & Grenadini), a 1994. bio izbrisan iz registra brodova zbog upitnog postojanja.

»Newcastle« je izgrađen 1971. godine u brodogradilištu Kurushima u Hashihami kao »Osho Maru« (Toda Kisen K.K.), zatim mijenja imena »Paz Estrella« (J.M. Volpan SA) te 1990. postaje »Vicko« (Renzlor Securities SA). Devet godina kasnije postaje »Sofia«, a 2011. je izbrisan zbog upitnog postojanja.

Na kraju brod za prijevoz cementa koji je često u vodama Koromačna – »Lika«. Izgrađen je 1974. u brodogradilištu Honda u Saiki kao »Iyo Maru« (Iyo Kaiun K.K.), a onda mijenja imena (»Naftocement IV«, »Adriacem I«) da bi 2011. postao »Lika« (Gosp Shipping Ltd.).

Brod »Miyoshi Maru« (Dainichi Kaiun K.K., Kobe) izgrađen je 1970. godine u brodogradilištu Kurushima u Hashihama/Imabari, a šest godina kasnije nosi ime »Jugoslavija« (Jugoslavenska pomorska agencija). Iste godine mijenja ime u »Vietnam Namtu« (Vietnam Sea Transport & Chartering Co., Saigon). Godine 2000. postaje »Silvery Falcon« (Falcon Shipping Co., Saigon), a izrezan je 17. studenog 2003. u indijskom Alangu.

Brod za prijevoz rashlađenih tereta »Shinki Maru« (Fresh South Shipping SA, Panama, man. Nisshin Kisen K.K.) izgrađen je 1987. godine u brodogradilištu Shikoku DY Co. Ltd. u Takamatsu. Osam godina kasnije mijenja ime u »Nova Friesia« (NV Zeerederij Holland – Friesland, Willemstad, man. Seatrade Groningen BV, Groningen). Godine 2007. nalazimo je u floti Friesia Shipping Ltd., Monrovia, man. Damaco d.d., Rijeka. Izrezan je 17. ožujka 2012. godine u Mumbaiju (Kainya Steel Corp.)

Riječki Japanci

Zanimljivo je da su neki prodani parobrodi riječkih brodara s vremenom završili u japanskom vlasništvu te su dobili imena s dodatkom – Maru.

Parobrod »Hunnia« izgrađen 1911. godine u brodogradilištu Wood Skinner & Co Ltd u Bill Quayu za Atlantica Sea Navigation Co Ltd. Fiume, 1914. prodan je u Rusiju, 1921. postaje »San Fernando« (Societe Maritime et Commerciale de France, Rouen), a sljedeće godine je »Monica Seed«. Dvije godine kasnije postaje »Kogiku Maru« (Shiozaki Yokichi, Nagasaki), mijenja vlasnike (Sawaguchi Kisen Kogyo K.K., Amagasaki), ali ne i ime. Sedmog prosinca 1932. godine nasukao se i potopio kod otoka Shinto.

Parobrod »Hieronymi« izgrađen 1904. u brodogradilištu W. Dobson & Co. u Walker-on-Tyne za Hungarian Levant Steamship Co. Ltd. Fiume, 1913. godine je prodan u Cardiff i postaje »Boscombe Chine«. Stalno mijenja vlasnike, 1921. mijenja ime u »Ville de Berne« (L. Chantier & E. Dbi., Dieppe), a 1924. postaje »Taisei Maru« (Morihei Kisen K.K., Amagasaki). Preživljava Drugi svjetski rat, te 1945. je u vlasništvu tvrtke Yamamoto Kisen K.K. iz Osake koja ga 1950. prodaje japanskoj vladi. Sljedeće godine je izrezan.

Parobrod »Buda II« (Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd., Fiume) izgrađen je 1905. godine u brodogradilištu Napier & Miller u Yokeru. Početkom Prvog svjetskog rata raspremljen je u Santosu, a 1917. zaplijenjen je od strane Brazila nakon što je posada onesposobila stroj. Godine 1919. nalazimo ga pod imenom »Marechal Foch« u vlasništvu francuske vlade i matičnom lukom Brest. Tri godine kasnije je u floti dobro poznatog francuskog brodara Cia. Delmas Freres et Vieljeux iz La Rochellea koji ga 1936. prodaje u Shanghai te postaje »Ha-Ven«. Dvije godine kasnije je u norveškom vlasništvu, plovi pod panamskom zastavom kao »Foch« poznatog brodovlasnika Wallem & Co. Početkom prosinca 1941. godine u Yokohami ga plijeni japanska vlada te 1942. postaje »Hoshi Maru« (Teikoku Senpaku K.K.). Plovidbe završava 25. srpnja 1945., kada je naletio na američku minu u blizini Osake.

Godine 1893. u brodogradilištu William Gray & Co Ltd u West Hartlepoolu izgrađen je parobrod »Burma« za brodara Luigia Osojnaka i drugove iz Rijeke, a sljedeće godine je u floti Orient Hungarian Sea Navigation Co. Ltd. Fiume. U siječnju 1905. godine, za vrijeme rusko-japanskog rata, proglašen je ratnim plijenom te postaje »Yesan Maru«. Mijenja japanske vlasnike, 1934. je prodan u Kinu te postaje »Lee Shun«, a 1942. je ponovno u japanskom vlasništvu kao »Rijun Go«. Potonuo je sredinom siječnja 1945. u tajfunu na nepoznatom položaju.


Danilo Prestint / Novi list

VIDEO: Brodovi budućnosti: Predstavljen prvi ‘tanker’ za prijevoz električne energije

By
redakcija
-
0
Foto: Offshore Energy

Japanska startup kompanija PowerX Inc. predstavila je detaljni dizajn prvog ‘baterijskog tankera’ na međunarodnoj pomorskoj izložbi Bariship održanoj u gradu Imabari u Japanu.

Naime, ovo jedinstveno plovilo dugo 140 metara bit će opremljeno s 96 baterija standardizirane veličine brodskih kontejnera, ukupnog kapaciteta 241 MWh, koje će se koristiti za transport električne energije morem. Uz to, brod će biti i pogonjen električnom energijom.

Prema riječima predstavnika japanske kompanije, sustav ugrađenih baterija temelji se na modularnom dizajnu kojeg je razvila tvrtka. Riječ je o litij-željezo-fosfatnim (LFP) ćelijama s trajanjem od preko 6.000 ciklusa. Ovaj skalarni baterijski sustav omogućuje ugradnju dodatnih baterija, čime se može povećati kapacitet plovila za transport električne energije kao što je Power Ark 1000, kako bi se ispunili specifični zahtjevi transporta.

U dizajn su uključeni i sustav kontrole emisije štetnih plinova te mehanizmi za suzbijanje požara za veću sigurnost, javlja Offshore Energy.

Foto: Offshore Energy

Sve baterije proizvodit će se unutar kompanije u prefekturi Okayama, a njihova isporuka trebala bi započeti sredinom 2024. godine. Prvi brod, imena “X”, bit će dovršen do 2025. godine, a testiranja su planirana početakom 2026. godine, kažu iz PowerX.

Japanska kompanija također je otkrila da će osnovati novu tvrtku pod nazivom Ocean Power Grid Inc. u trećem kvartalu 2023. kako bi unaprijedila poslovanje transporta energije morem pomoću baterijskih tankera. Ova će tvrtka biti brodovlasnik, a ujedno će i upravljati te prodavati baterijske tankere u Japanu i inozemstvu.

PowerX je već potpisao memorandum o razumijevanju (MoU) i ugovor o suradnji s tvrtkom Kyushu Electric Power Co., Ltd. i gradom Yokohama kako bi nastavio s ovim novim konceptom transporta energije morem te postigao cilj ugljično-neutralnih luka.

Baterijski tankeri

Uloga baterijskih tankera je uspostavljanje novih mreža za transport energije morem te promicanje korištenja obnovljivih izvora energije i njezinog skladištenja i opskrbe. Baterijski sustavi omogućit će skladištenje i transport viška električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije.

Raspremljene ili nekorištene termoelektrane u blizini luka mogu se opremiti za punjenja/pražnjenja baterijskih tankera, a energija bi se mogla prenosi korisnicima putem mrežnih priključaka na kopnu, omogućujući daljnju učinkovitu upotrebu obnovljive energije, navodi PowerX.

“Područja s velikim potencijalom za proizvodnju obnovljive energije često su udaljena od urbanih područja i regija s velikom potražnjom za električnom energijom. Jačanje transportne infrastrukture postaje bitno u takvim slučajevima. Battery Tanker je optimalno rješenje za pomorski transport energije na kratke udaljenosti, kako bi nadopunili postojeće mrežne dalekovode. U Japanu, baterijski tanker može transportirati električnu energiju iz regija s velikim potencijalom opskrbe obnovljivom energijom, kao što su Kyushu i Hokkaido, do područja Honshua s visokom potražnjom, ili za prijenos energije među otocima”, ističu iz kompanije.

Plovila su također namijenjena opskrbi tržišta vjetroelektrana na moru, što bi omogućilo postavljanje vjetroelektrana na moru u područjima gdje je postavljanje podmorskih kabela izazovno.

1...273274275...515Page 274 of 515

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

©