Iako je Crna Gora tradicionalno pomorska država, desetljećima brojni problemi crnogorskih pomoraca nisu riješeni. Prvenstveno, njihova radna regulativa nije usklađena s međunarodnim propisima. Crna Gora čak nema ni registar pomoraca koji plove na stranim kompanijama, ali, procjenjuje se da se pomorstvom bavi oko pet tisuća ljudi.
Iz Samostalnog sindikata radnika u pomorskom brodarstvu i transportu Crne Gore, istaknuli su povodom Međunarodnog dana pomoraca, kako su pandemijske godine bile veliki izazov za pomorce, što ne znači da će budućnost biti lakša i manje izazovna, piše Primorski.me, a prenosi Poslovni-dnevnik.me.
Sugovornici portala Primorski.me, trojica pomoraca mlađe generacije jednoglasni su u ocjeni da su pomorci iz Crne Gore jedni od najboljih i najvrijednijih radnika, ali i da reputaciju na svjetskoj ljestvici top pomoraca kvare oni koji bi do veće zarade radije na brži način, odnosno, ilegalnim radnjama.
Šverc je prijetnja ugledu
“Po mom iskrenom mišljenju, mi smo najbolji pomorci (radnici). Niko se ne žrtvuje i ne shvaća brod svojim kao naši ljudi. Uvijek su tu kad zagusti i ne odmaraju dok se problem ne riješi. Istodobno, na žalost, ugled nam narušavaju pojedini tipovi kojima je i ova plaća mala”, kaže jedan od sugovornika.
Na svjetskoj ljestvici, dodaje njegov stariji kolega, Crnogorci se mogu uvrstiti među pet do osam najboljih, što se tiče školovanja i znanja struke.
“Smatram da smo i unatoč onima koji završe tek ubrzani tečaj, a ne redovno školovanje, jedni od boljih pomoraca u svijetu. Što narušava našu reputaciju? Dovoljno je spomenuti MSC kompaniju i tu priča prestaje. Poboljšanja, sumnjam, može biti jer mlađe generacije gledaju da što prije dođu do novca, a ne gledaju na pomorstvo i plovidbu kao stalan posao”, smatra iskusan pomorac.
Šverc je, zaključuje njihov kolega, najveća prijetnja za reputaciju. “Tu se nema što filozofirati. Na profesionalnom planu, ugled narušavaju i ljudi koji su završili primjerice za mesara i onda završe nekakav kurs i idu na brod. Dakle, treba ukinuti brzinske površne tečajeve koji ničemu ne služe osim da ljudi koji su ih osmislili pune novčanike”, jasan je sugovornik.
Za ove pomorce najveći problem u ovom pozivu predstavlja odvojenost od obitelji. Također, na bolji bi se način, upozoravaju, trebali uvezati pomorci iz Crne Gore, po ugledu na druge pomorske države.
“Kad sam kući problema nemam, nego mi je najljepše, jedini je problem kad me zovu i moram ići – nema goreg osjećaja. Što se tiče vremena na brodu, najteže pada ta odvojenost, ne samo od svojih, nego i od normalnog života”, kaže jedan od pomoraca.
“Više se udaljavamo, a to se osjeća i kod nas, i kod ljudi koji nas čekaju. Dok smo na brodu manje-više nema nekih problema, možda bi malo više trebalo organizirati ostajanje u lukama i da izlasci opet budi dozvoljeni.
Jer biti na brodu pet-sedam mjeseci i ne sići osim pogledati gaz iznimno je naporno. Mislim da bi i kompanije i luke trebale povesti više računa o ljudima koji rade na brodu”, poručuje pomorac i naglašava kako se i od sindikata očekuje veći angažman.
Porezni tretman pomoraca zaposlenih u stranim kompanijama nije jasno i do kraja uređen. Primjera radi, u Hrvatskoj, pomorci u međunarodnoj plovidbi obavezni su plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu koji je definiran u odluci hrvatskog Ministarstva mora koja se donosi svake godine. Crnogorski pomorci kažu kako to pitanje treba urediti, ali nikako na štetu onih koji u domovinu svake godine unesu značajne novčane iznose.
“Treba nam pomoći jer mi smo ti koji donosimo veliki novac u državu, pored turista, naravno”, kaže jedan od sugovornika, a drugi dodaje da je neuređenost poreza i doprinosa možda i “dobra stvar” gledajući na sistem u Crnoj Gori. “Siguran sam da ako uvedu osiguranje, bit će na veliku štetu pomoraca. Ovako pomorci sebi uplaćuju sami osiguranje”.
Minimalna mirovina
Minimalna mirovina neminovnost je za ove pomorce.
“S obzirom na to da Crna Gora posjeduje flotu od tek nekoliko brodova, imamo sreće pa nas država ne oporezuje, nego su to čiste pare koje ulaze u zemlju i punimo budžet. Smatram, kao jedan od mlađih pomoraca da će mirovinsko osiguranje biti ugašeno ne samo kod nas, nego i u svijetu.
Pomorci, a i ostali trebali bi se više okrenuti investiranju u nekretnine koje će nam se kasnije isplatiti u obliku rente, nego da uplaćujemo mirovinsko osiguranje i financiramo neke osobe koje nemaju dana radnoga staža. Za nas kad dođe vrijeme, bit će opet onaj minimalac, jer smo takva država koja mijenja pravila iz dana u dan.
Podižu se minimalne plaće, daju se mirovine za majke od troje i više djece, a budžet ne postoji. Mi smo u minusu… Kako onda da očekujem da ću dobiti mirovinu kad napunim 65 godina, kad nam je kasa već sada u minusu”, precizira jedan od pomoraca.
Motivi koji su ih odveli na pučinu različiti su – od obiteljske pomorske tradicije do financija. “Otac mi je plovio i svidjela mi se ta sloboda koju pomorci imaju kad dođu kući. A najviše od svega pare, da se ne lažemo, najbrže se ovako mogu srediti neka životna pitanja”, kaže jedan od pomoraca.
“Odlučio sam ploviti zbog djeda koji je provodio po tri mjeseca na Kubi svake godine. Ali, to je sve davna prošlost, ovo sad nema nikakve veze s ondašnjim pomorskim životom”, navodi drugi sugovornik. Pomorstvo je, zaključuju, jedna od rijetkih profesija koja u Crnoj Gori, u ovom trenutku, može dovesti do stabilnih financija i riješiti određena životna pitanja.
“Rastao sam u doba rata, bilo mi je jasno da jedino u ovom poslu mogu sebi kupiti stan i osigurati obitelj. S plaćom u Crnoj Gori od 300 eura to nije moguće, neka se javi taj koji je kupio stan, a da nije potpisao doživotni ugovor s bankom”, zaključuje jedan od pomoraca.
